Povežite se sa nama

INTERVJU

DRITAN ABAZOVIĆ, LIDER URA: Sada je momenat da spasimo Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Gledajući posljednje podatke o zaraženima u Crnoj Gori, smatram da bi odlaganje ovih izbora bilo u najboljem javnom interesu. Igrati se sa zdravljem i životima građana nije humano, i nikakva politička korist ne smije da bude iznad toga

 

MONITOR: URA je predstavila građansku platformu koju je potpisalo preko 100 intelektualaca. Ona promoviše pet ciljeva – uspostavljanje vladavine prava, reformu ekonomskog, zdravstvenog i sistema obrazovanja i zaštitu životne sredine. Šta je potpisivanjem te platforme dobila Crna Gora?

ABAZOVIĆ: Platformom Crno na Bijelo Crna Gora je konačno dobila pravu evropsku alternativu. Cilj je da se na jednom mjestu okupi sva crnogorska pamet bez obzira na vjeru, naciju ili političku preferenciju i da na temeljima pet osnovnih principa organizujemo pomoć našoj državi u susret velike ekonomske krize koja slijedi. Crna Gora je dotakla prelomnu tačku i nakon brojnih institucionalnih kriza zbog pandemije COVID19 došlo je i do opštih zdravstveno-ekonomskih problema. Zato dobronamjerni građani moraju biti zajedno. Ako smo rekli da treba dati prednost struci, neka tako i bude. Neka najbolji preuzmu državne funkcije, i da konačno otvorimo prostor za građane i intelektualce, a ne da robujemo partijskom militarizmu i zarobljenom političkom umu. Niko nikad na jednom mjestu nije okupio ovakve ljude. To govori da Crna Gora ima dovoljno pameti i kapaciteta, ali i da moramo pružiti šansu boljima od sebe. URA je na to spremna, a platforma Crno na Bijelo je uvod u novu političku kulturu koju ova zemlja zaslužuje.

MONITOR:  Kao preduslov da se pet ciljeva platforme ostvare, u dokumentu se navodi  smjena vlasti.  Već ste kazali da je promjena moguća na ovim izborima. Kako, ako se ništa od svih preduslova za fer i demokratske izbore, koje je opozicija tražila, nije ostvarilo?

ABAZOVIĆ: Uslovi za izbore su katastrofalni i tu se ništa nije promijenilo. I gori nego 2016. godine. Međutim, mi građane ne možemo ostaviti na cjedilu i nikad se nismo predali bez borbe. Ispoštovali smo sve opozicione dogovore. Jedina smo partija koja je suštinski ostala privržena bojkotu Skupštine Crne Gore. Prvi smo predložili bojkot lokalnih izbora u Tivtu, a ispratile su nas sve ostale opozicione stranke. Međutim, s obzirom na to da se u Crnoj Gori, u posljednje dvije godine, desilo da dva puta na hiljade građana izađe na ulice, nezadovoljni korupcijom i zakonima koje ova Vlada donosi, u ovom trenutku nije bilo spremnosti i jedinstva da se povuče neki radikalni potez. U životu uvijek treba biti optimista. Podsjećam da je Slobodan Milošević proglasio pobjedu na izgubljenim izborima, pa ga je narod par dana nakon toga ispratio u Hag. Ne želim da se to desi Crnoj Gori i pozivam na mir, ali ovog puta moramo braniti većinsku volju građana svim demokratskim sredstvima. Siguran sam da značajna većina želi promjene i da je ogroman dio stanovništva svjestan da je system, koji je 30 godina nepromijenjen, truo i da mu nedostaje jedan rifreš. Demokratska smjena vlasti biće veliki istorijski trenutak jednak onome kada je obnovljena naša nezavisnost. Imati snažne demokratske institucije značiće imati stabilnu državu i to je najbolji način da zaokružimo svoju suverenost i državni identitet. Naša budućnost nije ni u kriminalu ni u nacionalizmu, nego u građanskoj državi socijalne pravde i jednakih šansi za sve. U takvu Crnu Goru mi vjerujemo.

MONITOR: Da li je bojkot, na koji su se opozicione partije obavezale Sporazumom o budućnosti, zaista bio opcija opoziciji?

ABAZOVIĆ: Što se URE tiče, naravno da je bio i ostao opcija. I to treba održati živim, s obzirom na to da je bojkot poznat kao metod u mnogo demokratskijim državama nego što je Crna Gora. Već sam pomenuo da je URA prva u Tivtu pozvala na bojkot, ali da on ima smisla samo kada je potpun i cjelovit, kao i da moraju postojati aktivnosti koje će intenzivno da ga prate. Što se drugih subjekata tiče, to ne bih komentarisao. Njihovo je legitimno pravo da donose odluke za koje smatraju da su najbolje. Mi ostajemo partija privržena svakom sporazumu na koji smo stavili potpis.

MONITOR: Mislite li da će rezultatu na izborima i smjeni vlasti pomoći javne svađe opozicije? Posljednja je URE i Demokrata.

ABAZOVIĆ: Nikada nismo bili ni za javnu ni za tajnu svađu. Naprotiv. Trudimo se da gradimo imidž partije koja komunicira sa svima. I to nam dobro ide. Zvuči suludo, ali istinito, da sam jedan od rijetkih lidera koji sa svima ima komunikaciju, pa makar i na profesionalnom nivou. Nisam siguran da bi drugi mogli isto da kažu za sebe. Što se tiče Demokrata, mi smo sarađivali i ostvarili odličan rezultat na lokalnim izborima. Imali smo izvanrednu koalicionu saradnju. Međutim, ne dozvoljavamo da niko zbog bilo čijeg interesa ponižava URU niti da joj lijepi epitete koji ne odgovaraju istini. Stoga, ponekad nevoljno, moramo da odgovorimo. Što se mene tiče, u tome nema ničeg ličnog i to treba tumačiti kao dio političke borbe, koja je imanentna svakom društvu.

MONITOR: Šta je u pozadini tog sukoba?

ABAZOVIĆ: U pozadini se nalazi pokušaj da se za neuspjeh stvaranja jedinstvene opozicione liste optuži URA. To je aposlutna neistina! URA je organizovala sastanak, jer su kancelarije URE jedino mjesto gdje se opozicija u Crnoj Gori danas može okupiti. Drugo, cilj je bio okupiti sve opozicione subjekte i voditi dijalog o tome da li uopšte treba nastupiti na izbore. Dogovoriti međusobno nenapadanje, a naravno otvoriti i priču o modalitetima nastupa. Pojedini subjekti su sastanak sveli samo na razgovar o tome da li će biti jedinstvene liste, zanemarujući Sporazum o budućnosti i riječ koju smo dali građanima. Mi smo i u tome bili konstruktivni i tražili rješenja. Rekli smo da je za nas prihvatljiva jedinstvena lista građana sastavljena od nestranačkih ličnosti. Drugi se sa time nisu složili. Onda smo predložili da opozicija napravi jednu listu, a da URA ne učestvuje na izborima. I to su odbili. I na kraju, predložili smo, na sugestiju jednog političkog subjekta, da bi matematički bilo bolje, da URA zbog specifičnosti ide samostalno, a svi ostali, zbog sličnosti biračkog tijela, na drugu listu. I na to smo bili spremni. Međutim, tako nešto su odbile Demokrate. Zbog svega navedenog, krajnje je nekorektno da bilo ko svaljuje krivicu na URU. Brzo se razbistrila voda, pa je svaka emotivna reakcija izgubila smisao, a građani konačno shvatili o čemu se radi. Apelujemo da svi zajedno damo maksimum, kako bi konačno porazili DPS, jer je logično da niko ne može uraditi ništa sam. To znači da smo uvijek svi upućeni jedni na druge. Naša vrata ostaju otvorena za sve dogovore, a platforma Crno na Bijelo dobra je osnova okupljanja svih građana koji žele promjene na univerzalnim principima.

MONITOR: Zbog čega ste javno pozivali Demokrate da priđu Frontu? Zar to, negdje, na koncu, nije njihova stvar?

ABAZOVIĆ: Niko ih nije pozivao da priđu Frontu, jer je to njihova stvar. Ali, apel na dogovor je javna odgovornost. Ne smatram da ima išta loše u tome. Naprotiv, to je naša obaveza. A ako već ne žele dogovor, onda nema razloga da za tako nešto optužuju URU. To takođe smatram nekolegijalnim. Ali dobro, sve im je oprošteno što se mene tiče.

MONITOR: Vjerujete li da će izbori, zakazani za 30. avgust, ipak biti odloženi, i šta bi to značilo za opoziciju, a šta za vlast?

ABAZOVIĆ: Gledajući posljednje podatke o zaraženima u Crnoj Gori, smatram da bi odlaganje ovih izbora bilo u najboljem javnom interesu. Igrati se sa zdravljem i životima građana nije humano, i nikakva politička korist ne smije da bude iznad toga. DPS će preuzeti na sebe veliku odgovornost za sve ono što bi moglo da se desi. A kako sada stvari stoje, situacija se dnevno usložnjava. Već smo imali odlaganje izbora u regionu, u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji, pa ne vidim ništa sporno da se to desi i u Crnoj Gori. Moj je apel da to i uradimo, jer je zdravlje građana na prvom mjestu.

MONITOR: Crnu Goru čekaju teški mjeseci. Kako vidite situaciju u narednom periodu?

ABAZOVIĆ: Ne sjećam se da smo ikada bili u ovakvoj situaciji, na našem primorju nema turista, a spoljni dug nam je dostigao 90 odsto BDP. Veliki infrastrukturni projekti kasne. Evropske integracije su faktički blokirane. Nije bilo izborne reforme. A povrh svega imamo i situaciju sa pandemijom. Zato je važno da krenemo drugačije. Možda je ovo i jedan od posljednjih vozova u koji možemo da uskočimo. Moramo okupiti sve raspoložive ljudske resurse u Crnoj Gori i upregnuti ih putem zaštite države i njenih nacionalnih interesa. Sada je momenat da spasimo Crnu Goru. Da pobijedimo Pink kulturu i Bemax ekonomiju. Da se posvetimo reformi ekonomskog, zdravstvenog i obrazovnog sistema, da prirodne resurse stavimo u funkciju građana, a ne tajkuna, i da krenemo sa intenzivnijom borbom protiv korupcije i organizovanog kriminala, koja nam odnosi između 150 i 200 miliona eura godišnje. Rješenja postoje. Međutim, za njih treba postojati politička volja. Vjerujem da će građani takvoj volji dati podršku na predstojećim izborima.

Evropski zeleni

MONITOR: Postali ste dio Evropskih zelenih. Šta to znači?

ABAZOVIĆ: Doveli smo evropsku politiku u Crnu Goru. Prva smo opoziciona partija u nezavisnoj Crnoj Gori koja je pristupila nekoj evropskoj porodici stranaka, u konkretnom slučaju EGP, porodici Zelenih Evrope. Oni su trenutno četvrta snaga u evropskom parlamentu i najbrže rastuća politička opcija u Evropi, koja će transformisati društvo u održivo. Nadamo se da ćemo i u Crnoj Gori prevazići otpornost na promjene, koja je pristutna u gotovo svim segmentima društva.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo