Povežite se sa nama

MONITORING

ĐUKANOVIĆ RASPISAO IZBORE PO SVOJOJ MJERI: Bojkot je izbor

Objavljeno prije

na

Koliko je naum vlasti jasan i precizan, toliko je stav opozicije prema dolazećim avgustovskim izborima nedorečen i konfuzan. Svjesni su da neće imati ni najmanju šansu za pobjedu. A, opet, ne pokazuju volju da se odreknu dodijeljene uloge statista-gubitnika u precizno režiranoj DPS predstavi

 

Nakon konsultacija sa partijskim saradnicima i partnerima iz vladajuće koalicije, predsjednik Crne Gore i DPS-a Milo Đukanović raspisao je izbore za 30. avgust. Da ugrabe dok ne zahladni. I dok nas ne stignu posljedice kriza koje stižu. Ili su već tu: politička, finansijska, ekonomska, zdravstvena.

Uglavnom, vlast je procijenila da je ljeto pravo vrijeme da ostvare svoj naum i zadrže vlast osvojenu 2016, na najkontroverznijim izborima u istoriji crnogorskog višepartizma. Nerazriješene afere, od Koverte do Državnog udara, i danas podsjećaju na sinđina vremena. Na sve ono što nam se dešavalo, i dešava nakon tih izbora održanih uz zvuke policijskih sirena i snimke uhapšenih terorista i njihovog, u zadnji tren, zaplijenjenog, oružja. Tek smo naknadno saznali kako je to bio pripremljeni igrokaz sa oružjem pozajmljenim na revers iz magacina vojske i policije. Izbornu funkciju je savršeno obavio.

Vlast ne sumnja da će ishod avgustovskih izbora biti sličan onima od prije četiri godine. Oni već polako oglašavaju pobjedu. „Ako pobijedite na tim izborima, ja ću vam prvi čestitati“, poručio je neki dan premijer Duško Marković oponentima iz parlamentarne opozicije, s finom dozom cinizma.

Koliko je naum vlasti jasan i precizan, toliko je stav opozicije prema dolazećim avgustovskim izborima nedorečen i konfuzan. Svjesni su da nemaju šansi da pobijede. A, opet, ne pokazuju volju da se odreknu dodijeljene uloge statista-gubitnika u precizno režiranoj DPS predstavi.

Nije tu u pitanju samo izborni rezultat.

Brutalno preotimanje vlasti u Kotoru i Budvi; način na koji je vođen postupak za tzv. državni udar dok tužilaštvo i pravosuđe sa prezirom, i pored očiglednih dokaza, odbacuju  mogućnost da procesuiraju koruptivne aktivnosti državnih zvaničnika („nema ni udaljene sumnje“); nekažnjeno stavljanje u pritvor opozicionih poslanika; privođenje, hapšenje i bespotrebno zadržavanje u policijskim prostorijama (maltretiranje) sveštenika SPC; nezakonita i neprimjerena grubost uniformisanih čuvara reda i njihovih, neidentifikovanih, pomagača u civilu spram onih koji se usude na protest protiv režima; jasno iskazana spremnost vlasti da se, pod izgovorom borbe protiv posljedica korona-krize, podmite, ucijene i(li) zastraše svi oni koji na bilo koji način zavise od volje vlasti ili njihovih pomagača iz svijeta državnog i privatnog biznisa… Sve to ukazuje na suštinsku nespremnost DPS režima da odstupi sa vlasti, kakav god da bude ishod zakazanog glasanja.

Prisjetimo se onoga što je prethodilo posljednjim paralmentarnim izborima. Desetak mjeseci prije izbora dobili smo vladu izbornog povjerenja kroz koju su, makar u pojedinim resorima, predstavnici opozicije imali mogućnost da kontrolišu dešavanja i preduprijede ili, makar, smanje uobičajene predizborne zloupotrebe državnog budžeta. Opozicija je ipak imala i vremena i novca da se obrati svim glasačima. Potencijalni birači su živjeli u ubjeđenju da imaju pravo da se nadaju i biraju. Činjenica da smo glasali u atmosferi državnog udara i da je aktuelna vlast pobijedila u fotofinišu, na mišiće, svjedoči da je sve to  naškodilo trodecenijskom modelu DPS vladavine.

Danas su stvari bitno drugačije. Zastanimo, na tren, na pola puta između prethodnih i tek zakazanih izbora. U martu prošle godine svi su predstavnici parlamentarne opozicije, sada se čini – možda i ne potpuno svojevoljno, potpisali Sporazum za budućnost u kome su precizno navedeni „minimalni uslovi za održavanje prvih fer i slobodnih izbora u istoriji crnogorskog višepartizma“. I obaveza da potpisnici „neće učestvovati ni na jednim izborima: lokalnim, državnim i predsjedničkim, koji budu zakazani prije ispunjenja osnovnog zadatka – formiranja vlade građanskog  jedinstva“.

Za priču o uslovima za fer izbore, nije ko je „sa druge strane“ potpisao Sporazum. Formalno, riječ je o nekoliko predstavnika građanskog pokreta Odupri se 97.000 (navodni iznos novca iz koverte koju je Slavoljub Stijepović, ministar gradonačelnik Glavnog grada i Generalni sekretar u  kabinetu predsjednika Đukanovića preuzeo od Duška Kneževića i odnio… Milivoje Katnić zna đe). Suštinski, opozicioni poslanici taj su sporazum potpisali sa javnošću sa svim biračima. I sa onima koji su prisustvovali na Trgu i sa onima koji nijesu..

Demokrate su početkom godine predstavile svoj plan saradnje opozicije u sedam tačaka. Makar tri od njih sedam direktno se tiču izbora. U njima se više ne pominje vlada građanskog jedinstva, ili neka druga vlada koja bi ukinula suštinski monopol DPS-a. Ali se traži: odlaganje izbora do stvaranja uslova za njihovo održavanje; ispunjenje „svih uslova“ za održavanje slobodnih izbora i „aktivna medijacija međunarodne zajednice u postupku kreiranja rješenja za slobodne izbore“. Ostale zahtjeve ne moramo posmatrati kao neodvojivi dio predizbornog paketa (bojkot parlamenta, opoziciono nenapadanje, odbrana opozicionih opština „svim demokratskim sredstvima“, insistiranju na dogovoru Vlade sa crkvama i vjerskim zajednicama).

U stvarnosti, imamo izborne zakone usvojene glasovima vladajućigh sranaka   koji ne ispunjavaju ni minimum uslova za fer izbore. Tamo gdje je trebala dvotrećinska većina ostala su na snazi „stara“ zakonska rješenja. Prošla godina je potrošena u pokušajima da se pod pokroviteljstvom EU, a uz pomoć stručnjaka Venecijanske komisije, Savjeta Evrope i OEBS-a, dođe do kompromisnog predloga paketa izbornih zakona koji bi nas doveli u poziciju „da niko ne osporava rezultat predstojećih izbora”. Bez uspjeha.

Pa opet, sve je manje onih koji se pitaju zašto bi ovdašnja opozicija pristala na unaprijed pripremljen poraz. Partije u Crnoj Gori organizovane su kao privredna društva – hrane previše gladnih usta da bi se njihovi šefovi (direktori i predsjednici) tek tako odrekli najznačajnijeg izvora prihoda (budžeta). A on direktno zavisi od izbornog rezultata. Prema toj računici, bojkot vodi u stečaj. U DPS-u to vrlo dobro znaju. I zatežu omču.

Zato smo,  uz sinđin parlament koji pojedine opozicione partije do danas bojkotuju (URA i Demokrate) dobili v.d. stanje u Sudskom i Tužilačkom savjetu, Agenciji za sprječavanje korupcije, Vrhovnom državnom tužilaštvu.  Izbor starješina Ustavnog i Vrhovnog suda i Državne izborne komisije osporen je sa više strana, kao nezakonit, odnosno, jednopartijski (DIK).  A u prvi plan je, ponovo, izbio birački spisak.

Pravo glasa na avgustovskim izborima, zvanično je saopšteno iz Ministarstva unutrašnjih poslova i javne uprave, imaće 541.000 birača. Opozicija tvrdi da je stvarna brojka mnogo manja, i da vlast na taj način, preko fantomskih birača, ostvaruje startnu prednost od nekih 10 poslaničkih mandata (u Skupštini CG bira se 81 poslanik). Crna Gora ima 620.000 stanovnika, računaju u opoziciji, među kojima je i makar 140.000 mlađih od 18 godina.  Uz to, ni svi punoljetni stanovnici Crne Gore nemaju pravo glasa.

Vlast se ne trudi da objasni postojanje tih 60-ak hiljada prekobrojnih u biračkom spisku. Umjesto toga, sve ćešće su informacije o „paralelnom knjigovodstvu“ DPS u kome se za sve stanovnike Crne Gore prikupljaju podaci o porodičnim prilikama, radnom mjestu, prihodima, političkoj orijentaciji, tvrdoći političkih ubjeđenja i načinima na koji bi se moglo uticati na njihovo glasanje.

„Tu nema ništa sporno“, kaže Đukanović, objašnjavajući kako je to samo još jedan način opozicije da unaprijed pripremi alibi za izborni poraz. Dok oni predano rade. Po spisku.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo