Povežite se sa nama

INTERVJU

Dr Miroslav Doderović, profesor Filozofskog fakulteta u Nikšiću: Crnoj Gori prijeti bijela kuga

Objavljeno prije

na

Svaki novi podatak o prirodnom kretanju stanovništva ponovo potvrđuje koliki je stepen demografske destrukcije i depresije, a mi to  posmatramo kao da se događa u dalekom svijetu

 

MONITOR: Prijeti li Crnoj Gori bijela kuga?

DODEROVIĆ: Praćenjem podataka o prirodnom priraštaju u Crnoj Gori, utvrđuje se da je 2010. godine bio 1785;  u 2013. godini  1558;  a u 2017. je 909. U prva četiri mjeseca  ove  godine  je negativan i iznosi 212, što govori da ulazimo u fazu negativnog prirodnog priraštaja i dosadašnje pozitivne vrijednosti prelaze u negativne. Kada se govori o prirodnom priraštaju za pomenuti period, negativne  vrijednosti imaju opštine Nikšić – 67 stanovnika, Ulcinj – 37, Herceg Novi – 47, Berane -34, Bijelo Polje – 28,  Kolašin – 25, Plužine -15, a najnižu vrijednost ima opština Pljevlja – 98. Pozitivne vrijednosti priraštaja  imaju opštine Podgorica – 144, Budva – 59 i gradska opština Tuzi 18.

U najvećem broju opština, osim opština Podgorica, Rožaje i Budva, smanjuje se broj stanovnika, a posebno su na ivici izumiranja brojna sela u Crnoj Gori. To je problem koji se ne smije potcijeniti. Svaki nam novi podatak Monstata o prirodnom kretanju stanovništva ponovo potvrđuje kojim smjerom idemo i koliki je stepen demografske destrukcije i depresije, a mi to mirno posmatramo kao da se ne događa oko nas, nego u nekom nama dalekom svijetu.

MONITOR: Prema zvaničnim podacima sve je manje mlađih i sve više starijih  stanovnika.

DODEROVIĆ: U Crnoj Gori je sve manje mladih ljudi, brakovi se zasnivaju u sve kasnijem dobu. Prvo se dijete rađa u tridesetim godinama žene, a statistički podaci pokazuju da je broj djece sveden na 1,5 po porodici. Učestalost neplodnosti raste, a sve je više četrdesetogodišnjakinja bez djece. Postajemo nacija sa sve starijom populacijom. Ovim podacima su slični i podaci o tome da postoji i relativno visok stepen eskapizma, naročito kod muškog dijela populacije, koji se izražava u visokom konzumiranju alkohola, u pušenju, kao i u uzimanju droga. Crnu Goru, kao i zemlje u regionu, napušta biološki i radno produktivno stanovništvo, što može dovesti do “demografske katastrofe”.  Mijenja se odnos među starosnim, strukturama. Povećava se procenat stanovništva koji ima više od 65 godina, a smanjuje procenat stanovništva koje ima manje od  18 godina.

MONITOR: Rađa se sve manje djece…

DODEROVIĆ: Broj žena u reproduktivnom periodu se smanjuje, rađanje se odgađa, a osjećaj ekonomske i socijalne nesigurnosti jedan broj žena motiviše da odustanu od roditeljstva ili ostanu na jednom detetu. Кrizu rađanja produbljava i iseljavanje mladih.  Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine, u Crnoj Gori od 620.029 stanovnika žene su činile 50,6 odsto. Tokom 2011. godine od sve živorođene djece u Crnoj Gori 52 odsto su bili dječaci, a 48 odsto djevojčice. Prosječna starost stanovništva, kao i prosječni životni vijek konstantno rastu. Dok je prosječna starost žena u 1971. godini bila 29,8, a muškaraca 27,4 godine, u 2011. je registrovana prosječna starost za žene od 38,4 godine, a za muškarce 36. Prema popisu iz 2011. godine, od ukupnog stanovništva starijeg od 60 godina, žene čine 56,3 odsto, a muškarci 43.7. Osim toga, u istoj kategoriji stanovništva ima trostruko više udovica nego udovaca. U 2011. godini je od 1950. godine rođeno najmanje živorođene djece – 7.215; što je dovelo do rekordno niskog prirodnog priraštaja od 1368, koji je najniži registrovan od 1950. godine. U posljednjih 30 godina i kod žena i kod muškaraca dolazi do značajnog pomjeranja prosječnih godina ulaska u brak. Žene ranije od muškaraca ulaze u brak.

MONITOR: Ima li Crna Gora Strategiju demografske rehabilitacije?

DODEROVIĆ: Nema. Sa mjerama demografske rehabilitacije – populacione politike kasni se preko 40 godina na nivou države..

MONITOR: Bavite se i klimatskim promjenama. Da li ima razloga da i mi u Crnoj Gori strahujemo od klimatskih promjena?

DODEROVIĆ: Prema primijenjenim metodologijama, utvrđeno je da se na području  Crne Gore i Crnogorskog  primorja mogu javiti poplavljivanja dijela urbanog područja, povećanje opasnosti od požara, opasnost od erozije, ugrožavanje primarne produkcije mora i ostali negativni učinci.

U Crnoj Gori je najugroženije Crnogorsko primorje, posebno obala od 297 km kao i prostor od 100 metara  unutrašnjosti od obalne linije. U toj ugroženoj zoni ne treba izvoditi gradnju što je preporuka i Evropskih direktiva. U unutrašnjosti naše teritorije treba rehabilitovati rječne tokove i uspostaviti kvalitetan sistem upravljanja njima, a u građenju objekata i infrastrukture, valorizaciji prirodnih resursa, treba se pridržavati principa održivog razvoja i plave ekonomije.

MONITOR: Kao profesor prostornog planiranja koje negativne trendove posebno izdvajate u upravljanju prostorom?

DODEROVIĆ: Neformalna gradnja je proces poznat u različitim društveno-političkim uređenjima, ali gotovo nepoznat u industrijski razvijenim, civilizovanim društvima bogatih pojedinaca i kolektiva. U društvima u razvoju, a posebno onima ispod praga siromaštva, javlja se kao masovni fenomen. Neformalno izgrađena naselja u Crnoj Gori su postojala i nastajala neprekidno, no njihov broj se u novijoj istoriji naglo povećao tokom devedesetih godina prošlog vijeka. Ovakva situacija velikim dijelom je posljedica nedovoljne i neadekvatne planske dokumentacije, demografskih procesa, ekonomskog statusa države i stanovništva, planske „nepokrivenosti“, neadekvatnog nadzora (državnog i lokalnog), neadekvatnih administrativnih kapaciteta, manjka odgovornosti neformalnih graditelja za državno dobro itd. Svaka neformalna izgradnja ne samo da predstavlja protivpravno prisvajanje prava raspolaganja i korišćenja zemljišta, već, tipično, i izbjegavanje plaćanja nadoknada za razne oblike korišćenja javne infrastrukture, čime se troškovi prebacuju na one aktere koji grade i rade u skladu sa zakonom.  Prema podacima Ministarstva održivog razvoja i turizma govori se o 50.000 divljih objekata, dok su neslužbene procjene da ih zapravo ima 80.000-120.000.

 

Tradicija na izdisaju

 

MONITOR: Šta se dešava sa crnogorskom porodicom ?

DODEROVIĆ: Došlo je do transformacije crnogorske porodice od patrijarhalne ka modernoj. Sistemi vrijednosti se mijenjaju paralelno s promjenom društva  i evidentne su promjene  na globalnom i na lokalnom planu. Tradicionalni sistem vrijednosti  je ,,na izdisaju“, jer više ne živimo, niti bi to bilo pozitivno, u patrijarhalnom, konzervativnom ili nekom sličnom ,,limitiranom“ sociokulturnom okviru. Savremeni pojedinac se prilično osjeća ‘pogubljeno’ u modernom društvu. Nestao je  stari, tradicionalni model poimanja i ‘realizacije’ života, a nije uspostavljen kvalitetan novi, alternativni, vrijednosni sistem u kojem bi, shodno tehnološkom tehničkom  napretku, mogao da se ostvaruje i najviši stepen sloboda, individualnih i kolektivnih moralnih načela.

Žene ulaze u brak ranije nego muškarci, ranije i dobijaju djecu, što u značajnom broju slučajeva predstavlja prekretnicu u profesionalnoj karijeri žene. Interesantan je broj sklopljenih brakova i razvoda. Broj sklopljenih brakova 2013. godini bio je 3847, a razvedenih 499, dok je 2017. sklopljenih 3272, a razvedenih 766. U prva četiri mjeseca ove godine sklopljena su 772 braka, a razvedeno 268. U Kotoru je u prva četiri mjeseca  sklopljena 28, a razvedena 21 bračna zajednica. Na Žabljaku su u istom periodu sklopljena tri braka i isto toliko razvedena. Opština Danilovgrad ima sklopljenih 12, a razvedenih 14. Snaga „privatnog patrijarhata“,  upozorava na neophodnost sistematskog i permanentnog djelovanja svih društvenih aktera u cilju promjene preovladavajućih stereotipa o rodnim ulogama.

 

Demografska depresija

 

MONITOR: Jednom ste rekli da se Crna Gora nalazi u demografskoj depresiji. Šta to znači?

DODEROVIĆ: Prema podacima MONSTAT-a u dijelu statistike socijalne zaštite jasna je tendencija rasta korisnika materijalnog obezbjeđenja.  Materijalno obezbjeđenje u 2017. godini koristilo je 7.987 porodica i 24.586 članova porodica, dok je u 2018. godini taj broj znatno povećan – 9.319 porodica i 31.066 članova porodica bili su korisnici socijalne zaštite. Pri tome, socijalna davanja nijesu dovoljna ni za preživljavanje na nedjeljnom, a kamoli na mjesečnom nivou. Prema podacima MONSTAT-a, visina materijalnog obezbjeđenja za porodicu koja nema prihoda u 2017. godini iznosila je mjesečno od 66,68 eura za pojedinca do 126,77 eura za porodicu sa pet i više članova, odnosno 63,50 eura za pojedinca, do 120,70 eura za porodicu sa pet i više članova u 2018. godini. Prazne kalorije, nedostatak fizičke aktivnosti, malo vitamina, sjedjenje za kompjuterima, ali i siromaštvo su doveli Crnu Goru u vrh evropske ljestvice po broju gojazne djece. Građani Crne Gore izgube oko 40 miliona eura  na godišnjem nivou kockanjem. Na nastanak i razvijanje zavisnosti utiče i nekritičan stav društva prema kockanju, nezaposlenost, kao i velika dostupnost mjesta za priređivanje igara na sreću.  U 10 odsto slučajeva kockanje ostavlja posljedice u pojedinim oblastima života; porodici, školovanju, međuljudskim odnosima, procesu rada.

Crna Gora je kroz istoriju imala ratove, iseljavanja, epidemije, bolesti, tradicionalno siromaštvo  i konstituisala se kao održivi demografski sistem. Procesi  90-ih godina XX vijeka  uticali su na to da se postojeća održivost demografskog sistema problematizuje i postaje neizvjesna. Crna Gora je vječna dok je demografski održiva i demografska održivost je osnov za njenu ukupno održivost.

 

                                       Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Čekanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS se konsolidovao, ponovo preuzima kontrolu nad resursima  države. Istovremeno, mislim da je konačno jasno da oni nikad više neće imati snagu kao prije avgusta 2020. DPS neće doživjeti sudbinu SPS-a nakon 5. oktobra ali neće nikad više biti crnogorski autokrata preko Mila Đukanovića. Cijena je vjerovatno to što nećemo doživjeti pravdu, što će u najboljem slučaju funkcioneri te partije odgovarati za samo mali broj afera putem kojih su se bogatili na račun građana

 

MONITOR:  Ove sedmice premijer Dritan Abazović u posjeti je Beogradu. Posjeta se predstavlja kao pokušaj normalizacije odnosa između dvije zemlje. Da li se normalizacija postiže posjetama ili adekvatnim politikama?

ĐUKIĆ: Opravdano je sumnjati u mnoge stvari kada se radi o premijeru Abazoviću ali ne i u to da želi najbolje odnose sa svim državama regiona. Nakon decenija vlasti koja je nedostatak spoljne suverenosti kompenzovala svađanjem sa ,,komšijama” dobro je da na vlasti imamo nekoga ko želi bolje odnose. Normalizacija se naravno ne postiže posjetama i fotografisanjem, ali su međusobni kontakti na vrhu neophodni da bi došlo do donošenja zakona i uredbi koje mogu da olakšaju život običnim građanima – jedinstveni granični prelazi (kao što imamo sa Albanijom i BiH), zajednički poslovni projekti, međusobna ulaganja, otvoren platni promet, to su samo neka od potencijalnih rješenja koja bi građanima značajno pojednostavila mnoge stvari u poslovanju, komunikaciji sa rodbinom i prijateljima i slično. Nadamo se da oni u Vladi koji se, iz njima poznatih razloga, protive normalizaciji odnosa neće biti u prilici da dobra rješenja opstruiraju.

MONITOR: Kao jedna od tema pominje se i potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC-om. Mislite li da je način na koji se do sada govori i rješava taj problem adekvatan?

ĐUKIĆ: Dobar potez Vlade je objavljivanje radne verzije Temeljnog ugovora sa SPC-om. Koliko se može vidjeti njegove odredbe su veoma slične, pa čak i identične kao one u ugovoru sa Islamskom zajednicom i Konkordatom sa Vatikanom. Nesumnjivo je da ovo pitanje treba rješavati, predugo se o njemu priča i previše zaokuplja pažnju javnosti. Naravno da određene strukture, bilo iz istinskih nacionalističkih poriva, bilo iz svijesti da na nacionalizmu mogu profitirati, žele da održe ovo pitanje još mnogo godina u žiži javnosti. Zato se i odmah krenulo sa pričom o ,,izdaji” i o apstraktnim i nikad definisanim interesima ,,građanske Crne Gore”. Neophodno je da iz javnog diskursa ,,istjeramo” tu zapaljivu retoriku forsirane mržnje, vidjeti da li postoje suštinski problemi u pogledu slobode vjeroispovijesti i načela sekularizma i ovo pitanje završiti što prije.

MONTIOR: Koliko se aktuelne vlasti bave suštinskim pitanjima kvaliteta života građana, a koliko temama koje samo pojačavaju polarizaciju u društvu?

ĐUKIĆ: Mislim da ova vlast pokušava dvojako da djeluje. Neki potezi su nesumnjivo povučeni kako bi se spriječio udar na standard građana (kao što je smanjivanje akciza i ograničavanje marže) ali su to za sad prinudne i kratkoročne mjere. Iako je rano za neke dalekosežne poteze, trenutno ih ne vidimo ni u naznakama. Što se tema koje polarizuju tiče, očita je namjera Pokreta URA da neke od njih što prije riješi i stavi ad acta. To je korisno za društvo ali i njih kao partiju, jer nestankom ovih tema smanjuju manevarski prostor partijama starog režima na čije biračko tijelo plediraju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, KNJIŽEVNI KRITIČAR I ENCIKLOPEDISTA IZ ZAGREBA: Dolazi teška evropska zima 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bojim se da idemo prema bipolarnom svijetu u kojemu su na jednoj strani Kina i Rusija, na drugoj Amerika i NATO. Zapad je možda nadmoćniji kad su posrijedi avioni, tenkovi, brodovi, ali druga strana je razvila hipersonične projektile kojima Zapad ne može u ovom trenutku parirati. Da nema u rukama taj argument, siguran sam kako se Putin ne bi upustio u ovako neprikriven, otvoren sukob

 

MONITOR: Objavljena je Vaša autobiografija „O drugima, o sebi“. Zašto je važno da se osvrnemo na svoj „lik i djelo“?

VISKOVIĆ: Autobiografski diskurs u ovom trenutku dominantan je trend u svjetskoj književnosti; podsjetio bih samo na planetarni uspjeh norveškog pisca Karla Ove Knausgarda i njegovih šest autobiografskih romana objedinjenih pod naslovom „Moja borba“. Skoro cijelo „žensko pismo“ temelji se na ispovijedanju autobiografskoga iskustva.

Pa i klasici novoštokavskog jezika Danilo Kiš i Mirko Kovač puno su pisali o autobiografskom dokumentarizmu vlastite proze.

Ma, zapravo su vrlo rijetki oni pisci koji zaobilaze vlastito životno iskustvo i pišu isključivo o izmišljenim svjetovima.

A ja sam se odlučio za naslov „O drugima, o sebi“ zato što sam knjigu pisao kao niz zapisa o poznatim i bliskim ljudima, o tome kako su se oni upletali u moj život, kako sam ja prisutan u njihovima. Mislim da zapravo uopće ne postojimo kao nekakve potpuno inokosne jedinke, nas definiraju prije svega relacije s drugima: kako se mi odražavamo u njihovim životima, oni u našima.

MONITOR: Prema dostupnoj on-line evidenciji Nobelovog komiteta, Krleža je godinama bio kandidat državnih institucija i udruženja u Jugoslaviji, a Andrić „stranaca“. Da li su predlagači možda zasmetali Krležinoj šansi za Nobela i koliko i da li vanknjiževni faktori igraju ulogu pri odlučivanju Nobelovog komiteta?

VISKOVIĆ: Ne bih mistificirao ulogu predlagatelja; svake godine Nobelovu komitetu pristignu na stotine prijedloga za Nobelovu nagradu. Nužan preduvjet  da bi netko postao izgledan kandidat za Nobela jest da je preveden na velike svjetske jezike te na one skandinavske. I Krleža i Andrić ispunjavali su početkom 60-ih te preduvjete. Neki tvrde da Krleža nije prošao jer je bio ljevičar. Glupost, jer i Andrić je bio u Partiji, nije bio nikakav disident, a  akademici koji odlučuju o nagradi nisu se ni onda ni danas klonili izbora ljevičara, pa čak i deklariranih komunista. Mislim da je prevladalo to što je Andrić balkanskiji pisac, ali pisac koji je partikularno lokalno iskustvo svojim pripovjedačkim talentom izdigao na univerzalnu razinu. Uostalom, njegovim izborom akademici nisu pogriješili, iako ne bi pogriješili ni da su izabrali i Krležu.

MONITOR: Došlo je do velikog sukoba Zapada i Rusije, nakon njene vojne agresije na Ukrajinu. Kako Vama izgleda odgovor Brisela, ali i Londona i Vašingtona na rat u Ukrajini?

VISKOVIĆ: Putin jest napadom na Ukrajinu počinio flagrantnu povredu međunarodnog prava. To, gledajući pravno, a čak i moralno. Gledajući, pak, pragmatično, on je počinio isto ono što je Amerika godinama činila u  Vijetnamu, Iraku, Avganistanu, Libiji, Siriji, gdje je ili izravno intervenirala ili poticala pobunjeničke snage da promijene legitimnu vlast. To je sve Amerika počinila pretendirajući na položaj globalne velesile, zadnjih tridesetak godina jedine imperijalne sile.

Sad se suočavamo sa situacijom da Putinova Rusija čini to na što je dosad pravo polagala isključivo Amerika. Traži da je se prizna kao globalnu vojnu i političku silu. Zapad to energično odbija te se rat u Ukrajini pretvara u tzv. proksi rat, gdje zapravo Rusija ratuje protiv ujedinjenog Zapada.

Mislim da je unekoliko ova situacija usporedljiva s Kubanskom krizom s početka šezdesetih. Amerika tada nije dopustila instaliranje ruskih projektila na Kubi, u svojoj neposrednoj blizini. Rusija sada ne dopušta prodor NATO-a u svoju neposrednu blizinu.

U svemu tome užasno mi je žao ukrajinskog naroda koji je izložen strašnim patnjama. Ali osim Putina kao nesumnjivog krivca, ja krivca vidim i u SAD-u i Velikoj Britaniji koje su minirale Sporazume iz Minska. Ukrajina se ipak mora suočiti s činjenicom da u njoj živi 17 posto Rusa, još i tridesetak posto  rusofonog stanovništva; ne može se ta stvarnost mijenjati spaljivanjem, ubijanjem i izgonom protivnika radikalno čistog ukrajinskog identiteta, koji se očituje prije svega u svojoj protivruskosti. Bio je nužan kompromis, a nije bilo volje za njega.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: Nijednoj partiji nije stalo do stručnjaka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja

 

MONITOR: Politika se opet svodi na priču o „partijskim dubinama“, odnosno partijskoj preraspodjeli državnih pozicija. Šta Vama to govori?

ĐUROVIĆ: Nažalost, još  ne postoji makar jedan subjekat na našoj poltičkoj sceni koji je spreman da slijedi javno proklamovane principe u svom djelovanju i suprostavi se partijskom zapošljavanju. Sve poltičke partije koje participiraju u Skupštini su svoj politički rejting i podršku građana vezali dominantno za broj zaposlenih „po dubini“. U upravne odbore javnih preduzeća i  ustanova se imenuju članovi partija koje imaju često nedogovarajuću stručnu spremu i radno iskustvo. Vlada povjerava upravljanje državnim resursima licima koja su često nekvalifikovana za posao koji obavljaju. Posljedica takve politike je da takvi upravni odbori biraju za funkcije izvršnih direktora ponovo partijske činovnike, po unaprijed dogovorenim kvotama podijeljenim među partijama. Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera   iz SDP-a i BS-a. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja. Da bi se institucije profesionalizovale i počele izgrađivati upravo je potreban diskontinuitet sa lošom tridestogodišnjom praksom a ne njen nastavak. Nažalost, ni predsjednik Vlade a ni potpredsjednici iz SNP-a, SDP-a i BS-a nisu predložili drugačija rješenja od dosadašnje prakse. Očekivao sam da će makar neko od lidera partija koje participiraju u manjinskoj vladi predložiti da se polovina članova upravnih odbora bira putem javnog konkursa i tako stvori mogućnost da se u oporavak našeg društva uključi ljudski potencijal koji je smješten u prostoru van političkih stranaka. Razumljivo je da jedan dio pozicija pokrivaju partijski kadrovi kako bi se mogla sprovoditi politika Vlade ali nije dobro da se ne omogući ljudima koji imaju profesionalno iskustvo i integritet, da pomognu oporavak i suštinsku izgradnju institucija.

Tužna je istina da nijednoj partiji nije stalo do mišljenja onog dijela Crne Gore koji ne očekuje partisjko zaposlenje, koji je progresivan i koji zapravo jedini može dati podršku suštinskim promjenama. Vjerujem da će morati da dođe do novih promjena vlasti u skorijem periodu ali i do formiranja novih političkih subjekata kako bi se konačno stvorio zdravi politički centar od ljudi sa integritetom, koji sebe ne vide u politici do kraja  života, koji su profesionalno ostvareni i jednostavno rečeno-normalni.  Takvi su danas ubjedljva manjina u političkim partijama. Najgori dio crnogoskog društva su političke partije. Naravno, nisu sve jednako loše i jednako odgovorne za stanje u kojem se društvo nalazi. Da su partije bolje nego što jesu ne bi nam država bila u ovakvom stanju. Doskorašnja opozicija je godinama bila nefunkcionalna a najveći subjekti posvađani oko borbe za koji glas više. Slično ponašanje je nastavljeno i nakon promjene vlasti. Da bi nam bilo bolje, partije, kao subjekti koji imaju najveću moć da utiču na razvoj društva, moraju biti demokratičnije, spremne da se mijenjaju i spremne da u svoje upravljačke strukture uključe nove ljude iz svih segmenata društva. Zato se radujem kada se u partijama pojave nova lica koja imaju profesionano iskustvo i prepoznatljivost. Lideri političkih partija bi morali da budu svjesni problema i pomognu da se u njihovim redovima dese promjene. To može makar dijelom da se desi ukoliko se usaglase da promijene što prije izbormi sistem i omoguće građanima da glasaju direktno za sveje predstavnike (otvorene liste).

MONITOR: Mediji pišu i o desantu Demokratske partije socijalista na neke od važnih pozicija po dubini. Tu je i parlamentarna kontrola izvršne vlasti od strane iste partije. Koliko joj to daje moć, i šta to znači za ovo društvo?

ĐUROVIĆ: DPS pokušava da zadrži svoje biračko tijelo zapošljavanjem po dubini. Ipak, crnogorska dubina ima neko dno, postoji krajnja tačka u kojoj više neće biti mjesta u institucijama za sve partijske DPS kadrove. DPS neće moći da ponovo vrati sve one koji su ostali bez posla  nakon 30. avgusta 2020. Ta spoznaja proizvodi nervozu kod značajnog dijela bivših funkcionera DPS-a. Svakako, DPS kadrovi neće, na sreću, imati odlučujuću ulogu u upravljanju javnim preduzećima i ustanovama. Što se tiče Skupštine i kontrole DPS-a, mislim da je ta njihova uloga precijenjena. Siguran sam da DPS neće rušiti Vladu zbog bilo kog razloga jer njima izbori na bilo kom nivou ne odgovaraju. Znaju da će izgubiti vlast u Podgorici i drugim opštinama, a znaju i da će njihova snaga oslabiti nakon sljedećih parlamentanih izbora. DPS je svakim danom sve slabiji koliko se god upinjali njihov predsjednik i funkcioneri da objasne  svom biračkom tijelu kako je sve u redu. DPS odlaže stranačke izbore za predsjednika partije ali se ne može dovijeka odlagati ono što mora da se desi. Ako Milo Đukanović  ostane na čelu te partije ona je osuđena na propast jer niko sa Đukanovićem neće praviti koaliciju nakon sljedećih izbora. Sa druge strane je tužno da među 150.000 članova te partije nema jednoga dovoljno hrabrog da javno kaže Đukanoviću da treba da ode.

Da sam na mjestu predsjednika Vlade zaustavio bih sva zapošljavanja i popunjavanja upravnih odbora dok se u Skupštini ne izglasa novi saziv Sudskog savjeta, izaberu sudije Ustavnog suda,  imenuje vrhovni državni tužilac. To je strateški cilj države i on treba da bude ostvaren prioritetno a zapošljavanja mogu da sačekaju. Vjerujem da bi želja najvećeg broja partija  da zaposle što više svojih kadrova podstakla dogovore u Skupštini i ubrzala ispunjenje ključnog razloga zbog kojeg je formirana manjinska Vlada a koji treba da nas približi EU.

MONITOR: Mnoge stvari od kojih se živi čekaju da dođu na red. Novac za poljoprivrednike iz evropskih fondova još čeka da bude iskorišćen. Čekamo podzakonska akta koja će parovima omogućiti liječenje steriliteta o državnom trošku, i slično. Koliko su ova i prethodne vlade u službi građana?

ĐUROVIĆ: Potrebe i očekivanja građana su veliki. Pojedini procesi mogu sigurno brže da se sprovode. Vjerujem da nakon prvih 100 dana rada nove Vlade mogu da se analiziraju ostvareni rezultati. Nakon prethodne Vlade, u pojedinim resorima ostalo je mnogo zaostalih predmeta, nedovršenih procesa u izradi normativnih akata. Mislim da ipak postoji makar mali pozitivan trend kada je u pitanju odnos prema građanima. DPS je potpuno postao gluv u odnosu na potrebe građana nakon predugog vršenja vlasti. Prethodna Vlada pokazala je neke signale da joj je stalo do građana, ponekad zbog populizma i političkih ambicija pojedih ministara. Nadam se da će ova Vlada biti bolja od prethodnih, kao i svaka naredna. Dobro je da se sve partije nađu u poziciji vlasti i pokažu građanima šta znaju. Dobro je i da sve partije osjete kaznu građana jer ih to može učiniti odgovornijima.

MONITOR: Premijer Dritan Abazović najavio je nestašicu hrane i energenata. Da li je Vlada na tom polju uradila što je mogla?

ĐUROVIĆ: Pitanje nestašice hrane i energenata je veoma složeno pitanje u političkom i ekonomskom smislu. Ne znam šta je sve planirano ali moguće i da najavljeni rebalans budžeta bude jedan od mehanizama za iznalaženje sredstava da se unaprijed kupe neophodne zalihe  hrane  energenata i stvore robne rezerve.

MONITOR: Još čekamo i na ključne reforme u pravosuđu. U međuvremenu pale su važne optužnice, poput afere Telekom i Carine. Kako to komentarišete?

ĐUROVIĆ: Sudska vlast je uništena kao i sve druge institucije u prethodnih 30 godina. Ne iznenađuju pale optužnice ako se zna ko ih je pisao i sa kojom namjerom. Vjerujem da će tužilaštvo ipak u nastavku ovih procesa uspjeti da ponudi dokaze a nadam se i da će ipak doći do formiranja novog Sudskog savjeta i zamjene sudija u višim sudskim instancama koji su prilično kompromitovani brojnim aferama i dodjelama stanova od strane DPS vlasti na držanom nivou ali i na nivou Glavnog grada. Sada stranke u postupku žele da im se vrate usluge i pokloni.

MONITOR: Slučajevi hapšenja Vesne Medenice i Blaža Jovanića, čelnih ljudi pravosuđa, govore i o stanju u pravosuđu. Koliko je potrebno da se takvo stanje reformiše, i da li smo na pravom putu?

ĐUROVIĆ: Nakon 30 godina uništavanja institucija od strane DPS-a potrebno je neko vrijeme da se institucije počnu oporavljati. Brzina reformi zavisi od političkih partija koje mogu ubrzati ili usporiti ovaj proces. Ako ima imalo želje da se poprave stvari, ako je partijama imalo stalo do građana i ove države, onda će ubrzati dijalog oko sudskih instanci. Vjerujem da bi ohrabrenje moglo doći i od SDT-a u vidu nastavka procesuiranja sudija Vrhovnog suda koji su bili izvršioci nekadašnje predsjednice Vesne Medenice. Koliko je uništena ova država svakim danom će se znati sve više, a sve ono na što su ukazivali godinama nekoliko nezavisnih medija i NVO pokazalo se tačnim. Sudovi a i tužilaštvo su imali cjenovnike po kojima se mogla kupiti ,,pravda”. Očistiti pravosuđe od svih korumpiranih je moguće, ali je potrebno vrijeme. Na nižim instancama postoje kadrovi koji brzo mogu biti unaprijeđeni, a time bi počeo proces obnavlajnja ključnih institucija koje treba da pomognu uspostavlanju vladavine prava.

 

Tužilaštvo mora ući i u RTCG

MONITOR: Šta je sa reformom javnog servisa?

ĐUROVIĆ: Nakon smjene DPS-a tek je zapravo započeo proces tranzicije u Crnoj Gori. Kao i prethodna Vlada i trenutno rukovodstvo RTCG-a je dio mučnog perioda koji se morao proći. Reforma javnog servisa započeće kada se Savjet  RTCG-a oslobodi neprimjerenog partijskog uticaja i partjskih mučnih trgovina. I ovdje je potrebno profesionalno tužilaštvo. Savjetu RTCG-a predočeni su dokumenti koji su optužujući za prethodnog generalnog direktora Šundića. Vidjećemo da li će Osnovno tužilaštvo  procesuirati odgovorne ili će okrenuti glavu kao u najboljim godinama DPS-a. Danas je RTCG umjesto DPS-a pod uticajem većeg broja partija ali svaki prostor za uticaj partija će u nekom trenutku postati veoma problematičan. Političari RTCG doživljavaju kao bilo koju drugu instituciju koju treba po dubini pokriti po partijskom ključu. Ne može biti transformacije RTCG-a ako je generalni direktor nezakonito izabran. Reforma se može desiti promjenom zakonske regulative i doglednom primjenom. Neophodna je smjena Savjeta RTCG-a i menadžmenta kao prvi korak u uvođenju profesionalizacije RTCG-a.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo