Povežite se sa nama

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ I MAROVIĆ, POSLIJE SVEGA: Ljudi od stida

Objavljeno prije

na

Opet je za visoku korupciju u Crnoj Gori platio Svetozar Marović, našavši se na američkoj crnoj listi, sa još šest korumpiranih balkanskih političara i funkcionera. Ne tako davno, sumnjalo se da je jedan od razloga za dolazak visokog američkog zvaničnika Gabrijela Eskobara u Crnu Goru namjera američke administracije da na tu listu uvrsti crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića. A onda se desio rat u Ukrajini

 

Ipak nije Milo Đukanović taj koji je završio na američkoj crnoj listi. Opet, platio je Svetozar Marović.

Američka vlada uvela je ekonomske sankcije nekadašnjem visokom funkcioneru DPS-a i bišem predsjedniku SCG, sada poznatijem kao šefu budvanske kriminalne grupe, zbog, kako je saopšteno, „destabilizirajućeg i koruptivnog djelovanja u regionu”.

U saopštenju američkog Ministarstva finansija, obrazlaže se da su Maroviću uvedene sankcije „zbog odgovornosti ili saučesništva, direktne ili indirektne umiješanosti u korupciju vezanu za Zapadni Balkan, uključujući i korupciju u ime ili povezanu sa vladom na Balkanu, ili aktuelnim ili bivšim vladinim zvaničnikom na bilo kojem nivou vlade na Balkanu, kao što su pronevjera javne imovine, ili oduzimanje privatne imovine u ličnu korist ili političke svrhe, ili mito”.

Ne tako davno, sumnjalo se da je jedan od razloga za dolazak visokog američkog zvaničnika Gabrijela Eskobara u Crnu Goru namjera američke administracije da na crnu listu uvrsti crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića, višedecenijskog  premijera i isto toliko šefa vladajuće partije, tokom čije je vladavine zemlja postala prepoznata kao sistemski korumpirana, pa čak i mafijaška država. Panika u kabinetu Đukanovića za vrijeme Eskobarove posjete, te demantiji da je to razlog posjete visokog američkog funkcionera, išli su u prilog sumnjama da takva namjera SAD postoji. Na kraju – ništa. Barem zasad.

Kada je 2015. uhapšen Svetozar Marović, tada visoki funkcioner DPS-a, poznavaoci prilika to su objašnjavali dvojnom igrom Đukanovića. Tumačilo se da on na taj način uklanja potencijalne političke protivnike u partiji, a istovremeno tako ispunjava međunarodne obaveze u borbi protiv korupcije na visokom nivou.

Optužbe koje su Maroviću stavljene na teret od strane specijalnog tužilaštva kojim je rukovodio bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, u fiokama tužilaštva prethodno su skupljale prašinu godinama. Baš kao i brojne krivične prijave za korupciju protiv Đukanovića i njegove porodice – od afere Telekom do Limenke.

Marović je u maju 2016. godine pušten iz zatvora, nakon što je priznao krivicu i sklopio sporazum sa specijalnim tužilaštvom. Ubrzo je napustio zemlju, navodno zbog liječenja u Beogradu. Iako je za njim raspisana potjernica, srpske vlasti ne izručuju godinama Marovića Crnoj Gori. Poznavaoci ovdašnjih prilika iz svega vide zakulisne radnje, odnosno aranžman između moćnika koji je Maroviću za ćutanje omogućio slobodu.

Kada je uhapšen, Marović je, kako je i objasnio u pismu javnosti, odlučio da ćuti.  Novo pismo napisao je nakon što je objavljeno da se našao na američkoj crnoj listi i nakon izjave crnogorskog predsjednika Đukanovića tim povodom.

„Marović je bio najviši državni funkcioner u Crnoj Gori i državnoj zajednici, pa su pravosudni sistem Crne Gore i država Crna Gora pokazali beskompromisnost u realizaciji politike koja se tiče dosljedne primjene odredbi ustavno-pravnog sistema. Uz to treba podsjetiti da su obje vlade – i ona prije 30. avgusta 2020. godine i ova nakon 30. avgusta tražile od Srbije da ispunjava svoje obaveze saglasno ugovoru o međunarodno-pravnoj saradnji. Do danas nije došlo do ispunjavanja tih obaveza od strane Srbije. Vidio sam apel američkog zvaničnika prema g. Maroviću – da dođe u Crnu Goru. U redu, razumijem i taj apel, ali bih još prije razumio i apel koji bi trebalo uputiti državi Srbiji, zemlji koja je takođe kandidat u pregovorima s EU, da ispuni svoje obaveze iz ugovora o međunarodno-pravnoj saradnji i da odgovori na očekivanja države Crne Gore u slučaju izručivanja g. Marovića”, ocijenio je Đukanović.

Napomenuo je kako nije na njemu da komentariše zašto se na spisku SAD nalazi Marović: „Razumijem i pročitao sam obrazloženje da se želi djelovati prema svima koji ugrožavaju stabilan razvoj međudržavnih odnosa u našem regionu. Mogu da razumijem to obrazloženje, ali smatram da je važnije od toga da identifikujemo mjesto zastoja i pokušamo da djelujemo prema tom mjestu zastoja. U ovom slučaju, to je država Srbija, koja ne ispunjava obaveze iz međunarodnog ugovora”, rekao je Đukanović.

„Imaš li ti stida, čovječe”, uzvratio je Marović u otvorenom pismu Đukanoviću. U pismu koje su objavile beogradske Večernje novosti, Marović je optužio Đukanovića da je privatizovao državu i da se po tom osnovu njegova porodica obogatila.

„Srami se pred sobom kada nećeš pred onima koji ti i danas naivno vjeruju! Imaš ti, kažeš, razumjevanja za američke sankcije protiv mene koga si nekad prijateljem zvao. Jesu li to oni Amerikanci koje si plaćao preko lobističkih grupa uz pomoć svojih kumova ili oni preko Soroša? Da li sam ja ili ti doveo Deripasku u Crnu Goru? Da li sam ja ili ti mu prodao zemlju od 500.000 kvadratnih metara sa pogledom na more, po 10 evra, preko Opštine Kotor u dogovoru sa liberalima čineći danas većinom od DPS radikalno krilo liberala Crne Gore… po 10 evra… koju je on mojim seljanima plaćao stotinama evra i tako Crnu Goru oštetili za preko 100 miliona evra…”, dio je Marovićevog pisma, zbog koga je Specijalno državno tužilaštvo formiralo predmet.

Tužilaštvo ispituje Marovićeve navode da je Đukanović povezan sa odlukom o prodaji zemljišta u kotorskoj opštini (Grblju) ruskom oligarhu Olegu Deripaski, kojom je država oštećena za preko 100 miliona eura. „Provjerićemo navode o prodaji zemlje, a ukoliko za ostalo što je pomenuo predmeti nisu formirani, i oni će biti”, saopštili su iz tužilaštva.

Marović poziva američke istražitelje da provjere šta imaju on i njegova porodica, a šta Đukanovići. „Da li sam ja potpisao svome sinu koncesiju za male hidrocentrale, kada si mi govorio nemoj Sveto da Miloš što radi sa državom, a tvoj Blažo može i to sa tvojim potpisom. Kako te nije sramota pred Crnom Gorom?! Da vidimo šta imaš ti, a šta ja?! Zovimo američke istražitelje pošto im ti vjeruješ, da ispitaju i tako utvrde šta ima tvoj brat, a šta moj, osim više godina zatvora gđe si ga ti poslao… Da utvrde što ima sve tvoja sestra i njen sin, a šta moje sestre, da posebno pokažu što to ima moj sin, a šta tvoj koji javno prijavljuje godišnji prihod od četiri miliona”.

U pismu Marović kaže da je on bio Sanader umjesto Đukanovića. „Za to si me mogao zamoliti da si bio čovjek, umjesto da sve radiš iza leđa prijatelja. Kao što sada pokušavaš na isti način da me ponovo zloupotebljavaš da bi spasio sebe, a ja ti i sada želim dobro, kao i svakom čovjeku”.

Analitičari smatraju da trenutna crna američka lista za Balkan nije konačna. Boris Marić, doskorašnji državni sekretar Ministarstva pravde, kazao je da je ukrajinska kriza možda promjenila „listu prioriteta”, ali da su na listi ostali oni koji podsticanjem visoke korupcije prave štetu demokratskim procesima u državama Zapadnog Balkana. „Marović je samo prvi u nizu onih koji treba da se nađu na njoj, po raznim osnovama”, kaže Marić.

U saopštenju američkog ministarstva finansija i Stejt dipartmenta, u dijelu u kom se obrazlaže zašto su sankcije određene bivšem makedonskom premijeru Nikoli Gruevskom, podsjeća da „postoje vjerodostojne informacije da je Gruevski zloupotrijebio ovlašćenja za traženje i primanje mita u zamjenu za vladine ugovore, prisvajanje javnih sredstava i miješanje u izborne procese kako bi stekao političku korist za sebe i svoju stranku”. Liči na Đukanovića. Konačno, američke finansijske institucije su utvrdile da je mito za prodaju Telekoma pošao visokom državnom funkcioneru i članovima njegove porodice.

Tu nije kraj sličnostima. Bivša državna tužiteljica BiH Gordana Tadić se našla na listi jer je svojim uticajem ometala sudske procese. „Postoje vjerodostojne informacije da je Tadić manipulisala slučajevima kako bi zaštitila političke pokrovitelje od krivičnog progona”, konstatuju američko Ministartsvo finansija i Stejt dipartment.

Neodoljivo podsjeća na Crnu Goru. Na sve njene ljude bez stida.

 

Američke sankcije u praksi

„Kao rezultat današnje akcije, sva imovina i prihodi od imovine, određenih pojedinaca ili entiteta, koja se nalazi u Sjedinjenim Državama ili je u posjedu ili pod kontrolom američkih osoba mora biti blokirana i prijavljena OFAC-u (Kancelarija za kontrolu imovine stranaca Ministarstva finansija). OFAC-ovi propisi generalno zabranjuju sve transakcije američkih osoba ili osoba unutar (ili u tranzitu) Sjedinjenih Država koje uključuju bilo kakvu imovinu ili prihode od imovine označenih ili na drugi način blokiranih osoba”, obrazložilo je američko Ministartsvo finansija šta konkretno znače sankcije za sedam balkanskih funkcionera.

Branilac Svetozara Marovića, advokat Zdravko Begović saopštio je da Marović u Americi nema imovinu, te da zbog toga neće trpjeti praktičnu štetu. „Suštinski, ta jedna mjera koja se tiče ekonomskih sankcija njega neće dodirivati. Smatram da je ona donesena kako bi se podstaklo njegovo izručenje iz Srbije a kao potvrda toga stoji činjenica da je danas Ministarstvo pravde uputilo urgenciju Ministarstvu pravde Srbije, kako bi ono postupilo po potjernici radi izručenja”, ocijenio je Begović.

 

Sankcije i Balkan: Šta se kuva na Zapadu

Osim Svetozara Marovića, na američkoj crnoj listi završilo je još šest balkanskih funkcionera i javnih ličnosti.

Na listi su još po dvije osobe iz Makedonije, Bosne i Hercegovine i Albanije.

Sankcije su uvedene bivšem premijeru Sjeverne Makedonije Nikoli Gruevskom i bivšem direktoru Uprave za bezbjednost i kontraobavještajne poslove (UBK) Saši Mijalkovom. Na listi su bivša državna tužiteljka BiH Gordana Tadić, Asim Sarajlić, poslanik u Parlamentu BiH i doskorašnji visoki zvaničnik Stranke demokratske akcije (SDA). Što se tiče Albanije, ekonomske sankcije su uvedene Akifu Rakipiju, bivšem poslaniku i Jiliju Ndrokiju, vlasniku medija.

„Te smo radnje preduzeli kao odgovor na umiješanost ovih bivših zvaničnika u značajnu korupciju. Njihovi postupci potkopali su vladavinu prava, demokratske institucije i javne procese u obje zemlje i narušili vjeru javnosti u njihove vlade”, navodi se između ostalog u saopštenju američkog Ministarstva finansija i Stejt dipartmenta.

To nijesu jedine kaznene mjere Zapada kada je u pitanju region. Britanija je 11. aprila objavila da je nakon Amerike i ona uvela sankcije Miloradu Dodiku, članu  Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz RS i predsjednici tog bh. entiteta Željki Cvijanović zbog pokušaja da naruše legitimitet i funkcionalnost države BiH.

Sankcije, koje uključuju zabranu putovanja i zamrzavanje imovine, prve su u okviru režima britanskih sankcija za BiH, navedeno je iz britanske vlade.

Milena PEROVIĆ

Komentari

FOKUS

CRNA GORA U VRTLOGU PROŠLOSTI: Vučić i Đukanović trasiraju smjer

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada izgleda kao da je nemoćna (ili nevoljna) da nametne svoju agendu u vlastitoj državi i da usmjeri pažnju nacije ka strateškom cilju – članstvu u EU i izlasku iz  kaljuže. Umjesto da IBAR bude podsticaj za dalje reforme crne rupe su se ponovo aktivirale

 

 

Kako se primiče zatvaranje novih poglavlja sa Evropskom Unijom (EU), koja hrabri i  podstiče inteziviranje pristupnog procesa, sve su uočljivije sile u zemlji u susjedstvu koje nastoje da Crna Gora stane i krene u rikverc. Vlada Crne Gore izgleda kao da je nemoćna (ili nevoljna) da nametne svoju agendu u vlastitoj državi i da usmjeri pažnju nacije ka strateškom cilju – članstvu u EU i izlasku iz balkanske kaljuže.

Od kada je Crna Gora dobila pozitivnu ocjenu za privremena mjerila – tzv. IBAR od Evropske komisije (EK) u junu prošle godine i krenula u završnicu, tj. zatvaranje poglavlja do kraja 2026. godine, crne rupe su se ponovo aktivirale. Umjesto da IBAR bude podsticaj za dalje reforme i harmonizaciju s tekovinama EU, heterogena vladajuća većina je odmah nakon odluke EK donijela politikantsku rezoluciju o genocidu u Jasenovcu. Formalni inicijator je bio predsjednik Skupštine Andrija Mandić i ujedno i lider vučićevske Nove srpske demokratije (NSD). Njegovom prijedlogu su se  odmah  pridružile i druge partije u Crnoj Gori (DNP-SNP-UCG) lojalne Prvoj familiji Srbije. Pokret Evropa sad (PES) i Demokrate su takođe digli glas za tu rezoluciju (uz nekoliko abstinencija) nakon što su partije braće Vučić ucijenile premijera Milojka Spajića izlaskom iz Vlade. PES i Demokrate su malo razvodnili tekst i nazvali ga „Rezolucija o genocidu u sistemu logora Jasenovac i logorima Dahauu i Mauthauzenu“.  Preskočili  su i licitiranje broja žrtava Jasenovca koji velikosrpski krugovi često koriste u propagandističke svrhe iako njihov narativ nema naučno utemeljenje.

Aleksandar Vučić je računao, i ne bez osnova, da će ta rezolucija naškoditi crnogorskom putu ka EU. Iz istog razloga on nije htio ranije istu rezoluciju donijeti u svom parlamentu – da ne „naškodi evropskom putu Srbije“. Hrvatska je nakon nategnutog 41 glasa u crnogorskoj Skupštini proglasila personama non grata lidere Demokrata, NSD-a i Demokratske narodne partije (DNP) i blokirala zatvaranje poglavlja 31. Rezolucija je takođe pomogla proruskom dijelu HDZ-a bliskog porodici Đukanović i DPS-u da volšebno aktivira i čitav niz drugih problematičnih pitanja koja su nastala u doba miloističke vlasti i za koje se sadašnja Vlada teško može smatrati odgovornom. Međutim, i pored nastojanja PES-a, Demokrata i Bošnjaka  (koji drže vanjske poslove) HDZ-ov šef diplomatije je nastavio za kreiranjem novih uslova o vraćanju otete imovine Hrvata uz morsku obalu. DNP je kao dio Vlade, zauzeo oštar stav da sa Hrvatskom ne može biti nikakvog kompromisa ni oko čega, dok je istovremeno Milan Knežević zatražio od Hrvata da im vrate Đukanovića – kakvog su ga znali 1991.- kao ljutog velikosrbina i slugu Beograda. Sa takvim Đukanovićem bi se DNP ponosio i vjerovatno bi mu pohare Crne Gore bile oproštene, kao i Svetozaru Maroviću čije ime niko od podanika ne smije pomenuti Vučiću kad dođe na poklonjenje u Beograd.

S druge strane, katastrofalni bilans (ne)učinka nereformisanog crnogorskog pravosuđa, koje je i dalje velikim dijelom pod kontrolom porodice Đukanović, je garant da se ništa neće pomjeriti s mrtve tačke. Na sve dođu problemi i s Hrvatskom (ratni zločini i volšebno nestala imovine Bokelja Hrvata i drugih – iza kojih opet stoji vlast Đukanovića) ili borba protiv kriminala i korupcije koji su razorili zemlju opet u doba vladavine iste porodice. Propast istraga i optužnica u aferama Telekom, Tunel, Stanovi, Carine, jalovo suđenje Vesni Medenici i drugim optuženim za teška krivična djela su garant da će i Đukanovići odraditi svoj dio posla u držanju Crne Gore podalje od EU i vladavine prava.

Nakon IBAR-a dolazi do provale istorijskog revizionizma i podsticanja mržnje i podjela u Crnoj Gori iza kojih opet formalno stoje ljudi iz Crne Gore, ovoga puta vladike Srpske crkve (SPC) Joanikije Mićović i Metodije Ostojić. Nereformisano  sudstvo je i tu garant da se ništa neće i ne može preduzeti da bi zemlja konačno ušla u neku normalu.

Parastosi nacističkim kvislinzima i ratnim zločincima, na koje smo navikli još ranijih godina i koje je i DPS podsticao, stvarajući podjele zarad lakšeg vladanja,  prerasli su  u otvoreno veličanje zločinaca i poražene ideologije iz Drugog svjetskog rata. Joanikijev odlazak u Lijevča polje u BiH, gdje je 1945. godine vojnički slomljena crnogorska četnička vojska a njen lider Pavle Đurišić odveden kao zarobljenik u Staru Gradišku, je dolio ulje na vatru podjela. Za Mićovića je Đurišić bio „junak nepobjedivog karaktera“ i uzdignut maltene na nivo sveca.  Metodije je izjednačio  Dražu i Đurišića sa svetima koji su postradali za vjeru. Obojica episkopa i predsjednik Skupštine su se ove godine obreli u Kamniškoj bistrici u Sloveniji na još jedan parastos tamo zarobljenim i strijeljanim četnicima gdje su ponovo veličali velikosrpske fašiste.

Prošle godine je Metodije proširio i parastose i na planinu Krnovo, sada mjesto profitabilnih poslova Mandićevog EPCG-a i porodice Đukanović (kao i u slučaju rekonstrukcije TE Pljevlja). Na Krnovu je u ljeto 1944,  Sedma crnogorska omladinska brigada do nogu potukla u oružanoj borbi Đurišićev Gvozdeni puk koji je u njemačkoj ofanzivi sadejstvovao sa SS jedinicama i ustašama protiv partizana. Metodije je krenuo u drsko izvrtanje činjenica, bez i jednog novog izvora, sa tvrdnjom da je na Krnovu pobijeno nekoliko stotina nenaoružanih mladića bez suda i presude i da su „komunisti svakakve zločine radili”. Metodije je navodno služio pomen „nevino postradaloj mladosti, njihovim čistim dušama, koje nas danas gledaju sa neba”.

Prije pet dana u ponovnom parastosu na Krnovu se Metodiju pridružio i Andrija Mandić. Držana je služba “mladićima stradalim na ovom prostoru, 25. avgusta 1944. godine” Metodijeva eparhija je poslala “jedinstvenu poruku da se na mjestu stradanja na Krnovu podigne spomen-obilježje, hram, da se prikupe sva imena oko 350 ubijenih”. Mandić je objasnio da je položio vijenac „u znak sjećanja na preko 300 golobradih, većinski maloljetnih, mladića…koji su brutalno strijeljani u strašnom ratnom zločinu”. Dodao je i da su stradali “od bratske ruke, nenaoružano i ne opalivši jednog metka”, samo zbog toga što su “vjerovali u zapadne saveznike i kraljevinu koja je bila njihov dom prije okupacije”.

Na parastosu je besjedio i bivši sekretar Eparhije budimljansko nikšičke i sadašnji paroh tivatski MCP Miajlo Backović. Backović je poznat po raskalašnom življenju, ekstremnim stavovima i veličanju staljinističkog KGB „pravoslavlja“ u Rusiji. Prije šest dana bio i na protestu u Morinju ispred bivšeg logora u kome je postavljenja sporna spomen ploča hrvatskim logorašima za vrijeme ministra odbrane Raška Konjevića. Udruženje boraca ratova 1991-92 i paracrkveni ekstremistički Miholjski zbor su organizovali protest na kome se u svešteničkoj odori pojavio i otac Miajlo. Backović je branio agresiju Miloševića i njegovih crnogorskih satrapa na Hrvatsku 1991. god. koja tada „nije bila međunarodno priznata“ dok je navodno „jedina zvanična i regularna vojska koja je u tom trenutku postojala bila JNA“. Po Backoviću i drugima u Morinju navodno niko nije stradao (i pored dokaza o smrtnim posljedicama ) dok svake sedmice vučićevska propaganda uvećava broj stradalih crnogorskih zarobljenika u Lori kod Splita. Backović je prozvao „sve one koje smo mi zaposlili 30. avgusta“ i „kojima smo mi dali platu da sjede u Skupštini, Vladi i Presjedništvu, da znaju da to što smo im dali možemo i da im uzmemo“. U komentaru Vijesti je u citiranju njegove izjave dodato u zagradi i riječ „crkva“ kao podrazumijevano značenje da su oni ti koji su zaposlili sadašnju vlast. Međutim, Mitropolija je prije dva dana izdala saopštenje pod izgovorom dodate riječi „crkva“ u kome se prvi put ogradila od svoga sveštenika. Naime, „sveštenik Backović u Morinju nije imao nikakav mandat da govori u ime Crkve… te riječi (je) mogao da izrekne samo kao jedan od građana ove zemlje“. Joanikijeva Mitropolija dalje navodi da je Backović „uzdržavanjem od govora ili makar drugačijim i jasnijim izborom riječi  mogao i trebalo je da preduprijedi ovakva tumačenja“. Joanikije već neko vrijeme nije na liniji potpune lojalnosti braći Vučić. Proljetos je potpisao sa pet drugih vladika SPC-a otvoreno pismo kojim se osuđuje govor mržnje Vučićevih vladika protiv studenata kao „srpskih ustaša“ i „neprijatelja države“. Ubrzo nakon toga je slijedilo uzdisanje Metodija na nivo „mitropolita“ i postavljenje za člana Sinoda – crkvene vlade. Sada je postao i član istražne komisije SPC-a protiv žičkog vladike Justina kojemu  se de fakto zamjera podrška srpskim studentima i nelojalnost braći Vučić. Ono što „mitropolit“ Metodije postaje u odnosu na Joanikija – omiljeni Vučićev episkop, izgleda da prati i dvojicu svjetovnih lidera „srpskog naroda u CG“ – Kneževića i Mandića. Vrijeme će pokazati koga Prva familija Srbije više voli.

Ako Crna Gora koju su trasirali Đukanović i Vučić uspije ući u EU, njeno članstvo će biti ravno čudu. I uprkos kontra-bajalicama Metodija i Miajla.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

REVIZIJA PRIJEDLOGA ZAVRŠNOG RAČUNA BUDŽETA ZA 2024.: Država opet na popravnom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šestu godinu zaredom DRI ima ozbiljne primjedbe na način na koji izvršna vlast (ne)raspolaže novcem iz državnog budžeta. Umjesto da pokušaju otkloniti nedostatke koji se ponavljaju iz godine u godinu, iz Ministarstva finasija sve se glasnije ljute. Na revizore i novinare

 

 

Nadležni u Vladi ne računaju baš dobro. Što se tiče poštovanja pravila i propisa tu su još gori, odnosno, da budemo precizni – loši.

To je suština nalaza Državne revizorske institucije (DRI) koja je sprovela redovnu finansijsku reviziju i reviziju pravilnosti Predloga zakona o završnom računu budžeta Crne Gore za 2024. godinu. Kako su njihovom Revizijom „utvrđene greške i nepravilnosti koje imaju materijalan i prožimajući efekat na finansijski izvještaj“, DRI je dala uslovno mišljenje na finansijsku reviziju i negativno mišljenje na reviziju pravilnosti Predloga zakona o završnom računu prošlogodišnjeg budžeta.

Uočeni nedostaci nijesu iz kategorije bezazlenih, koje bi eventualno mogli pripisati međusobnom rivalitetu računovođa iz Vlade i DRI i nadmetanju na temu ko bolje poznaje i primjenjuje crnogorske zakone i međunarodne računovodstvene standarde. Tako, na primjer, revizori DRI konstatuju da završni račun prošlogodišnjeg državnog budžeta nije matematički tačan.

„Revizijom je utvrđeno da je potrebno uvećati prihode za 3,2 miliona eura, a umanjiti rashode za 38,8 miliona eura“, zaključili su članovi Kolegijuma koji je radio ovu reviziju, senatori DRI Milan Dabović i Siniša Čađenović. Tako bi se i iskazani deficit (razlika između prošlogodišnjih rashoda i prihoda) smanjio sa 247,5 na 205,5 miliona eura. Slijedi još malo računovodstvene matematike i konačno rješenje prošlogodišnjeg budžetskog poslovanja: „Modifikovani gotovinski deficit nakon korekcija iznosi 216,8 miliona eura“.

Revizija DRI potvrđuje ono o čemu bolje upućeni govore još od sredine prošle godine: novac iz budžeta troši se mimo plana, neko dobije više od iznosa planiranih sredstava, a neko ni ono što je predviđeno Zakonom o budžetu. Evidencija o svemu tome nije uredna.

“Ministarstvo finansija nije u cjelosti uskladilo vođenje glavne knjige trezora sa važećim Pravilnikom o jedinstvenoj klasifikaciji računa za budžet Crne Gore i budžete opština, a pojedine potrošačke jedinice su ugovarale obaveze iznad planiranih sredstava. Utvrđeno je da nijesu redovno izmirivane dospjele obaveze, niti su rasknjižene obaveze naplaćene prinudnim izvršenjem”, konstatuje DRI.

Izvršna vlast je neažurna i kada je u pitanju poreska evidencija, ukazali su revizori. „Knjigovodstveno stanje poreskog duga na posljednji dan prošle godine i pretplate koje su evidentirane na individualnim analitičkim računima poreskih obveznika ne predstavljaju stvarni iznos duga“, navodi se u dokumentu DRI. Revizijom je konstatovano da Završni poreski račun za 2024. godinu nije dostavljen u zakonom propisanom roku. „Takođe, utvrđeno je da se račun za razvoj manje razvijenih jedinica lokalne samouprave nije blagovremeno konsolidovao u glavnoj knjizi trezora (GKT), a da je dio sredstava ostao van bilansa“.

U Reviziju se navodi da je država prošle godine vraćala sredstva donirana iz EU fondova koja su nenamjenski potrošena u ranijem periodu (prije njenog formiranja), u ime korisnika čiji je rad pod kontrolom vlade. To, ipak, nije uticalo na ukidanje prakse da se donacije i subvencije dijele mimo procedura i bez obaveze primaoca da izvjesti o načinu na koji ih je iskoristio. Kao primjer, DRI navodi da se  „novac vjerskim školama i pojedinim fondovima dijelio bez jasnih kriterijuma i kontrole“.

Pride, DRI konstatuje da se neki troškovi iz državnog budžeta ne prikazuju na pravi način i na pravom mjestu, kako bi ukupna slika o radu Vlade bila ljepša. Tako je naknada za rad Komisije koja treba da predloži rješenje u sporu između Vlade Crne Gore i China Road and Bridge Corporation (nosilac posla izgradnje dionice autoputa Smokovac – Mateševo) kako bi se izbjegla arbitraža na Trgovinskom sudu u Cirihu, prikazana među izdacima za infrastrukturu. A trebala je, prema mišljenju revizora, da se nađe među izdacima po osnovu troškova sudskih postupaka, „s obzirom da se radi o sporu i predsudskoj instanci koja isti rješava“.

Pošto je dokument od skoro 200 stranica dostupan na sajtu DRI, skratimo prepričavanje i vratimo se na osnovne zaključke. „Na osnovu činjeničnog stanja utvrđeno je da su pogrešna prikazivanja, pojedinačno ili zbirno, materijalno značajna u odnosu na postavljene kriterijume za finansijsku reviziju na osnovu čega nadležni Kolegijum izražava uslovno mišljenje“. Revizijom pravilnosti „utvrđeno je da potrošačke jedinice nijesu u svim materijalno značajnim aspektima uskladile poslovne aktivnosti sa zakonskim i drugim propisima koji regulišu budžetsko poslovanje u Crnoj Gori i u skladu sa tim nadležni Kolegijum izražava negativno mišljenje“.

Iz DRI su podsjetili da se slični nalazi ponavljaju, dok Vlada ne pokazuje previše entuzijazma da uočene nepravilnosti ispravi, kako bi državnu kasu dovela u potreban red. Utvrđeno je, navodi se u reviziji, da je Vlada Milojka Spajića u potpunosti realizovala manje od petine (18 odsto) preporuka datih u prošlogodišnjoj reviziji Predloga zakona o završnom računu budžeta za 2023. godinu, dok dvije trećine (66 odsto) nijesu realizovane.

Neće, ne umiju ili misle da nijesu dužni da svoj rad usklađuju sa preporukama DRI?

Odgovor se da naslutiti iz ljutite reakcija Ministarstva finansija na objavljenu reviziju. „Uslovno mišljenje DRI iznijeto u okviru finansijske revizije, ne oslikava stvarno stanje, niti počiva na potpunom i pravilnom tumačenju i uvažavanju zakonskih propisa“, ustvrdili su iz resora kojim rukovodi ministar Novica Vuković. U njihovom saopštenju, nakon objašnjenja, slijede optužbe. Prvo na račun DRI: „Ovakav pristup nije samo pogrešan, već dovodi do netačnih i pravno neutemeljenih zaključaka, koji obmanjuju javnost i narušavaju reputaciju institucija“. Onda su na red došli mediji: „Pojedini mediji izvještavali su o ovoj temi na način koji cijelu odgovornost revizije usmjerava na Ministarstvo finansija i ministra Vukovića, iako se brojni nalazi odnose na period prije 2020. godine i na druge institucije. Takav pristup je tendenciozan, netačan i zlonamjeran.“

Tu bi, po mišljenju nadležnih iz Ministarstva finansija, trebalo staviti tačku na priču o završnom računu budžeta za prošlu godinu, odnosno primjedbama koje je Kolegijum DRI dao na taj dokument. Mnogi, međutim, nijesu saglasni sa takvim naumom. Među njima se našla i Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru (STEGA).

„Već šestu godinu zaredom DRI je dala negativno mišljenje o pravilnosti trošenja državnog novca, a za finansijsku reviziju izrekla uslovno mišljenje. Drugim riječima, i dalje se ne zna, sa sigurnošću, kako se troši novac građana, jer su greške i propusti u planiranju, evidenciji i kontroli postali hronični“, saopštili su iz STEGA. „Državni revizori su ukazali da se pravila ne poštuju dovoljno, da se često isplaćuju sredstva bez jasne dokumentacije, da se ugovori potpisuju bez potrebnih procedura, a da se u mnogim institucijama već godinama funkcioniše sa privremenim v.d. rukovodiocima”.

Građani, makar u teoriji, imaju pravo da znaju na šta se i kako troši njihov novac. U praksi, dovoljno je izgleda ponoviti da se oni prethodni bili još gori. I obećati pokretanje nekoliko milijardi vrijednog  investicionog ciklusa. Ili cirkusa. Pošto je ukupan saldo prethodno izrečenih obećanja na istu temu bio i ostao – nula.

Zoran RADULOVIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROPAO JOŠ JEDAN POKUŠAJ IZBORA SUDIJA USTAVNOG SUDA: Trgovina u toku

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Brisel zna, a zna i crnogorska javnost,  da će popunjavanje mjesta u Ustavnom sudu, kad se okončaju najnovije političke trgovine, donijeti štrik u evropskoj agendi zemlje, ali ne i nezavistan Ustavni sud

 

 

Da Ustavni sud neće biti popunjen ove sedmice sa troje novih sudija, bilo je gotovo pa najavljeno od strane paralementarne većine. Iako je premijer Milojko Spajić tokom susreta sa predsjednicom  Evropske komisije (EK) Ursulom Fon der Lajen pozvao parlamentarce da izglasaju sudije i izrazio želju da će to biti učinjeno, više je znakova govorilo  da će se desiti suprotno.

Uoči sjednice u utorak, na kojoj potrebnu podršku nije dobio nijedan od troje kandidata za sudije Ustavnog suda,  održan je sastanak  poslaničkih klubova.  Iz partija parlamentarne većine još su se tada mogle čuti poruke da će sudije Ustavnog suda , ukoliko ne budu  izabrane “sjutra”, biti  sigurno izabrane  “za mjesec dana”.

Sjutra je očekivano donijelo novi propali pokušaj popunjavanja Ustavnog suda. Niko od troje kandidata nije dobio potrebnu podršku. Glasalo se za  dvoje kandidata koje je predložio Ustavni odbor – zamjenicu  zaštitnika ljudskih prava i sloboda Mirjanu Radović i sudiju Višeg suda u Podgorici Jovana Jovanovića,  kao i za advokaticu Mirjanu Vučinić, koju je još ranije predložio predsjednik Jakov Milatović.  Za Milatovićevu kandidatkinju poslanici nijesu glasali na sjednici krajem septembra, pošto nijesu izglasali ni dnevni red.  Od tada se uporno, kako iz vlasti tako i iz opozcije, čuju glasovi kritike upućeni predsjedniku, kome se  zamjera što nije obavio konsultacije o kandidatima  sa parlamentarcima.

Odnos prema Milatoviću odrazio se i na ovonedeljnom glasanju.  Za kandidatkinju predsjednika advokaticu Vučinić glasalo je 16 poslanika opozicije – DPS i Socijaldemokrate,  kao i nezavisne poslanice Jevrosima Pejović i Radinka Ćinćur.  Poslanici vlasti, njih 44, bili su uzdržani.

“ Ako ste smatrali da u okviru konsultacija učestvujem u političkoj trgovini, tu ste se prevarili”, poručio je nakon neizbora njegove kandidatkinje Milatović.

Za drugo dvoje kandidata  poslanici vlasti su glasali, ali oni nijesu dobili neophodnu podršku.  Izbor Jovanovića   podržalo je 45 poslanika većine, pet poslanika Bošnjaške stranke (BS)  bilo je uzdržano, dok je poslanik iz te stranke Admir Adrović  bio protiv.  Za Mirjanu Radović su glasala 44 poslanika većine, i opet – uzdržanih pet poslanika BS, Adrović porotiv. Iz  te stranke su prethodno javno otvorili polemiku tražeći da jedan od kandiata bude pripadnik bošnjačkog naroda.

Opozicija nije glasala za kandidate Ustavnog suda, iako svu krivicu za neizbor svaljuje na vlast, tvrdeći da ona tako koči evropski put.  Opravdanje za to što ne glasaju  za kandidate,  i oni  traže u nedostatku razgovora i konsultacija sa vlašću. Predsjednik DPS  Danijel Živković je saopštio da vlast nije pozvala opoziciju da razgovaraju o kandidatima, te da će njegova stranka glasati za Milatovićevu kandidatkinju Mirjanu Vučinić.  Ti glasovi, imajući u vodu prethodni odnos Milatovića i vlasti u vezi kandidata za Ustavni sud, nijesu mogli rezultirati  izborom Vučinić.

“Pričamo da treba izabrati sudije Ustavnog suda zbog Evropske komisije, odnosno zbog toga što je došla Evropska komesarka Ursula fon der Lajen, pa nam eto to treba, a ne zato što treba popuniti mjesta u Ustavnom sudu jer to nama treba zbog nacionalnih interesa, jer nam treba popunjen Ustavni sud zbog nas ovdje“, kazao je Živković na sjednici Skupštine, na kojoj nijesu izabrane sudije Ustavnog suda.

Do  komunikacije između vlasti i opozcije je izgleda na kraju ipak došlo. Prema nezvaničnim medijskim najavama, URA bi mogla dati ruku vlasti. Vladajuća većina očekuje da će u drugom krugu obezbijediti izbor dvoje sudija Ustavnog suda, oslanjajući se na moguće glasove Građanskog pokreta URA,  objavile su Vijesti, pozivajući se na neimenovane izvore.

Navodno je uoči rasprave u parlamentu bilo razgovora između Pokreta Evropa sad (PES) i GP URA, pa bi do  glasanja Abazovićeve URE  za kandidate za sudije Ustavnog suda moglo doći ako u Skupštini prođu neki zakoni koje je predložila ta opoziciona partija.  List tvrdi da su minimalne šanse da većina u drugom krugu glasa za Milatovićevu kandidatkinju.

Prema Ustavu, za izbor sudija Ustavnog suda neophodna je dvotrećinska većina,  odnosno 54 glasa, a ako se ona ne obezbijedi, ide se u drugu rundu u kojoj je za izbor potrebna tropetinska podrška poslanika (49). Toliko će glasova biti potrebno u narednom glasanju.  Četiri glasa URA u parlamentu mogla bi biti dovoljna vlastima da poguraju kandidate koje žele.

Akcija za ljudska prava (HRA), koja u kontinuitetu prati izbor sudija u Ustavni sud ali i pravosuđe u cjelini, izrazila je protest zbog toga što nijesu izabrane nove sudije Ustavnog suda, iako su sva tri kandidata  ispunjavala propisane uslove.

“Državni interes je bio da se Ustavni sud popuni, u situaciji kada je faktički već u blokadi, jer samo četvoro preostalih sudija ne mogu da riješe izborne sporove, niti da donesu bilo koju odluku oko koje nemaju konsenzus”, kazali su. „U atmosferi u kojoj su i jedan i drugi predlagač forsirali samo ‘svoje’ kandidate, a na uštrb onih drugih, nije izabran niko, dok su Ustavni sud i interesi građana iznevjereni”.

Delegacija Evropske unije (EU) u Crnoj Gori poručila je crnogorskom parlamentu, nakon što je u septembru  propao pokušaj izbora sudija za Ustavni sud, da u oktobru izabere nedostajuće sudije. Ni  prisustvo Ursule Fon der Lajen u Crnoj Gori tokom posljednjeg pokušaja izbora, međutim, nije pomoglo.  Političke trgovine, ili konsultacije kako ih stranke zovu, moraju biti dovršene. Pa onda Evropa.

Iako su deklarativno i vlast i opozicija za kompletiran i autonoman Ustavni sud, taj sud je  odavno partijski, što se nije promijenilo ni nakon pada DPS-a. Svi izbori za sudije tog suda do sada su se odvijalli kroz  nemilosrdnu  borbu oko partijske prevage u toj instanci. Blokada, odnosno podjednak odnos glasova , za njih je prihvatljivije rješenje od neparnog broja sudija. Ukoliko narednog mjeseca budu izabrana dva, a ne tri kandidata za sudije Ustavnog suda, to će biti još jedan prilog toj tezi.

Kada je krajem 2023. Crna Gora pohvaljena iz Brisela jer je izabrala nedostajuće sudije nakon dugih političkih trgovina i opozicije i vlasti, koje ni tada nijesu istrgovale sedmog sudiju Ustavnog suda boreći se za prevlast, i Briselu je bilo jasno da je sud možda postao funkcionalan, ali da je i dalje partijski.

Borba za političku kontrolu se nastavila. Krajem prošle godine, uz dimne bombe bačene u parlamentu od strane DPS, Skupština je konstatovala prestanak mandata sutkinji Dragani Đuranović, a upražnjeno mjesto otvorilo je  novi krug borbe za prevlast. DPS je  penzionisanje Đuranović nazvao “ustavnim pučem”. Parlamentarna većina namjeravala je tada da penzioniše troje sudija Ustavnog suda, nakon što ih  je predsjednica tog  suda Snežana Armenko obavijestila da su se stekli uslovi za njihovo penzionisanje.  Da je to realizovano, ostalo bi  samo troje sudija. To je stopirao predsjednik Milatović, koji je bio ovlašćen za prijedlog dvoje sudija, tako što je odložio odluku o raspisivanju konkursa, o čemu je Monitor već pisao.  Trenutno ih je četvoro.

Nakon penzionisanja sutkinje Đuranović, DPS je uslovljavao rad parlamenta poništenjem odluke o njenom penzionisanju, što je na kraju rezultiralo traženjem mišljenja Venecijanske komisije o tome da li je zakonito penzionisana. Preporuke VK su odavno tu, ali su i dalje na čekanju. PES je u septembru, kada skupština nije htjela ni da reaspravlja o kandidatkinji Milatovića za sudiju Ustavnog suda, tvrdio da se prije izbora moraju ispoštovati preporuke Venecijanske komisije (VK), što je dio stručne javnosti vidio kao neutemeljen izgovor .

I Brisel zna, a zna i crnogorska javnost,  da će popunjavanje mjesta u Ustavnom sudu, kad se okončaju najnovije političke trgovine,  donijeti štrik u evropskoj agendi zemlje, ali ne i nezavistan Ustavni sud.

Milena PEROVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo