INTERVJU
DRITAN ABAZOVIĆ, LIDER URA: Sada je momenat da spasimo Crnu Goru

Gledajući posljednje podatke o zaraženima u Crnoj Gori, smatram da bi odlaganje ovih izbora bilo u najboljem javnom interesu. Igrati se sa zdravljem i životima građana nije humano, i nikakva politička korist ne smije da bude iznad toga
MONITOR: URA je predstavila građansku platformu koju je potpisalo preko 100 intelektualaca. Ona promoviše pet ciljeva – uspostavljanje vladavine prava, reformu ekonomskog, zdravstvenog i sistema obrazovanja i zaštitu životne sredine. Šta je potpisivanjem te platforme dobila Crna Gora?
ABAZOVIĆ: Platformom Crno na Bijelo Crna Gora je konačno dobila pravu evropsku alternativu. Cilj je da se na jednom mjestu okupi sva crnogorska pamet bez obzira na vjeru, naciju ili političku preferenciju i da na temeljima pet osnovnih principa organizujemo pomoć našoj državi u susret velike ekonomske krize koja slijedi. Crna Gora je dotakla prelomnu tačku i nakon brojnih institucionalnih kriza zbog pandemije COVID19 došlo je i do opštih zdravstveno-ekonomskih problema. Zato dobronamjerni građani moraju biti zajedno. Ako smo rekli da treba dati prednost struci, neka tako i bude. Neka najbolji preuzmu državne funkcije, i da konačno otvorimo prostor za građane i intelektualce, a ne da robujemo partijskom militarizmu i zarobljenom političkom umu. Niko nikad na jednom mjestu nije okupio ovakve ljude. To govori da Crna Gora ima dovoljno pameti i kapaciteta, ali i da moramo pružiti šansu boljima od sebe. URA je na to spremna, a platforma Crno na Bijelo je uvod u novu političku kulturu koju ova zemlja zaslužuje.
MONITOR: Kao preduslov da se pet ciljeva platforme ostvare, u dokumentu se navodi smjena vlasti. Već ste kazali da je promjena moguća na ovim izborima. Kako, ako se ništa od svih preduslova za fer i demokratske izbore, koje je opozicija tražila, nije ostvarilo?
ABAZOVIĆ: Uslovi za izbore su katastrofalni i tu se ništa nije promijenilo. I gori nego 2016. godine. Međutim, mi građane ne možemo ostaviti na cjedilu i nikad se nismo predali bez borbe. Ispoštovali smo sve opozicione dogovore. Jedina smo partija koja je suštinski ostala privržena bojkotu Skupštine Crne Gore. Prvi smo predložili bojkot lokalnih izbora u Tivtu, a ispratile su nas sve ostale opozicione stranke. Međutim, s obzirom na to da se u Crnoj Gori, u posljednje dvije godine, desilo da dva puta na hiljade građana izađe na ulice, nezadovoljni korupcijom i zakonima koje ova Vlada donosi, u ovom trenutku nije bilo spremnosti i jedinstva da se povuče neki radikalni potez. U životu uvijek treba biti optimista. Podsjećam da je Slobodan Milošević proglasio pobjedu na izgubljenim izborima, pa ga je narod par dana nakon toga ispratio u Hag. Ne želim da se to desi Crnoj Gori i pozivam na mir, ali ovog puta moramo braniti većinsku volju građana svim demokratskim sredstvima. Siguran sam da značajna većina želi promjene i da je ogroman dio stanovništva svjestan da je system, koji je 30 godina nepromijenjen, truo i da mu nedostaje jedan rifreš. Demokratska smjena vlasti biće veliki istorijski trenutak jednak onome kada je obnovljena naša nezavisnost. Imati snažne demokratske institucije značiće imati stabilnu državu i to je najbolji način da zaokružimo svoju suverenost i državni identitet. Naša budućnost nije ni u kriminalu ni u nacionalizmu, nego u građanskoj državi socijalne pravde i jednakih šansi za sve. U takvu Crnu Goru mi vjerujemo.
MONITOR: Da li je bojkot, na koji su se opozicione partije obavezale Sporazumom o budućnosti, zaista bio opcija opoziciji?
ABAZOVIĆ: Što se URE tiče, naravno da je bio i ostao opcija. I to treba održati živim, s obzirom na to da je bojkot poznat kao metod u mnogo demokratskijim državama nego što je Crna Gora. Već sam pomenuo da je URA prva u Tivtu pozvala na bojkot, ali da on ima smisla samo kada je potpun i cjelovit, kao i da moraju postojati aktivnosti koje će intenzivno da ga prate. Što se drugih subjekata tiče, to ne bih komentarisao. Njihovo je legitimno pravo da donose odluke za koje smatraju da su najbolje. Mi ostajemo partija privržena svakom sporazumu na koji smo stavili potpis.
MONITOR: Mislite li da će rezultatu na izborima i smjeni vlasti pomoći javne svađe opozicije? Posljednja je URE i Demokrata.
ABAZOVIĆ: Nikada nismo bili ni za javnu ni za tajnu svađu. Naprotiv. Trudimo se da gradimo imidž partije koja komunicira sa svima. I to nam dobro ide. Zvuči suludo, ali istinito, da sam jedan od rijetkih lidera koji sa svima ima komunikaciju, pa makar i na profesionalnom nivou. Nisam siguran da bi drugi mogli isto da kažu za sebe. Što se tiče Demokrata, mi smo sarađivali i ostvarili odličan rezultat na lokalnim izborima. Imali smo izvanrednu koalicionu saradnju. Međutim, ne dozvoljavamo da niko zbog bilo čijeg interesa ponižava URU niti da joj lijepi epitete koji ne odgovaraju istini. Stoga, ponekad nevoljno, moramo da odgovorimo. Što se mene tiče, u tome nema ničeg ličnog i to treba tumačiti kao dio političke borbe, koja je imanentna svakom društvu.
MONITOR: Šta je u pozadini tog sukoba?
ABAZOVIĆ: U pozadini se nalazi pokušaj da se za neuspjeh stvaranja jedinstvene opozicione liste optuži URA. To je aposlutna neistina! URA je organizovala sastanak, jer su kancelarije URE jedino mjesto gdje se opozicija u Crnoj Gori danas može okupiti. Drugo, cilj je bio okupiti sve opozicione subjekte i voditi dijalog o tome da li uopšte treba nastupiti na izbore. Dogovoriti međusobno nenapadanje, a naravno otvoriti i priču o modalitetima nastupa. Pojedini subjekti su sastanak sveli samo na razgovar o tome da li će biti jedinstvene liste, zanemarujući Sporazum o budućnosti i riječ koju smo dali građanima. Mi smo i u tome bili konstruktivni i tražili rješenja. Rekli smo da je za nas prihvatljiva jedinstvena lista građana sastavljena od nestranačkih ličnosti. Drugi se sa time nisu složili. Onda smo predložili da opozicija napravi jednu listu, a da URA ne učestvuje na izborima. I to su odbili. I na kraju, predložili smo, na sugestiju jednog političkog subjekta, da bi matematički bilo bolje, da URA zbog specifičnosti ide samostalno, a svi ostali, zbog sličnosti biračkog tijela, na drugu listu. I na to smo bili spremni. Međutim, tako nešto su odbile Demokrate. Zbog svega navedenog, krajnje je nekorektno da bilo ko svaljuje krivicu na URU. Brzo se razbistrila voda, pa je svaka emotivna reakcija izgubila smisao, a građani konačno shvatili o čemu se radi. Apelujemo da svi zajedno damo maksimum, kako bi konačno porazili DPS, jer je logično da niko ne može uraditi ništa sam. To znači da smo uvijek svi upućeni jedni na druge. Naša vrata ostaju otvorena za sve dogovore, a platforma Crno na Bijelo dobra je osnova okupljanja svih građana koji žele promjene na univerzalnim principima.
MONITOR: Zbog čega ste javno pozivali Demokrate da priđu Frontu? Zar to, negdje, na koncu, nije njihova stvar?
ABAZOVIĆ: Niko ih nije pozivao da priđu Frontu, jer je to njihova stvar. Ali, apel na dogovor je javna odgovornost. Ne smatram da ima išta loše u tome. Naprotiv, to je naša obaveza. A ako već ne žele dogovor, onda nema razloga da za tako nešto optužuju URU. To takođe smatram nekolegijalnim. Ali dobro, sve im je oprošteno što se mene tiče.
MONITOR: Vjerujete li da će izbori, zakazani za 30. avgust, ipak biti odloženi, i šta bi to značilo za opoziciju, a šta za vlast?
ABAZOVIĆ: Gledajući posljednje podatke o zaraženima u Crnoj Gori, smatram da bi odlaganje ovih izbora bilo u najboljem javnom interesu. Igrati se sa zdravljem i životima građana nije humano, i nikakva politička korist ne smije da bude iznad toga. DPS će preuzeti na sebe veliku odgovornost za sve ono što bi moglo da se desi. A kako sada stvari stoje, situacija se dnevno usložnjava. Već smo imali odlaganje izbora u regionu, u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji, pa ne vidim ništa sporno da se to desi i u Crnoj Gori. Moj je apel da to i uradimo, jer je zdravlje građana na prvom mjestu.
MONITOR: Crnu Goru čekaju teški mjeseci. Kako vidite situaciju u narednom periodu?
ABAZOVIĆ: Ne sjećam se da smo ikada bili u ovakvoj situaciji, na našem primorju nema turista, a spoljni dug nam je dostigao 90 odsto BDP. Veliki infrastrukturni projekti kasne. Evropske integracije su faktički blokirane. Nije bilo izborne reforme. A povrh svega imamo i situaciju sa pandemijom. Zato je važno da krenemo drugačije. Možda je ovo i jedan od posljednjih vozova u koji možemo da uskočimo. Moramo okupiti sve raspoložive ljudske resurse u Crnoj Gori i upregnuti ih putem zaštite države i njenih nacionalnih interesa. Sada je momenat da spasimo Crnu Goru. Da pobijedimo Pink kulturu i Bemax ekonomiju. Da se posvetimo reformi ekonomskog, zdravstvenog i obrazovnog sistema, da prirodne resurse stavimo u funkciju građana, a ne tajkuna, i da krenemo sa intenzivnijom borbom protiv korupcije i organizovanog kriminala, koja nam odnosi između 150 i 200 miliona eura godišnje. Rješenja postoje. Međutim, za njih treba postojati politička volja. Vjerujem da će građani takvoj volji dati podršku na predstojećim izborima.
Evropski zeleni
MONITOR: Postali ste dio Evropskih zelenih. Šta to znači?
ABAZOVIĆ: Doveli smo evropsku politiku u Crnu Goru. Prva smo opoziciona partija u nezavisnoj Crnoj Gori koja je pristupila nekoj evropskoj porodici stranaka, u konkretnom slučaju EGP, porodici Zelenih Evrope. Oni su trenutno četvrta snaga u evropskom parlamentu i najbrže rastuća politička opcija u Evropi, koja će transformisati društvo u održivo. Nadamo se da ćemo i u Crnoj Gori prevazići otpornost na promjene, koja je pristutna u gotovo svim segmentima društva.
Milena PEROVIĆ
Komentari
INTERVJU
DEJAN MILOVAC, MANS: Veting kao rješenje

Reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori
MONITOR: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?
MILOVAC: Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog Osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.
MANS je i ranije ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljedice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.
MONITOR:Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?
MILOVAC: Svjedočimo potpuno iskrivljenom sistemu vrijednosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivoima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.
Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše liči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.
Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR BRANKA BOŠNJAK PROFESORICA UCG I POTPREDSJEDNICA PZP-A: Temeljne reforme i dobra metla za obrazovni sistem

Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja
MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere?
BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.
Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.
Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.
Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.
Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.
Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U ovom „tridesetgodišnjem ratu“ se već poodavno nalazimo

Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija
MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?
VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.
MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji. Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?
VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS1 sedmica
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
INTERVJU2 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
DRUŠTVO3 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU3 sedmice
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično