Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Dil i dileri

Objavljeno prije

na

Ozvaničeno je: najveći, najbolji, najvrijedniji… crnogorski privatizacioni ugovor uskoro će biti suštinski promijenjen. Jedna godina, najkišovitija u novijoj istoriji Crne Gore, bila je dovoljna da se pokaže kako italijanska A2A, pobjednik Tendera za djelimičnu privatizaciju i dokapitalizaciju EPCG, nije u stanju da ispuni obaveze preuzete kupoprodajnim ugovorom. Od crnogorske javnosti se i dalje kriju kriterijumi (u ugovoru: indikatori) po kojima se ocjenjuje način na koji A2A upravlja ovdašnjom Elektroprivredom, ali je i pored toga postalo jasno da dva osnovna nijesu ispunjena. KUPAC UVIJEK U PRAVU: Realizovane investicije i ostvarena dobit EPCG u 2010. godini manje su od onoga što je predviđeno u petogodišnjem biznis planu.

Možda to i ne bi biilo tako tragično da su Italijani na Tenderu pobijedli zahvaljujući najboljoj ponudu. Ali, ima ljudi koji to još nijesu zaboravili, Tenderska komisija predvođena Vujicim Lazovićem, predsjednikom Savjeta za privatizaciju i potpredsjednikom Vlade, zaključila je da osam eura za akciju koliko su ponudli Italijani vrijedi više od 11 eura koliko su za isti posao nudili Grci. Onima što nijesu povjerovali u tu matematiku rečeno je kako će se i oni, neznaveni i nepovjerljivi, uvjeriti u kvalitet Vladinog računa čim A2A zagospodari Eletroprivredom i pokaže sve što zna i može.

Onda se pokazalo kako to, ipak, i nije mnogo. Zapravo, da je znatno manje od onoga što je EPCG postizala dok je njom upravljala domaća pamet. Međutim, činjenica da A2A nije ispunila ugovorene obaveze protumačena je, zvanično, ne kao dokaz nesposobnosti toliko hvaljenog strateškog investitora, već kao potvrda neprijateljskog okruženja i navodne urote koja funkcioniše u dijelu crnogorske javnosti protiv svih koji su spremni da svoj novac ulože u ovdašnju privredu?!

Zato su Italijani svoj neuspjeh prvo pokušali da prebace na pleća potrošača koji koriste usluge EPCG. I od njih naplate nedostajući novac. Kada je njihov zahtjev da cijena struje poraste i do 70 odsto (za potrošače iz najbrojnije kategorije – domaćinstva) naišao na nerazumijevanje javnosti, zvaničnika Regulatorne agencije za energetiku i predstavnika Vlade kao većinskog vlasnika EPCG, okrenuli su ploču. I vratili se direktnim pregovorima sa čelnicima izvršne vlasti.

REVIDIRANJE: Proljetošnji susret Renata Ravanelija, direktora A2A, i premijera Igora Lukšića označio je početak radova na reviziji važećeg privatizacionog ugovora.

Nije sporno da je do tih razgovora moralo doći. Jednostavno, na to je potpisnike obavezivala činjenica da se ugovor ne izvršava na dogovoreni način. Sporno je, međutim, to što je Vlada Crne Gore u tim pregovorima od starta zauzela poziciju nekoga ko je dužan da čini ustupke koji će, po svaku cijenu, zadovoljiti drugu stranu.

Konačno, krajem prošle nedjelje je obznanjen dogovor da se do kraja godine potpiše aneks ugovora između A2A i Vlade. Crnogorski pregovarači su za svoju veliku pobjedu proglasili mogućnost da se revizijom ugovora ukine (ili samo odloži) pravo A2A da nakon pet godina postane većinski vlasnik EPCG. Elektroprivreda ostaje u državnom vlasništvu, slavodobitno galame muštulukdžije, nadajući se da smo zaboravili elementarno: ovi su pregovori počeli kada je postalo kristalno jasno da A2A ne može ispuniti kriterijume koje su njeni čelnici prihvatili 2009. godine, a koji su bili nužan preduslov da bi oni uopšte mogli razmišljati o tome da postanu većinski vlasnici EPCG. To, dakle, i nije bilo sporno.

Crnogorska javnost tražila je odgovor na dilemu – zašto bi A2A i dalje upravljala najvrijednijim državnim preduzećem u Crnoj Gori? Čime su to zaslužili? Ili preciznije: da li je A2A baš ono što nam je trebalo kada je riječ o razvoju energetskog sektora u Crnoj Gori?

,,Mi smo zadovoljni načinom na koji A2A upravlja Elektroprivredom, pa bi tu mogla da se primijeni opcija dugotrajne saradnje, uz opciju da država zadrži većinsko vlasništvo nad EPCG” – saopštio je premijer Lukšić navodeći kako je pitanje vlasništva u EPCG sekundarno. Najvažnije je, po njegovo mišljenju, da se započeta saradnja nastavi u dobrom duhu. „Ne vidim da bi bilo problema da revizija ugovora ide u pravcu da mi produžavamo ugovor o menadžmentu EPCG sa italijanskom kompanijom”.

Zanimljivo bi, i važno, bilo saznati – na čemu to premijer i njegovi saradnici zasnivaju izrečeno zadovoljstvo načinom na koji Italijani gazduju Elektroprivredom. Iz nekog razloga ovdašnjoj javnosti nije omogućeno da sagleda benefite koje je ta saradnja donijela. Zato, valjda, i ne razumijemo zašto je toliko neophodno po svaku cijenu održati dobar duh sa zvaničnicima kompanije koja ne poštuje svoje obaveze.

Iz nastupa crnogorskih zvaničnika proizilazi da smo mi, u najmanju ruku, odgovorni za to što aktuelna cijena struje nije po volji predstavnicima A2A, i da – i kao država i svi pojedinačno – imamo velike moralnu i materijalnu obavezu prema Italijanima zbog činjenice da su oni u posao sa Vladom Crne Gore, EPCG i Prvom bankom braće Aca i Mila Đukanovića uložili 400 miliona eura… Kao da to nije bio njihov izbor.

U najkraćem: pravila po kojima se određuje cijena električne energije u Crnoj Gori nijesu se suštinski mijenjala nakon dolaska A2A. Samo su ispravljene greške u računu koje su EPCG godišnje donosile 20-tak miliona eura. Na stranicama Monitora smo, od početka pregovora Vlade i A2A, nekoliko puta ponovili da je prema važećim propisima nemoguće da EPCG za pet godina ostvari traženi profit od 300 miliona eura. Nemoguće je da su Italijani to shvatili tek sada. I u slučaju da ne pribave uvjerenje kako su svi njihovi pregovarači bili ,,poslovno nesposobni” ta bi zabluda, ako ona uopšte postoji, trebala ostati samo njihov problem. Isto je i sa pričom o ulogu od 400 miliona eura. Taj novac A2A nije uložila da bi nama bilo bolje, već da bi ostvarila svoje dugoročne ekonomske interese. Iz perspektive Crne Gore bitno je samo to da li oni izvršavaju preuzete obaveze na kvalitetan način. I to bi morao biti jedini kriterijum iz koga bi proizašla odluka da li A2A za svoj angažman u Crnoj Gori zaslužuje (ekonomsku) kaznu ili nagradu. Profit ili gubitak.

VIŠI CILJEVI: Činjenica da ova, u suštini jednostavna priča, u interpretaciji naših zvaničnika dobija neke mnogo šire dimenzije može da znači samo jedno: nešto se pokušava sakriti od građana Crne Gore.

Recimo, istovremeno sa pričom kako EPCG ostaje u državnom vlasništvu, najavljuje se mogućnost da se, bez tendera, toj kompaniji dodijeli pravo gradnje elektrana na Morači. ,,Vlada već razmišlja u tom pravcu”, najavio je Lukšić. A šta ako A2A postane većinski (ili čak jedini) vlasnik EPCG recimo 2020. godine?

Dok traju priče o Elektroprivredi, hidroelektranama na Morači, drugom bloku u Pljevljima, prenosnom kablu, autoputu… besparica ponovo kuca na vrata državnog budžeta. Kao i 2008. godine vlast je prinuđena da izmisli novac kojim će održati likvidnost. U jesen prošle godine država se zadužila za skoro 200 miliona eura uz najavu da će to biti dovoljno da se pokrije i ovogodišnji manjak u budžetu.

Uz mnogo manje pompe i slavljeničkih fanfara operacija je ponovljena i proljetos. O novoj emisiji obveznica vrijednoj 180 miliona eura obaviješteni smo uz najave premijera Lukšića i ministra finansija Milorada Katnića da tokom ove godine neće biti novih zaduženja.

Prije nego ovaj broj Monitora stigne u štampariju, Vlada će započeti pregovore sa Svjetskom bankom o kreditu vrijednom 85 miliona eura, koji bi zvaničnoj Podgorici trebalo da bude dostupan već na jesen. I taj će novac, najavljeno je, biti upotrijebljen za pokrivanje budžetskog deficita.

Po istom principu – danas jedno, sjutra drugo – i priča o novom modelu saradnje sa A2A očas posla bi mogla dobiti potpuno nove obrise. A uz ovakve pregovarače, na bolje neće.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok tužilaštvo istražuje prijavu protiv hirurga Nikole Fatića, mediji špekulišu da je po srijedi nezakonito uzimanje organa. Fatić se ne oglašava. Iz partije Alternativa tvrde da se istražuje da li je hirurg ,,odnio” medicinski otpad – tromb. Čekaju se nalazi obdukcije da se saopšti u kom će pravcu krenuti istraga. Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali on nije odgovarao na naše poruke. Izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji

 

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici pokrenulo je istragu kojom je obuhvaćen vaskularni hirurg Kliničkog centra Crne Gore Nikola Fatić na osnovu krivične prijave koju je protiv doktora podnijela porodica preminulog pacijenta. Iz tužilaštva je saopšteno da će nakon utvrđivanja rezultata obdukcije tijela pacijenta koji je preminuo nakon operacije u KCCG u Podgorici, a kojeg je operisao doktor Fatić, biti utvrđen dalji tok istrage.

Na navode medija po kojima je porodica pokojnika podnijela prijavu zbog navodnog protivpravnog oduzimanja ljudskih organa ili djelova tijela, odnosno zbog navodnog nesavjesnog liječenja njihovog člana porodice iz tužilaštva se nijesu javno izjašnjavali.

Iz Uprave policije je potvrđeno da je tokom vikenda policija pretresla prostorije hirurškog odjeljenja Kliničkog centra u Podgorici, te prikupljala obavještenja vezana za navode iz krivične prijave, odnosno tužilačke istrage. Takođe je saopšteno da je policija pretresla i privatnu ordinaciju doktora Nikole Fatića.

Iz Kliničkog centra Crne Gore je saopšteno da će po dobijanju rezultata obdukcije i policijske istrage ,,biti odlučeno o svim radnjama koje će biti preduzete u vezi sa ovim slučajem, bez prejudiciranja”.

Mediji pišu da se Fatić sumnjiči da je teglu sa ostacima dijela organa, aorte, koju je operisao, neovlašćeno iznio iz Kliničkog centra i odnio u svoju privatnu ordinaciju. On se sumnjiči da je, nakon što je porodica vidjela teglu sa etiketom na kojoj je bilo napisano ime pacijenta i alarmirala policiju, to vratio u jednu od prostorija KCCG u kojoj je nađena prilikom pretresa.

Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali nije odgovarao na naše poruke. A izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji.

Dok je cijeli slučaj obavijen ćutanjem, jedina se oglasila organizacija Alternativa koja je objavila da je policija pretresala prostorije gdje borave hirurzi, ali prema njihovim saznanjima, tom prilikom nije pronađen nijedan dokaz o eventualnoj trgovini organima. Iz ove organizacije su saopštili da se ne radi o organu nego o trombu: ,,Treba da znate da taj vrsni vaskularni hirurg nema ni svoju kancelariju u Kliničkom centru. Prinuđen je da stvari ostavlja gdje stigne, da je šikaniran i proganjan od strane istih onih koji sad plasiraju aferu o ‘trgovini organima’. Optužuju ga da je kući odnio ‘tromb'(medicinski otpad) koji je izvadio pacijentu”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE REGION BORI SA CIJENAMA: Snagom države protiv poskupljenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlade Srbije, Hrvatske i Sjeverne Makedonije pokušavaju olakšati inflatorni udar na građane. Riječ je uglavnom o administartivnim mjerama kojima se ograničavaju neke cijene u maloprodaji. Analitičari upozoravaju da bi mjere mogle imati i kontraefekat u vidu nestašica ili uvoza nekvalitetnijih ali jeftinijih proizvoda. U Crnoj Gori nemamo sličnih briga. Naša Vlada za skupću ne mari

Dok crnogorske vlasti brinu postizborne brige, drugi probaju raditi ono što im je u opisu posla. Makar zbog toga što njih izbori tek čekaju. Ili građani  očekuju da se vlast odgovorno odnosi prema nevoljama koje je donijela inflacija.

Nakon kolega iz Evrope, i vlade država u regionu odlučile su da se uhvate u koštac s visokim cijenama osnovnih životnih namirnica.

Prvo se pred TV kamerama pojavio predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vućić. On je, u svom reality stilu najavljujući akciju Bolja cena – cena za narod predstavio tridesetak proizvoda koji će, makar do kraja godine, potrošačima biti dostupni po cijenama koje su  10 do 30 odsto niže od onih iz prve polovine septembra. Dakle, u Beogradu su iz potrošačke korpe probrali dio proizvoda (brašno, ulje, razni mliječni prizvodi, mesne prerađevine, kupus, grašak, marmelada, šampon za bebe, deterdžent…) odabrali po jedan, uglavnom domaći, proizvod i propisali mu jedinstvenu cijenu u svim trgovinama u zemlji. Uz računicu da će domaćinstva, kupujući baš te proizvode, moći da uštede više od 30 eura mjesečno.

Glavna zvijezda te akcije, uz Aleksandra Vučića, postala je jeftina (najjeftinija) salama u omotu, narodski –  parizer, koja se proizvodi u nekoj od fabrika Miroslava Miškovića.

Prvo su potrošači primijetili da na etiketi parizera piše kako sadrži samo 35 odsto mesa. Onda su stigle ocjene da nešto što je toliko jeftino ne može biti dobrog kvaliteta.“ Znači, 400 grama hrane za pse košta kao kilogram parizera za penzionere koji promoviše Vučić”, objavio je jedan od opozicionih političara. Potom je Vučić organizovao radni doručak na kome su on i dvojica njegovih saradnika iz Vlade Srbije (ministri finansija i trgovine) pravili sendviče sa Miškovićevim parizerom. Opozicioni političari i mediji primijetili su kako kamere nijesu zabilježile da je Predsjednik Srbije zaista jeo ponuđeni obrok.

Sve to, zapravo, nije toliko važno, jer ne može sakriti suštinu, smatra urednik nedeljnika NIN Milan Ćulibrk. “A istina je da se u poslednje tri godine cena hrane u Srbiji povećala 57, 8 odsto – od toga je meso poskupelo za više od 50 odsto; mleko, jaja i sir više za 70 odsto, povrće za više od 80 odsto i to su zvanični podaci Republičkog zavoda za statistiku. U isto vreme u Srbiji je povećana penzija za 36 odsto, medijalna zarada koju prima više od polovina zaposlenog stanovništva u Srbiji povećana je za 43 odsto. Predsedniče, ako su primanja građana povećana za ovoliko odsto, a hrana poskupela za 58 odsto, da li se u Srbiji bolje živi, bez obzira na ovaj vaš parizer kome ste oborili cenu“, rekao je Ćulibrk gostujući na televiziji N1.

Dok se političari i analitičari u Srbiji spore o tome koliko će ove mjere istinski uticati na zaustavljanje inflacije i poboljšanje standarda građana, niko ne dovodi u pitanje to da će mjere trajati onoliko koliko je to obećao Predsjednik Srbije. Makar trgovci i proizvođači platili visoku cijenu toga što se baš njihov proizvod našao na listi Bolja cena. Kao što se već desilo proizvođačima žita, mesa i ulja, nakon prošlogodišnjih ograničenja cijena i zabrane izvoza za neke strateške poljoprivredne proizvode.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZIDANJE VLADE: Pritisni, pa vlada(j)

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno je teško izračunati kolika je  podrška Milojku Spajiću za formiranje  vlade, i ima li je.  Pored kontradiktornih izjava pojedinih političkih funkcionera na tu temu, nije jasno ni da li neke od tih izjava služe tek za bolje pozicioniranje u budućoj vladi. Očigledni su jedino   pritisci na mandatara – sa svih strana

 

Mjesec dana otkako je lider PES-a Milojko Spajić dobio mandat da sastavi vladu, ne zna se ne samo kada će vlada biti formirana, nego ni kolika je podrška Spajiću i ima li većinu neophodnu za njeno formiranje.  Pregovori se vode mimo očiju javnosti. Javno su vidljivi  samo različiti pritisci na Spajića kada je u pitanju model buduće vlade.

Spajić ćuti. Nije se na temu formiranja vlade  obratio javnosti otkako je krajem avgusta saopštio da Koalicija ZBCG, odnosno bivši Demokratski front,  neće biti u vladi. Tada je najavio vladu  koju će podržati 44 poslanika koja su ga i podržala za mandatara, ali i saopštio  da “još nema punu potvrdu od svih”. 

Spajića su za mandatara podržala 44 poslanika: PES sa partnerima kojima pripada 24 mandata, Demokrate sa 7 mandata, Bošnjačka stranka sa 6, SNP sa dva poslanika, Albanska alternativa i Demokratski savez sa dva poslanika, DUA, FORCA I HGI sa po jednim poslanikom.

Spajićeva rezerva o podršci 44 poslanika je očito izrečena sa razlogom.  Podrška poslije podjela u PES-u i partnerima sa liste, oko učešća ZBCG u vladi otopila se na 41. To je minimum za formiranje vlade.

Spajić je dobio javne kritike od strane svog  partijskog potpredsjednika,   predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića zbog načina na koji vodi pregovore  i izgubio podršku Ujedinjene Crne Gore i dvije poslanice PES-a.  U međuvremenu su vođena dva neformalna razgovora između Spajića i Milatovića povodom različitih stavova  u načinu formiranja vlade, no nije bilo javnih saopštenja o njihovom sadržaju i rezultatima.   Ne računajući izjavu Milatovića nakon sastanaka da „ima povjerenje u Spajića“, koja se tumači kako se kome dopada.  

Upitan da li  je došlo do približavanja njegovih i Spajićevih stavova oko formiranja nove vlade, odnosno da li on i dalje ostaje pri stavu da koalicija ZBCG treba da bude njen dio,  Milatović je rekao da ostaje pri stavu da “odluka o novoj crnogorskoj vladi treba da bude donesena u Crnoj Gori”.

“To je stvar Crne Gore i mislim da se oko toga slažemo, kao i oko programa koji bi ta vlada trebala da isporuči, a to je dodatan fokus na vladavini prava”, saopštio je.

Šta god značila Milatovićeva izjava, trenutno je teško izračunati kolika je stvarna podrška Spajiću. Pored kontradiktornih izjava pojedinih političkih funkcionera na tu temu, nije  jasno ni da li te izjave služe tek za bolje pozicioniranje u budućoj vladi.

Ove sedmice, nakon podužeg vremena,  oglasio se lider Socijalističke narodne partije Vladimir Joković, i to iz Beograda. Joković koji se nije oglašavao dok je padala podrška Spajiću, a na čija dva mandata Spajić očito računa, saopštio je za provučićevsku  Politiku, da za njegovu partiju „nije prihvatljiva slaba vlada, koju podržava 41 poslanik ili njih 43”.

“Tražimo vladu koja ima širu podršku najmanje 49 poslanika kako bi se reforme u pravosuđu mogle sprovesti, kazao je Joković. On je, međutim,  ipak obazrivo saopštio da  SNP još nije donio odluku o ulasku u vladu. “A da li ćemo i pod kojim okolnostima, o tome ćemo blagovremeno obavijestiti  javnost”.

Sličnu poziciju prethodno je postavio i CIVIS, koji je na junskim izborima izašao sa PES-om, a na čije glasove je, kao i SNP-a, računao Spajić.

Joković je u javnost izašao dva dana nakon izjave člana Predsjedništva Pokreta Evropa sad (PES) Andreja Milovića da  će SNP biti dio nove vlade i da privode kraju pregovore sa tom strankom.

“Vlada je u globalu dogovorena, ostalo je da se unutar koalicije dogovorimo oko finesa”, kazao je on. Milović je saopštio  i da su doskorašnja članica Alternative Jelena Nedović, CIVIS i Novska lista “apsolutno” za formiranje vlade. Finese su, čini se,  ipak malo ozbiljnije.

Andrija Mandić, lider ZBCG,  ubrzo je nakon Jokovićeve izjave izašao sa novim planom.“Nakon izjave lidera SNP-a Vladimira Jokovića, otkriveno da Spajić nema šanse da sastavi kabinet od pobjednika izbora”, saopštio je. Pozvao je na objedinjavanje.

“Dobro bi bilo i želio bih da se desi da se svi koji su pobijedili 30. avgusta objedine. Ako neće Pokret Evropa sad, mi drugi da se objedinimo i kažemo PES-u vi ste naš partner – hoćete li sa nama ili DPS-om? Da budu zajedno SNP, URA, CIVIS, Ujedinjena Crna Gora i koalicija ZBCG, kako bismo pomogli Spajiću da uradi ono što je ispravno i što je obećano građanima. To je da se DPS neće vratiti na vlast, da ćemo se obračunati sa organizovanim kriminalom i korupcijom i da ćemo poštovati većinsku volju koja je jasno iskazana”, rekao je Mandić.

Pozvani se još nijesu oglašavali da prokomentarišu Mandićev plan.

Prethodno je  poslanik ZBCG Slaven Radunović kazao da je “cijeloj  Crnoj Gori jasno da mandatar Milojko Spajić nema većinu za osnivanje Vlade Crne Gore”a jedan od lidera ZBCG Milan Knežević saopštio da Spajiću u PES-u nedostaje podrška četiri a ne dva poslanika.

Pritisci na Spajića ne dolaze samo iznutra. Američki zvaničnik Gabrijel Eskobar saopštio je ove sedmice, bez diplomatskih rukavica i manira, da “u vladu ne treba uvoditi antizapadnu stranku”.

On je za Glas Amerike kazao  “da posvećenost evropskom putu, članstvu u NATO-u i borbi protiv korupcije ne ispunjava svaka stranka u političkom spektru u Crnoj Gori”

“Međutim, vjerujem i da predsjednik Milatović i mandatar Spajić dijele te ciljeve i izazov je da bi trebalo da sastave vladu od stranaka za koje vjeruju da će ih ispuniti. Postoje neki narativi koji veoma odmažu. Jedan je da bi isključivanje najveće antizapadne stranke bilo protivno volji naroda. To nije tačno. Voljom naroda se biraju pojedinačne stranke, a na mandataru je da utvrdi kako će sastaviti vladu. Drugi je da bi se isključili glasovi etničkih Srba. Rekao bih da ni kod jedne od stranaka s kojima mandatar Spajić želi da formira vladu ne postoji antisrpsko raspoloženje. U stvari, priličan broj ima značajan dio birača koji su etnički Srbi”, kazao je američki zvaničnik.

On je ocijenio i da “postoji najmanje jedna stranka koja kaže da je spremna da prihvati bilo koju spoljnopolitičku odluku vlade, ako im Beograd to dozvoli. To je suštinski nedemokratski i neprihvatljivo – ideja da bi jedan dio koalicije kontrolisala strana vlada i da bi taj dio bio više lojalan lideru strane zemlje, a ne premijeru ili crnogorskim biračima”.

Komentaišući kritike da SAD i Zapad vrše neprimjeren uticaj na formiranje vlade,  Eskobar je kazao da postoji pritisak unutar stranaka, sa svih strana, na to kako bi trebalo formirati vladu.

“Naše ohrabrivanje je veoma otvoreno i javno. I naša očekivanja su veoma jasna građanima Crne Gore. Nisam siguran da su neki ljudi, koji vrše pritisak da druga stranka uđe u vladu, toliko transparentni i otvoreni o tome zašto je žele u vladi”.

Mandić je, komentarišući Eskobavu ocjenu, kazao da oni nijesu antizapadna stranka. “Mi u našim programima imamo opredjeljenja da Crna Gora bude dio EU. Mi nijesmo antizapadna stranka. Mi smo i prihvatili principe mandatara. Rekli smo i da stavljamo moratorijum na pitanje članstva u NATO”, kazao je Mandić.Pri tom je napomenuo:   “Može se samo zamisliti šta bi bilo da je izjavu poput Eskobarove dao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić”.

Teško je predvidjeti kako će se odvijati budući politički procesi. Jasno je samo da  uskoro ovdje neće doći doba principijelnosti i odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo