Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DOBROTVORNI  NERAD PRVIH DAMA CRNE GORE: One, mimo svijeta

Objavljeno prije

na

Naše prve dame,  ali i druge uticajne žene na visokim položajima,  utrkuju se koja će se skuplje i neukusnije obući, bogatije okititi, promovišući beskrajnu bezosjećajnost. Skupe odjevne kombinacije Lidije Đukanović, koja preferira francuske modne kreatore, Chanel i Dior, upotpunjene torbicama koje staju koštaju više hiljada eura, šalju upečatljivu poruku javnosti koja ne pita za porijeklo novca

 

Od uvođenja višestranačja, za nepune tri decenije, Crna Gora je promijenila tri predsjednika države, Momira Bulatovića, Filipa Vujanovića i Mila Đukanovića. Njihove supruge postale su takozvane prve dame, iako taj njihov status nije i zvanično definisan.  U novom Zakon o predsjedniku Crne Gore kojim su prvi put, pored Ustava, bliže regulisana  prava i obaveze predsjednika države, nema odrednica koje prepoznaju ulogu prve dame i njene dužnosti tokom predsjedničkog mandata njenog supruga.

Bez obzira na tu činjenicu, iako nisu ni na koji način izabrane niti su im dužnosti jasne, supruge predsjednika uživaju poseban status, privilegovane su na svakom koraku, koriste sve državne resurse koje su na raspolaganju predsjedniku i sva su im vrata širom otvorena, što drugim ženama nisu. Društvena uloga prve dame, zahvaljujući moći njenog supruga, može, ako se pravilno usmjeri, biti od velike koristi za pojedine socijalne grupe stanovništva ili za neke oblasti gdje  ženska preduzimljivost, razumijevanje i trud mogu više učiniti od glomaznog i rigidnog državnog aparata. Ali,  crnogorsko društvo, makar onaj dio koji je u velikoj potrebi za nekom vrstom pomoći, nije bilo te sreće da za prve dame ima moderne, obrazovane, i društveno angažovane žene sa osjećajem solidarnosti i spremnosti da pruže pomoć onima koji su u nevolji.

Prva crnogorska prva dama Nada Bulatović nije u tom smislu ostavila neki trag za sobom. Tokom petogodišnjeg mandata njenog supruga znala je šta je preče – uglavnom se bavila privatnim biznisom i rijetko se pojavljivala u javnosti.

Najduži staž na ovom ženskom tronu odradila je Svetlana Vujanović, koja je ulogu prve dame obnašala od 2003.,  pa sve do 2018. godine. Nije poznato da je gospođa Vujanović pokrenula bilo kakvu inicijativu humanitarnog karaktera ili nekom pritekla u pomoć. Prilika je bilo za angažovanje u prirodnim nepogodama, poplavama i požarima koje su pogodile dijelove Crne Gore, kada su mnogi ostajali bez vlastitih domova i bez imovine. O siromašnim porodicama, starima i djeci bez roditeljskog staranja da i ne govorimo. Bračni par Vujanović potrošio je tri puna mandata na vodećoj funkciji u kojima će rubrika dobročinstva, humanitarni rad i pomoć ugroženima – ostati prazna.

Dobrotvorni rad i solidarnost sa ugroženima u opisu je aktivnosti koje se očekuju od žena predsjednika države. Zašto je Crna Gora izuzeta iz ovog pozitivnog klišea teško je objasniti. Humanitarni rad i filantropija nisu na cijeni u Crnoj Gori, zemlji pretežno siromašnih ljudi. Možda i zato što se sa „vrha“ dugi niz godina šalju pogrešne poruke. Oni koji imaju, kojima se bogatstvo preliva, ne pokazuju plemenitost i saosjećanje na djelu. Ne daju primjer drugima. Naše prve dame ali i druge uticajne žene na visokim položajima u utrkuju se koja će se skuplje i neukusnije obući, bogatije okititi. One se u javnosti pojavljuju sa skupocjenim nakitom, firmiranim torbama i haljinama, šetaju bogatstvo koje prihodima ne mogu opravdati. Promovišu beskrajnu površnost, bezosjećajnost i tupost,  šaljući poruke generacijama kako je bitno pratiti modu, šepuriti se pred kamerama u markiranoj odjeći,uživati u luksuzu bez pokrića, zabavi, šopingu po evropskim metropolama, dok  je briga za druge nepoželjna.

Aktuelna prva dama Crne Gore, Lidija Đukanović, doajen je u tom smislu od početka devedesetih. Bila je prva dama u periodu od 1998. do 2002., za vrijeme prvog predsjedničkog mandata Mila Đukanovića ali je ostala na tronu kao supruga premijera dodatnih 16 godina. Decenije provedene pod brojnim privilegijama u okruženju moćnih i bogatih, nije obilježila nijedna značajnija dobrotvorna aktivnost ili neki koristan društveni angažman ove gospođe. Toliko je sirotinje u Crnoj Gori kojoj treba pomoć, samohranih majki i bolesne djece koja se liječe sms porukama. Mogla se oprobati u školstvu ili zdravstvu,  renovirati koju zapuštenu seosku školu, kupiti đacima pješacima neki autobus ili oronulim bolnicama namještaj i opremu.  Ali ništa od toga, prve dame Crne Gore su mimo svijeta,  same sebi dovoljne.

U ulozi prve dame konačno se obrela u javnosti na novogodišnjem diplomatskom bazaru u Delta sitiju, posvećenom prikupljanju pomoći za nezbrinutu djecu, sasvim u njenom stilu, neprilagođena situaciji, pretenziozno i neprikladno odjevena. Bila je to apsurdna scena, prva dama siromašne zemlje pojavila se na  humanitarnom događaju u odjeći sa potpisom Diora, jednog od najskupljih svjetskih dizajnera, sa papirićem u ruci sa kojeg čita tih nekoliko riječi apela prisutnima da doniraju koliko mogu – jer je svaki euro bitan.

Skupe odjevne kombinacije Lidije Đukanović, koja preferira većinom francuske modne kreatore, Chanel i Dior, upotpunjene torbicama koje staju više hiljada eura, šalju upečatljivu poruku crnogorskoj javnosti koja ne pita za porijeklo novca. Svojom pojavom, garderobom i nakitom basnoslovnih cijena koji nosi na javnim skupovima, Lidija vjerno potvrđuje i promoviše  nedavno iznijetu ocjenu američkog ambasadora u Makedoniji, Kristijana Timonija, da se u Crnoj Gorikonstantno bogati 12 porodica.

Njen „outfit“, rečeno modnim žargonom, na ručku priređenom na 74. zasijedanju Generalne skupštine UN za 55 prvih dama, bio je „težak“ više desetina hiljada eura. Nakit sa brojnim brilijantskim narukvicama i prstenjem kojim se okitila, dodatno je otežao ukupan stajling prve dame koja kao da je stigla iz neke od najbogatijih zemalja svijeta, a ne iz malog siromašnog Montenegra. Kao da se utrkuje sa Melanijom Tramp, koja na sebi nikada nije imala toliko komada nakita odjednom. To je neki crnogorski trend koji prezentuje prva dama pravosuđa, Vesna Medenica čiji poslovni stajling podrazumijeva spektar boja i raznovrsnog nakita, zlata i bisera zajedno,  prstenja, satova i narukvica koliko može da stane, uz garderobu rijetko viđenog stila.

Prve dame na svjetskoj političkoj sceni nerijetko su i prave modne ikone. One su, poput Melanije Tramp privatno bogate i mogu sebi da priušte skupe komade poznatih dizajnera.  Međutim, one su u javnosti prepoznate i po humanitarnom radu u čemu ih naše uticajne dame ne oponašaju  Društveno su aktivne i predstavnice kraljevskih porodica širom svijeta. Mnoge prve dame bave se filantropskim radom, pomažu u obrazovanju,  posvećene su pravima žena u zemljama u kojima su ona upitna, organizuju fondacije za borbu protiv raznih teških bolesti, za pomoć bolesnoj djeci širom svijeta….Bivša prva dama SAD Mišel Obama inicirala je pokret „Let“s Move“, otvaranjem bašte u Bijeloj kući, kao primjer zdrave ishrane i zdravog načina života Amerikanaca. Napisala je i izdala knjigu na tu temu, pored drugih mnogobrojnih aktivnosti.

Melanija Tramp je pokrenula inicijativu „Be best“ za podršku i pomoć djeci rođenoj u posebnim okolnostima. Posjećuje bolnice, bavi se donatorstvom, zadužena je za uređenje Bijele kuće… Trampovi su nedavno donirali milion dolara na račune 12 dobrotvornih organizacija, među kojima je i Crveni krst.

Crnogorski predsjednički par u bogatstvu ne zaostaje mnogo iza svjetskih lidera, ali ga ne dijele sa siromašnima. Rezidencija predsjednika države nalazi se na Cetinju i javnosti nije poznato da li je prva dama učestvovala u njenom opremanju i uređenju, kao i da li je koristi i u kakve svrhe. Da li uopšte ima neku komunikaciju sa građanima Crne Gore, kancelariju za obavljanje svojih dužnosti. Ili se sve svodi na odabir garderobe i isprazno poziranje pred kamerama od jednog do drugog političkog događaja na koji prati predsjednika.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

STRATEŠKI INVESTITORI U DOBA PANDEMIJE: Ko kome pomaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada, NKT, ljekari, svi se do neba zahvaljuju na  poklonima nekolicine stranih investitora. Neka i red je. Ali da vidimo ko je prvi počeo sa darivanjem. Ko je poklanjao ono najvrjednije što ima. Odvajao dio po dio svoje obale

 

Premijer Duško Marković lično se obratio vodećim stranim investitorima u Crnoj Gori sa molbom da priteknu u pomoć crnogorskom zdravstvu u vrijeme pandemije virusa korona i pošalju, u okviru svojih mogućnosti, novac, deficitarnu robu,  medicinsku i zaštitnu opremu. Na ljubazan poziv premijera, možda i opomenu, investitori su se odazvali, krenule su donacije, jedna od druge bogatija. Najprije je egipatski biznismen Samih Saviris, vlasnik švajcarske kompanije Orascom Development, zakupac poluostrva Luštica, uplatio pola miliona eura na račun Nacionalnog koordinacionog tijela, što je najveći iznos pojedinačne uplate  od početka epidemije koja je zahvatila Crnu Goru.

Nedugo potom, krenula je pomoć iz Grčke i Ujedinjenih Arapskih Emirata za koju se pobrinuo grčki biznismen Petros Statis, vlasnik Universal Capital banke, poznatiji kao rukovodilac kompanije Adriatic properties, zakupca hotelskog kompleksa Sveti Stefan-Miločer i vlasnik nekoliko medija u Crnoj Gori.  Statis je pripremio preko 3,5 tone medicinske opreme koja je avionima dopremljena u Podgoricu. Bogati poklon vrijedan 1,5 milion eura sadržao je na stotine hiljada zaštitnih maski i rukavica koje nedostaju  zdravstvenim ustanovama, ljekarima i drugim zdravstvenim radnicima, svima onima koji se nalaze na prvoj liniji odbrane od opasnog virusa. O građanima da ne govorimo, zaštitnih maski i rukavica nema u slobodnoj prodaji i ne zna se da li će ih i kada biti.

U nadahnutom propratnom pismu darodavca Petrosa Statisa, upućenom NKT-u navodi se kako „Crna Gora nije sama i nije mala. To je nacija sa puno prijatelja koji je vole i poštuju svuda, posebno u vrijeme kada joj je potrebna pomoć“.

Među donatorima medicinske opreme pominju se i drugi investitori, vlasnik Hotela Maestral Pol Pua, zatim bivši tajlandski premijer Taksin Šinavatra, te pojedini domaći tajkuni, kojima je premijer uputio javnu zahvalnicu.

Crna Gora zaista nije mala. Dala je ona mnogima mnogo više nego što dobija sada kad joj je najteže. Sve ono što je lijepu državicu na obali Jadrana krasilo, njene prirodne i izgrađene vrijednosti kojima je privlačila milione turista iz cijelog svijeta, davala je neštedimice drugima. Pod iznimno povoljnim uslovima.

Mnogi su se tek u ovoj maloj Crnoj Gori naprasno obogatili, postali biznismeni i tajkuni sa vrtoglavim ciframa na svojim računima u svjetskim bankama, sa vrijednom imovinom koju su ovdje na volšeban i privilegovan način stekli. A nešto se baš oni  ne javljaju da pomognu i da dio odnijetih vrijednosti i blaga povrate za spas domovine. Razgrabili su hotele, raskopali i uništili obalu, izgradili solitere, stanove, apartmane, novac iz zemlje iznijeli, takse i poreze nisu plaćali, ali ih nema da pomognu.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TESTIRANJE LJUDSKOSTI: Čovjek je čovjeku čovjek

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemija virusa COVID19 je otkrila i ono najljepše lice Crne Gore. Plemenite ljude

 

,,Spisak nas dovodi do Marte. Zovemo je da nam objasni kako da stignemo do nje. Stariji glas, peti sprat, nema lifta. Čeka nas pred vratima. Oči su joj suzne, glas drhtav, ali skriva svoje olakšanje. Trčimo niz stepenice da nastavimo dalje. Tek naša leđa čuju prvi jecaj. Plače li Marta jer danas neće biti gladna ili što zna da je neko čuva? Ne znam. Znam da je svaki sljedeći džak ona nosila umjesto mene“. Tako govori za Monitor 24-godišnji Petar Šćepanović, volonter Crvenog krsta Crne Gore (CKCG), o dobrotvornoj akciji koju će pamtiti čitav život.

Puno je ovakvih priča tihih heroja otkako je proglašena epidemija virusa COVID19 u Crnoj Gori. ,,Tokom proteklih nedjelja, različitim vidovima asistencije obuhvaćeno je 4.750 porodica i pojedinaca, podijeljeni su humanitarni paketi za 2.900 najugroženijih porodica, volonteri su obavili nabavku ili druge obaveze za 950 osoba (starijih, hroničnih bolesnika, osoba sa invaliditetom i onih u izolaciji), dok je psihosocijalnu podršku dobilo 900 osoba”, kažu iz Crvenog krsta.

Ovakva dramatična vremena uvijek neko obilježi svojom nesebičnošću. Postane moralni svetionik. Divljenje javnosti izazvali su  nesebični gestovi Hajriza Hačka Brčvaka, Bjelopoljca koji je imetak stekao dugogodišnjim mukotrpnim radom u Njemačkoj. On je Nacionalnom koordinacionom tijelu za zarazne bolesti za borbu protiv korona virusa donirao 100.000 eura, a bolnicama u Bijelom Polju, Podgorici i Baru još 183.000 dolara i time im obezbijedio potrebnu medicinsku opremu: 250.000 maski, 1.000 zaštitnih odijela, 100 aparata za mjerenje temperature i pet hiljada pakovanja medicinskih rukavica. Nije se zaustavio na tome, pa je još 3.000 eura odvojio i za pomoć opštini Tuzi, gdje je, pored Podgorice, registrovan najveći broj oboljelih od korona virusa. Crnoj Gori poklonio je  čak i 24 respiratora.  Ukupno, darovao je  oko 800.000 eura. Među njegovim izjavama izdvojila se i ova: ,,Treba pomoći svojoj zemlji u ovim teškim trenucima. Tako se patriotizam i dokazuje”.

Da doprinesu svojim radom na zanimljiv način dosjetili su se i iz firme 3D Soba. ,,Pratili smo šta se dešava u Italiji i prilikom prelistavanja portala vezanih za 3D štampu, primijetili smo da je grupa inžinjera uspješno projektovala i odštampala ventile za respiratore koji su potrebni italijanskim bolnicama. Kako je taj ventil postavljen na internetu sa licencom open source, moje kolege su preuzele taj model i prilagodile ga našim štampačima. O novitetima u 3D štampi i mogućnosti proizvodnje zamjenskih djelova, obavijestili smo Nacionalno koordinaciono tijelo, naglasivši da naše resurse mogu koristiti u borbi protiv virusa COVID19”, kaže Miloš Grbović iz te firme.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DOK SMRT VREBA NA ULICAMA: A ostavki i smjena nigdje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka godine od upotrebe vatrenog oružja i eksplozivnih naprava život je izgubilo osam osoba. Još troje državljana Crne Gore je u istom periodu ubijeno u zemljama regiona. Nadležni broje, spore se o motivima i odbacuju  odgovornost za nastalo stanje. Zato iz kuća izlazimo na vlastitu odgovornost

 

Više od sedmice  bez ubistva. Registrovali su to i nadležni. “Svi smo živi jutros u Crnoj Gori, to je najbitnije”, konstatovao je glavni Specijalni tužilac Milivoje Katnić na ovonedjeljnom presu.  Tu se, na podsjećanje jednog od prisutnih policajaca, pohvalio: „Sinoć smo spriječili jednu likvidaciju… Bilo je planirano da vozilo bude dignuto u vazduh, ali će oni opet sjutra veče pokušati, vjerovatno, i sve tako  redom”.

Katnić i njegovi saradnici nijesu otkrili više detalja o tom događaju ali se već narednog  jutra u medijima spekulisalo da je u Baru, ne prvi put, spriječena likvidacija visoko pozicioniranih članova kriminalnog klana koji, nakon smrti njegovog brata Luke, predvodi Jovan Đurović. Ko, kada, kako i zašto – te detalje za sada ne otkrivaju ni dobro informisani izvori bliski policiji/tužilaštvu. Ili to više nije ni važno u zemlji u kojoj su krvavi mafijaški obračuni postali – ali doslovno – dio svakodnevice. Priča za jedan dan.

Nešto ranije, početkom ove sedmice, obaviješteni smo o hapšenju Kotoranina  Nikole Mršića. On je u Srbiji priveden po Interpolovoj potjernici koju je za njim raspisala ovdašnja policija, zbog sumnji da je u septembru 2017, na pomoćnom stadionu Bokelja hicima u potiljak usmrtio fudbalera Gorana Lenca i pokušao da ubije Milana Jovićevića. Zločin je,  iste večeri, stavljen u kontekst obračuna zaraćenih kotorskih narko klanova, dok je iz policije tada javljeno  kako je Mršić saslušavan i nakon ubistva Srđana Vlahovića i paljenja diskoteke Maksimus 2016. godine.

Onda je iz Požege, gdje su Mršiću stavljene lisice na ruke, da se poslužimo žargonom crne hronike, stigla vijest da se odbjegli Kotoranin zapravo  predao policiji. Nakon što je mu se tokom boravka u Kraljevu učinjelo da ga nadgledaju i prate neke njemu nepoznate osobe. Imajući ideju kako bi se ta priča mogla završiti, Mršić je uhvatio taksi i zaputio se na jedino sigurno mjesto koje mu je u tom momentu bilo na pameti. U policijsku stanicu.

Nove priče potiskuju stare. Tako je već u zaborav pala prošlonedjeljna rasprava između Uprave policije i Specijalnog tužilaštva na temu da li su Cetinjani Andrija Gazivoda i Petar Muhadinović, ubijeni u Prijestonici sredinom februara u dva odvojena i brižljivo planirana napada, bezbjednosno interesantna lica pa samim tim i, na neki perverzan ali odomaćen način, očekivane žrtve rata kavačkog i kotorskog klana. Ili je riječ o običnim, normalnim građanima, civilima,koji nemaju nikave veze sa kriminalnim aktivnostima, mada se – kao i većina punoljetnih stanovnika Crne Gore – poznaje a možda i druguje sa osobama koje su prešle na onu stranu zakona.

“Istina je, to sva policija crnogorska zna i ja to ne krijem, on (Andrija) se kao momak družio sa neka dva momka koji su imali problem“, ispričao je Vijestima  Vaso Gazivoda, otac ubijenog mladića, poznatog podvodnog ribolovca i aktiviste za očuvanje prirode. „Njegov je najveći grijeh to što je majku jednog od tih momaka povezao na Kosovo da vidi svog sina…“, rekao je Gazivoda precizirajući da je to bila majka Vukana Vujačića, Cetinjanina koji se od sredine 2018.  nalazi u zatvoru na Kosovu, dok ga ovdašnja policija i tužilaštvo potražuju zbog sumnji da je učestvovao u  ubistvu Cetinjanina Radomira Đuričkovića, krajem 2016. Riječ je o još  jednom od zločina koji se  pripisuju aktuelnom ratu narko klanova.

Prethodno je Igor Popović, šef cetinjskog Odjeljenja bezbjednosti (Prijestonica nema Centar bezbjednosti, već se aktivnostima tamošnje policije upravlja iz CB Podgorica) na sjednici lokalnog parlamenta saopštio kako su njihovi sugrađani stradali u sukobu organizovanih kriminalnih grupa. Tu informaciju osporio je Milivoje Katnić. „Ova lica nijesu bila ni interesantno bezbjednosna lica, a kamoli da su bili članovi organizovanih kriminalnih grupa. Za to nemamo saznanja. To sada ne znači ništa, ali znači da se to tako ne može saopštiti”. Da nije riječ o nečijem lapsusu, ili nesporazumu, potvrdio je šef Sektora kriminalističke policije Enis Baković. On, vjeruje Popoviću: “Naša operativna saznanja govore da se radi o posljedici sukoba organizovanih kriminalnih grupa”.

U koju od ovih izjava možemo povjerovati? I, još važnije, na osnovu čega?

Možda se tužioci i policajci spore o karakteru zločina koje zajednički istražuju, kada već nijesu u stanju da ih spriječe, ali im je zajedničko da ne razmišljaju o vlastitoj odgovornosti i, eventualno, ostavci. Katnić najavljuje kandidaturu za novi mandat glavnog SDT. Ni Baković neće dobrovoljno odstupiti sa povjerene funkcije, pošto je, kaže, „spreman da se bori sa problemima“. Slično razmišlja i njegov pretpostavljeni, direktor Uprave policije.

„Policija može i mora proaktivnim djelovanjem obeznijediti efikasne odgovore izazovima kriminala“, lucidno  podučava Veselin Veljović nakon ubistava na Cetinju. Potom se osvrnuo i na kritičare: „Povremeno kritizerstvo u neutemeljenim ocjenama rezultata policije prihvatamo kao propratne pojave i nećemo ih komentarisati“. Slično razmišlja, i ministar MUP Melvudin Nuhodžić. Govoreći u parlamentu on je pokazao razumijevanje za „opravdanu uznemirenost i zabrinutost građana“, da bi potom poslanike ali i građane podučio kako je „za uspješnu borbu protiv organizovanog kriminala  neophodna je koordinacija svih državnih organa“. Eto.

Tako se to radi u zemlji od nepunih pola miliona punoljetnih građana (mnogi konače na nekim bogatijim i bezbjednijim mjestima) u kojoj je od početka godine od upotrebe vatrenog oružja i eksplozivnih naprava život izgubilo osam osoba. Uz još toliko lakše i teže ranjenih. Troje državljana Crne Gore u istom periodu ubijeno je u zemljama regiona (Srbija i Grčka), pred porodicama, u novim obračunima povezanim sa trgovinom narkoticima. Nadležni  broje, spore se o motivima i odbacuju  odgovornost.  Zato iz kuća izlazimo na vlastitu odgovornost. Zahvalni što smo i ovog  jutra osvanuli živi i zdravi.

 

Kadrovska vrteška

Ako je neko zaboravio: Veselin Veljović je bio prvi direktor UP (Zakon o policiji iz 2005.). Policija je tada izbrojala da u Crnoj Gori postoji sedam kriminalnih grupa. A danas ih ima , pa vidite i sami. Uglavnom, Veljović nije reizabran na konkursu za direktora UP 2009. godine, kada je o tom izboru odlučivao kabinet premijera Igora Lukšića.

Aktuelni premijer Duško Marković ocijenio je tada da je Veljović „vrlo profesionalno” obavljao svoju dužnost, i da su „razlozi njegovog odlaska političke prirode”. Zato je vjenčanom kumu omogućio da se vrati u fotelju direktora UP nakon što je dotadašnji direktor Slavko Stojanović podnio ostavku. Stojanovi je sa funkcije odstupio prije dvije godine (31. mart 2018.), skupa sa tadašnjim načelnikom CB Podgorica Jovicom Rečevićem, nakon što su u Glavnom gradu za tri dana izvršena tri profesionalna, klanovska ubistva.

Sada ostavki nema. Novi ljudi, novi običaji.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo