Povežite se sa nama

Izdvojeno

DEVASTACIJA PARKA PRIRODE KOMOVI: Na meti koncesionara

Objavljeno prije

na

Predstavnici mjesnih zajednica koje gravitiraju Komovima i tamošnjih  udruženja kažu su da su zbog devastacije i dalje ugroženi pašnjaci, izvori, jezera, riječni tokovi, ali i lokalni putevi. Od toga što su Komovi proglašeni regionalnim parkom još prije osam godina, međutim, skoro da nije bilo nikakve koristi

 

Ni osam godina od kada je područje planine Komovi proglašeno regionalnim parkom prirode, do danas ništa nije urađeno da se spriječi njegova devastacija prekomjernom sječom šume, uništavanjem izvorišta i vodotoka brojnih potoka koji se sa ovog masiva slivaju u rijeke, sa jedne ili druge strane planine.

Predstavnici mjesnih zajednica koje gravitiraju Komovima i raznih udruženja građana kažu da su zbog devastacije prirodnih bogatstava i dalje ugroženi pašnjaci, izvori, jezera, riječni tokovi, ali i lokalni putevi, a da dokaza o tome ima na svakom koraku.

Od toga što su Komovi proglašeni regionalnim parkom do sada, međutim, skoro da nije bilo nikakve koristi.

,,Stanje na terenu nije ništa bolje nego prije proglašenja, jer koncesionari, bez milosti, i dalje uništavaju još ono malo što je ostalo od šumskog fonda. Država treba konačno da preduzme odgovarajuće preventivne mjere za zaštitu prirodnih blagodeti regiona Komova, što je i njena zakonska obaveza”, smatra predsjednik andrijevičke Mjesne zajednice Kralje Milutin Đurković.

On dodaje da je to jedna od najljepših crnogorskih planina i da je i dalje nezaštićena od strane nadležnih institucija, dok nevladine organizacije i mještani muku muče da od nesavjesnih koncesionara koji iza sebe ostavljaju samo pustoš sačuvaju ono što se može sačuvati.

Prema zakonu, u zaštićenim područjima trebalo bi da je zabranjeno branje, sakupljanje, uništavanje, sječa, iskopavanje, držanje i promet strogo zaštićenih divljih vrsta biljaka i gljiva, kao i nezaštićenih, u mjeri u kojoj se može ugroziti njihova brojnost. Za Komove određene su zone zaštite II i III stepena, ali se čini da se to slabo poštuje.

I predsjednica druge Mjesne zajednice Konjuhe u području Komova na teritoriji opštine Andrijevica, Vera Ćirić, ističe da je, kao posljedica neplanskog i neracionalnog gazdovanja, ovaj prostor uveliko devastiran, čime je prirodni ambijent Komova dobrim dijelom narušen.

Ona kaže da Vlada treba da odgovori zašto je izostala briga za očuvanje Komova, koju je znameniti svjetski naučnik Kovalevski označio ,,najljepšom crnogorskom planinom”.

,,U cilju zaštite i razvoja ovog prostora, potreban je energičniji odgovor države da se Komovi sačuvaju od nelegalnih radnji i aktivnosti. Prije svega mora se uvesti stroga kontrola kada je eksploatacija šume u pitanju, jer neplanska sječa prouzrokuje erozije, odnošenje plodnog šumskog zemljišta, zamućenje vodotoka, te pojavu poplave i klizišta”, kaže  Ćirić.

I Udruženje Vasojevića Vaso takođe traži da se Komovi zaštite od divlje gradnje i nedozvoljene sječe šume.

Ostaje, kažu, otvoreno pitanje kako će Vlada zatvoriti pregovaračko poglavlje 27, koje se tiže životne sredine, kada su Komovi najupečatljiviji primjer nemara i nebrige prema prirodi i prirodnim bogatstvima.

,,Upozoravamo da se po pitanju zaštite Komova ne smije ostati samo na deklarativnim apelima državnih organa. Zato posebno ukazujemo na nužnost organizovanog djelovanja, da se primijene demokratska sredstva kako bi se čarobno lijepi Komovi spasili od dalje devastacije od strane šumske mafije i divlje gradnje”, poručili su iz ovog udruženja građana.

Apel za zaštitu Komova, a naročito vodotoka Tare stiže i od mještana Bara Kraljskih, sa druge strane planine Komovi, kod Kolašina.

,,Mještani Bara Kraljskih su uz brojne proteste i peticije uspjeli da natjeraju državu da raskine koncesione ugovore sa investitorima koji su imali namjeru da na rijekama na ovom području izgrade nekoliko hidroelektrana. Bila je to prava pohara onoga što nam je majka priroda dala. Zato smo se, kao što je i poznato, organizovali i stali u odbranu onoga, što su naši preci brižno čuvali i što predstvalja okosnicu razvoja turizma na ovom području”, ističe predsjednik Mjesne zajednice Bare Kraljske Milovan Labović.

Stanovici ovog sela traže i da se konačno počne sa konkrentnim akcijama na zaštiti Komova ispod čijih vrhova izvire rijeka Tara, suza Evrope koja je, takođe, devastirana.

,,Treba spriječiti sječu šume na Komovima od strane privilegovanih koncesionara, jer oni sistematski i nepovratno uništavaju ovu planinu”, dodaje Labović.

Upravo početkom ove sedmice oko stotinu građana Andrijevice blokiralo je magistralni put na ulazu u taj grad, tražeći da država raskine koncesije za šume sa preduzećem Boj komerc. Oni tvrde da je ova kompanija, koja je u proteklih dvije decenije bila među privilegovanim, tajkunskim, nedavno izvršila sječu u državnoj šumi i osim devastacije šume teško oštetila više seoskih puteva ispod Komova.

Predstavnici tri andrijevičke mjesne zajednice, Konjuhe, Košutiće i Đuliće, zahtijevaju od predsjednika Vlade Dritana Abazovića, da ispuni obećanje dato nedavno u Beranama, kada je najavio beskompromisnu borbu protiv šumske mafije.

Mještani ovih mjesnih zajednica sa područja Parka prirode Komovi nekoliko dana ranije o sječi šume i uništavanju prirodnih resursa obavijestili nadležne organe, koji su potom izašli na teren i konstatovali da su njihove tvrdnje tačne. Stanovnici ovih područja su posebno zabrinuti da će se nekontrolisanom sječom ugroziti brojna izvorišta na teritoriji njihovih sela i Parka prirode.

Najavili su da je to samo početak protesta, a pridružio im se i značajan broj građana Andrijevice, kao i članovi Udruženja drvoprerađivača iz Plava.

,,Kakva je logika u tome da se neko područje proglasi parkom prirode, a da se u njemu ne zabrani sječa, kao što je to u nacionalnim parkovima. To nema nikavog smisla. Treba samo da pogledate put koji vodi od Andrijevice do Komova, preko Trešnjevika. Uništili su ga teški kamioni koncesionara”, kaže predsjednik Mjesne zajednice Kralje.

U Parku prirode Komovi ljudska ruka sve čini da prirodu potpuno devastira, a država ne čini ništa da to spriječi.

                                                                                                         Tufik SOFTIĆ

Komentari

FOKUS

JAKOV MILATOVIĆ, PREDSJEDNIK: Odgovornost veća od ovlašćenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima

 

Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.

Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.

Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori  pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.

Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEPORTACIJA BIH IZBJEGLICA 31 GODINU KASNIJE: Priča o zločinu nije završena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Porodica Bajrović čiji članovi nisu pristali na novčano obeštećenje od strane crnogorske vlade, dalje (duže od 15 godina) vodi borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava  je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji ni jedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović

 

U Herceg Novom je u četvrtak, 25. maja, obilježena 31 godina od početka lova na ljude u kome su pripadnici policije (milicije), izvršavajući zapovijest nadređenih iz tadašnje Vlade (premijer Milo Đukanović, ministar unutrašnjih poslova pokojni Pavle Bulatović), hapsili/zarobljavali bosanske izbjeglice i gurnuli ih u smrt predajući ih vojsci Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Crnogorska policija u maju 1992. je nezakonito uhapsila najmanje 66 civila izbjeglih iz Bosne i Hercegovine (u nekim dokumentima pominje se i dvostruko veći broj žrtava), starosti od 18 do 66 godina, i predala ih vojsci bosanskih Srba.  Svi uhapšeni i deportovani iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni. Pojedinci iz grupe koja je dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči imali su više sreće. Nekolicina je preživjela.

Tijela ubijenih još nijesu pronađena. Njihovi egzekutori su nepoznati. U Crnoj Gori niko nije osuđen za taj ratni zločin. Nalogodavcima se nije ni sudilo.

„U crnogorskoj vlasti nema političke volje da se slučaj deportacije bosanskih izbjeglica riješi na pravi način, a u Crnoj Gori na djelu je organizovano izbjegavanje suočavanja sa vlastitom ratnom prošlošću“. Ovo je ocjena sa skupa koje su povodom godišnjice surovog zločina organizovali Monitor i NVO Centar za građansko obrazovanje prije 15 godina, u maju 2008. Malo toga se do danas promijeilo.

Na toj tribini je penzionisanom inspektoru Centra bezbjednosti Herceg Novi, sada pokojnom, Slobodanu Pejoviću uručena zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike „za iskreno i hrabro svjedočenje o deportaciji BiH izbjeglica“.
Pejović je prvi javno progovorio da je u depeši koju je potpisao tadašnji ministar Pavle Bulatović stajalo da sve Muslimane iz BiH, starosti od 18 do 72 godina, koji se zateknu na teritoriji Crne Gore, treba uhapsiti i predati vlastima Republike Srpske. „To je istina, a sve drugo su laži“, ponavljao je glas savjesti tadašnje Crne Gore.

Institucije su ćutale. Bilo jasno i zašto.

„Mnogo državnih službenika bilo je krvavog maja 1992. godine direktno ili indirektno upleteno u sraman čin izručenja izbjeglica policiji Republike Srpske. Počev od važnih političara – predsjednika države Momira Bulatovića, premijera Mila Đukanovića, članova vlade Zorana Žižića i Pavla Bulatovića, policijskih funkcionera Milisava Markovića, Boška Bojovića, Milorada Ivanovića, Damjana Turkovića, Milorada Šljivančanina sve na kraju do državnog tužioca Vladimira Šušovića…“. Monitor, 2005. godine.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IZBOR DIREKTORA UPRAVE PRIHODA I CARINA NA UPRAVNOM SUDU: Sporan „namješteni“ konkurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je Siniša Raičević bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave prihoda i carina, Vlada je za tu funkciju imenovala Vladimira Bulajića. Raičević je podnio tužbu Upravnom sudu u kojoj navodi da procedura nije ispoštovana

 

Siniša Raičević je ove nedjelje podnio tužbu Upravnom sudu kojim pobija rješenje o imenovanju direktora Uprave prihoda i carina Vladimira Bulajića.

Dugogodišnji carinik, zviždač, sada upravnik Carinarnice Podgorica, Raičević je bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave koji je objavljen 20. januara 2023.

Početkom marta Uprava za ljudske resurse utvrdila je Listu za izbor kandidata po javnom konkursu za direktora Uprave prihoda i carina. Raičević je na postupku provjere kompetencija, znanja i sposobnosti ostvario 37 bodova, Bulajić 35,67 i Milena Petričević 28,67 bodova.

Vlada na sjednici 20. aprila 2023. donosi rješenje o imenovanju Bulajića za direktora Uprave carina i prihoda na period od pet godina. Predlog za njegovo imenovanje dao je ministar finansija Aleksandar Damjanović, koji je obrazložio da je nakon konkursa, 8. marta obavio razgovor sa kandidatima: „Kandidat Vladimir Bulajić je tokom intervjua pokazao znanje i stručnost, koje se bazira na dugogodišnjem radu u Upravi prihoda i carina, kao i odlično poznavanje nadležnosti Uprave u kojoj se imenuje za direktora. Takođe, imenovani je kao vršilac dužnosti obavljao poslove direktora Uprave i pokazao odlučne vještine i sposobnosti za tu poziciju“, navodi se u obrazloženju koje je Damjanović predložio na sjednici Vlade.

„Koja je svrha javnih konkursa i ocjenjivanja kandidata ako se unaprijed zna ko će biti imenovan“, kaže za Monitor Raičević.

On je 12. marta pisao premijeru Dritanu Abazoviću obrazlažući da je prilikom prijavljivanja na javni konkurs naišao na opstrukcije i pokušaj diskreditacije od predstavnika Ministarstva finansija. I pored toga bio je prvorangirani na konkursu.

„Slobodan sam da postavim jedno logično pitanje, čemu javni konkursi, ukoliko se favorizuju pojedini kandidati, unaprijed im se obeća mjesto za koje se raspiše javni konkurs, a ako se ipak desi da prvorangirani ne bude favorizovani kandidat, komplet postupak imenovanja pokuša da se ospori i obesmisli“, navodi Raičević u pismu premijeru.

On ističe da nije ispoštovan rok za predlog kandidata. Navodi da je ministar finansija bio u zakonskoj obavezi da od utvrđivanja rang liste 3. marta, u roku od 10 dana predloži Vladi kandidata za imenovanje direktora Uprave prihoda i carina.

Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo