„Ko je ovdje toliko varvarin da ne može biti Rimljanin”, metafora je ovogodišnjeg, 29. budvanskog pozorišnog festivala Grad teatar.
Tokom gotovo tri decenije održavanja ova sezonska kulturna manifestacija prešla je put od vrtoglavog uspjeha tokom ranih devedesetih godina, u vrijeme rata i sankcija, kada je dostigla status državnog kulturnog mega projekta, kojem su sva vrata bila otvorena, do potpune stagnacije i pada u zaborav u nezavisnoj državi Crnoj Gori.
Nakon tri decenije ulaganja miliona u ovu javnu ustanovu, Grad teatar nema ništa osim imena. Nema ni valjane pozorišne scene za izvođenje programa koje zakazuje po gradskim trgovima i pjacama, nema sopstveno pozorište, pa čak ni osnovna tehnička pomagala, koja obično iznajmljuje. Grad teatar je izgubio svoju matičnu scenu na gradskoj tvrđavi Citadela, koja je prodata poznatom tajkunu, u dugovima je do guše, oko 40 zaposlenih radnika posljednju platu primilo za mjesec mart, dok će ovogodišnji festival biti održan na kredit…
Budžet Grad teatra za ovu godinu planiran je na nešto više od milion eura dok su dugovanja veća i iznose oko 1,5 milion eura. Zbog neizvjesne finansijske situacije održavanje festivala ozbiljno je dovedeno u pitanje.
Savjet Grad teatra donio je odluku o kreditnom zaduženju na iznos od 250.000 eura za potrebe finansiranja ovogodišnjeg programa koji će ukupno koštati 430.000 eura.
Troškove realizacije kratkoročnog kredita i njegovo vraćanje preuzela je, ionako prezadužena, Opština Budva.
Ne tako davno festival Grad teatar slovio je za kulturno-političku manifestaciju od najvišeg državnog značaja. Festival su vodili i o njegovoj koncepciji odlučivali najviši državni funkcioneri Crne Gore, predsjednik države, parlamenta i Vlade. Dugi niz godina Savjet festivala vodio je premijer Milo Đukanović, dok su među članovima tog tijela bila imena ministara kulture, direktora državnih televizija Srbije i Crne Gore, ugledni selektori, reditelji, glumci…Budva je bila centar kulturnih dešavanja u regionu. Organizovani su raskošni, preskupi pozorišni spektakli, sa uglednim posjetiocima, neviđenom medijskom podrškom, glamurom i sjajem koji uz sve to ide.
Grad teatar je blijeda kopija nekadašnjih burnih festivalskih ljeta u turističkoj metropoli.Uoči tridesetogodišnjeg jubileja, od državne vlasti zaboravljen, finansijski i kadrovski osiromašen, preživljava svoje najgore dane.
Festival vode vršioci dužnosti, čiji status nije potvrdila lokalna skupština. Od jula prošle godine, kada je odlukom Savjeta došlo do smjene na čelu Grad teatra, festival vodi v.d. izvršnog direktora Blažo Radoman, dok je prethodni direktor Merin Smailagić imenovan za v.d. umjetničkog direktora.
U nedostatku odgovarajućih stručnih kvalifikacija, novog direktora za ovu funkciju preporučile su „izvanredne menadžerske sposobnosti”. Dokazane u nizu opštinskih javnih preduzeća kojima je rukovodio kao vodeći partijski operativac i čovjek od povjerenja, kakve po pravilu instaliraju u firme preko kojih treba izvlačiti sredstva iz gradskog budžeta.
Radoman ima najjaču direktorsku karijeru u Budvi, sa diplomama stečenim u poznim godinama, na privatnim fakultetima u Baru i Novom Sadu.
Ovaj magistar turističkih nauka pokazao je nedavno da mu opšta kultura i poznavanje pozorišta nisu jača strana, prilično se izblamirao gostujući na Atlas televiziji.
Nabrajajući bogat program festivala, izvršni direktor Grad teatra najavio je otvaranje izložbe „skluptura” poznatog japanskog umjetnika Mizokanija Kazumase.
Lamentirajući o istorijatu festivala i njegovom nastanku kazao je, kako je „jedna ekipa vizionera” tada u Budvi prepoznala da gradu nedostaje jedna takva institucija, „da su prepoznali značaj kulture za razvoj grada…. sve ono što je potrebno da se Budva pozicionira kao brend….”
Izjavio je takođe kako će „u saradnjama” sa ambasadom Republike Grčke i tamošnjim Ministarstvom odbrane organizovati gostovanje orkestra grčke ratne mornarice.
Način govora, greške u padežima i nazivima gostujućih pozorišta, obilježile su ovaj nesvakidašnji intervju budvanskog kulturnog poslenika. Pokazao je „uživo” kako izgleda partijsko kadriranje i praksa po kojoj jedna osoba bez odgovarajućeg obrazovanja može, ako treba, pokrivati najraznovrsnije pozicije u gradu.
Blažo Radoman je bio direktor brojnih firmi čiji je osnivač Opština, kojih više nema, ukinute su, ali su iza njih ostali milionski dugovi koje vraćaju
građani Budve.
Dok je bio odbornik DPS-a u lokalnom parlamentu, bio je direktor firme Akva park doo, koja je propala a njeni vlasnici podigli kredite u iznosu od nekoliko miliona eura koje vraća Opština. U vodeni grad čiju je izgradnju vodio, usuto je oko 10-15 miliona opštinskih para u zemljane radove, odnosno premještanje zemlje sa jedne na drugu stranu, da bi posao na kraju propao.
Bio je na čelu TOBCO, ćerke firme Turističke organizacije Budve, koja je na volšeban način podizala milionske kredite kod banaka, iako nema sopstvene imovine. Garant je uvijek bila Opština. Milioni koje je TOBCO zadužila i gala trošila na koncerte Madone, Rolingstounsa i druge zabavne manifestacije, još uvijek vraćaju građani Budve. Prema podacima Komisije za sprečavanje sukoba interesa, Radoman je istovremeno pokrivao funkciju predsjednika odbora direktora Zavoda za izgradnju Bara.
Nakon otkrivanja malverzacija u TOBCO ona je ubrzo ugašena, a Radoman je lansiran na novu funkciju, na čelo Adriatic holdinga, opštinske firme osnovane za trgovinu zemljištem u vlasništvu Opštine. I ta je firma pod pritiskom učestalih istraga poslova lokalne uprave, kritika opozicije i javnosti, ugašena.
Radoman je opet napredovao. Preselio se u fotelju direktora Budva Holding, opštinske firme koja je gazdovala opštinskim zemljišnim fondom procijenjenim na 250 miliona eura. Konačno je, po skraćenom postupku, nedavno likvidirana i ova firma, iza koje je ostao dug od 276.820 eura.
Ponovimo: sve četiri firme kojima je Radoman rukovodio likvidirane su, dok su iza njih ostala dugovanja od nekoliko stotina do više miliona eura, koji se vraćaju iz džepova građana. Ovakav uspjeh bio je preporuka za funkciju direktora posustalog Grad teatra, kome je u izgledu slična sudbina.
Kruna bogate partijsko-poslovne karijere Blaža Radomana svakako je situacija u kojoj je, ničim izazvan, bio domaćin Mariju Vargasu Ljosi, prvom nobelovcu koji je došao u Crnu Goru, na poziv izdavača Nova knjiga iz Podgorice. Poznati književnik zvanično je otvorio ovogodišnji festival, dok će fotografije na kojoj Radoman, novopečeni član UO JP Vodovod i kanalizacija Budve, sjedi pored Ljose, popuniti bogati album apsurda festivala Grad teatar.
Branka PLAMENAC