Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Pare lete u nebo

Objavljeno prije

na

Strategija za poboljšanje položaja RAE populacije koju je Vlada usvojila 2008. godine broji svoje posljednje mjesece. Promjene koje je taj dokumenat planirao za romsku populaciju trebalo je da budu završene do 2012. godine, a ostale su većinom puste želje na papiru. Strategija na izdisaju tako je samo podijelila sudbinu drugih sličnih dokumenata, koje je Vlada usvojila radi poboljšanja položaja romske populacije u Crnoj Gori. Početkom 2005. godine Vlada je pristupila međunarodnom programu Dekada uključivanja Roma i u ubrzo usvojila Akcioni plan od 2005. do 2015. godine sa prioritetima – obrazovanje, zdravlje, zapošljavanje i stanovanje. Do primjene Akcionog plana nije došlo zbog nepostojanja potrebnih uslova za postizanje ambiciozno postavljenih ciljeva.

Usvajanjem tog dokumenta Vlada se, recimo, obavezala da će „težiti” da svake godine iz budžeta izdvaja 0,2 odsto za romsku integraciju.

Već prve godine bilo je jasno da od vladinih težnji neće biti ništa. Narednih godina izdvajanje postaje još problematičnije.

Prema Startegiji u 2008. godini trebalo je izdvojiti 2. 574. 400 eura, koliko je te godine iznosilo 0,2 odsto budžeta, a izdvojeno je samo 400 hiljada eura. Slično i u 2009. godini – umjesto 2.338.540 eura izdvaja se šesto hiljada, a naredne 2010. godine umjesto 2.277.240 eura izdvojeno je tek 400 000 eura.

Ovom dinamikom problemi crnogorskih Roma i Egipćana neće biti riješeni ni za sto godina kažu u NVO sektoru.

Teuta Nuraj, članica Nacionalnog DecadeWatch Tima, koji djeluje pri Fondaciji za stipendiranje Roma (FSR) za Monitor ocjenjuje da će ,,ovim tempom i postavljenom odgovornošću afirmativna akcija prema Romima i Egipćanima trajati narednih sto godina”.

Ona napominje: ,,Svjesni smo ekonomske krize i kako žive ostali građani, ali ipak smatramo da su rezultati mogli biti mnogo bolji da je neko snosio odgovornost zbog kašnjenja u rokovima, što se programi na terenu uopšte ne implementiraju, odobreni novac ne vraća ili troši za druge namjene”. Ona ocjenjuje i da je proces praćen zabrinjavajućom korupcijom ,,na koju se niko u društvu ne okreće”.

Za razliku od drugih zemalja u Crnoj Gori poslovima koordinacije procesa inkluzije Roma bavio se službenički kadar. U svim drugim zemljama koordinatori su visoki vladini zvaničnici – ministri ili potpredsjednici Vlade, što simbolizuje važnost inkluzije za te države. Pod pritiskom FSR, krajem 2009., uloga nacionalnog koordinatora programa Dekada uključivanja Roma je povjerena pomoćniku ministra u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava Sabahudinu Deliću. Nije prihvaćen zahtjev civilnog sektora da se ovim poslovima bave Svetozar Marović ili Gordana Đurović u sklopu njihovog tadašnjeg angažmana u Vladi.

Ministarstvo pruža i administrativnu podršku radu Komisije Vlade Crne Gore za praćenje implementacije Strategije za poboljšanje položaja RAE populacije 2008-2012. Komisija je odlična zamisao na papiru. Ali ako je suditi po broju održanih sjednica, sprovedenih konsultacija ili terenskih posjeta programima koje je finansirala, komisija nije opravdala svoj naziv. Pokušaji civilnog društva da je probude ostali su bezuspješni. Nisu prihvaćeni ni zahtjevi NVO da učestvuju u radu pojedinih sjednica iako takvu mogućnost poslovnik dozvoljava. Ostao je utisak da većina članova ovog tijela nije bila zainteresovana za transparentnost i veću odgovornost u odobravanju i trošenju novca.

Komisija je finansirala sve i svašta. Od programa punih patetike i na ivici diskriminacije (I Romi žele da su čisti), preko finansiranja stranačkih usluga i proširenja stanova romskih lidera, koji su usput i članovi ove komisije, do grandioznog projekta statističkog prebrojavanja Roma i Egipćana čiji su rezultati zabranjeni za zvaničnu i javnu upotrebu.

Rad Komisije je praćen i brojnim primjerima konflikta interesa. Predsjednik Komisije je Ferhat Dinoša, ministar za ljudska i manjinska prava, njen sekretar je njegov rođeni brat Fikret Ljuljanović. Iz godine u godinu odobravaju se projekti pojedinih članova Komisije. Tako je odobreno oko 150.000 eura za projekte koje je zastupala Vesna Vukadinović, koja je članica Komisije i pomoćnica ministra prosvjete, a odnose se na nabavku udžbenika za romsku djecu.

Prema riječima Miljaima Delije, aktiviste iz Nikšića, udžbenike je Komisija finansirala po tržišnim cijenama i bez obračunatog rabata, na koji ima pravo svaki privatni knjižar, a kamoli Ministarstvo prosvjete i sporta koje odjednom nabavlja više stotina udžbeničkih kompleta.

„Prosto i to bilo. Nakon početka drugog mjeseca školske godine ustanovili bi da polovini djece nisu distribuirani udžbenici pa su se u pomoć, brže bolje, uključivali strani donatori i domaći filantropi da spašavaju stvar”, kaže Delija.

U Komisiji sjedi i predstavnik NVO sektora Veselj Beganaj koji je, kako tvrde u drugim NVO, trebalo da bude glas razuma i savjesti. Njemu je više puta, javno, osporen legitimitet. Vlada se na to nije obazirala, a Beganaj se nije puno trudio da izbjegne kvalifikacije, od svojih kolega i sunarodnika, »podobnog« Roma koji klima glavom i ćuti na brojne nepravilnosti i zloupotrebe. Vlada se pri tom za predstavnika NVO u Komisiji odlučila mimo procedure i bez konsultovanja drugih NVO. Postojanje koalicije Romski krug, čijeg je predstavnika kooptirala u sastav Komisije, jedino nije osporavala Vlada.

,,U vrijeme konstituisanja Komisije nijesu postojala definisana pravila za izbor predstavnika NVO u radnim tijelima, već je Ministarstvo za ljudska i manjinska prava uputilo poziv Koaliciji NVO Romski krug da odrede svog predstavnika u ovoj komisiji. Predstavnik NVO-a je potpuno legitiman i nesporan”, smatra pomoćnik ministra i nacionalni koordinator Dekade Roma Sabahudin Delić.

Ove godine NVO sektor je tražio od Vlade da uputi javni poziv za imenovanje člana Komisije koji predstavlja civilni sektor. Premijer Igor Lukšić je pisani zahtjev proslijedio ministru Dinoši na kojeg se žalba NVO i odnosila.

Andrija Đukanović, član Savjeta za saradnju Vlade i NVO, predložio je da Savjet usvoji zaključak kojim će Vlada biti pozvana da bez odlaganja pokrene javni postupak imenovanja člana te Komisije ispred NVO. Dok je postupak pred Savjetom bio u toku Ministarstvo za ljudska i manjinska prava je brže bolje raspisalo konkurs za raspodjelu novca. Vlada se ni ovog puta nije osvrnula na osporenu legitimnost i transparentnost.

Tek pošto je novac raspodijeljen, Ministarstvo je raspisalo konkurs za izbor novog predstavnika civilnog sektora u Komisiji. Valjda po onoj Dinošinoj “nije šećer u vodu”.

Romi su vjerovatno i jedina manjina koja od novca namijenjenog za njihovu integraciju plaćaju obuke Zavodu za zapošljavanje Crne Gore, koji je dobio 50 hiljada eura za obuku čistača u nekoliko crnogorskih gradova.

Neispunjenim obećanjima nema kraja. Tokom 2009. godine opštinama Nikšić, Berane i Bijelo Polje odobreno je oko četiristotine hiljada za izgradnju stanova za Rome i Egipćane, a projekti su trebali biti realizovani do novembra 2010. Do danas nijedna porodica nije useljena u sporne objekte, a ministar Dinoša nije obavijestio javnost o eventualnom povraćaju značajnog novca kako je obećao da će učiniti ako projekat ne bude realizovan. Komisija koja je navodno zadužena za monitoring nije reagovala.

Ministarstvo za ljudska i manjinska prava ima nove brige. Formirana je radna grupa za pisanje nove strategije za naredni četvorogodišnji period. Što je bilo bilo je.

Biljana ALKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo