INTERVJU
DR SRĐAN PUHALO, PSIHOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR: Mi u BiH više ne vjerujemo nikome i vjerujemo u sve
Objavljeno prije
2 godinena
Objavio:
Monitor online
Posjeta Ursule fon der Lajen BiH i regionu prije svega je još jedan igrokaz EU i naših državica, gdje oni kao hoće da mi uđemo u EU-baš kao i mi, a i jedni i drugi znaju da to nije iskreno i tačno. Svima odgovara ovakvo stanje-i EU i domaćim vlastodršcima i zašto bi ga mijenjali
MONITOR: Tragedija koja je ovog mjeseca obilježila život u Donjoj Jablanici i BiH morala bi imati neke uzroke. O odgovornosti bi trebalo da odluči Tužilaštvo Kantona. U vezi sa tim pominje se i privatni vlasnik kamenoloma. Kako ocjenjujete ovu situaciju, šta je do sada urađeno da se pomogne stradalima?
PUHALO: U ovom trenutku mi i ne znamo broj potencijalnih katastrofa čiji uzrok mogu biti nelegalni kamenolomi, šljunkare, deponije, površinski kopovi i sl. Jednostavno rečeno obični ljudi o tome ne vode mnogo brige ili su nemoćni da bilo šta promijene, dok država tj. sistem ne poštuje svoje zakone. Jer kada bi poštivala zakone, mnogi „biznismeni“ bi ostali bez posla, a neki bi završili i u zatvoru. Takođe, poštivanje zakona bi dovelo do smanjenja prihoda političarima i političkim partijama. Nisam optimista ni kad se radi o odgovornosti- jer Jablanica i okolna mjesta lagano tonu u zaborav, a nisam siguran da postoji spremnost da se to istjera na čistac do kraja. Biće interesantno pratiti i sudbinu prikupljenog novca i druge pomoći nastradalima, plašim se da će i tu biti malverzacija. Na kraju krajeva, zapitajmo se u kakvoj državi mi živimo, kada ona nema sredstava i resursa da pomogne nastradalima u par sela tj. šta bi se desilo da imamo neku veću katastrofu?
MONITOR: Ursula fon der Lajen je nedavno bila na pogođenom području, tokom svoje turneje po Zapadnom Balkanu. Obećala je i pomoć. Kako izgleda njena najnovija posjeta Sarajevu i regionu?
PUHALO: Prije svega to je još jedan igrokaz EU i naših državica, gdje oni kao hoće da mi uđemo u EU-baš kao i mi, a i jedni i drugi znaju da to nije iskreno i tačno. Svima odgovara ovakvo stanje-i EU i domaćim vlastodršcima i zašto bi ga mijenjali. Realno, najveće briga EU je smanjenje uticaja Rusije i Kine na ovo područje i vjerujem da im je to mnogo važnije od našeg ulaska u ovaj savez.
MONITOR: U BiH su skoro održani lokalni izbori. Prve ocjene su bile da su najviše dobile tzv. nacionalne stranke i da „nema iznenađenja“. Kako gledate na ishod ovih izbora koji se smatraju najkomplikovanijim u Evropi?
PUHALO: U principu nije bilo većih iznenađenja barem ne kod Hrvata i u Republici Srpskoj. HDZ BiH i SNSD dominiraju i dalje, mada što se tiče Republike Srpske- Banja Luka, Bijeljina i Teslić nisu osvojeni, što jeste za Dodika frustrirajuće. Dao bi on vlast u deset drugih opština za ova tri grada. Među Bošnjacima je uvijek najzanimljivije. Sarajevo i Tuzla su ostali u vlasti liberala i ljevice, mada magija od ranije polako nestaje. Zenica takođe nije pala u ruke SDA, mada sad kreću pregovori oko većine u parlamentima opština i gradova i u toj trgovini ne važe racionalni principi i logika. Sve je moguće, barem smo to naučili iz predhodnih izbora.
MONITOR: SNSD Milorada Dodika je osvojila i dvije opštine u FBiH i dobila gotovo dvije trećine mjesta u RS, ali ne i Banja Luku i Bijeljinu. Ima li značaja to što Dodik drugi put gubi Banja Luku i šta pokazuje druga pobjeda Duška Stanivukovića? Da li je uopše moguća alternativa Dodikovom sistemu?
PUHALO: Gradonačelnik Banja Luke Stanivuković se pokazao kao dostojan protivnik Dodiku u Banja Luci. On je na vrijeme shvatio kako ovdje funkcioniše politika, a to je -budi dobar sa tajkunima. Budi Srbin barem kao Dodik, nikako manje. Narod će glasati za tebe ako ima koristi od tebe ili ako ga kupiš. Nije važno šta i kako radiš, važno je kako to predstavljaš. Ne drži sa zakona kao pijan plota. Partijska infrastruktura je važna, ali ništa bez permanentne izborne kampanje 24 sata, 365 dana u godini. Spontanost je taktika gubitnika, sve se mora organizovati i držati pod kontrolom. Dodik je postavio te parametre za političko djelovanje u RS-pa i BiH, i u principu možete ga pobjediti samo ako ste veći Dodik od njega. Toliko o alternativi.
MONITOR: Dodik je, kako se nezvanično saznalo, bio i jedna od glavnih tema posjete šefa CIA Vilijama Bernsa Sarajevu i regionu. Predsjednik RS se stalno žali na pritiske SAD, a koliko su, zaista, ti pritisci imali efekta?
PUHALO: Pa to su jedini pritisci koje Dodik trenutno trpi, a mislim da je bolje reći njegova porodica i poslovi. Izbori su pokazali da građani Republike Srpske još imaju razumijevanja za njega, ali pitanje je šta će se desiti, ako ne bude para za plate, penzije i ostala socijalna davanja. Za sada Vlada i Dodik, krpe rupe u budžetu dosta dobro, ali teško je reći do kada će to trajati.
MONITOR: Politički analitičar iz Beograda, Zoran Panović, smatra da je Aleksandar Vučić najbolji saveznik Rusije. Ipak, Vučić nije otišao na samit BRIKS u Kazanju, a Dodik jeste. To mu je peta posjeta Rusiji od njene agresije na Ukrajinu. Ipak, čini se da je Dodik i „delegat“ Vučića -a ne samo Aleksandar Vulin, a Putin ga je nedavno nazvao i „braniocem nacionalnih interesa“. Kakvu korist imaju građani i građanke RS od ove „ruske mreže“?
PUHALO: Jedan od najvećih investitora u 2023. godini je Rusija i to ne smijemo izgubiti iz vida, posle nje su Nizozemska, Velika Britanija i Hrvatska, pa tek onda Njemačka i Turska. Znači, nije da se nema koristi od Rusije ekonomski, a ima i političke koristi. Prije svega, sama činjenica da Rusija ima razumijevanje za interese i politiku Dodika, je važna poruka svima. Takođe, to pokazuje da Dodik nije izolovan, kao što se često može čuti. Sad se govori i o BRIKS-u kao alternativi EU. Za igrača kao što je Dodik to su važni aduti za unutrašnju politiku tj. kod Srba. Koliko građani imaju koristi od toga, najbolje pokazuje činjenica da niko ne ide u Rusiju da živi i radi, ali su gužve za EU velike.
MONITOR: Policija i službe bezbjednosti Moldavije optužile su RS da su na njenoj teritoriji obučavani građani Moldavije, i to od strane ruskih privatnih firmi Ferma i Vagner, u cilju organizovanja incidenata
tokom nedavnih izbora. Dodik je to demantovao, pominjući da je kampova ranije bilo samo u Federaciji u tzv. paradžematima…Koliko javnost u BiH zna o više puta pominjanim navodnim kampovima za obuku različitih plaćenika i ekstremista?
PUHALO: Javnost ne zna ništa jer dobija kontradiktorne informacije iz različitih institucija i osoba, pa onda svako od nas probere one koje mu odgovaraju i proglasi ih za tačne. O nekim kampovima je govorio prije nekoliko mjeseci ministar odbrane Zukan Helez-ali nikada nismo dobili neke konkretne dokaze, baš kao što nemamo ni sada ništa opipljivo i zvanično o obuci Moldavaca. Meni iskreno nije jasno što su baš dolazili ovamo na obuku, jer su to mogli jeftinije i diskretnije da urade u Rusiji. Ljudi se sistematski sluđuju različitim infrormacijama i mi više ne vjerujemo nikome i vjerujemo u sve.
MONITOR: BiH je jedina koja neće dobiti prvu ratu razvojne pomoći od 70 miliona eura iz Plana rasta EU za Zapadni Balkan. Razlog je jer u svojoj reformskoj agendi nije podržala sve zadate reforme koje su se najviše odnosile na vladavinu prava, socio-ekonomska pitanja, antikorupcijsku borbu…Kao odgovorni pominju se premijeri četiri kantona iz SDA i ministri Vlade RS, ali i to da im Brisel nije postavio dovoljno precizan rok. Da li je u pitanju neznanje ili je BiH nezainteresovana za tako „malu“ pomoć?
PUHALO: Ovo je još jedan dokaz koliko je našim političarima stalo do EU integracija i još važnije do EU standarda. Realno to i nisu neke pare za domaće političare-jer bolje ostati i bez novca, nego raditi na pravljenju efikasne države u kojoj vlada zakon i gdje institucije rade svoj posao profesionalno. Što se tiče krivaca tu je situacija jasna: svak na političke oponente svaljuje krivicu-a to znači da na kraju niko neće biti kriv, do EU koja postavlja „sumanute“ uslove BiH.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
INTERVJU
MIODRAG LEKIĆ, POLITIČAR I DIPLOMATA: Otkriti sve činjenice i motive mutne operacije u Tivtu
Objavljeno prije
16 satina
6 Juna, 2026
Dolazak problematičnih osoba iz Srbije, loše maskiranih u turiste, u mali Tivat, i to baš uoči početka velikog Samita, upućuje na sulude namjere. Sigurno i kontraproduktivne za planere i izvođače ove mutne i provincijske operacije. Sada je najvažnije da se ne dozvoli nikakva sjenka na organizaciju samita. I da se zatim detaljnom istragom otkriju sve činjenice i motivi organizatora ove operacije,i prezentuju našoj i međunarodnoj javnosti i pravnim institucijama
MONITOR: U petak u Tivtu počinje Samit Evropska unija – Zapadni Balkan, koji se već najavljuje kao najznačajniji politički skup ikada organizovan u Crnoj Gori. Koja su očekivanja od samita?
LEKIĆ: Izvjesno je da je to najveći skup održan u Crnoj Gori. Učinjen nam je i kompliment da će Tivat i Crna Gora tog dana biti centar Evrope. Tome treba da se radujemo i budemo zahvalni učesnicima skupa.
Ipak, treba se podsjetiti da je proliferacija samita fenomen novog doba i da moderne tehnologije omogućavaju i malim zemljama organizovanje ovakvih skupova.
Biće bitni sadržaj i zaključci Samita, jer živimo u dinamičnim vremenima ubrzavanja istorije kada se prelama i budućnost zemalja Balkana.
MONITOR: Imamo i skandal sa Vučićevom ćaci prethodnicom koja je sletljela u Tivat i ubrzo vraćena u Beograd.
LEKIĆ: Kada odgovaram na vaše pitanje o krajnje problematičnom incidentu u Tivtu još nema dovoljno zvaničnih podataka o svim njegovim dimenzijama. Ali već ih je dovoljno da je jasno da se radi o nečemu za svaku osudu.
Dolazak problematičnih osoba iz Srbije, loše maskiranih u turiste, u mali Tivat, i to baš uoči početka velikog Samita, upućuje na sulude namjere. Sigurno i kontraproduktivne za planere i izvođače ove mutne i provincijske operacije.
Sada je najvažnije da se prvo ne dozvoli nikakva sjenka na organizaciju Samita. I drugo, da se zatim detaljnom istragom otkriju sve činjenice ove operacije, pouzdani motivi organizatora i kao takve prezentuju našoj i međunarodnoj javnosti i odgovarajućim pravnim institucijama.
MONITOR: Predsjednik Crne Gore predložio Vas je za člana Komisije za obavljanje poslova razgraničenja i utvrđivanja državne granice i pripremu za zaključivanje međunarodnih ugovora o državnoj granici sa Hrvatskom. O kakvoj se Komisiji radi, ko su njeni članovi, koja su zaduženja?
LEKIĆ:Zvučaće možda neobično kada vam kažem da o toj komisiji ne znam skoro ništa, pa ni ko su njeni članovi. Bizaran je momenat da ni mediji, ni analitičari — uz časne izuzetke — o tome ne znaju mnogo.
Svoje poglede o pitanju Prevlake sam javno izlagao, nešto opširnije u tekstu pod naslovom ,,Prevlaka između bure i bonace”.
Uzgred, i o nečemu nebitnom: moj odgovor na predlog predsjednika sadržavao je, usmeno i pisano, stav da za eventualni rad u komisiji ili slično ne primam nikakvu materijalnu nadoknadu.
MONITOR:Da li očekujete da budete izabrani u toj Komisiji?
LEKIĆ: Vidite, ja se nisam kandidovao da budem tamo. Kao neko ko se tim pitanjem dugo bavio i ko bi eventualno mogao biti od neke koristi u daljem procesu, prihvatio sam predlog. I to isključivo iz osjećaja lične i javne odgovornosti.
A dalji tok stvari pratiću sa distance i prilično ravnodušno prema nastavku dešavanja, pa i prema samom ishodu. U međuvremenu imam dosta drugih interesovanja i skromnog rada u ovoj životnoj fazi.
Ono što je, naravno, mnogo značajnije jeste da li će crnogorska država, makar u poslednjoj fazi rješavanja ovako krupnog, rekao bih istorijskog pitanja, naći snage za javnu odgovornost u zaštiti svog vitalnog interesa.
MONITOR: Da li su vas iznenadile oprečne reakcije povodom ovog predloga?
LEKIĆ:Možda je bilo neobično što nije bilo šireg interesovanja niti znanja o postojanju ne samo ove komisije nego ni o dosadašnjem radu odgovornih, kao ni o stanju pregovora oko Prevlake i razgraničenja. A da je potencijalno uključivanje moje malenkosti u njen rad izazvalo određene odjeke.
I to dvostruke. S jedne strane, imao sam dosta poziva i komentara, naročito iz Boke Kotorske, gdje su obični građani i neka udruženja pozdravili moje potencijalno uključivanje.
S druge strane, bilo je, kako mi je rečeno, nekoliko negodovanja, pa i histeričnih reakcija u medijskim punktovima koji, kako je javno dokazano, funkcionišu i na osnovu uputstava iz zone kriminala. Tu se može uočiti da nema „inovacija“ u olajavanju i plasiranju bezočnih laži, pa i o meni, jer „autori“ bukvalno prenose sadržaje policijsko-mafijaških montaža iz metodologije i vremena Đukanovićeve vlasti.
MONITOR: Bili ste ministar inostranih poslova Crne Gore oktobra 1992, kada je Savjet bezbjednosti UN usvojio Rezoluciju kojom je za područje Rt Oštro – Prevlaka utvrđen poseban status, a nakon toga bavili ste se ovim pitanjem pa ste kao poslanik često govorili o ovom problemu u Skupštini. Da li smo danas bliže rješavanju ovog spornog pitanja?
LEKIĆ:Mislim da smo danas, ovakvim radom, dalje od rješavanja tog pitanja u našu korist. Sve i kao posledica dugogodišnjeg nerada. Da li je to bila slučajna inercija nerada ili ne, dio nekog paket-aranžmana, drugo je pitanje.
Rezolucija Savjeta bezbjednosti UN broj 779 iz oktobra 1992. godine na neki je način internacionalizovala pitanje Prevlake, na kojoj su zatim godinama bili vojnici UN, čime je faktički otvoren diplomatski prostor za rješavanje tog problema.
Time je, opet na izvjestan način, po prvi put relativizovana Badinterova komisija i njen, ne slučajno, bazični princip o apsolutizovanju takozvanih avnojevskih, odnosno republičkih granica.
Isti princip pomenute Badinterove komisije zatim je eklatantno poništen od strane više evropskih i drugih država, recimo priznanjem Kosova.
Prevlaka, odnosno sporni Rt Oštro, naravno nije veličine Kosova. Radi se o nenaseljenom prostoru od nekoliko stotina metara koji prirodno i istorijski zaokružuje Bokokotorski zaliv i determiniše granicu na moru.
Tačno je da sam se u svojstvu poslanika od 2012. do 2023. godine često i kritički osvrtao na neodgovoran odnos vlasti prema neriješenom problemu Prevlake i razgraničenja. I to se jednako odnosilo na vrijeme vlasti DPS-a, Krivokapićeve i Abazovićeve vlade, koje su povodom Prevlake ostvarivale dosljedan i harmoničan kontinuitet ignorisanja tog pitanja.
Zbog toga sam u Skupštini, i to u svojstvu člana parlamentarne većine, glasao za smjenu ministra vanjskih poslova Radulovića (kao i ministarke Bratić, istina drugim povodima), da bih zbog odnosa prema Prevlaci inicirao i kontrolno saslušanje tadašnjeg premijera i ministra vanjskih poslova Abazovića u Odboru za međunarodne odnose.Ipak, moj glas u Skupštini zvučao je kao glas u pustinji.
Sada smo došli gdje smo došli. Bez ozbiljne strategije, taktike, pa čak ni zvanično saopštenog cilja povodom Prevlake.
Stiče se utisak da je glavni adut i argument odgovornih protagonista s ove strane, koji se uporno ponavlja, da nam je Hrvatska prijateljska zemlja. To jeste dobra vijest, ali nisam najsigurniji da ona može zamijeniti ozbiljan diplomatski i stručni rad s ciljem zaštite državnih interesa.
MONITOR: Koliko je pitanje Prevlake presudno u odnosima sa Hrvatskom i kako će ono uticati na finalizaciju našeg puta ka EU?
LEKIĆ:Izuzetno je važno. Mislim prije svega na interese države, ali i građana, pa i njihove svijesti. Pređeni put odnosa ovdašnjih zvaničnika prema Hrvatskoj govori o širokom repertoaru — od, s jedne strane, arogancije, prijetnji i podsticanja mržnje, u čemu je rani Đukanović sa svojim antologijskim izjavama bio sam vrh toga, do, s druge strane, demonstracije dosta mučne inferiornosti koja nerijetko vrijeđa dostojanstvo države i samih građana.
S treće strane, treba konstatovati i povremenu neadekvatnost izjava određenih protagonista sa hrvatske strane, kako u neskrivenim nostalgijama, možda i pretenzijama prema Boki Kotorskoj, tako i u presuđivanjima apodiktičnim sudovima i tonovima oko spornih pitanja.
Ako bih napravio kraći izlet u istoriju dva naroda, vrlo je uočljiv kontrast sa dostojanstvom koje je pokazivano u teškim vremenima naše zajedničke istorije i solidarnosti tokom vjekovne borbe protiv stranih dominacija i tuđina. O tome lijepo i trajno svjedoče i pisma, odnosno dopisivanje Njegoša sa banom Josipom Jelačićem i Stankom Vrazom.Istina, živimo u drugom vremenu, ali nije naodmet podsjetiti se pozitivnog nasljeđa istorije.
Ostaje mi da ponovim ono što sam mnogo puta govorio: mi treba iskreno da gradimo najbolje moguće odnose sa Hrvatskom. Uz bazičan princip uzajamnog poštovanja.
Oko spornih pitanja treba uvažavati državu Hrvatsku i argumente hrvatske strane, kao što treba ozbiljno i argumentovano zastupati naše.
MONITOR: Učlanjenje Crne Gore u EU mnogi vide kao maltene gotovu stvar. Koji su izazovi koji to mogu usporiti ili spriječiti na domaćem i spoljnjem planu?
LEKIĆ: Dobro je što kod nas postoji polet i entuzijazam za EU. I što nas drugi, ipak ne baš svi, ohrabruju u tome.
Nije dobro što se, umjesto ozbiljnog rada i polaganja još nepoloženog ispita demokratske i pravne zrelosti, ovdje pravi atmosfera trijumfalizma, ponekad i sa neukusom propagandno-karnevalskog stila.
Smatram da je važno pratiti velike geopolitičke promjene koje su u punom jeku u svijetu i samoj Evropi. Jer će i to bitno uticati na sudbinu prijema u članstvo EU.
Ne bi bilo dobro da, zagledani u evropske zvijezde, ne vidimo šta se dešava u današnjoj evropskoj zajednici punoj iskušenja — od geopolitičkih i ekonomskih do vojnih. Morali bismo biti spremni za ono što dolazi.
MONITOR: Politički ste veteran. Kako biste okarakterisali i ocijenili sadašnju političku scenu u odnosu na ranije?
LEKIĆ:Da, bio sam savremenik nekoliko ciklusa novijeg istorijskog razdoblja kada su se zemlja, njeni politički, ekonomski i državno-pravni statusi mijenjali. Ostajala je ista teritorija i isti građani na njoj. I lijepa rujna zora koja nekada najavljuje i svitanje. Mada još sasvim ne sviće. Drugim riječima, ostala su mnoga iskušenja. Iznutra i izvana. Napredovali smo i nazadovali.
Crna Gora je, uprkos svemu, na nogama. Ponekad izgleda i na klecavim. Da li će se ona ukotviti u svoj magistralni pravac — kada joj opasnosti unutrašnje autodestrukcije i spoljne pretenzije neće moći ništa — ostaje i dalje neizvjesno.
Za njen istorijski pravac jesu važni geopolitički izbori savezništava, ali je još važnija snaga neophodne unutrašnje kohezije i posjedovanje samosvijesti o istorijskim temeljima Crne Gore.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
INTERVJU
DR ENVER KAZAZ, PROFESOR UNIVERZITETA U SARAJEVU I POLITIČKI ANALITIČAR: Šmit je žrtva američkog moćnika koji je čovječanstvo doveo na rub propasti
Objavljeno prije
17 satina
5 Juna, 2026
Zbog finansijkih inetersa ljudi koji su mu veoma bliski Tramp je smijenio dosadašnjeg Visokog predstavnika u BiH, gospodina Šmita. Startegija prema kojoj on hoće energetski porobiti Evropu i Balkan je borba za finansijku moć oligarha-naftnih, plinskih i onih iz vojne industrije. Njima je Tramp okružen. Oni upravljaju ratovima, genocidima i sudbinama država. BiH će se u svojoj nefunkcionalnosti, postajti sve više kolonija Trampovih oligarha i polukolonija nesposobne evropske birokratije
MONITOR: Bivši VP Karl Bilt i Volfgang Petrič, založili su se u autorskom tekstu u FAZ-u,za ukidanje pozicije Visokog predstavnika. Istovremeno, Skupština RS je usvojila Deklaraciju o ukidanju OHR, ali je Milorad Dodik i u tekstu Bilta i Petriča, vidio opasnost za poziciju RS. Kako gledate na ove dvije formalno slične a suštinski različite inicijative?
KAZAZ: Važno je odmah reći da stavovi Skupštine RS, Bilta i Petriča ne odražavaju ono o čemu -u povodu BiH danas, misle svjetski moćnici. Prije svih, najproblematičniji od njih- Donald Tramp. Naime, zbog finansijkih inetersa ljudi koji su mu veoma bliski on je smijenio dosadašnjeg Visokog predstavnika, gospodina Šmita. Finansijki interesi njegovih ljudi vezani su za tzv. Južnu interkonekciju preko koje će BiH dobijati skupi ukapljeni američki- umjesto dosta jeftinijeg ruskog plina. Šmit nije završio ono što mu je naredila Trampova administracija – hitne izmjene zakona od državnoj imovini koje bi omogućile početak gradnje gasovada kroz BiH i izgradnju plinskih termoelektrana. Danas -ako se ne sluša Tramp, koji je izvršio suludu agresiju na Iran i podržavao cionistički genocid u Gazi, svaki političar-čak i čitave države dobijaju različite prijetnje, od uvođenja carina do političkih smjena. Šmit je, dakle, žrtva američkog moćnika koji je čovječanstvo doveo do energetske, ekonomske i finansijke krize, praktično- na rub propasti. Startegija prema kojoj on hoće energetski porobiti Evropu i Balkan nije ništa drugo do borba za finansijku moć oligarha-naftnih, plinskih i onih iz vojne industrije. Njima je Tramp okružen. Oni upravljaju ratovima, smrtima djece, genocidima i sudbinama država. Za njih je BiH sitnica, a Šmit- Kafkin kukac kojeg treba požderati.Petrič, Bilt i Skupština RS tu su samo sporedni faktori. A BiH će se, kao loša, nedovršena i nefunkcionalna država koprcati u svojoj nefunkcionalnosti, postajući sve više kolonija Trampovih oligarha i polukolonija nesposobne evropske birokratije. To je njena dugoročna sudbina. A to znači da će novi Visoki predstavnik raditi ono što naredi Vašington.
MONITOR: U izjavi Stejt departmenta povodom ostavke VP Kristijana Šmita, kaže se da je ta ostavka došla u pravo vrijeme- jer međunarodna zajednica radi na okretanju nove stranice u odnosu prema BiH i deeskalaciji postojećih tenzija. Šta je Vama poznato o ovoj novoj strategiji koju pominju u Vašingtonu?
KAZAZ: U svijetu traje preslojavanje moći ili velika transformacija, kako glasi naslov genijalne knjige Branka Milanovića o kraju neoliberalizma i uspostavljanju nacionalnog tržišnog liberalizma. Budućnost će biti obilježena, prema Milanoviću, velikim ekonomskim sukobom dva hegemona: Kine i SAD-a. Zapadni Blakan je mali, ali važan u tom budućem sukobu. Ako je Marfi znao šta treba uraditi, Tramp to ne zna. Jer, njega intersuje samo novac. Marfija je zanimala stabilnost. Stabilan Balkan omogućio bi ostvarivanje američkih ineteresa. Nestabilan je otvoren za različite mogućnosti. U nestabilan će lakše prodirati kineski uticaj pored nesposobne EU birokratije. A uz to rast će sukobi između SAD-a i EU. Čeka nas, dakle, neizvjesno i nestabilno vrijeme. EU nema viziju koja bi je učinila stabilnom i sigurnom, te nezavisnom od Trampovih naredbi. Zapadni Balkan bit će talac i tog sukoba.
MONITOR: Šmit je u zadnjem intervjuu, rekao da je mjesto VP napustio zbog „ogromnog i iznenađujućeg“ pritiska SAD. Igor Kalabuhov, ambasador Rusije u BiH, podržava gašenje OHR. Djeluje da su se interesi Vašingtona i Moskve, u ovoj stvari, prilično podudarili?
KAZAZ: Ovdje je sve jasno. Kalbuhov bi najradije BiH pretvorio u Putinovu guberniju, a Vašington je hoće pretvoriti u svoju energetsku koloniju. BiH ne funkcioniše s sadašnjim OHR-om, a kako će s tim novim visokim predstvanikom – vidjet ćemo. Mislim teško, kao i do sada. BiH, paradokslano, može učiniti stabilnom samo jedna mogućnost – da se finasijski intersi Trampovih i Dodikovih oligarha poklope. Mi ostali bit ćemo njihove sluge.
MONITOR: Dodik je rekao da očekuje da u izboru novog VP/ce, ključnu ulogu igra konsenzus Rusije, Kine i SAD-i „naravno naš“ Da li je moguć ovakav konsenzus i od čega ili koga on zavisi?
KAZAZ: Naravno da se Dodik neće pitati ništa o novom Visokom predstavnikom, ma ko on bio. Baš kao ni Dragan Čović, koji kao Dodik traži smanjene ovlasti OHR-a i njegovo izmještanje u Brisel. Konsenzus o kojem govorite je moguć samo zato što Kina i Rusija pametno procjenjuju da će ta nova situacija u BiH biti nestabilna. To im u poptunosti odgovora. EU je ovdje-u BiH, proizvođač krize. Baš kao što krizu doživljava i u svojoj složenoj nefunkcionalnosti. EU djeluje kao zona političkog sumraka ispunjena paranojom i fobijom i od SAD-a, i od Rusije i od Kine. Nikad intelektualno slabija garnitura političara nije vodila evropske zemlje. Zona nekadašnje nade i slobode, postala je prostorom strepnje, mjesto koje se iznutra urušava. Mi smo na početku procesa koji će imati strašne posljedice. Ako postane potpuni sluga SAD-a vjerovatno hoće, EU će služiti kao instrument američke borbe protiv Kine, koja je ekonomski i tehnološki na početku velike pobjede nad Zapadom.
MONITOR: Odlazeći VP Šmit smatra vrlo važnim što je uspio da donese „paket integriteta“ u vezi sa glasanjem na izborima, koji će biti u oktobru. Govorilo se i da bi on, iako je podnio ostavku, mogao uticati na nove propise o državnoj imovini, zbog čega je Dodik najavio proglašenje nezavisnosti RS.
KAZAZ: Taj paket integriteta je nešto najbolje što se moglo desiti BiH. Ali, da li će zbog elektronske kontrole izbora -pobijediti oni koji će ovoj zemlji donijeti stabilnost, teško je reći. A Dodikovo otcjepljenje je prastara prevarantska priča za nacionalističko biračko tijelo. Važno je napomenuti, nije Dodik porazio Šmita, nego Tramp.
MONITOR: U vezi sa različitim interesima oko gradnje gasne interkonekcije Hrvatska-BiH, Šmit kaže da je glavni graditelj trebalo da bude EU, ali da se ona povukla iz te uloge. Da li EU pravi i ovdje kompromis sa Trampovom administracijom, rizikujući da joj se nova agenda sopstvenog bezbjednosnog, političkog i ekonomskog jačanja kompromituje?
KAZAZ: O nesposobnosti EU sam već dosta toga rekao. A ovdje mi se čini važnim istaći da nezavisnost od ruskog znači zavisnost od američkog- ukapljenog i skupog plina. Za razliku od drugih-prije svega političara, ja ne znam šta je gore. Naravno, bilo bi najbolje kada bi BiH i Zapadni Balkan imali mogućnost izbora. No, stabilni, mirni svijet je iza nas. Čeka nas velika transformacija uz strašne klimatske promjene. Moćnici hrle za novcem, a planeta propada. To je naše vrijeme, naš zarobljeni život.
Dodik treba Trampu koliko i Putinu
MONITOR: Bivši ambasador SAD u BiH, Majkl Marfi, izjavio je da je 2025-e, sklopljen „tajni sporazum“ između administracije SAD i Dodika. Fokus tog sporazuma je-trdi Marfi, na ukidnju američkih sankcija prema Dodiku i ukidanju Kancelarije VP. Marfi, kaže da je „Dodik prevario Donalda Trampa“ ne sprovodeći dogovor o ponišenju antidejtonskih zakona koje je donela RS. Kako gledate na ovu izjavu Marfija ?
KAZAZ: Dodik je onaj sićušni, seoski lažov i prevarant koji sve radi zbog lične i koristi svojih poslušnika. Naravno da je slagao i prevario Trampa, ali i Tramp njega. Skinute su sankcije Dodiku, ali kancelarija OHR-a neće biti ukinuta. Budući visoki predstavnik će imati smanjenje ovlasti, slušat će SAD, a zemlje EUće ispod glasa nešto mrmuckati. I to će biti karakaturalna politika koja će skupo koštati BiH, zemlju koju ljudi masovno napuštaju. Geografija je sudbina, rekao jedavno veliki svjetski ekonomski naučnik Branko Milanović, objašnjavajući rast nejednakosti u današnjem svijetu. Ta sudbina je u BiH tragična jer ova zemljapostaje demografska pustinja. Teritorije za koje su nekad nacionalistički vođe ratovali čineći stravične zločine, danas su nenastanjene, potpuno prazne od
ljudskog života. Marfi je znao šta u BiH treba raditi. Znao je to i Šmit. Dodik je bio u političkom samrtnom hropcu u koji su ga oni odveli. Oživio ga je Tramp, a seoska lola varalica iz Laktaša nakon oživljavanja, opet divlja i podiže spomenike ratnim zločincima. To jest predizborna igra, ali i opasno mentalno pokoravanje Srba u RS. Držanje naroda u okovima mržnje. Dodik je tu veliki zli majstor. Najava mogućih sankacija Dodiku je metaforički rečeno prva lična greška, ali Dodik treba Trampu koliko i Putinu. Tu su stvari još dosta nejasne.
Postoji mogućnost odlaganja izbora VP, SAD se se protivi tome
MONITOR: Danas( četvrtak) traje oštro nametanje svojih kandidata za VP između SAD i EU. Zašto je traženo odlaganje odluke, a SAD kandidat A.Z.Landi je već u Sarajevu?
KAZAZ: Prema informacijama koje cure sa sjednice PIC-a, sukob je dosta snazan. Postoji i mogućnost odlaganja, ali se SAD jako protive tome. Žuri im se zbog izbora za Kongres, u novembru. Dolazak Antonija Zanardi Landija je dodatni pritisak SAD, ali i prevelika samouvjerenost. Trampizam na djelu.
MONITOR: Landi je, osim Srbije i Crne Gore bio i ambasador Italije u Rusiji. Da li je on, možda, dobio i neformalnu podrsku Rusije?
KAZAZ: U to nema nikakve sumnje. Putin je, u ovom slučaju, Trampov kec iz rukava.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
INTERVJU
ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Proizvodnja krize
Objavljeno prije
1 sedmicana
30 Maja, 2026
Umjesto razvoja demokratskih institucija, svjedočimo stalnom iscrpljivanju društva krizama koje se planski održavaju jer odgovaraju političkim strukturama koje opstaju na konfliktu, strahu i podjelama
MONITOR: Prođe još jedan Dan nezavisnosti. Ima li promjena?
DABIŽINOVIĆ: Dan nezavisnosti prolazi u zemlji koja formalno postoji, ali politički i društveno kao da se neprestano pregovara o njenom smislu, granicama i identitetu. Nezavisnost za Crnu Goru nije postala stabilan demokratski okvir, nego trajno krizno stanje iz kojeg političke elite crpe moć.
Smijenila se vlast, ali nisu nestali potreba i obrasci da se vlada i zloupotrebljava politička moć. Partijska kontrola institucija, politička trgovina, zapošljavanje po partijskoj knjižici i lojalnosti, kontinuirana instrumentalizacija identitetskih podjela i proizvodnja konflikta ostali su gotovo netaknuti. Samo su se akteri zamjenili. Živimo dugogodišnji paradoks: država je formalno nezavisna, a politički sve zavisnija od dnevnih trgovina, regionalnih uticaja, crkvenih centara moći i populističkih kalkulacija. Umjesto razvoja demokratskih institucija, svjedočimo stalnom iscrpljivanju društva krizama koje se planski održavaju jer odgovaraju političkim strukturama koje opstaju na konfliktu, strahu i podjelama. Najveća manipulacija posljednjih godina jeste što se građanima permanentno nudi osjećaj istorijske ugroženosti, dok se iza kulisa odvija puka raspodjela funkcija, interesa i kontrole nad državnim resursima.
Nacionalizam je najjeftinija politička valuta u zemlji bez ozbiljne razvojne strategije. Dok se građani iscrpljuju u beskrajnim raspravama o identitetu, ostajemo bez kadrova i vrijednih ljudi, javne institucije fasadno postoje, obrazovanje je propalo, socijalne razlike se produbljuju, a evropske integracije se koriste više kao politički dekor nego kao stvarna transformacija društva.
Posebno zabrinjava normalizacija revizionizma i agresivnog patrijarhalnog diskursa. Opstaje ideja poslušnosti, nacionalnog homogenizovanja i uništenje krhkog građanskog tkiva. U takvom ambijentu građanska i antifašistička Crna Gora djeluje umorno, defanzivno gotovo da je nema, i sve više je svedena na simbolički ostatak nekadašnje političke energije koja je dolazila iz civilnog društva. Dan nezavisnosti danas nije samo praznik državnosti. On postaje test političke iskrenosti:da li zaista želimo demokratsku, sekularnu i socijalno pravednu državu ili eskonačno upravljanje krizom pod zastavom patriotizma.
MONITOR: Kako komentarišete prikazivanje filma Referendum priča o izmišljenoj slobodi na TV Adria i TV Prva?
DABIŽINOVIĆ: To nije medijski incident, niti pitanje pluralizma mišljenja. To je propagandni proizvod iz političke kuhinje velikog vožda i njegove regionalne mašinerije za proizvodnju nestabilnosti, revizionizma i kontrolisanog nacionalizma. Njegovo emitovanje nije slučajnost, nego nastavak dugotrajnog hegemonog političkog projekta kojim se Crnoj Gori osporava pravo na istoriju, identitet i politički subjektivitet.
Ovo je organizovana medijska operacija čiji je cilj da se građanima neprestano sugeriše da je crnogorska nezavisnost greška, falsifikat ili prolazna epizoda koju treba politički i simbolički poništiti.Takva propaganda je opasna jer se ne širi brutalnim jezikom devedesetih, nego sofisticirano — kroz pseudodokumentarni format koji glumi objektivnost, racionalnost i istorijsku analizu. Deluje podmuklije: jer pokušava da revizionizam predstavi kao „zdrav razum“.
Film istovremeno vrši funkciju poruke biračima prosrpskih partija u Crnoj Gori. Njima se godinama sistematski proizvodi osjećaj da žive u „lažnoj državi“, da su politički i identitetski ugroženi i da je nezavisnost istorijska greška koju tek treba ispraviti. To je ključni mehanizam političke mobilizacije. Biračko tijelo se održava kroz permanentno emocionalno stanje konflikta, ugroženosti i pripadanje „nacionalnom kolektivu“.Ovakvi materijali centrima moći služe za održavanje identitetske napetosti bez koje veliki dio regionalne nacionalističke politike ne bi mogao opstati.
Najciničnije je što upravo oni koji se predstavljaju kao zaštitnici srpskog naroda u Crnoj Gori proizvode društvo stalne nestabilnosti, konflikta i zavisnosti. Građani se drže zarobljeni u beskrajnim raspravama o naciji, jeziku, zastavama i „pravim istorijama“, dok se iza kulisa odvija ono što je stvarni politički posao:raspodjela moći, kontrola institucija,zarobljavanje medija, politička trgovina, potpuno brisanje javnog interesa. To je suština populističke manipulacije: što je društvo umornije, podijeljenije i emocionalno iscrpljenije, lakše ga je politički kontrolisati.
MONITOR: Godišnjica je zločina Deportacija bosanskih izbjeglica. Više od tri decenije kasnije, vjerujete li da crnogorsko društvo im snage da se suoči sa zločinima devedesetih?
DABIŽINOVIĆ: Crna Gora nije imala niti ima političku volju za suočavanje sa zločinima devedesetih. Država je sistemski proizvela ambijent u kojem suočavanje sa prošlošću nikome od centara moći ne odgovara. Tri decenije nakon Deportacije bosanskih izbjeglica mi živimo u društvu koje komemorira žrtve, ali štiti političke i ideološke mehanizme koji su do tih zločina doveli. Istinsko suočavanje sa ratnim zločinima u Crnoj Gori i van nje ne otvara samo pitanje individualne odgovornosti, nego pitanje karaktera države, političkih elita, medija, ratne propagande i kontinuiteta ideologija koje i dalje žive u ovom društvu.
Generacije odrastaju u društvu bez utvrđene odgovornosti sa istim pitanjima:ko je bio agresor, ko žrtva, šta je zločin, zašto su ljudi deportovani u smrt? To nije slučajno stanje, nego politička proizvodnja konfuzije. Društvo koje bi priznalo istinu o devedesetim moralo bi priznati i koliko su nacionalizam, militarizam i politički oportunizam i dalje živi. To bi ozbiljno ugrozilo sadašnje raspodjele moći. Zato ne vjerujem u veliki institucionalni preokret. Možda je najtačnije reći: u Crnoj Gori se ne vodi borba za suočavanje sa prošlošću, nego za kontrolu nad njenim značenjem, emocijama građana, identitetima i granicama dozvoljene istine.
MONITOR: Koliko nam nesuočavanje sa prošlošću određuje budućnost?
DABIŽINOVIĆ: Izostanak suočavanje sa prošlošću je politički model upravljanja društvom. Budućnost se ovdje gradi pod stalnom ucjenom prošlosti. Zato mi danas ne živimo posljedice devedesetih samo kroz sjećanja žrtava ili nerazriješene traume, nego kroz institucije, politički jezik, medije, obrazovanje i način na koji se proizvodi stvarnost. Rat nije završen u simboličkom smislu. Samo je promijenio formu. Nesuočavanje je omogućilo da nacionalizam ostane legitimna politička valuta, ratna propaganda evoluira u medijsku manipulaciju, autoritarni obrasci prežive pod maskom demokratije, a društvo ostane zarobljeno između straha, revizionizma i identitetskih sukoba. Svaki ozbiljniji društveni problem u Crnoj Gori vrlo brzo se prevodi na teren nacije, istorije, „ugroženosti“ i identitetske mobilizacije. To nije slučajno. To je posljedica činjenice da nikada nije napravljen jasan politički i društveni otklon od politika devedesetih.Zato se budućnost u Crnoj Gori stalno odlaže.
MONITOR: Ulazak u EU je moguća bliska budućnost zemlje. Vidite li suštinske napore da se transformišemo u društvo evropskih vrijednosti?
DABIŽINOVIĆ: Ulazak Crna Gora u EU vjerovatno jeste posljednja velika politička šansa ove zemlje da ne potone potpuno u zonu permanentne destabilizacije. Ne zato što je Evropa romantična ideja spasa, nego zato što bez tog okvira ova zemlja postaje lak plijen lokalnih i regionalnih centara moći koji godinama žive od konflikta, podjela i političke kontrole društva i teritorije.
Problem je što se kod nas evropske integracije uglavnom tretiraju kao marketinški slogan i geopolitički dekor, a mnogo manje kao duboka transformacija društva. Vlast formalno govori jezikom evropskih vrijednosti, dok istovremeno jačaju revizionizam, politička trgovina, klerikalizacija društva, nacionalistička mobilizacija i okupacija institucija. Govori se o Evropi, a proizvodi atmosfera trajne političke ucjene, identitetske iscrpljenosti i društvenog nepovjerenja. Suštinski problem je što evropski proces traži demokratizaciju društva, a veliki dio političkih elita opstaje zahvaljujući tome što društvo nije demokratizovalo.
Ulazak u EU je važan jer može postaviti makar minimalne granice destrukciji kojoj svjedočimo. Ali ulazak u EU neće automatski proizvesti demokratsko društvo. Možemo ostati evropska članica sa autoritarizmom, zarobljenim institucijama i društvom koje je mentalno i politički i dalje u devedesetim. Pitanje je: da li Crna Gora želi Evropu kao prostor slobode i demokratije — ili samo kao novu fasadu iza koje će stare politike nastaviti da žive.
Duboka povezanost nacionalizma i patrijarhata
MONITOR: U fokusu dokumentarnog filma Referendum priča o izmišljenoj slobodi su i žene i Cetinje?
DABIŽINOVIĆ: Posebnu upotrebnu vrijednost materijal ima u korišćenju žena i Cetinja. Taj obrazac nije slučajan. U nacionalističkim i autoritarnim narativima žene se vrlo često koriste kao simbolički teren političkog obračuna među muškarcima. Aluzije da se žene Cetinja povezu sa Italijanima i da je zbog toga „povećana demografska slika Crne Gore“ nijesu usputni vulgarizam nego promišljen propagandni mehanizam. Na tom primjeru se otkriva duboka povezanost nacionalizma i patrijarhata: oba funkcionišu kroz kontrolu ženskog tijela i kroz ideju da se muškarac politički poražava tako što se „osramote njegove žene“. Zato su ovdje žene i Cetinje, centralno mjesto političke poruke. Najopasnije je što takav govor pokušava da postane dio „normalne“ javne komunikacije. Kada društvo toleriše ovakvu vrstu mizoginog nacionalističkog ponižavanja, onda je riječ moralnom i političkom sunovratu javnog prostora.
Cilj nije bio samo uvrijediti žene sa Cetinja, nego simbolički poniziti crnogorski identitet u cjelini — predstaviti ga kao nešto navodno nastalo iz poniženja, kolaboracije i moralne degeneracije. To je brutalno mizogin i kolonizatorski diskurs. Posebnu odgovornost predstavlja ćutanje ili mlaka reakcija domaćih institucija.
U Podgorici je ogoljen model funkcionisanja crnogorske politike
MONITOR: Kako vidite politički proces u Podgorici, i svježu ostavku Jelene Bojović Borovinić na poziciju predsjednice Skupštine Glavnog grada?
DABIŽINOVIĆ: Ono što gledamo u Podgorici je ogoljeni model funkcionisanja crnogorske politike: neprestano prekrajanje većina, kalkulacije oko funkcija, trgovina uticajem, proizvodnja krize, i potpuno uništavanje javnog interesa.
Ostavka Jelene Borovinić Bojović nije nikakav veliki demokratski čin. To je prije svega priznanje da se politička konstrukcija raspada pod težinom sopstvenih sukoba, ucjena i unutrašnjih interesa. Čak i Borovinić Bojović govori o „političkom vakuumu“, „pat poziciji“, „manipulacijama“, „sabotažama“ i „trikovima“, što je opis sistema koji više ne funkcioniše ni na nivou elementarnog političkog dogovora.
Milena PEROVIĆ
Komentari

IZVOZ ĆACIJA U CRNU GORU: Vučić pojačava tempo
VLAST, OPOZICIJA I EU INTEGRACIJE: Opet prizivaju Satlera
BUDVA: PRVI SMJEŠTAJNI OBJEKTI NA OSTRVU SV. NIKOLA: Ministar Radunović ucrtao kamp na parceli porodice Pavličić
Izdvajamo
-
INTERVJU4 sedmiceRADENKO PEJOVIĆ, PROFESOR GRAĐEVINSKOG FAKULTETA U PENZIJI: Velje brdo se može samo u snovima zamisliti
-
DRUŠTVO4 sedmiceFINANSIJSKI KOLAPS TURISTIČKE METROPOLE: Gdje je nestao novac najbogatije opštine
-
Izdvojeno4 sedmiceAD PLANTAŽE, NIČIJA BRIGA: Dok bude zemlje biće i plata
-
FOKUS4 sedmiceMILOŠ MEDENICA U ULOZI PROIZVOĐAČA AFERA: Oni koji upravljaju bjeguncem jači od države
-
DRUŠTVO4 sedmiceMETASTAZA I PARANOJE VUČIĆEVOG REŽIMA: Šta može Crna Gora očekivati od Velikog brata
-
Izdvojeno4 sedmiceMAJBAH I VLAST: Po starom
-
DRUŠTVO4 sedmiceBIVŠA DIREKTORICA ASK-a OSUĐENA NA DVIJE GODINE I DVA MJESECA ZATVORA: Oslobođena dijela optužbi
-
Izdvojeno4 sedmiceKINA, IGRAČ U STRATEŠKOM KOLU: Xi Jinping želi popuniti prazninu koja je ostala nakon Tita
