Povežite se sa nama

INTERVJU

Dr Miroslav Doderović, profesor Filozofskog fakulteta u Nikšiću: Crnoj Gori prijeti bijela kuga

Objavljeno prije

na

Svaki novi podatak o prirodnom kretanju stanovništva ponovo potvrđuje koliki je stepen demografske destrukcije i depresije, a mi to  posmatramo kao da se događa u dalekom svijetu

 

MONITOR: Prijeti li Crnoj Gori bijela kuga?

DODEROVIĆ: Praćenjem podataka o prirodnom priraštaju u Crnoj Gori, utvrđuje se da je 2010. godine bio 1785;  u 2013. godini  1558;  a u 2017. je 909. U prva četiri mjeseca  ove  godine  je negativan i iznosi 212, što govori da ulazimo u fazu negativnog prirodnog priraštaja i dosadašnje pozitivne vrijednosti prelaze u negativne. Kada se govori o prirodnom priraštaju za pomenuti period, negativne  vrijednosti imaju opštine Nikšić – 67 stanovnika, Ulcinj – 37, Herceg Novi – 47, Berane -34, Bijelo Polje – 28,  Kolašin – 25, Plužine -15, a najnižu vrijednost ima opština Pljevlja – 98. Pozitivne vrijednosti priraštaja  imaju opštine Podgorica – 144, Budva – 59 i gradska opština Tuzi 18.

U najvećem broju opština, osim opština Podgorica, Rožaje i Budva, smanjuje se broj stanovnika, a posebno su na ivici izumiranja brojna sela u Crnoj Gori. To je problem koji se ne smije potcijeniti. Svaki nam novi podatak Monstata o prirodnom kretanju stanovništva ponovo potvrđuje kojim smjerom idemo i koliki je stepen demografske destrukcije i depresije, a mi to mirno posmatramo kao da se ne događa oko nas, nego u nekom nama dalekom svijetu.

MONITOR: Prema zvaničnim podacima sve je manje mlađih i sve više starijih  stanovnika.

DODEROVIĆ: U Crnoj Gori je sve manje mladih ljudi, brakovi se zasnivaju u sve kasnijem dobu. Prvo se dijete rađa u tridesetim godinama žene, a statistički podaci pokazuju da je broj djece sveden na 1,5 po porodici. Učestalost neplodnosti raste, a sve je više četrdesetogodišnjakinja bez djece. Postajemo nacija sa sve starijom populacijom. Ovim podacima su slični i podaci o tome da postoji i relativno visok stepen eskapizma, naročito kod muškog dijela populacije, koji se izražava u visokom konzumiranju alkohola, u pušenju, kao i u uzimanju droga. Crnu Goru, kao i zemlje u regionu, napušta biološki i radno produktivno stanovništvo, što može dovesti do “demografske katastrofe”.  Mijenja se odnos među starosnim, strukturama. Povećava se procenat stanovništva koji ima više od 65 godina, a smanjuje procenat stanovništva koje ima manje od  18 godina.

MONITOR: Rađa se sve manje djece…

DODEROVIĆ: Broj žena u reproduktivnom periodu se smanjuje, rađanje se odgađa, a osjećaj ekonomske i socijalne nesigurnosti jedan broj žena motiviše da odustanu od roditeljstva ili ostanu na jednom detetu. Кrizu rađanja produbljava i iseljavanje mladih.  Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine, u Crnoj Gori od 620.029 stanovnika žene su činile 50,6 odsto. Tokom 2011. godine od sve živorođene djece u Crnoj Gori 52 odsto su bili dječaci, a 48 odsto djevojčice. Prosječna starost stanovništva, kao i prosječni životni vijek konstantno rastu. Dok je prosječna starost žena u 1971. godini bila 29,8, a muškaraca 27,4 godine, u 2011. je registrovana prosječna starost za žene od 38,4 godine, a za muškarce 36. Prema popisu iz 2011. godine, od ukupnog stanovništva starijeg od 60 godina, žene čine 56,3 odsto, a muškarci 43.7. Osim toga, u istoj kategoriji stanovništva ima trostruko više udovica nego udovaca. U 2011. godini je od 1950. godine rođeno najmanje živorođene djece – 7.215; što je dovelo do rekordno niskog prirodnog priraštaja od 1368, koji je najniži registrovan od 1950. godine. U posljednjih 30 godina i kod žena i kod muškaraca dolazi do značajnog pomjeranja prosječnih godina ulaska u brak. Žene ranije od muškaraca ulaze u brak.

MONITOR: Ima li Crna Gora Strategiju demografske rehabilitacije?

DODEROVIĆ: Nema. Sa mjerama demografske rehabilitacije – populacione politike kasni se preko 40 godina na nivou države..

MONITOR: Bavite se i klimatskim promjenama. Da li ima razloga da i mi u Crnoj Gori strahujemo od klimatskih promjena?

DODEROVIĆ: Prema primijenjenim metodologijama, utvrđeno je da se na području  Crne Gore i Crnogorskog  primorja mogu javiti poplavljivanja dijela urbanog područja, povećanje opasnosti od požara, opasnost od erozije, ugrožavanje primarne produkcije mora i ostali negativni učinci.

U Crnoj Gori je najugroženije Crnogorsko primorje, posebno obala od 297 km kao i prostor od 100 metara  unutrašnjosti od obalne linije. U toj ugroženoj zoni ne treba izvoditi gradnju što je preporuka i Evropskih direktiva. U unutrašnjosti naše teritorije treba rehabilitovati rječne tokove i uspostaviti kvalitetan sistem upravljanja njima, a u građenju objekata i infrastrukture, valorizaciji prirodnih resursa, treba se pridržavati principa održivog razvoja i plave ekonomije.

MONITOR: Kao profesor prostornog planiranja koje negativne trendove posebno izdvajate u upravljanju prostorom?

DODEROVIĆ: Neformalna gradnja je proces poznat u različitim društveno-političkim uređenjima, ali gotovo nepoznat u industrijski razvijenim, civilizovanim društvima bogatih pojedinaca i kolektiva. U društvima u razvoju, a posebno onima ispod praga siromaštva, javlja se kao masovni fenomen. Neformalno izgrađena naselja u Crnoj Gori su postojala i nastajala neprekidno, no njihov broj se u novijoj istoriji naglo povećao tokom devedesetih godina prošlog vijeka. Ovakva situacija velikim dijelom je posljedica nedovoljne i neadekvatne planske dokumentacije, demografskih procesa, ekonomskog statusa države i stanovništva, planske „nepokrivenosti“, neadekvatnog nadzora (državnog i lokalnog), neadekvatnih administrativnih kapaciteta, manjka odgovornosti neformalnih graditelja za državno dobro itd. Svaka neformalna izgradnja ne samo da predstavlja protivpravno prisvajanje prava raspolaganja i korišćenja zemljišta, već, tipično, i izbjegavanje plaćanja nadoknada za razne oblike korišćenja javne infrastrukture, čime se troškovi prebacuju na one aktere koji grade i rade u skladu sa zakonom.  Prema podacima Ministarstva održivog razvoja i turizma govori se o 50.000 divljih objekata, dok su neslužbene procjene da ih zapravo ima 80.000-120.000.

 

Tradicija na izdisaju

 

MONITOR: Šta se dešava sa crnogorskom porodicom ?

DODEROVIĆ: Došlo je do transformacije crnogorske porodice od patrijarhalne ka modernoj. Sistemi vrijednosti se mijenjaju paralelno s promjenom društva  i evidentne su promjene  na globalnom i na lokalnom planu. Tradicionalni sistem vrijednosti  je ,,na izdisaju“, jer više ne živimo, niti bi to bilo pozitivno, u patrijarhalnom, konzervativnom ili nekom sličnom ,,limitiranom“ sociokulturnom okviru. Savremeni pojedinac se prilično osjeća ‘pogubljeno’ u modernom društvu. Nestao je  stari, tradicionalni model poimanja i ‘realizacije’ života, a nije uspostavljen kvalitetan novi, alternativni, vrijednosni sistem u kojem bi, shodno tehnološkom tehničkom  napretku, mogao da se ostvaruje i najviši stepen sloboda, individualnih i kolektivnih moralnih načela.

Žene ulaze u brak ranije nego muškarci, ranije i dobijaju djecu, što u značajnom broju slučajeva predstavlja prekretnicu u profesionalnoj karijeri žene. Interesantan je broj sklopljenih brakova i razvoda. Broj sklopljenih brakova 2013. godini bio je 3847, a razvedenih 499, dok je 2017. sklopljenih 3272, a razvedenih 766. U prva četiri mjeseca ove godine sklopljena su 772 braka, a razvedeno 268. U Kotoru je u prva četiri mjeseca  sklopljena 28, a razvedena 21 bračna zajednica. Na Žabljaku su u istom periodu sklopljena tri braka i isto toliko razvedena. Opština Danilovgrad ima sklopljenih 12, a razvedenih 14. Snaga „privatnog patrijarhata“,  upozorava na neophodnost sistematskog i permanentnog djelovanja svih društvenih aktera u cilju promjene preovladavajućih stereotipa o rodnim ulogama.

 

Demografska depresija

 

MONITOR: Jednom ste rekli da se Crna Gora nalazi u demografskoj depresiji. Šta to znači?

DODEROVIĆ: Prema podacima MONSTAT-a u dijelu statistike socijalne zaštite jasna je tendencija rasta korisnika materijalnog obezbjeđenja.  Materijalno obezbjeđenje u 2017. godini koristilo je 7.987 porodica i 24.586 članova porodica, dok je u 2018. godini taj broj znatno povećan – 9.319 porodica i 31.066 članova porodica bili su korisnici socijalne zaštite. Pri tome, socijalna davanja nijesu dovoljna ni za preživljavanje na nedjeljnom, a kamoli na mjesečnom nivou. Prema podacima MONSTAT-a, visina materijalnog obezbjeđenja za porodicu koja nema prihoda u 2017. godini iznosila je mjesečno od 66,68 eura za pojedinca do 126,77 eura za porodicu sa pet i više članova, odnosno 63,50 eura za pojedinca, do 120,70 eura za porodicu sa pet i više članova u 2018. godini. Prazne kalorije, nedostatak fizičke aktivnosti, malo vitamina, sjedjenje za kompjuterima, ali i siromaštvo su doveli Crnu Goru u vrh evropske ljestvice po broju gojazne djece. Građani Crne Gore izgube oko 40 miliona eura  na godišnjem nivou kockanjem. Na nastanak i razvijanje zavisnosti utiče i nekritičan stav društva prema kockanju, nezaposlenost, kao i velika dostupnost mjesta za priređivanje igara na sreću.  U 10 odsto slučajeva kockanje ostavlja posljedice u pojedinim oblastima života; porodici, školovanju, međuljudskim odnosima, procesu rada.

Crna Gora je kroz istoriju imala ratove, iseljavanja, epidemije, bolesti, tradicionalno siromaštvo  i konstituisala se kao održivi demografski sistem. Procesi  90-ih godina XX vijeka  uticali su na to da se postojeća održivost demografskog sistema problematizuje i postaje neizvjesna. Crna Gora je vječna dok je demografski održiva i demografska održivost je osnov za njenu ukupno održivost.

 

                                       Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MIHAILO JOVOVIĆ, NOVINAR: Novinare biju jer govore istinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek me nervira kada političari, pa  i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu

 

MONITOR: Vlada je osnovala četvrtu po redu Komisiju za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama napada na novinare, a Vi ste izabrani za predsjednika. Prethodne tri, konstatovala je i Akcija za ljudska prava, nijesu bile naročito uspješne. Mislite li da ova može biti uspješnija? Šta je to što je remetilo uspješnost prethodnih komisija, i da li je još prisutno?

JOVOVIĆ: Desetak sati nakon što je Đukanovićeva Vlada formirala Komisiju na sjednici u četvrtak 26. decembra 2013, poslije velikog pritiska domaće javnosti i međunarodne zajednice, eksplodiralo je blizu pola kila TNT ispod prozora redakcije Vijesti . Mafija je time pokazala šta misli i o Vladi i o Komisiji. Naravno da počinioci tog napada, a kamoli  nalogodavci, nisu pronađeni. Kao ni najvećeg broja drugih slučajeva teškog nasilja nad novinarima i imovinom medija.

Sramota je ove države i društva da će uskoro biti 17 godina od ubistva Duška Jovanovića,  14 od prebijanja Tufika Softića, tri godine od ranjavanja Olivere Lakić, da nabrojim samo neke slučajeve, a da nema ni uspješnih istraga, ni optužnica, a kamoli presuda.

Nije Komisija u ova tri mandata kriva za to. Ona ne saslušava, ne hapsi osumnjičene, podiže optužnice, ne sudi. Njena nadležnost svodi se na istragu istraga, da pokuša da utvrdi da li je u istragama bilo propusta, namjernih ili iz neznanja, zašto  toliko traju a rezultata nema, kao i da preporuči Vladi, policiji, tužilaštvu i drugima organima šta bi trebalo da urade da istrage krenu sa mrtve tačke.

Komisija je u svojim javnim izvještajima i onima označenim stepenom tajnosti dala veliki broj preporuka za konkretne slučajeve u kojima smo našli propuste u istrazi, ali nijedna nije ispunjena, da ja znam. Tužilaštvo nikad nije ni odgovorilo šta je sa preporukama koje smo im slali. Policija je u odgovorima Komisiji sve prebacila na unutrašnju kontrolu, a unutrašnja kontrola je ćutala.

Niko još nije odgovarao za vođenje nedjelotvornih istraga ili za „istrage“ čiji je cilj bio da se, opravdano sumnjam, nikad ne završe, iako u našim izvještajima postoje i imena ljudi koji su učestvovali u takvim istragama. Većina takvih policajaca, tužilaca i sudija je napredovala u karijeri.
Komisija je sabotirana na razne načine. Godinama smo od policije dobijali  cenzurisane dokumente, čak i bez imena policajaca koji su ih potpisivali, Agencija za nacionalnu bezbjednost je dostavljala dokumentaciju samo prve godine, na dozvole članovima Komisije za pristup tajnim podacima, bez kojih nema pristupa u sobu gdje se oni čuvaju, čekalo se i po pola godine.  Kod prethodne vlasti nije bilo političke volje za rješavanje ovih napada, posebno onih za koje s pravom sumnjam da su povezani sa moćnicima i kriminalcima bliskim vrhu DPS-a, da je bilo te volje ne bi im trebala ni Komisija,  našli bi i napadače i nalogodavce. Odnosno, politička volja je bila da se ti slučajevi ne rješavaju. Dokaz je i to što su lokalne siledžije, koje su bile akteri nekih napada, vrlo brzo otkrivane i hapšene,  dok napadi koji su očigledno bili organizovani čame godinama u tužilačkim i policijskim fiokama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOŽE MENCINGER, ČLAN EVROPSKE AKADEMIJE NAUKA I UMJETNOSTI: Vakcine protiv “janšizma” još nijesmo pronašli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Slovenija je zbog  predsjedavanja EU u žiži  odmjeravanja liderske moći koju je do sada  imala Angela Merkel sa velikim autoritetom. Njen odlazak i praznina koju ostavlja nisu korisni za perspektive članstva zemalja Zapadnog Balkana u EU

 

MONITOR: Slovenija je nedavno donijela pravila u vezi sa uslovima za prelazak granice u pandemiji. Za razliku od Mađarske i Grčke, takođe članica EU, ona „ne priznaje“ ruske i kineske vakcine za ispunjenje tog uslova. Kako ocjenjujete ponašanje Brisela u pandemiji i „preduzimljivost“ nekih članica koje su nabavile ili se tvrdi da namjeravaju da se snabdiju vakcinama koje nije odobrila Evropska agencija za ljekove?

MENCINGER: Priznavanje pojedinih vakcina je pre svega političko pitanje. Slovenija se u pogledu vakcine ponaša kao dobra članica EU, pa čeka na odobrenje vakcine sa strane EU, dok se Grčka i Mađarska ponašaju  racionalnije. Valja dodati da i Brisel pandemiju iskorištava za politiku: nepriznavanje ruske vakcine koristi kao mjeru za „sankcije“ protiv Rusije.

MONITOR: Kovaks, sistem SZO za snabdijevanje vakcinama siromašnih zemalja, nije dao zadovoljavauće rezultate. Ova agencija UN nedavno je saopštila da su bogati upotrijebili 82 posto raspoloživih vakcina. Kako je onda moguće stati na kraj pandemiji KOVID-19, za šta je neophodno postići globalni imunitet?

MENCINGER: Da su veliku većinu raspoloživih vakcina upotrebili bogati je sasvim razumljivo, to je situacija i sa ostalim dobrima. U siromašnim zemljama je prisutnost pandemije i manje uočena nego u razvijenim. U Jemenu, Eritreji, Avganistanu i Sahelu sigurno mnogo više ljudi umire od gladi i od ratova za koje su barem su krive zapadne zemlje, pogotovo  SAD, nego od kovida. I drugde se vakcinisanje koristi kao sramotna politika.Tako,  na primer, Izrael s možda najvišim postotkom cepljenih, sprečava dolazak cepiva u Gazu.

Pored toga je organizacija zdravstva u siromašnim zemljama očigledno užasno slaba, na što ukazuje Indija. No, mislim da će nakon nekoliko godina kovid biti sličan drugim zaraznim bolestima za koje postoji vakcinisanje, kao što su bile mnogo smrtonosnije velike boginje posle prvog svetskog rata ili gripa sada. Sada se kovidu često pripisuje i smrt ljudi koji bi umrli i bez  kovida, od drugih bolesti, a koje kovid samo prati. Kovid je i medijski populariziran i iskorištavan: pogledajte dnevne novosti na TV! Obično  počinju sa brojkama o kovidu.

MONITOR: U nekom od skorašnjih intervjua, ocijenili ste da će ova kriza biti gora od finansijske krize iz 2008,  jer je „nastala izvan ekonomskog sistema“. Ko bi mogao prosperirati od ove krize, sem što već postoje pokazatelji da pored farmaceutskih kompanija, ogromnu zaradu bilježe i kompanije on-line prodaje, kao Amazon?

MENCINGER: U tom pogledu ostajem pri svom mišljenju – da će sadašnja kriza biti gora od krize 2008. Ona je zaustavila i cele privrede, u kojima je bila potražnja dosta velika; zaustavljeni su od strane države. To je najviše pogodilo sektor ugostiteljstva i turizam, koji je značajan i za Crnu Goru i za Sloveniju. Pre dve godine Ljubljana je bila puna turista, sada ih uopšte nema. U Sloveniji su mnoge mere bile besmislene. Ljudi su, na primer, stajali ispred bifeaa, umesto da sede na terasama, uveden je policijski sat i zabranjeno kretanje među opštinama, datum i trajanje pandemije određeni su unapred. Nekoliko puta morao je čak Ustavni sud zaustaviti namere Vlade, s kojima je, da bi sprečila proteste, ograničavala druženje. Kovidne mere su još više od privrede – s nastavom i predavanjima preko računara, oštetile mlade. I od kovida imaju neki koristi: farmacija je nekakav „vojni profiter“. Isto važi i za internet trgovinu: ljudi zbog kovida sve više kupuju preko interneta.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, DEMOS: Nije dobro da vlade imaju favorite među vjerskim zajednicama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državna politika prema svim vjerskim zajednicama treba da se unapređuje i tu je važno imati uravnotežen pristup. Nije dobro da vlade imaju svoje stalne ili sezonske favorite među vjerskim zajednicama

 

MONITOR: Ocijenili ste da bi potpisivanje Temeljnog ugovora sa Pravoslavnom  crkvom prije izbora crnogorskog mitropolita bilo iz više razloga neadekvatno. Zašto?

LEKIĆ: Politika prema vjerskim zajednicama, razumije se prema svim zajednicama, je važan i osjetljiv segment državne politike. Tome treba prilaziti sa uvažavanjem vjerskih zajednica ali i sa jasnim idejama o zaštiti državnih interesa.

U mom javnom stavu povodom Temeljnog ugovora i nepotrebno nastalim kontroverzama, više sam se zalagao za ozbiljno i promišljeno dijelovanje crnogorske države nego što sam se bavio elementima koji legitimno pripadaju crkvi.

Zalažem se, dakle, kao i većina građana Crne Gore da ugovor između države i crkve bude racionalan i realistički, čija je osnovna premisa ustav države.  Da se u realnim uslovima postigne pošten ugovor i kao takav doprinese jedinstvu naroda, a ne novim raskolima.

Upravo imajući u vidu istorijsku složenost zato i osjetljivost pitanja, učinilo mi se da bi prethodni izbor crnogorskog mitropolita bio sastavni dio tog potencijalno fer postupka i sadržaja.

Temeljno o temeljnom ugovoru, dakle bez mogućih improvizacija i tajnih žurbi, bila je, čini mi se, dobronamjerna poruka.

MONITOR: Imali ste primjedbe na netransparentnost procesa dogovaranja između države i Crkve oko Temeljnog ugovora, kao i mjesta na kojima su dogovori vršeni, odnosno nedovoljnu uključenost institucija u taj proces. Šta su negativni efekti toga?

LEKIĆ: Premijer Krivokapić je izjavom prije dva dana u crnogorskoj skupštini da još treba raditi na usaglašavanju ugovora, i zatim ga učiniti javnim – sada pojasnio situaciju. Dobro je što je napuštena praksa prethodne vlasti koja je takve ugovore potpisivala bez prethodnog upoznavanja vlasti.

U svakom slučaju, državna politika prema svim vjerskim zajednicama treba da se unapređuje i tu je važno imati uravnotežen pristup. Nije dobro da vlade imaju svoje stalne ili sezonske favorite među vjerskim zajednicama. Prethodna vlast na čelu sa DPS-om je imala velika ciklična savezništva i neprijateljstva sa vjerskim zajednicama, posebno sa SPC proizvodeći tako atmosferu manipulacija i podjela u društvu, što je izgleda i bio cilj. Na kraju su takve kombinacije izazvale i poznate bumerange.

MONITOR: Vi se, dakle, zalažete za građenje osmišljene državne politike prema vjerskim zajednicama?

LEKIĆ: Ozbiljna osmišljena politika je u interesu građana i stabilnosti države. U uobličavanju državne politike prema vjerskim zajednicama treba da se čuje glas i vjerske i sekularne Crne Gore.

Sve opet na poukama istorije. Okrenuti vremenima budućnosti. I to su dugi procesi.

Jedan od najvećih evropskih istoričara, predstavnik pozitivističke škole Rilke je rekao da dvije trećine ljudske istorije čine odnosi crkve i države. Taj odnos i u crnogorskoj istoriji je dugotrajan i veoma složen.

Sportski rečeno – ako bih malo olakšao temu – to nije disciplina sprinta, već maratona.

Treba  znanjem, mudrošću, osjećajem realizma pratiti i učesvovati u tome, ispravljati i istorijske greške, sve s ciljem postizanja društvene kohezije, demokratskog, duhovnog progresa, konačno dostojanstvenog života u Crnoj Gori.

MONITOR: Da li je način na koji se ovo pitanje rješava  „usluga” nove vlasti  prethodnom režimu, koji to koristi, kako ste kazali, da „pseudopatriotski stražari nad zemljom”? Mnoga prethodna pitanja koja je otvorila nova vlast, od državljanstva, preko Zakona o slobodi vjeroispovjesti, pa nadalje, podigla su tenzije.

LEKIĆ: Iako traumatično spušteni sa opojnih visina dugotrajne vlasti, glavni eksponenti prethodnog režima koriste svaku improvizaciju, nepostojanje dovoljno jasnog pravca i sistema funkcionisanja nove vlasti.

Ironija situacije da partije održive korupcije i klijentelizma koriste takve situacije pokušavajući da se legitimišu kao zaštitnici države i nacionalnog identiteta. Oni to čine i u ovom vremenu završne faze truležnih procesa koji se ispoljavaju političko-korupcionaškim skandalima, poput stambene korupcije.

Uzgred, treba podsjetiti da je nedavno skupština Savjeta Evrope u svojim zaključcima pozdravila usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovjesti.

I to se može vidijeti i kao završni rezultat Đukanovićevog otuđenog  avanturizma, kada je kršeći ustav sekularne države krenuo na partijskom kongresu u crkvene reforme. I to ne znanjem i vizijom o složenim crkvenim pitanjima, već inspiracijom novog izbornog inžinjeringa, koji je trebalo da donese izbornu pobjedu.

MONITOR: Ipak, kako to da nova vlast, prije mnogih važnih reformi, insistira na pitanjima koja lako podižu tenzije?

LEKIĆ: Dosta je teško govoriti o novoj vlasti u jednini. Ne mislim toliko na objektivno različite političko ideološke profile partija. Mislim na nedostatak metoda rada. Umjesto dobre pripreme za početak dijelovanja nove vlasti izgubilo se silno vrijeme na konfuznim raspravama o  konceptu tzv. ekspertske vlade.

Zaista je nevjerovatno da je neko mogao pomisliti da vlada može funkcionisati bez parlamentanrne većine. Ili obrnuto. Govorimo o prvim lekcijama funkcionisanja političkog sistema.

Međutim, i dalje vjerujem da je moguće uhvatiti pravac koji su građani očekivali dajući mandat novoj vlasti.

Potrebne su, i poslednji je čas za njih, kredibilne ideje i akcije koje mogu da mjenjaju stanje.

MONITOR: Gdje je crnogorsko društvo danas, kada su u pitanju podjele?

LEKIĆ: Proces podjela je otišao daleko. Dugo se i radilo na tome. Plan nacionalnih podjela je najuspješnije realizovan projekat prethodne vlasti. A i lakše je bilo dijeliti narode, kombinovati sa njihovim elitama koalicije nego izgrađivati zdravo i na vrijednostima integrisano društvo.

Nacionalne ideologije i njihovi tribuni su stvorili dominantu svijest koja je objektivno odvajala etničke zajednice, već od škole pa dalje. Iza lokalnih verzija „sukoba civilizacija“ – da upotrijebim poznatu Hantitntonovu paradigmu – uglavnom se krije lokalni „sukob ignorancija“ sa opasnim posljedicama.

Ako se ovako nastavi, Crne Gora će ustrojstvom biti zbir etno-konfesionalnih zajednica i tako početi da liči na Jugoslaviju ili BiH.

I u ovoj ozbiljnoj oblasti je potreban zaokret. Ne, naravno, ukidanjem nacija. Već ozbiljnom državnom politikom društvene kohezije i stavljanjem građanina, njegov dostojanstven život u prvi plan.

Pitanje danas i ovdje nije koja koja će političko-etnička strana da pobijedi. Radi se o tome da Crne Gora pobijedi.

MONITOR: Kako komentarišete normalizaciju nasilja, koja se uspostavlja? Imali smo i nekoliko napada na novinare, učestale proteste sa nerijetko šovinističkim porukama, sve češći govor mržnje…

LEKIĆ: Forme tog primitivizma koje je izbilo iza propagandnih „uspješnih priča“ pokazuju i stepen zapuštenosti crnogorskog društva.

Impresionira prostačka kreativnost identitetski nahuškanih izvođača nasilja – verbalnog, sada već i fizičkog.

Upadljivo je da ekipe u različitim političko nacionalnim dresovima imaji sličan, gotovo identičan repertoar primitivnosti. Iako iz suprotnih tabora, oni jako liče jedni na druge. Kakofonija agresivnih budalaština je jako upadljiva. Šovinističke poruke dolaze od primitivaca nacionalistički obučavanih u političkim radionicama. Podstaknuti i iznajmljenim novinarskim podzemljem.

Mržnja prema drugom je u prvom planu. Mržnja malih razlika. Naravno, oni mrze prije svega kulturu jer ona znači  uvažavanje drugog.

MONITOR: Kako vidite situaciju oko incijative za smjenu ministra pravde Vladimira Leposavića? Hoće li se prevazići ta kriza vlasti?

LEKIĆ: Po svemu sudeći teško. Formalno gledano ostavka ministra rješava krizu Vlade. Međutim, ministar svojim argumentima i pravima traži rasplet u parlamentu. Kriza se, dakle, sada seli u parlament. Premijer kao akter izbora ministra pravde, zatim smjenjivanja istog ministra, u oba slučaja ne konsultujući nikog u parlamentarnoj strukturi, bi morao biti akter i ove nove faze. Možda još ima nešto vremena da se izađe iz ove ozbiljne političke krize.

MONITOR: Može li se u aktuelnoj situaciji, uz krizu vlasti, i institucije koje su i dalje pod političkom kontrolom prethodnog režima, Crna Gora reformisati, i obračunati sa ozbiljnim devijacijama poput organizovanog kriminala, korupcije?

LEKIĆ: Iako je zaista teško nasljeđe prethodne vlasti – reforme se mogu i moraju ostvariti, posebno one koje uvode funkcionisanje pravne države. To je u isti mah zahtjev građana i Evropske unije.

Zapravo posljednji je čas za stvarne reforme, a samo kredibilne ideje i akcije mogu mjenjati stanje.

Političke snage koje su pobijedile 30. avgusta, makar u ovom trenutku iz više razloga djelovale poluudruženo, treba da definišu mnogo toga, prije svega ciljeve i sistem rada – da bismo izgradili ozbiljnu državnu politiku kao preduslov za reformisanu Crnu Goru.

I dalje vjerujem da je to moguće.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo