Povežite se sa nama

Reagovanja

Dobijena saglasnost ministarstva finansija

Objavljeno prije

na

(Direktor Mladen Zagarčanin – ugovor sa samim sobom, Stela Kovač, Monitor, br. 1336)

U odnosu na tekst objavljen 25. februara 2022. godine dostavljamo demant uz sljedeće informacije.

  • Sa Agencijom „Kadar plus“ potpisan je Sporazum o ustupanju zaposlenih – angažovanih lica za potrebe hitnog sprovođenja postupka revalorizacije kod Uprave za zaštitu kulturnih dobara br. 5795 od 29. 12. 2021. g.
  • Dobijena je saglasnost Ministarstva finansija br. 03-19446/1 od 30. 12. 2021. g. na Sporazum o ustupanju zaposlenih – angažovanih lica za potrebe hitnog sprovođenja postupka revalorizacije kod Uprave za zaštitu kulturnih dobara.
  • Po osnovu rješenja o obrazovanju stručnih timova od strane UZKD, ovaj organ je dostavio Zahtjeve – uputnice za upućivanje zaposlenih – angažovanih lica agenciji „Kadar plus“ na osnovu čega su sačinjeni Ugovori o djelu sa članovima stručnih timova. Na osnovu Rješenja br. UP/I-02-405/2021 i UP/I-02-406/2021 od 30. 12. 2021. g. istog dana je dostavljena uputnica br. 01-753/2021-22 na osnovu koje je formiran Ugovor o djelu za potrebe isplate Mr Mladena Zagarčanina, člana stručnog tima – arheologa a za potrebe izrade Elaborata o revalorizaciju kulturnih dobara: Ostaci trikonhalne crkve, Topolica, Bar; Kruče, lokacija Kodra, Ulcinj i Ruševine (crkve) na Velikom Pijesku, Dobra Voda, Bar.

Napominjemo da je agencija za ustupanje kadrova angažovana zbog činjenice da UZKD nema dovoljno kadrovskog kapaciteta za formalno regulisanje većeg broja ljudi za potrebe sprovođenja procesa revalorizacije. Rješenje za prevazilaženje ovog problema našlo se u angažovanju ove agencije ne bi li ista vršila sve potrebne formalno-pravne poslove za ove potrebe a sve u cilju poštovanja Zakonom o zaštiti kulturnih dobara definisanog roka odnosno završetka postupka do 6. 7. 2022. godine.

Od formiranja Uprave za zaštitu kulturnih dobara 2012. g. ovaj proces nije sproveden do kraja, odnosno svega par rješenja o uspostavljanju zaštite/potvrđivanju statusa donijeto je na osnovu urađenih elaborata. Kao posljedica, Uprava za zaštitu kulturnih dobara poslovala je u pravnom vakuumu u periodu od 2013–2017. godine, kada su, usljed nedonošenja navedenih rješenja, svi spomenici kulture, odnosno kulturna dobra izgubila formalno- pravnu zaštitu.

Izmjenama Zakona o zaštiti kulturnih dobara iz 2017. godine predviđeno je produženje roka, odnosno definisan je novi rok za sprovođenje postupka revalorizacije i donošenja rješenja o uspostavljanju zaštite/potvrđivanja statusa, u trajanju od pet godina, od dana stupanja na snagu Zakona. Od ovog dana, revalorizovano je svega četiri spomenika kulture. Na današnji dan, sa dobrima valorizovanim po osnovu inicijativa za uspostavljanje zaštite, Crna Gora ima zaštićenih 26 kulturnih dobara, od ukupno 2.017 koji se nalaze na popisu kulturnih dobara. Rok za donošenje rješenja za preostalo 1991 kulturno dobro je 6. 7. 2022. godine.

Prvi pokušaj revalorizacije bio je odmah nakon formiranja UZKD (2012. godine). Bez novčanih sredstava, bez bilo kakve podrške Ministarstva kulture, te nakon smjene direktorice, taj pokušaj nije mogao uspjeti.

Nakon toga Ministarstvo kulture 2013. godine, mimo zakona, preuzima organizovanje postupka i procesa revalorizacije. Na osnovu autorskog projekta Lidije Ljesar, pod nazivom „Projekat revalorizacije kulturnih dobara CG“, Ministarstvo kulture organizuje radionice, angažuje ljude za stručne timove i monitoring, kontroliše kompletan proces i isplaćuje honorare za taj rad.

Postupkom revalorizacije bilo je obuhvaćeno 1.964 spomenika kulture, i to nepokretnih 1.366 i pokretnih 598.

Predato je 1.576 elaborata o revalorizaciji, od kojih 1032 za nepokretna i 544 za pokretna kulturna dobra.

Upravi su elaborati predati krajem 2014. godine, tj. godinu dana nakon isteka roka.

Nije predato 388 elaborata o revalorizaciji,  od kojih 334 za nepokretna  i 54 za pokretna kulturna dobra.

Na osnovu predatih elaborata nijesu mogla da se urade rješenja o zaštiti.

Zakon iz 2010. godine je utvrdio prelazni status kulturnim dobrima do završetka revalorizacije. Kako revalorizacija nije završena u predviđenom zakonskom roku (avgust 2013), novo produženje roka je utvrđeno 2017. godine. U periodu od 2013.  do  2017. godine imamo gubitak statusa kulturnih dobara da bi se zakonski ponovo utvrdio 2017. godine sa proširenjem roka revalorizacije.  Rok od 5 godina za revalorizaciju ističe.

Napominjemo da se za podatke ili dokumenta za članak koji je objavljen u Monitoru nikad niko nije obraćao shodno Zakonu o slobodnom pristupu informacijama ili na bilo koji drugi način, te da će u odnosu na protivzakonito korišćenje dokumentaciji ove Uprave biti preduzete sve zakonima propisane mjere.

Mladen Zagarčanin
v.d.  direktor Uprave za zaštitu kulturnih dobara
(Odgovor u narednom broju)

Komentari

Reagovanja

Ambasador u odbrani imperijalne politike 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ambasador u odbrani imperijalne politike
(Vladislav Maslenikov, „Ukrajinsko žito išlo je u „situ“ Evropu“, Monitor br. 1725)

Uvaženi veleposlanik Ruske Federacije, gospodin Vladislav Maslenikov je u prošlom broju poslao, treću po redu, reakciju na pisanje Monitora o ruskoj agresiji na Ukrajinu. Zahvalni smo Nj.E. g. Maslenikovu što je saopštenje konačno potpisano i kraće je sadržine za razliku od prva dva reagovanja.

U potpunosti razumijem dužnost gospodina ambasadora da zastupa i brani imperijalnu politiku svoje zemlje uz tradicionalne boljševičke kvalifikacije i neprovjerljive tvrdnje. Nepostupanje po uputama Moskve može biti opasno, ne samo po karijeru, već po zdravlje i život – što je čest slučaj od početka Specijalne vojne operacije.

U saopštenju nije ponuđena ni jedna činjenica da je bilo koji navod u mome tekstu netačan. Činjenice o relokaciji ruske flote, njenim gubicima i gubicima kopnene vojske su lako provjerljive sa snimaka satelita, dronova i Google Earth-a.  Nasuprot tome imamo insistiranje da je sve što Kremlj i Ljubljanka kažu tačno – dok isto kasnije ne poreknu. .

S poštovanjem
Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Reagovanja

Ukrajinsko žito išlo je u „situ“ Evropu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukrajinsko žito išlo je u „situ“ Evropu
(„Bitka za crnomorske trgovačke rute“, autor Jovo Martinović.  Monitor br.  1723)

Sa interesovanjem  sam se upoznao sa fantazijama novinara Jova Martinovića naslovljenim „Bitka za crnomorske trgovačke rute“ objavljenim u Monitoru 27. oktobra o.g. Dok niz zapadnih medija i političara sve glasnije priznaje neuspjeh pokušaja kontraofanzive vojske Ukrajine, g. Martinović priča o valjda „značajnim uspjesima“ Ukrajine na moru. Sama po sebi to je hrabra izjava na račun Kijeva koji je već faktički lišen ratne mornarice. Koliko se može  shvatiti riječ je o napadu ukrajinske vojske na Sevastopolj 22. septembra o.g. raketama i projektilima dopremljenim od strane zemalja NATO-a. Ovaj napad, koji je oštetio staru zgradu sjedišta Crnomorske flote Rusije, nesumnjivo je planiran uz angažovanje zapadnih obavještajnih sredstava – NATO satelita i izviđačkih aviona te izvršen na sugestiju i u bliskoj koordinaciji sa službama SAD i Velike Britanije. Cilj ovog napada, kao i terorističkih napada kijevskog režima na civilne i socijalne objekte na teritoriji Rusije, uključujući i čin nuklearnog terorizma 26. oktobra (napad dronovima na nuklearnu elektranu u Kursku), jeste jasan – da se skrene pažnja sa neuspjeha ukrajinske kontraofanzive, u koju je Zapad polagao veliku nadu, da se posije panika u našem društvu i da se destabilizuje unutrašnja politička situacija u Rusiji. Takođe je jasno da niti Kijev niti njegovi zapadni sponzori neće uspjeti u tome.

Isporuke Kijevu zapadnih naoružanja na čijem nastavku insistira g. Martinović ne opravdavaju očekivanja kolektivnog Zapada. Po zapadnim procjenama, barem petina tehnike koja je dopremljena za ofanzivu, je već uništena ili oštećena, ukrajinska vojska tokom borbenih dejstava nije uspjela ni čak da se domogne glavne odbrambene linije ruskih snaga. Dok g. Martinović pokušava da ubijedi čitaoce da ruska vojska ima ogromne gubitke i „samoubilački“ koristi ljudstvo, situacija je u stvarnosti sasvim drugačija. Upravo je ukrajinska komanda, izbjegavajući korišćenje vojne tehnike zbog njenog značajnog gubitka, prešla na taktiku „mesnatih juriša“: na minska polja prvo se usmjerava pješadija koja  po cijenu sopstvenog života pokušava da prodre u rusku odbranu i da sačuva zapadno naoružanje. Uprkos Ženevskoj konvenciji 1949. godine o postupanju s ratnim zarobljenicima za deminiranje koriste zarobljene ruske vojnike. Osim toga, ukrajinske naciste angažuju i svoje povrijeđene vojnike kao biološki materijal da bi se vadili organi za potrebe transplantacija.

Što se tiče navedenih izjava g. Vladimira Zelenskog o „postepenom odlasku“ ruske Crnomorske flote sa Krima, preporučimo g. Martinoviću da se upozna sa priznanjima iz kruga šefa kijevskog režima u časopisu Time od 30. oktobra. Ispalo je da je „skoro mesijanska“ ubijeđenost Zelenskog u pobjedu nad Rusijom već uznemirava čak i njegove savjetnike. Kako jedan od njih kaže: „Vara on sebe… ne pobjeđujemo mi. Ko proba to mu da kaže“.

Na isto mesijanstvo miriše i izjava Zelenskog koju je citirao g. Martinović o važnosti Crnomorske rute izvoza žita po globalnu prehrambenu bezbjednost. Bacimo pogled na statistiku. U godini dana važenja „crnomorska inicijativa“ iz luka Odesa, Černomorsk i Južni izvezeno je oko 33 miliona tona pšenice. Pri tome, ukupan svjetski izvoz žita iznosi 422,4 miliona tona, odnosno 205,6 miliona tona pšenice. Ukrajinsko, pretežno prehrambeno žito išlo je u „situ“ Evropu. Evropske zamlje su koristile „crnomorsku inicijativu“ isključivo u komercijalnom interesu radi izvoza ukrajinske hrane da bi se ona preradila i preprodala po višoj cijeni. Američke korporacije koje su odkupile 30 odsto ukrajinskih oranica bogatile su se na „inicijativi“ izvozom i preradom ukrajinskog žita. U pogođene zemlje Afrike – Džibuti, Somaliju, Sudan, Libiju i Etiopiju – poslato je tek 976 hiljada tona, odnosno 3,1% od ukupnih isporuka. Pored toga, kijevski režim je morski humanitarni koridor koristio za oružane provokacije i terorističke napade na Sevastopolj i Krimski most, diverzije protiv naših vojnih i civilnih brodova. U blizini spremišta žita uspostavljeni su pogoni za proizvodnju dronova i morskih navođenih aparata kojima se izvode udari na strogo civilne infrastrukturne objekte na Krimu.

Ukoliko je ukrajinsko žito od životnog značaja po svjetsku prehrambenu bezbjednost, zašto su njen izvoz blokirale 4 zemlje EU: Mađarska, Slovakija, Hrvatska i čak veliki prijatelj Kijeva Poljska? Evo gdje se zaista vodi rat za tržište!

Napokon, što se tiče citiranih prijetnji g. Amira Vaitmana prema Rusiji, nisam uspio da nađem da on ima ikakvu zvaničnu državnu funkciju.

Vladislav MASLENIKOV,
ambasador Rusije u Crnoj Gori

Komentari

nastavi čitati

Reagovanja

Kritika vlasti koja vodi lošu politiku je obaveza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kritika vlasti koja vodi lošu politiku je obaveza

(Dezinformacije o Rusiji, njenom rukovodstvu i oružanim snagama – Odsjek za odnose sa javnošću Ambasade Rusije u Crnoj Gori – Monitor 1664)

 

Poštovana gospoda iz ambasade Ruske Federacije poslala su još jedno kilometarsko saopštenje, bez potpisa, sa nizom kvalifikacija i optužbi na račun mojih tekstova u Monitoru. Da bih odgovorio na sve optužbe, trebao bih isto toliko prostora i više. Svi moji tekstovi su dostupni online i lako provjerljivi preko otvorenih izvora i u javnom domenu. Ovdje ću samo pomenuti tvrdnje cijenjenog veleposlanstva da je Budimpeštanski memorandum iz 1994. godine „politička deklaracija, koja nema obavezujuću pravnu snagu“. Tekst se može pročitati online na engleskom, ruskom, ukrajinskom i francuskom i svako može vidjeti na šta su se obavezale zemlje potpisnice, kojima su se kasnije pridružile Francuska i Kina u donekle blažoj formi.

S obzirom na to da je Ambasada u oba saopštenja udijelila komplimente Monitoru, malo je vjerovatno da osoblje ne zna da je Monitor nezavisan i kritički nedjeljnik još od svoga osnivanja početkom 90-ih i da ne slijedi državnu politiku i propagandu, pogotovo kada se ljudski životi uništavaju. Zbog toga su i Monitor i moja malenkost imali velikih problema u prošlosti. Mi nismo, za razliku od poštovane gospode, državni službenici i nismo obavezni braniti bilo koju vladu na planeti, ni sviju. Pogotovu ne, kada vrši agresiju na drugu državu.

Kada se Crna Gora kao satelit Srbije i predvođena sadašnjim predsjednikom pridružila agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu 1991. godine u Monitoru je jednako kritikovano crnogorsko rukovodstvo kao i sada rusko. Kritika režima, pogotovo kad se radi o njihovim javnim izlivima mržnje prema Hrvatima, Ukrajincima, Jevrejima… nikako ne znači neprijateljstvo prema Crnoj Gori, Rusiji ili bilo kome. Naprotiv, oni koji vole Rusiju i cijene njene izvanredne kvalitete i pozitivne doprinose čovječanstvu imaju pravo i obavezu kroz činjenice dovesti u pitanje sadašnju politiku Kremlja i njihovu tzv. specijalnu vojnu operaciju. Tim prije što različite kremaljske administracije imaju potpuno drugačiju sliku o događajima iz prošlosti.  Isplivala je istina o groznim događajima iz doba Lenjina, Staljina, Brežnjeva i drugih. Sami istorijski obrazac iz vremena komunizma i kasnijeg nacionalističkog jednoumlja u kome smo mi u Crnoj Gori živjeli i sa kojim se još borimo, nam daje za pravo da sumnjamo u zvanično servirane verzije sličnih režima.

U regovanju se navodi da se nikad nisam zvanično obratio ambasadi radi njihovih komentara i tumačenja događaja Ukrajini, sa ove distance. U svojim tekstovima sam redovno prenosio zvanične stavove Rusije i njenih najviših funkcionera u vezi  agresije na Ukrajinu jer smatram da je važno prenijeti ruski stav. Stoga sumnjam da je ruska strana ostala uskraćena za njenu verziju događaja. Isto tako u Monitoru sam, radi istine i korektnosti, nekoliko puta naglašavao ključnu vanjskopolitičku ulogu Rusije u obnovi crnogorske državnosti 2006. i kritički ukazivao na farsične detalje navodnog državnog udara 2016. godine. Ako ambasada želi pojasniti neke stavove oko rata i sankcija ili bilo čega, naravno da stojim na raspolaganju uz uvjeravanja da će biti tačno preneseni.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo