Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DOBROTVORNI  NERAD PRVIH DAMA CRNE GORE: One, mimo svijeta

Objavljeno prije

na

Naše prve dame,  ali i druge uticajne žene na visokim položajima,  utrkuju se koja će se skuplje i neukusnije obući, bogatije okititi, promovišući beskrajnu bezosjećajnost. Skupe odjevne kombinacije Lidije Đukanović, koja preferira francuske modne kreatore, Chanel i Dior, upotpunjene torbicama koje staju koštaju više hiljada eura, šalju upečatljivu poruku javnosti koja ne pita za porijeklo novca

 

Od uvođenja višestranačja, za nepune tri decenije, Crna Gora je promijenila tri predsjednika države, Momira Bulatovića, Filipa Vujanovića i Mila Đukanovića. Njihove supruge postale su takozvane prve dame, iako taj njihov status nije i zvanično definisan.  U novom Zakon o predsjedniku Crne Gore kojim su prvi put, pored Ustava, bliže regulisana  prava i obaveze predsjednika države, nema odrednica koje prepoznaju ulogu prve dame i njene dužnosti tokom predsjedničkog mandata njenog supruga.

Bez obzira na tu činjenicu, iako nisu ni na koji način izabrane niti su im dužnosti jasne, supruge predsjednika uživaju poseban status, privilegovane su na svakom koraku, koriste sve državne resurse koje su na raspolaganju predsjedniku i sva su im vrata širom otvorena, što drugim ženama nisu. Društvena uloga prve dame, zahvaljujući moći njenog supruga, može, ako se pravilno usmjeri, biti od velike koristi za pojedine socijalne grupe stanovništva ili za neke oblasti gdje  ženska preduzimljivost, razumijevanje i trud mogu više učiniti od glomaznog i rigidnog državnog aparata. Ali,  crnogorsko društvo, makar onaj dio koji je u velikoj potrebi za nekom vrstom pomoći, nije bilo te sreće da za prve dame ima moderne, obrazovane, i društveno angažovane žene sa osjećajem solidarnosti i spremnosti da pruže pomoć onima koji su u nevolji.

Prva crnogorska prva dama Nada Bulatović nije u tom smislu ostavila neki trag za sobom. Tokom petogodišnjeg mandata njenog supruga znala je šta je preče – uglavnom se bavila privatnim biznisom i rijetko se pojavljivala u javnosti.

Najduži staž na ovom ženskom tronu odradila je Svetlana Vujanović, koja je ulogu prve dame obnašala od 2003.,  pa sve do 2018. godine. Nije poznato da je gospođa Vujanović pokrenula bilo kakvu inicijativu humanitarnog karaktera ili nekom pritekla u pomoć. Prilika je bilo za angažovanje u prirodnim nepogodama, poplavama i požarima koje su pogodile dijelove Crne Gore, kada su mnogi ostajali bez vlastitih domova i bez imovine. O siromašnim porodicama, starima i djeci bez roditeljskog staranja da i ne govorimo. Bračni par Vujanović potrošio je tri puna mandata na vodećoj funkciji u kojima će rubrika dobročinstva, humanitarni rad i pomoć ugroženima – ostati prazna.

Dobrotvorni rad i solidarnost sa ugroženima u opisu je aktivnosti koje se očekuju od žena predsjednika države. Zašto je Crna Gora izuzeta iz ovog pozitivnog klišea teško je objasniti. Humanitarni rad i filantropija nisu na cijeni u Crnoj Gori, zemlji pretežno siromašnih ljudi. Možda i zato što se sa „vrha“ dugi niz godina šalju pogrešne poruke. Oni koji imaju, kojima se bogatstvo preliva, ne pokazuju plemenitost i saosjećanje na djelu. Ne daju primjer drugima. Naše prve dame ali i druge uticajne žene na visokim položajima u utrkuju se koja će se skuplje i neukusnije obući, bogatije okititi. One se u javnosti pojavljuju sa skupocjenim nakitom, firmiranim torbama i haljinama, šetaju bogatstvo koje prihodima ne mogu opravdati. Promovišu beskrajnu površnost, bezosjećajnost i tupost,  šaljući poruke generacijama kako je bitno pratiti modu, šepuriti se pred kamerama u markiranoj odjeći,uživati u luksuzu bez pokrića, zabavi, šopingu po evropskim metropolama, dok  je briga za druge nepoželjna.

Aktuelna prva dama Crne Gore, Lidija Đukanović, doajen je u tom smislu od početka devedesetih. Bila je prva dama u periodu od 1998. do 2002., za vrijeme prvog predsjedničkog mandata Mila Đukanovića ali je ostala na tronu kao supruga premijera dodatnih 16 godina. Decenije provedene pod brojnim privilegijama u okruženju moćnih i bogatih, nije obilježila nijedna značajnija dobrotvorna aktivnost ili neki koristan društveni angažman ove gospođe. Toliko je sirotinje u Crnoj Gori kojoj treba pomoć, samohranih majki i bolesne djece koja se liječe sms porukama. Mogla se oprobati u školstvu ili zdravstvu,  renovirati koju zapuštenu seosku školu, kupiti đacima pješacima neki autobus ili oronulim bolnicama namještaj i opremu.  Ali ništa od toga, prve dame Crne Gore su mimo svijeta,  same sebi dovoljne.

U ulozi prve dame konačno se obrela u javnosti na novogodišnjem diplomatskom bazaru u Delta sitiju, posvećenom prikupljanju pomoći za nezbrinutu djecu, sasvim u njenom stilu, neprilagođena situaciji, pretenziozno i neprikladno odjevena. Bila je to apsurdna scena, prva dama siromašne zemlje pojavila se na  humanitarnom događaju u odjeći sa potpisom Diora, jednog od najskupljih svjetskih dizajnera, sa papirićem u ruci sa kojeg čita tih nekoliko riječi apela prisutnima da doniraju koliko mogu – jer je svaki euro bitan.

Skupe odjevne kombinacije Lidije Đukanović, koja preferira većinom francuske modne kreatore, Chanel i Dior, upotpunjene torbicama koje staju više hiljada eura, šalju upečatljivu poruku crnogorskoj javnosti koja ne pita za porijeklo novca. Svojom pojavom, garderobom i nakitom basnoslovnih cijena koji nosi na javnim skupovima, Lidija vjerno potvrđuje i promoviše  nedavno iznijetu ocjenu američkog ambasadora u Makedoniji, Kristijana Timonija, da se u Crnoj Gorikonstantno bogati 12 porodica.

Njen „outfit“, rečeno modnim žargonom, na ručku priređenom na 74. zasijedanju Generalne skupštine UN za 55 prvih dama, bio je „težak“ više desetina hiljada eura. Nakit sa brojnim brilijantskim narukvicama i prstenjem kojim se okitila, dodatno je otežao ukupan stajling prve dame koja kao da je stigla iz neke od najbogatijih zemalja svijeta, a ne iz malog siromašnog Montenegra. Kao da se utrkuje sa Melanijom Tramp, koja na sebi nikada nije imala toliko komada nakita odjednom. To je neki crnogorski trend koji prezentuje prva dama pravosuđa, Vesna Medenica čiji poslovni stajling podrazumijeva spektar boja i raznovrsnog nakita, zlata i bisera zajedno,  prstenja, satova i narukvica koliko može da stane, uz garderobu rijetko viđenog stila.

Prve dame na svjetskoj političkoj sceni nerijetko su i prave modne ikone. One su, poput Melanije Tramp privatno bogate i mogu sebi da priušte skupe komade poznatih dizajnera.  Međutim, one su u javnosti prepoznate i po humanitarnom radu u čemu ih naše uticajne dame ne oponašaju  Društveno su aktivne i predstavnice kraljevskih porodica širom svijeta. Mnoge prve dame bave se filantropskim radom, pomažu u obrazovanju,  posvećene su pravima žena u zemljama u kojima su ona upitna, organizuju fondacije za borbu protiv raznih teških bolesti, za pomoć bolesnoj djeci širom svijeta….Bivša prva dama SAD Mišel Obama inicirala je pokret „Let“s Move“, otvaranjem bašte u Bijeloj kući, kao primjer zdrave ishrane i zdravog načina života Amerikanaca. Napisala je i izdala knjigu na tu temu, pored drugih mnogobrojnih aktivnosti.

Melanija Tramp je pokrenula inicijativu „Be best“ za podršku i pomoć djeci rođenoj u posebnim okolnostima. Posjećuje bolnice, bavi se donatorstvom, zadužena je za uređenje Bijele kuće… Trampovi su nedavno donirali milion dolara na račune 12 dobrotvornih organizacija, među kojima je i Crveni krst.

Crnogorski predsjednički par u bogatstvu ne zaostaje mnogo iza svjetskih lidera, ali ga ne dijele sa siromašnima. Rezidencija predsjednika države nalazi se na Cetinju i javnosti nije poznato da li je prva dama učestvovala u njenom opremanju i uređenju, kao i da li je koristi i u kakve svrhe. Da li uopšte ima neku komunikaciju sa građanima Crne Gore, kancelariju za obavljanje svojih dužnosti. Ili se sve svodi na odabir garderobe i isprazno poziranje pred kamerama od jednog do drugog političkog događaja na koji prati predsjednika.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

GUBICI NA VODOVODNOJ MREŽI: Curi na sve strane  

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Podgorici svake godine mimo cijevi istoči vode u vrijednosti od oko sedam miliona eura. U podgoričkom Vodovodu  kažu da godinama rade na smanjenju gubitaka na mreži, ali sporo ide. Gubici su sa blizu 62 odsto  2010. smanjeni na 49 odsto. U ostalim gradovima gubici dostižu nevjerovatnih 70 odsto

 

U Podgorici se svake godine zbog velikih gubitaka na mreži prospe vode u tržišnoj vrijednosti od oko sedam miliona eura. U posljednjih sedam godina  prosuli smo više od 40 miliona eura vode, iznio je računicu Zoran Mikić, odbornik URA u Skupštini Glavnog grada.  Dodatno je pojasnio da se od vode koju smo prosuli, zbog gubitaka na mreži, moglo napuniti više od 50.000 olimpijskih bazena.

I dok se mnoge zemlje u svijetu suočavaju sa nedostatkom pijaće vode, a sva predviđanja govore da će ona u budućnosti imati vrijednost tečnog zlata, kod nas se ona ne samo ne štedi već se i obilato prosipa. ,,Vizionarski” sada djeluje ideja bivšeg predsjednika Filipa Vujanovića koji se za svojih mandata više puta trudio da vodu, koju ionako prosipamo, prodajemo arapskim zemljama za naftu. Kako ta, kao ni mnoge druge, ideja nije zaživjela voda nam i dalje sve više teče mimo cijevi.

Smanjenje gubitaka na vodovodnoj mreži je izazov i jedan od prioritetnih zadataka, kaže za Monitor  Filip Makrid, izvršni direktor doo Vodovod i kanalizacija Podgorica.

On ističe da je ovo preduzeće uspjelo da ukupne gubitke smanji sa nevjerovatnih 61,77 odsto, koliko su iznosili u 2010. godini na sadašnjih između 48 i 49 odsto.

Iz podgoričkog vodovoda objašnjavaju da svaki vodovodni sistem u svijetu ima tehničke gubitke, na koje utiču starost i kvalitet ugrađene vodovodne mreže. Tehnički gubici se u razvijenim zemljama kreću od 18-22%. U Podgorici tehnički gubici iznose 25-28%.

 

Pročitajte više u štampanom izanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ČEMU SE ZAPADNI BALKAN NADA U 2020.: Ima li luke spasa poslije oluje

Objavljeno prije

na

Objavio:

U prvoj polovini ove godine Evropskom unijom će predsjedavati Hrvatska, a potom Njemačka. Od najmlađe članice EU se očekuje probijanje blokade procesa proširenja. Prvi potezi su ohrabrujući

 

Sa novom garniturom u Evropskoj komisiji i sa početkom predsjedavanja Hrvatske Evropskom Unijom naziru se  povoljniji vjetrovi iz Brisela prema našoj regiji. To  je  neophodno za šest država na jugoistoku Evrope za koje je prošla godina praktično bila izgubljena što se tiče procesa integracija. Čak bi se moglo zaključiti da je zbog francuskog veta regija vraćena dvije godine unazad. Odluku Pariza albanski premijer Edi Rama uporedio je sa “ostavljanjem broda na moru usred oluje”.

No, izvjestilac Evropskog Parlamenta za ovu regiju, hrvatski socijaldemokratata Tonino Picula, smatra kako je francuski predsjednik Emanuel Makron “napravio grešku” blokiranjem pristupnih pregovora Albanije i Sjeverne Makedonije, ali da je ujedno “postigao neplanirano”: uspio je pažnju EU vratiti na pitanje proširenja. Od trenutka “francuske blokade” pristupnih pregovora sa Tiranom i Skopljem gdje je to uslovljeno reformom čitavog procesa pristupanja, sve najznačajnije institucije i najviši zvaničnici EU su jasno podržali evropsku perspektivu Zapadnog Balkana. “Ta evropska perspektiva je snažan alat za stabilizaciju ove regije koja je u proteklih tridesetak godina preživjela čak pet ratova”, ističe Picula.

Pored nove predsjednice EK, njemačke političarke Ursule fon der Lejen, i novi šef diplomatije EU, Španac Žozep Borel, i povjerenik za proširenje, Mađar Oliver Varhelji, su se već na početku svojih mandata jasno založili za nastavak procesa integracije zemalja Zapadnog Balkana u EU.

Borel je u srijedu preduzeo prve konkretne korake potvrđujući odlučnost i spremnost na lični angažman da djeluje kao medijator u procesu pregovaranja između Srbije i Kosova. Na taj način ovaj nekadašnji španski ministar vanjskih poslova, zemlje koja nije priznala nezavisnost Kosova, raspršio je nade Beograda da će i sa nove funkcije visokog predstavnika EU nastaviti dosadašnju politiku prema Prištini. On je pozvao sve stranačke lidere na Kosovu da ubrzano formiraju novu vladu “u interesu Kosova i njegovih stanovnika”, na koju se čeka već 100 dana.

Analitičari u Briselu ocijenili su da su Beograd i Priština dobili jasnu poruku da će se u na samitu EU u Zagrebu početkom maja dogoditi značajan obrt kad je riječ o politici Unije prema proširenju na Zapadni Balkan. Upravo je probijanje blokade procesa proširenja EU ono što se najviše očekuje tokom hrvatskog predsjedavanja ovom organizacijom.

 

Pročitajte više u štampanom izanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TRENIRANJE STROGOĆE NAD MEDIJIMA: Pokazno hapšenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon nesporne profesionalne greške, tužilaštvo, na poziv Vlade, ekspresno hapsi novinarku Anđelu Đikanović. Ne osvrću se organi mnogo na pravila kada treba trenirati strogoću. Izuzimaju iz regula sve one koji za njih lažu i uzbunjuju javnost

 

U poplavi huškanja i predviđanja sukoba koji su prije Božića objavljivali  prorežimski i neki opozicioni mediji, informacija da će pripadnici specijalne kosovske specijalne jedinice ROSU biti na raspolaganju u Crnoj Gori za Badnji dan izazvala je posebnu pozornost.

Pola sata nakon što ju je objavio portal FOS media Vlada je demantovala  vijest, uz tvrdnju da lažna infomacija ima za cilj da uznemiri javnost i izazove nerede. Vlada je zatražila od tužilaštva da hitno reaguje. Tužilaštvo je, na poziv Vlade, ekspresno reagovalo, i ubrzo je glavna urednica tog portala, Anđela Đikanović, inače autorica teksta, uhapšena zbog krivičnog djela izazivanje panike i nereda. Preventivno da ne bi ponovila krivično djelo određeno joj je zadržavanje do 72 sata. Đikanović je nakon hapšenja dala otkaz na mjesto glavne urednice.

Puštanje novinarke iz zatvora tražili su Društvo profesionalnih novinara Crne Gore, Udruženje novinara Crne Gore, Sindikat medija, Centar za istraživačko novinarstvo… Uprkos objavljivanju lažne vijesti, hapšenje  novinara ne može biti opravdano, naveli su na svom Tviter nalogu Reporteri bez granica, a portparolka Evropske komisije Ana Pisonero-Hernandez saopštila je da je Evopska komisija upoznata sa slučajem hapšenja Đikanović i prati ga.

Sudija za istragu podgoričkog Osnovnog suda Miladin Pejović ukinuo je 6. januara pritvor Đikanović. Obrazložio je da ne postoje posebne okolnosti koje ukazuju da će osumnjićena ponoviti krivično djelo.

,,Tokom nepotrebnog hapšenja koleginice i treniranja strogoće nad novinarima, policija je ponovo dovela u pitanje novinarsku obavezu na zaštitu izvora time što je oduzela telefon i kompjuter koleginici. Njeno pravo da ne oda izvore, garantovano i Zakonom o medijima, povređeno je”, ističe u izjavi za Monitor Mila Radulović, predsjednica Društva profesionalnih novinara.

Ta priča prerasta jedan slučaj. Zaštita izvora informacija predstavlja osnovni uslov za rad novinara i slobodu medija. Pravo novinara da ne otkrije svoje izvore dio je prava na slobodu izražavanja u skladu sa članom 10 Konvencije, navodi se u obrazloženju Ministarstva kulture koje priprema novi Zakon o medijima.

Ne dešava se ništa slučajno. U  novom zakonu predviđen je izuzetak od dosadašnjeg pravila, koji glasi da je novinar dužan da otkrije izvor informacija kada je to neophodno radi zaštite interesa nacionalne i javne bezbjednosti, teritorijalne cjelovitosti, zaštite zdravlja i otkrivanja krivičnih djela zaprijećenih kaznom od pet godina godina ili više.  Kako je kod nas nacionalna bezbjednost veoma širok i proizvoljan pojam, novinari bi kada se ovaj zakon usvoji mogli da dođu pod još jači pritisak revnosnih tužilaca.

S druge strane odgovornost novinara i urednika mora biti sve veća u poplavi lažnih informacija koje sve češće plasiraju različiti centri moći. Uz sve to ide i tabloizacija medija čije najgore primjere imamo priliku da pratimo ove nedjelje u srpskim tabloidima koji na naslovnoj strani prenose ispovjest pedofila o tome koliko je puta silovao svoju žrtvu.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara 2020. godine
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo