Povežite se sa nama

INTERVJU

DRITAN ABAZOVIĆ, LIDER URA: Sada je momenat da spasimo Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Gledajući posljednje podatke o zaraženima u Crnoj Gori, smatram da bi odlaganje ovih izbora bilo u najboljem javnom interesu. Igrati se sa zdravljem i životima građana nije humano, i nikakva politička korist ne smije da bude iznad toga

 

MONITOR: URA je predstavila građansku platformu koju je potpisalo preko 100 intelektualaca. Ona promoviše pet ciljeva – uspostavljanje vladavine prava, reformu ekonomskog, zdravstvenog i sistema obrazovanja i zaštitu životne sredine. Šta je potpisivanjem te platforme dobila Crna Gora?

ABAZOVIĆ: Platformom Crno na Bijelo Crna Gora je konačno dobila pravu evropsku alternativu. Cilj je da se na jednom mjestu okupi sva crnogorska pamet bez obzira na vjeru, naciju ili političku preferenciju i da na temeljima pet osnovnih principa organizujemo pomoć našoj državi u susret velike ekonomske krize koja slijedi. Crna Gora je dotakla prelomnu tačku i nakon brojnih institucionalnih kriza zbog pandemije COVID19 došlo je i do opštih zdravstveno-ekonomskih problema. Zato dobronamjerni građani moraju biti zajedno. Ako smo rekli da treba dati prednost struci, neka tako i bude. Neka najbolji preuzmu državne funkcije, i da konačno otvorimo prostor za građane i intelektualce, a ne da robujemo partijskom militarizmu i zarobljenom političkom umu. Niko nikad na jednom mjestu nije okupio ovakve ljude. To govori da Crna Gora ima dovoljno pameti i kapaciteta, ali i da moramo pružiti šansu boljima od sebe. URA je na to spremna, a platforma Crno na Bijelo je uvod u novu političku kulturu koju ova zemlja zaslužuje.

MONITOR:  Kao preduslov da se pet ciljeva platforme ostvare, u dokumentu se navodi  smjena vlasti.  Već ste kazali da je promjena moguća na ovim izborima. Kako, ako se ništa od svih preduslova za fer i demokratske izbore, koje je opozicija tražila, nije ostvarilo?

ABAZOVIĆ: Uslovi za izbore su katastrofalni i tu se ništa nije promijenilo. I gori nego 2016. godine. Međutim, mi građane ne možemo ostaviti na cjedilu i nikad se nismo predali bez borbe. Ispoštovali smo sve opozicione dogovore. Jedina smo partija koja je suštinski ostala privržena bojkotu Skupštine Crne Gore. Prvi smo predložili bojkot lokalnih izbora u Tivtu, a ispratile su nas sve ostale opozicione stranke. Međutim, s obzirom na to da se u Crnoj Gori, u posljednje dvije godine, desilo da dva puta na hiljade građana izađe na ulice, nezadovoljni korupcijom i zakonima koje ova Vlada donosi, u ovom trenutku nije bilo spremnosti i jedinstva da se povuče neki radikalni potez. U životu uvijek treba biti optimista. Podsjećam da je Slobodan Milošević proglasio pobjedu na izgubljenim izborima, pa ga je narod par dana nakon toga ispratio u Hag. Ne želim da se to desi Crnoj Gori i pozivam na mir, ali ovog puta moramo braniti većinsku volju građana svim demokratskim sredstvima. Siguran sam da značajna većina želi promjene i da je ogroman dio stanovništva svjestan da je system, koji je 30 godina nepromijenjen, truo i da mu nedostaje jedan rifreš. Demokratska smjena vlasti biće veliki istorijski trenutak jednak onome kada je obnovljena naša nezavisnost. Imati snažne demokratske institucije značiće imati stabilnu državu i to je najbolji način da zaokružimo svoju suverenost i državni identitet. Naša budućnost nije ni u kriminalu ni u nacionalizmu, nego u građanskoj državi socijalne pravde i jednakih šansi za sve. U takvu Crnu Goru mi vjerujemo.

MONITOR: Da li je bojkot, na koji su se opozicione partije obavezale Sporazumom o budućnosti, zaista bio opcija opoziciji?

ABAZOVIĆ: Što se URE tiče, naravno da je bio i ostao opcija. I to treba održati živim, s obzirom na to da je bojkot poznat kao metod u mnogo demokratskijim državama nego što je Crna Gora. Već sam pomenuo da je URA prva u Tivtu pozvala na bojkot, ali da on ima smisla samo kada je potpun i cjelovit, kao i da moraju postojati aktivnosti koje će intenzivno da ga prate. Što se drugih subjekata tiče, to ne bih komentarisao. Njihovo je legitimno pravo da donose odluke za koje smatraju da su najbolje. Mi ostajemo partija privržena svakom sporazumu na koji smo stavili potpis.

MONITOR: Mislite li da će rezultatu na izborima i smjeni vlasti pomoći javne svađe opozicije? Posljednja je URE i Demokrata.

ABAZOVIĆ: Nikada nismo bili ni za javnu ni za tajnu svađu. Naprotiv. Trudimo se da gradimo imidž partije koja komunicira sa svima. I to nam dobro ide. Zvuči suludo, ali istinito, da sam jedan od rijetkih lidera koji sa svima ima komunikaciju, pa makar i na profesionalnom nivou. Nisam siguran da bi drugi mogli isto da kažu za sebe. Što se tiče Demokrata, mi smo sarađivali i ostvarili odličan rezultat na lokalnim izborima. Imali smo izvanrednu koalicionu saradnju. Međutim, ne dozvoljavamo da niko zbog bilo čijeg interesa ponižava URU niti da joj lijepi epitete koji ne odgovaraju istini. Stoga, ponekad nevoljno, moramo da odgovorimo. Što se mene tiče, u tome nema ničeg ličnog i to treba tumačiti kao dio političke borbe, koja je imanentna svakom društvu.

MONITOR: Šta je u pozadini tog sukoba?

ABAZOVIĆ: U pozadini se nalazi pokušaj da se za neuspjeh stvaranja jedinstvene opozicione liste optuži URA. To je aposlutna neistina! URA je organizovala sastanak, jer su kancelarije URE jedino mjesto gdje se opozicija u Crnoj Gori danas može okupiti. Drugo, cilj je bio okupiti sve opozicione subjekte i voditi dijalog o tome da li uopšte treba nastupiti na izbore. Dogovoriti međusobno nenapadanje, a naravno otvoriti i priču o modalitetima nastupa. Pojedini subjekti su sastanak sveli samo na razgovar o tome da li će biti jedinstvene liste, zanemarujući Sporazum o budućnosti i riječ koju smo dali građanima. Mi smo i u tome bili konstruktivni i tražili rješenja. Rekli smo da je za nas prihvatljiva jedinstvena lista građana sastavljena od nestranačkih ličnosti. Drugi se sa time nisu složili. Onda smo predložili da opozicija napravi jednu listu, a da URA ne učestvuje na izborima. I to su odbili. I na kraju, predložili smo, na sugestiju jednog političkog subjekta, da bi matematički bilo bolje, da URA zbog specifičnosti ide samostalno, a svi ostali, zbog sličnosti biračkog tijela, na drugu listu. I na to smo bili spremni. Međutim, tako nešto su odbile Demokrate. Zbog svega navedenog, krajnje je nekorektno da bilo ko svaljuje krivicu na URU. Brzo se razbistrila voda, pa je svaka emotivna reakcija izgubila smisao, a građani konačno shvatili o čemu se radi. Apelujemo da svi zajedno damo maksimum, kako bi konačno porazili DPS, jer je logično da niko ne može uraditi ništa sam. To znači da smo uvijek svi upućeni jedni na druge. Naša vrata ostaju otvorena za sve dogovore, a platforma Crno na Bijelo dobra je osnova okupljanja svih građana koji žele promjene na univerzalnim principima.

MONITOR: Zbog čega ste javno pozivali Demokrate da priđu Frontu? Zar to, negdje, na koncu, nije njihova stvar?

ABAZOVIĆ: Niko ih nije pozivao da priđu Frontu, jer je to njihova stvar. Ali, apel na dogovor je javna odgovornost. Ne smatram da ima išta loše u tome. Naprotiv, to je naša obaveza. A ako već ne žele dogovor, onda nema razloga da za tako nešto optužuju URU. To takođe smatram nekolegijalnim. Ali dobro, sve im je oprošteno što se mene tiče.

MONITOR: Vjerujete li da će izbori, zakazani za 30. avgust, ipak biti odloženi, i šta bi to značilo za opoziciju, a šta za vlast?

ABAZOVIĆ: Gledajući posljednje podatke o zaraženima u Crnoj Gori, smatram da bi odlaganje ovih izbora bilo u najboljem javnom interesu. Igrati se sa zdravljem i životima građana nije humano, i nikakva politička korist ne smije da bude iznad toga. DPS će preuzeti na sebe veliku odgovornost za sve ono što bi moglo da se desi. A kako sada stvari stoje, situacija se dnevno usložnjava. Već smo imali odlaganje izbora u regionu, u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji, pa ne vidim ništa sporno da se to desi i u Crnoj Gori. Moj je apel da to i uradimo, jer je zdravlje građana na prvom mjestu.

MONITOR: Crnu Goru čekaju teški mjeseci. Kako vidite situaciju u narednom periodu?

ABAZOVIĆ: Ne sjećam se da smo ikada bili u ovakvoj situaciji, na našem primorju nema turista, a spoljni dug nam je dostigao 90 odsto BDP. Veliki infrastrukturni projekti kasne. Evropske integracije su faktički blokirane. Nije bilo izborne reforme. A povrh svega imamo i situaciju sa pandemijom. Zato je važno da krenemo drugačije. Možda je ovo i jedan od posljednjih vozova u koji možemo da uskočimo. Moramo okupiti sve raspoložive ljudske resurse u Crnoj Gori i upregnuti ih putem zaštite države i njenih nacionalnih interesa. Sada je momenat da spasimo Crnu Goru. Da pobijedimo Pink kulturu i Bemax ekonomiju. Da se posvetimo reformi ekonomskog, zdravstvenog i obrazovnog sistema, da prirodne resurse stavimo u funkciju građana, a ne tajkuna, i da krenemo sa intenzivnijom borbom protiv korupcije i organizovanog kriminala, koja nam odnosi između 150 i 200 miliona eura godišnje. Rješenja postoje. Međutim, za njih treba postojati politička volja. Vjerujem da će građani takvoj volji dati podršku na predstojećim izborima.

Evropski zeleni

MONITOR: Postali ste dio Evropskih zelenih. Šta to znači?

ABAZOVIĆ: Doveli smo evropsku politiku u Crnu Goru. Prva smo opoziciona partija u nezavisnoj Crnoj Gori koja je pristupila nekoj evropskoj porodici stranaka, u konkretnom slučaju EGP, porodici Zelenih Evrope. Oni su trenutno četvrta snaga u evropskom parlamentu i najbrže rastuća politička opcija u Evropi, koja će transformisati društvo u održivo. Nadamo se da ćemo i u Crnoj Gori prevazići otpornost na promjene, koja je pristutna u gotovo svim segmentima društva.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Samo bjesomučna borba za moć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izdijeljena, posvađana i bez jasne ideje kako pokrenuti temeljne reforme, i korak dalje, kako izvući zemlju recimo iz problema da naše stanovništvo stari, da ulazimo u zonu bijele kuge, da postajemo odredište nekvalifikovane i niskoplaćene radne snage… nova većina razumije da je glavni problem odgovor na pitanje ko će biti ,,DPS poslije DPS-a”.

 

MONITOR:  Demokratski front najavio je bojkot parlamenta i svih Vladinih zakona, ukoliko u Vladu  ne uđe lider DF-a Andrija Mandić. Kako vidite taj zahtjev?

PERIĆ: Ukoliko nova vlast želi da bude operativna, ona mora pronaći put uzajamnog uvažavanja. Niti je uvažavanje da nekoga unaprijed proglasite nepoželjnim za ministarske pozicije bez obzira na procenat koji osvoji na izborima, niti je od onog ko osvoji najviše glasova u novoj vlasti korektno da insistiranjem nametanja svojih političkih ciljeva doslovno uništava subjekt koji treba da obezbijedi većinu. Da ne govorimo koje su refleksije takve pozicije na cijelu zajednicu. U tom kontekstu valja demistifikovati određenje u odnosu na državu. Ako uzmemo jednu od najneutralnijih definicija da je država skup procedura koji nam omogućava da funkcionišemo kao zajednica, onda svi treba da prihvate da će poštovati te procedure i da će činiti što i koliko mogu da se društvo nepoštovanjem tih procedura ne bi dezintegrisalo. Bez toga je doslovno nemoguće, ne samo formirati djelotvornu većinu, već i funkcionisati uopšte.

Nama fali plan i dogovor na mnogim poljima, a posebno u politici. Političari bi trebalo da rješavaju probleme, da razumiju značaj kompromisa i da podnose odgovornost. Nažalost, ovo ostaje samo lijepa želja – u praksi je to bjesomučna borba za moć uz pomoć koje onda želite da raspolažete resursima svih nas.

Sve političke partije rasporedile su  svoje ljude u javnim preduzećima na čelnim pozicijama i ,,po dubini” uveliko kadriraju. Tu vidimo da onamo gdje imaju zajedničke interese partije se bez većih problema dogovaraju – bez obzira da li je to u interesu građana ili ne. Razumijem da mnogi ljudi zbog političke pripadnosti nisu mogli da se zaposle i/ili napreduju, ali taj problem se mora rješavati time što će se prvo procesuirati svi oni koji su radili nezakonito u prethodnom periodu i tako što ćete kadrirati najkvalitetnije, a ne ,,najzaslužnije” ljude.

MONITOR: Da li pregovori parlamentarne većine vode izborima ili će se nastaviti sa krizama, uslovljavanjima i pregovorima?

PERIĆ: Nije bilo teško predvidjeti da će se tokom pregovora nastaviti uzajamne optužbe unutar vlasti. Činjenica je da svaka od koalicija ima svoj ucjenjivački kapital, ali bojim se da će stalnim naglašavanjem te pozicije građani postajati taoci te političke realnosti. Ko će biti vještiji, a čija će procjena biti loša je nešto što razumijem da zanima stranke, ali šta to znači iz perspektive propuštanja prilike realizacije suštinskih promjena koju su sami akteri nazvali istorijskom i koja zaista ima taj potencijal?

Da li su razjašnjenje ovog rebusa izbori? Oni jesu opcija, ali ne vjerujem da je ijedan subjekt spreman za njih, a još manje da je siguran da bi mogao da politički kapitalizuje to što bi ih izazvao – tako da ne očekujem izbore u najmanje narednih pola godine.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STAŠA ZAJOVIĆ, KOORDINATORKA ŽENA U CRNOM: Moramo pogledati lice prošlosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji nikada nije postojao konsenzus oko odgovornosti za rat i ratne zločine ni na nivou države ni na nivou društva, pa čak ni civilnog društva. To je, za mene, zagrljaj smrti u ovoj zemlji

 

MONITOR: Prošlo je trideset godina od osnivanja Žena u crnom. Šta je urađeno, u čemu se uspjelo, a u čemu nije?

ZAJOVIĆ: Najvažnija je činjenica da smo mi dosledne i istrajne, da se nismo prilagođavale nikakvim projektnim ni nacionalnim zahtjevima, nikakvim konsenzusima niti modama – nego smo se prilagođavale našim moralnim, etičkim i političkim  principima. Pada mi na pamet Atena Atanasiu, naučnica koja nas je proučavala i koja kaže da je hrabrost istrajnost i odlučnost, bez obzira na neizvesnosti, bez obzira na rizike i često veoma visok stupanj straha. To je jedno opstajanje bez oslonca, bez oslonaca na neke poznate modele. Imale smo puno uzora, ali mi smo se kretale, kako kaže Hana Arent, „bez gelendera“. Imale smo prethodnice, iz NOB-a, ali i iz globalnog, antifašističkog i antimilitarističkog pokreta. Mi smo ipak smatrale da bi trebalo da napravimo svoje prakse i da se u našim teorijama oslanjamo na kontekst koji nas okružuje. Da sve što radimo izranja iz tog konteksta u kojem živimo. Naravno da pozajmljujemo znanja.

Imale smo preko 2500 uličnih akcija, bez obzira na užasne probleme koji su najviše proizlazili iz toga što smo se fokusirale i nikada nismo odustale od pitanja odgovornosti za rat i ratne zločine 90-ih. Otuda svi naši najveći problemi. Proizvele smo potpuno nove prakse jer u vezi sa tranzicionom pravdom nismo imale nikakve modele. To su prakse koje zagovaraju feministički pristup pravdi, kao što je posećivanje mesta zločina počinjenih u naše ime. To je potpuno nova vrsta politike. Zahvaljući tim praksama i doslednosti, mi smo mogle da okupimo žene žrtve iz svih zemalja bivše Jugoslavije u Ženski sud. Mislim da neću biti pretenciozna ako kažem da to nije niko drugi uspeo, jer su one iz zajednice žrtava tražile da mi kontrolišemo taj proces. To nije bilo zato što smo mi visokoprofesionalne, već zbog izgrađenog ogromnog povjerenja. Šest godina smo stajale na Trgu republike tokom ratova.To je nova paradigma mirovnog prisustva u javnosti na Trgu koji je simbol najgorih nacionalističkih narativa, a ti ga preokrećeš u mesto saosećanja sa onima koji su proglašeni nepodobnima, neprijateljima, sa onima koji su subverzivni. To su žrtve različitih etničkih predznaka. Mi smo i u takvim okolnostima napravile pluralitet javnosti, regovale smo ne samo na kontekst zla već smo i proizvodile jednu drugačiju javnost. To smo radile zajedno sa umetničkim kolektivima, stvarajući subverzivno sećanje, subverzivno pamćenje, dugačiju memoralizaciju. I kako kažu u grupi Škart „One su pokretne uznemiriteljke“. To je odluka da neprekidno uznemiravaš kako državu tako i društvo i da podsećaš da je grad Beograd odavno prestao da bude grad. Mi ih ometamo u mitomaniji, u kontroli nad nacionalnim telima. Ovaj grad i ova zemlja samo žele da kontrolišu nacionalna tela i mi smo im na Trgu republike to oduzele. I kako kaže meni blizak teoretičar Malford: grad je samo organ pamćenja. A grad koji to briše i negira, to nije grad to je samo konglomerat zgrada i fizičkih bića. Uglavnom su to tela nacije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA MARINIĆ KRAGIĆ, REDITELJKA: Pravo na ljubav

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će neko živjeti svoj život je isključivo osobna odluka, bez uplitanja politike u privatnost, nametanja ili lažnog moraliziranja

 

Film Nun of your business u režiji Ivane Marinić Kragić dobio je nagradu Maslačak za najbolji film u regionalnoj selekciji na nedavno završenom Underhillfestu. Ivana Marinić Kragić je takođe koscenaristkinja, direktorica fotografije i producentkinja projekta Nun of Your Business. Film je prikazan u okviru programa U fokusu, a rediteljka je bila gošća festivala. Podgorička publika je bila veoma zainteresovana da pogleda film o životnoj priči dvije časne sestre koje su se upoznale u samostanu i zaljubile. Nakon što su zajedno donijele najtežu odluku u životu, jedna za drugom odlaze iz samostana u kojem su u izolaciji proživjele godine ne uvijek idiličnog života.

MONITOR:  Kakvo iskustvo nosite iz Podgorice i UnderhillFesta i koliko Vam je prijalo da budete na festivalu koji se održava uživo, pred publikom i gostima – autorima filma, jer smo svjedoci sve većeg broja online festivala zbog pandemije i to u cijelom svijetu?

MARINIĆ KRAGIĆ: Imam same riječi hvale. Za mene gostovanje na UnderhillFestu ove godine je ujedno bio i moji prvi izlet u Crnu Goru. Divno iskustvo, čemu je prvenstveno zaslužan i odličan tim UnderhillFest-a koji se maksimalno potrudio na gostoprimstvu. S druge strane bila mi je velika čast sudjelovati sa svojim filmom u programu vrlo zanimljive i kvalitetne selekcije filmova. Iskreno se veselim idućem susretu.

MONITOR: Žiri 12. UnderhillFesta je bio jednoglasan i istakao da inovativnim, svježim i modernim rediteljskim postupkom, sve vrijeme publiku milujete i nježno navodite na smijeh tamo gdje je u pitanju najdublja emotivna drama kroz koju su junakinje prolazile zajedno sa Vama.

MARINIĆ KRAGIĆ: Lijep je osjećaj kad dobiješ priznanje struke za svog dugogodišnji rad, a pogotovo kad se to dogodi na festivalu kao što je UnderhillFest. Sjećam se svoje prve nagrade koja je došla od publike na ZagrebDox Festivalu u listopadu 2020, gdje je film ujedno imao i svoju svjetsku premijeru. Bila sam jako napeta, nisam bila sigurna kako će publika prihvatiti film, a najmanje sam se nadala nagradi. Nakon premijerne projekcije uzbuđenje je bilo toliko intenzivno da mi je trebalo tri dana da dođem k sebi.

MONITOR: U filmu “Nun of Your Business” pratimo priču o časnim sestrama i njihovoj potrazi za Bogom, kroz koju one pronalaze ljubav i jedna drugu. Kako i kada ste čuli za njihovu priču i kako ste upoznali Maritu i Fani?

MARINIĆ KRAGIĆ: Tijekom jednog ljetovanja na Korčuli upoznala sam Maritu. Bile smo igrom slučaju u istom društvu. Toga dana sam se pobliže i upoznala s njezinom pričom, pa iako me priča instant zaintrigirala, prošlo je godinu dana kada sam se usudila pitati o mogućnosti snimanja filma. Marita je bila dosta otvorena prema mojoj ideji, ali ni ona ni Fani nisu još bile spremne izaći u javnost sa punim identitetima. Od izlaska iz samostana i outanja obiteljima prošlo je malo vremena, stoga im je trebalo da se prilagode novim okolnostima. Kako je taj proces u njima sazrijevao tako je i odluka da priču podijele s drugima ojačala.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo