Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Zaključana vrata

Objavljeno prije

na

Nekoliko dana prije datuma određenog za održavanje sjednice Skupštine opštine Andrijevica, državna Pobjeda prognozirala je da bi ta sjednica „mogla imati zanimljiv početak, dramatičan tok i incidentan završetak”. Nečija mašta razradila je i dva moguća scenarija. Prema prvom, „sjednica bi započela regularno, a onda bi se nekoliko odbornika s već napisanim govorima brutalno obrušilo na kolege iz suprotnog političkog kruga, posebno na bivšeg odbornika Pokreta za promjene Uroša Čukića, koji se prije nekoliko mjeseci priključio Demokratskoj partiji socijalista.” Provokacije bi išle čak do „mogućih fizičkih obračuna”.

NERVOZNE REAKCIJE: Za drugi je scenario rečeno da je „utemeljen na očekivanjima da uoči početka sjednice u Andrijevicu stigne grupa funkcionera Pokreta za promjene, uz mogućnost da se pojavi i Nebojša Medojević – lično. Računa se na nervozne reakcije pojedinaca iz Demokratske partije socijalista, u krajnjoj liniji i na uličnu razmjenu kojekakve argumentacije, koja bi dokazala da je nova većina neodrživa, a vanredni izbori neminovni”.

Pobjeda je „saznala” i da se zbog toga odbornički klub Demokratske partije socijalista obratio ministru unutrašnjih poslova Ivanu Brajoviću sa zahtjevom da „kao posmatrače pošalje ovlašćene službenike iz Sekretarijata za lokalnu samoupravu, kako bi se na taj način omogućila zaštita zakonitosti rada SO”.

A onda se dotičnog dana nije ništa dogodilo, osim što su odbornici Demokratske partije socijalista „dramatično i incidentno” poljubili vrata Doma kulture, u čijoj sali je trebalo da se sjednica održi. Razlog je bio najbanalnije prirode – smrtni slučaj u porodici šefa odborničkog kluba „Bolja Andrijevica – Bolja Crna Gora” i predsjednika Opštinskog odbora Socijalističke narodne partije Gorana Stojanovića.

Odbornici DPS zamjerili su predsjedniku lokalnog parlamenta Veselinu Radenoviću da sjednicu nije otkazao na zakonit način, „jer je trebalo da sazove šefove odborničkih klubova da se džentlmenski dogovore o odlaganju sjednice”.

Radenović je odgovorio da nama potrebe za nervozom u redovima DPS-a, jer će sjednica biti regularno zakazana.

„Bilo je kratko vrijeme. Ja sam bio na terenu i nijesam stigao da se vidim sa šefovima odborničkih klubova. Nema potrebe da se pominje policija i tome slično. Sve je regularno i po zakonu, jer da nije oni bi drugačije postupili”, rekao je Radenović.

U trenutku dok ovaj broj Monitora ide u štampu sjednica na kojoj će DPS demonstrirati novu odborničku većinu obezbijeđenu prelijetanjem bivšeg odbornika PZP Uroša Čukića, zvanog Gašo u njihove redove, još nije održana.

PRIVATNI PUTEVI: Do ovog momenta još, međutim, nije poznata sudbina krivične prijave koju je protiv Uroša Čukića državnom tužiocu podnio predsjednik Pokreta za promjene Nebojša Medojević. On je Čukića optužio da je u tabor DPS-a preletio iz praktičnih razloga – za nekoliko desetina hiljada eura u kešu i stan u Podgorici. Tvrdio je i da ima sigurnog svjedoka kojem se Čukić povjerio. Državni tužilac tim se povodom još nije oglasio.

Predsjednik Opštine Andrijevica, od nedavno i poslanik Vesko Bakić sumnju u postojanje političke korupcije u Andrijevici javno je iznio mnogo prije Medojevića, još polovinom prošle godine, kada se prijavom obratio državnoj Upravi za antikorupcijsku inicijativu. On je optužio Direkciju za javne radove da godinama u širokom luku zaobilazi lokalne institucije u ovom gradu i asfaltiranje puteva obavlja preko štaba Opštinskog odbora DPS-a, ali nije zadovoljan odgovorom koji je nedavno dobio od Uprave za antikorupcijsku inicijativu.

„Potpuno je neprimjereno da jedna takva državna institucija kao što je Direkcija za javne radove, poslove koje je trebalo sa nama da radi, izvodi preko Demokratske partije socijalista”, rekao je Bakić ranije za Monitor.

On je kazao da takvih primjera ima toliko da ih je nemoguće nabrojati.

„Ondje dvadeset, ovdje pedeset, ovamo dvjesta, onamo ispred trafike, tamo ispred prodavnice. Kroz privatna imanja i livade. To je nečuveno”, konstatuje Bakić.

On dodaje da su to privatni putevi, rađeni bez ikakve dokumentacije, građevinske dozvole i tendera.

„Postoji osnovana sumnja da u radu Direkcije javnih radova Crne Gore, prilikom finansiranja modernizacije puteva u opštini Andrijevica u toku 2009. i 2010. godine, postoje koruptivne radnje”, pisao je Bakić.

Prema prijavi, Direkcija je 2009. i 2010. finansirala asfaltiranje puteva, sokaka, prilaza kućama, pomoćnim objektima i drugo, u dužini od šest kilometara.

SA GAŠOM: „Kako su ovi radovi izvođeni bez obavještenja organa lokalne uprave, bez tendera, po nalogu lokalnog rukovodstva Demokratske partije socijalista, postoji sumnja da ovdje ima elemenata političke korupcije i da Direkcija ispunjava predizborna obećanja lokalnog rukovodstva Demokratske partije socijalista i tako nezakonito troši državne pare za finansiranje političkih partija”, pisalo je u prijavi, uz koju je dostavljena i fotodokumentacija.

Uprava za antikorupcijsku inicijativu nedavno je Bakiću dostavila odgovor na prijavu, ali on ističe da tim odgovorom nije zadovoljan.

„Uprava nas je obavijestila da je od Direkcije dobila objašnjenje kako su oni navodno te radove izvodili preko nekakvih režijskih odbora u mjesnim zajednicama, što je smiješno. Ti odbori ne postoje ili nijesu legalno birani, nemaju pečata. Pa sve da je tako, za izvođenje tih radova bili su potrebni tenderi, projektna dokumentacija, urbanističke dozvole i saglasnosti iz lokalne uprave”, kaže Bakić.

Predsjednik Opštine Andrijevica zato je zatražio da državna Uprava za antikorupcijsku inicijativu ponovo ispita njegovu prijavu, bez obzira na posljednja dešavanja u ovoj opštini i promjenu odnosa u lokalnom parlamentu.

Bitka oko Andrijevice ulazi tako u završnu fazu. Za kraj ovog mjeseca zakazana je vanredna sjednica lokalnog parlamenta na kojoj će DPS sa Gašom smijeniti predsjednika Skupštine. Kada u septembru Bakiću istekne mandat, postaviće, sa Gašom, i svog gradonačelnika. Tada će, sa Gašom, imati potpunu kontrolu u ovoj varošici na Limu. Onda mogu da izađu iz ilegale, odnosno da legalno asfaltiraju.

Dešavanja u Andrijevici političkom korupcijom nazvao je i predsjednik SDP Ranko Krivokapić. Komentarišući to što se niko od državnih organa nije oglasio nakon njegove tvrdnje da je u Podgorici na djelu politička korupcija, pošto će Miomir Mugoša za gradonačelnika biti izabran glasom iz opozicije, Krivokapić je kazao da “moguće koruptivno djelo još nije nastalo”.

,,Skupština Glavnog grada zakazana je za 19. jul. Da biste odgovarali moraju da postoje djela. Moguće da ona u Podgorici još nijesu nastala. Mislim da je u Andrijevici bilo dovoljno vremena da se aktiviraju nadležni organi, ali da sačekamo to na možda većem slučaju, da ne kažem na krupnijoj ribi. Jednostavno mislim da zakon mora biti isti za sve”, istakao je Krivokapić.

Zakon bi zaista morao biti isti i u Andrijevici i u Podgorici. Hoće li Medojević i Bakić, ipak, ostati bez odgovora na prijave za političku korupciju?

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SUD PONOVO PONIŠTIO ODLUKU O IZBORU DIREKTORA RTCG: Igranje sa pravdom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni sud u Podgorici po drugi put je poništio odluku Savjeta da na mjesto generalnog direktora Radio-televizije Crne Gore izabere Borisa Raonića, čija je kandidatura osporena još 2021. godine

 

 

Boris Raonić, dugogodišnji aktivista civilnog sektora, postao je generalni direktor Radio-televizije Crne Gore (RTCG) u avgustu 2021. godine. Prvi čovjek na čelu nacionalnog Javnog servisa nakon dolaska tridesetoavgustovske većine. Od tada su promijenjene tri Vlade i dva Parlamenta, a Raonić i dalje sjedi na svom mjestu. Nezakonito. I to ne po jednoj, već prema tri presude nadležnih sudova.

Čime je Raonić zaslužio tu povlasticu?

Na programima i informartivnom programu RTCG, nakon njegovog imenovanja, odmah je bila vidiljiva promjena. Jedna upravljačka garnitura je zamijenila drugu, dobili smo nova lica na televizijskim kanalima Javnog servisa, i nove aktere sa političke scene u udarnim  terminima. Promjenu na bolje prepoznala je u svojim izvještajima i Evoropska Komisija. Za razliku od državne televizije pod upravljačkom palicom Demokratske partije socijalista, opozicija je dobrodošla u Raonićevoj eri, ali na kanalima Javnog servisa sad se uživo prenose pojedini religijski skupovi i izvještava sa partijskih skupova stranaka na vlasti.

„Parlamentarni kanal treba da prati rad skupštinskih tijela, a ne partija koje imaju svoje skupove i koji nisu od javnog interesa. RTCG mora prema svi političkim partijama imati isti odnos, što podrazumjeva da se sa njihovih skupova mogu dati kratke vijesti u informativnim programima ali ne reportaže koje predstavljaju političku propagandu van izbornih procesa“, navodi se u saopštenju Media centra.

Međutim, u Raonićevom slučaju programski standardi i principi nijesu bili u fokusu, iako je to glavna uloga Javnog servisa. Ključ problema bio je „u kući“. Raonić je kršio prava radnika kažnjavajući ih i za izgovorene riječi na zatvorenim vajber grupama, dok mu je plata u jednom trenutku bila najveća od svih koje se finansiraju iz državnog budžeta u državnoj upravi – 4.042 eura mjesečno. Primao je veću zaradu od ljekara specijalista i redovnih profesora na fakultetima, dok je Glavni specijalni tužilac Vladimir Novović imao petsto eura manji mjesečni prihod od prvog čovjeka televizije. Nakon što je ova informacija izašla u javnost, Raonić je podnio zahtjev Savjetu da mu se tzv. varijabila smanji sa 2.400 na 1.600 eura mjesečno. Iako, prema zakonu, nije bio dužan da puni iznos varijabile prima svakog mjeseca, niti da je dodjeljuje sam sebi. Kao što ni varijabila, prema nekim očito zaboravljenim propisima, nije mogla biti veća od osnovne plate.

Raonić  je izabran 2021. glasovima sedam od ukupno devet članova Savjeta RTCG, upravljačkog tijela Javnog servisa. Pet članova Savjeta koji su ga glasali na razne načine su, prethodno, sarađivali sa njegovom NVO Građanskom alijansom. Sa druge strane, Raonić je prethodno izabran na mjesto člana Savjeta Agencije za elektronske medije, čime je, kako su tvrdili pravnici i drugi učesnici konkursa, bio u konfliktu interesa, jer na mjesto prvog čovjeka RTCG dolazi iz drugog državnog organa.

Odmah nakon Raonićeve prijave na konkurs za generalnog direktora, Osnovnom sudu je tužbu podnio protivkandidat – dugogodišnji novinar i aktuelni direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Osnovni sud je prošle godine donio presudu, a Viši sud pravosnažno potvrdio da je Raonić bio u sukobu interesa kada je u avgustu 2021. godine izabran na tu funkciju, jer je već bio imenovan od Skupštine na drugu javnu funkciju – člana Savjeta Agencija za elektronske medije. Sud je tada utvrdio da je po Zakonu o nacionalnom javnom emiteru predstavljalo smetnju što Raonić već obavlja javnu funkciju pa je pravna posljedica – poništaj odluke o izboru Raonića i ponovni izbor između prijavljenih kandidata ili poništenje konkursa tog. Uprkos tome, Savjet RTCG u junu prošle godine ponovo je Raonića imenovao za direktora, jer je po njihovom tumačenju, iako Raonić 2021. nije ispunjavao uslove tadašnjeg konkursa, 2023. je bio zakoniti kandidat, pošto tada nije bio član drugog državnog tijela.

Osnovni sud je zaključio da je i to tumačenje Savjeta RTCG bilo nezakonito, pa je donio prvostepenu presudu kojom kaže da je Raonić i durgi put nezakonito izabran. Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je još prošle godine formiralo predmet protiv pet članova Savjeta koji su, uprkos presudi suda, ponovo izabrali Raonića. RTCG je već najavio žalbu na najnoviju presudu.

Direktor nevladine organizacije Media centar i nekadašnji član Savjeta Radio-televizije Crne Gore (RTCG) Goran Đurović smatra da će to tijelo ignorisati i novu presudu jer je pod jakim političkim uticajem. Đurović kaže da nepoštovanje presuda suda nije do sada brinulo ni Sudski savjet, ni državno tužilaštvo, a ni Tužilački savjet.

“Na krivične prijave protiv članova Savjeta i Raonića koji svjesno krše sudske presude se niko više i ne okreće. Izgleda da svim političkim partijama odgovara nezakonito imenovani Raonić jer ga mogu ucjenjivati i lako kontrolisati”, ocijenio je Đurović.

Potpredsjednica Savjeta RTCG Marijana Camović Veličković, koja je i prvi put glasala protiv ponovnog biranja Raonića, u ponedjeljak je zatražila od kolega da se sazove hitna sjednica na kojoj će se razgovarati o toj temi. Njenu inicijativu podržalo je dvoje kolega – Predrag Marsenić i Predrag Miranović, čime su se stekli uslovi da se shodno Poslovniku o radu Savjeta zakaže sjednica. Prema tom Poslovniku, sjednica se zakazuje na predlog najmanje tri člana Savjeta. Međutim, Camović Veličković je kazala da predsjednik Savjeta Veselin Drljević odbija da zakaže sjednicu i predlaže sastanak zatvorenog tipa za petak.

Đurović smatra da će Raonić, zahvaljujući političkim mentorima, vrlo moguće ući u istoriju kao javni funkcioner koji je cijeli četvorogodišnji mandat doveo do kraja uprkos pravosnažnim sudskim odlukama. On tvrdi da ni nakon tri promjene vlasti u prethodne četiri godine političari nisu shvatili da RTCG koristi građanima samo ukoliko je profesionalan i kritikuje svaku vlast kad ne radi dobro svoj posao.

Osnovni sud navodi da je prilikom donošenja navedene odluke tuženi bio dužan da cijeni činjenično stanje, koje proizilazi iz dokumentacije dostavljene od prijavljenih kandidata po predmetnom javnom konkursu prilikom prvog konkurisanja, te isključivo činjenično stanje koje je u odnosu na svakog od prijavljenih kandidata postojalo u vrijeme objavljivanja konkursa.

“Boris Raonić je, u vrijeme prijave na javni konkurs i imenovanja za generalnog direktora, bio član SAEM, odnosno bio je javni funkcioner kojeg je imenovala Skupština, a što je u suprotnosti sa odredbom čl. 29 st. 1 tač. 2 Zakona o nacionalnom javnom emiteru RTCG”, piše u obrazloženju presude. Precizira se da je tom odredbom propisano da članovi Savjeta ne mogu biti lica koja bira, imenuje ili postavlja predsjednik, Skupština i Vlada. U obrazloženju presude, između ostalog, piše i da je očigledno da tuženi nije pravilno primijenio pravosnažno utvrđeno činjenično stanje koje je rezultiralo presudom Višeg suda iz maja prošle godine, pa je ponovo, nezakonito, imenovao Raonića.

“Ako je jednom utvrđeno da Boris Raonić ne ispunjava uslove da bude imenovan na pomenutu funkciju, a jeste utvrđeno pravosnažnom presudom ovog suda, onda to utvrđenje treba da veže tuženog prilikom donošenja nove odluke po istom Javnom konkursu”, konstatuje Osnovni sud.

Sud smatra da Boris Raonić ni 2023. nije ispunjavao uslove konkursa koji je bio raspisan 2021. godine. Međutim, Sud u presudi nije pominjao 2024. godinu, jer sada Raonić sigurno ispunjava uslove konkursa, tako da Savjet može da pokuša ponovo da mu produži mandat. I tako u nedogled. Ili  dok tužilaštvo ne zakuca na vrata članova Savjeta koji uporno ignorišu pravo i pravdu.

 Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Kada je počelo suđenje javnost je bila zatečena filmskim preokretima i čudnim svjedočenjima i promjenama iskaza koja su upućivala na “štelovanja” od strane režima. Jedan DNK uzorak je nestao još tokom istrage i nije ni ušao u optužnicu. Vještakinja je izjavila da drugog uzorka nije ni bilo, već da je došlo do greške u komunikaciji sa policijom. Vrhunac  na sudu je bio kada je tehničar MUP-a, koji je uzeo uzorak bioloških tragova, izjavio da postoji mogućnost da je četkica bila „kontaminirana“, pa je i taj dokaz otpao. Jedan od Belivukovih telefona je “skonjen u fioku” za šta je kasnije optužena Dijana Hrkalović, bivša sekretarka MUP-a. Izašlo je na vidjelo i da su drugi telefoni dugo putovali od policije do tužilaštva zahvaljujući opstrukcijama iz vrha srbijanskog MUP-a. Suđenje je  završeno oslobađajućom sudskom odlukom nakon nepunu godinu i po dana. Inspektor Dejan Jović, zamjenik načelnika Trećeg odeljenja za krvne i seksualne delikte beogradske policije koji je bio zadužen za ovaj slučaj je  u međuvremenu ostao meta raznih režimskih i “patriotskih” medija koji su ga počeli optuživati za razne koruptivne radnje. Jović je uhapšen u decembru 2018., formalno zbog trgovine uticajem.

Nezvanično i po pisanjima nezavisnih medija stavljan mu je na teret savjesni i profesionalni rad na važnim istragama koje su prijetile da ukažu na direktnu vezu vrha države i policije sa kriminalnim grupama. Navodno mu je slučaj Komitet došao glave kada su Belivukovi ljudi demolirali septembra 2018. istoimeni klub. Među optuženima je i Aleksandar Vidojević, poznatiji kao Aca Rošavi blizak Danilu Vučiću, sinu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Aca Rošavi je označen od strane Belivuka kao spona između predsjednika i njega. Belivuk je pred tužiocem izjavio da se navodno sa  predsjednikom sreo nekoliko puta kao i da je član njegove Srpske napredne stranke (SNS) od 2011. Vučić je  izjavio: „Nikada u životu nisam video tog čoveka, niti razgovarao sa njim”.  Dodajući  da „ubice i koljači pokušavaju politički da se izvuku” i da je spreman ići na poligraf.

Advokatica Zora Dobričanin Nikodinović je ranije izjavila na televiziji da su savjesni policajci i tužioci koji su radili na osjetljivim slučajevima naišli na državnu opstrukciju i smjene dok je inspektor Jović “prvo diskreditovan, strpan u zatvor, pa pušten, propao mu život, propao imunitet, pa je dobio COVID i preminuo“. To je bila zvanična dijagnoza smrti koja je nastupila u julu 2020.godine – dva mjeseca nakon što su Belivuk i Miljkovič pravosnažno oslobođeni za ubistvo u centru Beograda. Međutim, Novi policijski sindikalni savez Srbije je podnio krivičnu prijavu i iskazao sumnje da je inspektor Jović ubijen.

Režim Mila Đukanovića nije imao problema sa savjesnim i profesionalnim policajcima, tužiocima i sudijama kao njegov prijatelj i saveznik u Srbiji. Suđenje Belivuku i Miljkoviću je mnoge podsjetilo na državna “štelovanja” tokom suđenja Đukanovićevom prijatelju i kontroverznom biznismenu Branislavu Branu Mićunoviću za ubistvo ranjenog i na nosilima prevoženog Radovana Kovačevića “iz bezobzirne osvete” ispred Kliničkog centra u Podgorici. Upravo je bivši GST Milivoje Katnić opravosnažio oslobađajuću presudu Mićunoviću kao sudija izvjestilac Apelacionog suda i stavio tačku na taj proces. Njegova i karijera bivše vrhovne tužiteljke Vesne Medenice će nakon te oslobađajuće presude doživjeti nove uspone.

Belivuk i Miljković su izvukli pouku iz oslobađajuće presude pa su nakon izlaska iz pritvora promijenili način likvidacija. Umjesto blamantnih ubistava na ulici oni su izabrali diskreciju „klanice“ u Ritopeku gdje su mogli na tenane mrcvariti i mučiti sve koji su im se zamjerili, bilo njima ili kavačkom-policijskom narko klanu sa kojim su blisko sarađivali.

Razbijanje SKY kodirane aplikacije (koju su kriminalci koristili za sigurnu komunikaciju) od strane zapadnih policijskih službi i prekompozicija na kriminalnoj sceni Srbije će Belivuku i Miljkoviću ipak doći glave. Isto se desilo i klanu Darka Šarića – koga su do provaljivanja SKY-ja i Encrochat-a štitili oba bratska režima uz pritiske na zarobljena pravosuđa da se obojici braće izađe u susret.

SKY transkripti koje su  Vijesti objavile u januaru ove godine između odbjeglog policajca Ljuba Milovića (visokopozicioniranog u kavačko-policijskom kartelu) i Miloša Božovića,  tada iz Crne Gore odbjeglog kriminalca sa značkom srpske državne bezbjednosti (BIA),   potvrđuju da je Belivuk uživao zaštitu države do jednog momenta. U prepisci iz januara 2021. godine Božović izvještava Milovića da se Velji Nevolji bliži kraj jer je „udario“ na (ZvonkaVeselinovića (narko bosa i ”branitelja srpskih ognjišta na Kosmetu”) koji „igra preko Andreja (Vučića – Prvog brata Srbije) da se Nevolja makne“ jer je Veselinović „u talu sa Andrejem, u svaku rabotu“.  Oni pominju da su početkom 2021. godine Andrej i Zvonko slavili zajedno prvu zarađenu milijardu. Takođe, kaže da Belivukovo mjesto treba preuzeti Aleksandar Vidojević tj. Aca Rošavi blizak Danilu Vučiću. To se i desilo mjesec dana kasnije. Belivuk je uhapšen pet dana po povratku iz Crne Gore gdje je prisustvovao proslavi sa šefovima kavačkom klana. Na jednoj od fotografija razmijenjenih preko SKY-ja se vide crnogorski „gosti“ Belivuk i Marko Miljković u društvu Radoja Zvicera i policajaca Milovića, Petra Lazovića (čiji otac Zoran je skinuo “zabranu”) i Nebojše Bugarina. Belivuk i Miljković se od tada se nalaze u pritvoru.

Milivoje Katnić se u javnim nastupima sa nipodaštavanjem odnosio prema SKY prepiskama koje je Crna Gora dobila od Europola i nekoliko puta stao u zaštitu Petra Lazovića, sina njegovog pobratima Zorana Lazovića rekavši da je mlađi Lazović bio na tajnom zadatku razotkrivanja kriminalaca. Oba Lazovića su sada u pritvoru. Zbog Katnićevog (ne)postupanja Europol je jedno vrijeme prekinuo saradnju sa Crnom Gorom koja je ponovo nastavljena za mandata premijera Dritana Abazovića. Da nije bilo SKY transkripta upitno je da li bi se znalo za ubistva koja su počinjena u Crnoj Gori za račun kavačkog klana koji je uživao zaštitu i podršku osoba iz bliskog Đukanovićevog okruženja što se vidi i na fotografijama razmijenjenim sa proslave rođenja unuka doskorašnjeg crnogorskog vladara.  Zabrana ulaska je bila više nego savršen alibi za sve poslove koje su Belivuk i njegovi odradili (znane i neznane) ili za ono što su trebali odraditi. Samo još da Europol nije pokvario idilu između vrha Srbije i Crne Gore.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Govorimo o periodu nakon primjene programa Evropa sad 1, ali prije selektivnog, sektorskog, povećanja zarada u javnom sektoru iz prve polovine 2023. godine. Ta su povećanja donijela rast prosječne zarade u državi, ali i dodatno uvećali razlike u platama onih koji svojim radom pune budžet i onih koji svoju zaradu povlače iz njega. Bez  namjere da potcijenimo njihov doprinos opštem dobru (riječ je o prosvjetnim i zdravstvenim radnicima, policajcima i vojnicima, državnoj i lokalnoj administraciji i mnogim drugim, neophodnim, javnim službama).

Nekome može biti jednostavnija računica iz sadašnjosti. Kada Monstat izračunava prosječnu zaradu u Crnoj Gori, onda svaka od onih plata sa vrha liste 1.000 najvećih zarada isplaćenih iz budžeta u mjesecu… (obično to bude oko 4.000 eura) izvuče na prosječnih 820 eura  8-9 minimalnih plata od 450 eura. Tako dobijamo poprilično lažnu sliku naše ekonomske stvarnosti.

Iako to postaje neka vrsta evropskog trenda, crnogorska statistika se uporno trudi da računa samo prosječnu, a ne i takozvanu medijalnu (srednju) zaradu. To je zarada izračunato tako da tačno polovina zapošljenih u državi prima manje, a druga polovina više od nje. Tako se, kažu, dobija mnogo preciznija slika o stvarnim zaradama ali i o postojećem raslojavanju na tržištu rada. Grube procjene, a drugih nemamo, kazuju kako bi sadašnju medijalnu zaradu u Crnoj Gori trebalo tražiti oko iznosa od 600 eura.

To je naša polazna osnova za dostizanje prosječne EU plate. Koliko ono bi – 2.200 eura.

Jedan od onih koji je pokušao analizirati premijerovo najavu da bismo  mogli preskočiti prosječnu EU zaradu, bio je Miloš Vuković, ekonomski analitičar i vlasnik konsultantske firme Fidelity. “Po starom dobrom običaju, Milojko Spajić nije pružio obrazloženje kako će to da se uradi; rekao bi čovjek da nema vremena za detalje i da ga sve to smara”, napisao je Vuković na Fejsbuku. “Sa druge strane, prošle godine je ekipa iz Svjetske banke rekla da nam treba 40 godina da dostignemo prosjek EU”.

Pošto se rijetko ko spori sa dijagnozama koje daje Svjetska banka (propisane terapije za ekonomsko ozdravljenje – brza privatizacija, kresanje javnih troškova… – bitno su drugačija priča) i ovu procjenu treba uzati krajnje ozbiljno. Oni su, prosto, uzeli razliku u zaradama, razliku u prosječnim stopama rasta (uobičajeno je da brže rastu oni koji su na nižoj polaznoj tački) i postavili jednačinu. Rezultat – 40 godina.

Kako je premijer Spajić naumio da preskoči decenije? Prema zvaničnim podacima njegove vlade, nikako. U procjenama očekivanih budžetskih prihoda i rashoda za period 2024-2027. godina nema ničega što bi najavilo tako dramatične promjene na bolje. Zapravo, tamo još uvijek nema naznaka ni za ispunjenje obećanja o rastu prosječne i minimalne zarade na 1.000, odnosno, 700 eura, koje je Spajić isprva oročio na narednu jesen a onda produžio do kraja ove godine. Ili, samo možda, početak 2025.

Istovremeno, međunarodni partneri insistiraju na očuvanju stabilnosti javnih finansija koju bi, bez sumnje, ugrozilo pretpostavljeno značajno smanjenje ili čak ukidanje doprinisa za penzijsko osiguranje. Jednostavno, taj se novac ne bi mogao nadomjestiti iz realnih prihoda. Čak, kako neki vole da kažu, ni da pronađemo naftu kao Norveška.

Šta su alternative? Nova zaduženja? Mi ih, navodno, ne želimo izuzev za kapitalne investicije a pitanje je i ko bi bio raspoložen da bude zajmodavac nekome ko se očigledno pruža duže od gubera. U javnim obraćanjima vladinih zvaničnika čujemo kako se veliki novac očekuje iz od EU fondova na ime Plana rasta za Zapadni Balkan. Međutim, tih 500 miliona neće doći odjednom, ni na lijepe oči. Već će, uglavnom, biti namijenjene za precizno planirane razvojne projekte. Pride, taj novac nije bezuslovan.

 “Makro finansijska stabilnost, odgovorno upravljanje javnim finansijama, transparentnost i nadzor budžeta opšti su uslovi za isplate koje moraju da se ispune za oslobađanje sredstava”, piše u pratećim dokumentima Plana koji još nije operativan. “Kako bi dobio bilo kakvu podršku u okviru programa, svaka država korisnik  će Komisiji dostaviti Reformski program za vrijeme trajanja Programa, nadovezujući se na strukturne reforme koje su dio najnovijeg Programa ekonomskih reformi i povezanih Zajedničkih smjernica koje su dogovorene na Ekonomsko-finansijskom dijalogu u maju 2023. godine “.

“U prevodu”, objašnjava Miloš Vuković, “nema mjesta kumulativnom ispunjavanju finansijskih egzibicija tipa linearnog povećanja svih plata za 25 odsto, prosječne penzije od 600 eura i pune zaposlenosti, kako se to obećalo kroz program Evropa sad 2”.

Možda Evropa sad 3, koja se povremeno provlači u kontekstu priče o ogromnim kapitalnim projektima kojima će Crna Gora do 2030. biti premrežena brzim cestama i autoputevima? Procjene govore, pošto je za sada mahom riječ o planovima koji još nijesu stavljeni na papir, da ta ideja mnogo košta a, kratkoročno, ne donosi ni približnu korist u finansijskom smislu. Druge, jednako značajne i mnogo korisnije aspekte tog posla ne razmatramao u okviru teme o obećanom povećanju zarada.

Niti mi imamo dovoljno ljudi koje bi zaposlili na tim projektima, niti imamo industriju koja bi, povezivanjem sa regionom i Zapadnom Evropom, mogla dramatično povećati sadašnji obim proizvodnje i prihode. Da li bi to dovelo nove turiste i moguće investiture – bi. Ali te benefite ne bi osjetili preko noći. Dok troškove finansiranja izgradnje desetak najavljenih saobraćajnica dionica bismo. Mnogo jače i mnogo prije.

Kako se čini da je i najnovije obećanje o “mogućem” povećanju zarada na EU prosjek i više od toga, po svoj prilici, na dugom štapu, pročitajmo još jednom izjavu premijera Spajića s početka ovog teksta. U njoj, zapravo, nema podatka o tome kada bi to Crna Gora mogla biti “predložena za članicu EU”. Pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić, nepopravljivi optimisti. On to samo dobro koristi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo