Povežite se sa nama

INTERVJU

ILINKA ILJOSKA, NOVINARKA IZ SKOPLJA: Dva etnički različita društva i jedna korona

Objavljeno prije

na

Iako su vanredni parlamentarni izbori u Sjevernoj Makedoniji održani u vrijeme epidemije korona virusa, odaziv glasača bio je više nego zadovoljavajući, a rezultati su pokazali da umjesto jednog društva postoje dva konceptualno identična, ali etnički različita društva

 

MONITOR: Vanredni parlamentarni izbori u Sjevernoj Makedoniji održani su 15. jula, poslije nekoliko odgađanja. Kakvu su poruku birači, prema preliminarnim rezultatima, poslali javnosti?

ILJOSKA: Ovi su izbori bili zaista interesantni. S obzirom na to da su održani u vreme epidemije korona virusa, odaziv glasača je bio više nego zadovoljavajući. Rezultati su pokazali da umesto jednog društva postoje dva konceptualno identična, ali etnički različita društva, u kojima dominiraju duplirana ideološka i politička rivalstva unutar etničke zajednice.

MONITOR: Da li su, s obzirom na pandemiju korona virusa, bili obezbijeđeni normalni uslovi za glasanje?  

ILJOSKA: Protokol za glasanje u uslovima korone bio je ispoštovan u svakom smislu. Svaki glasač je nosio zaštitnu masku, a svako biračko mesto imalo je dezinfekciono sredstvo za ruke. Članovi izborne komisije su isto tako držali distancu. Uopšte nije bilo gužve i glasači su mogli brzo i bezbedno da glasaju.

MONITOR: Sjeverna Makedonija od početka januara nema vladu, vodi je tehnička vlada za sprovođenje izbora, a od raspisivanja izbora 12. marta ne funkcioniše ni parlament. Kako se to odrazilo na ukupno stanje u državi?

ILJOSKA: Tehnička vlada nije imala upošte lak zadatak. Održavanje stabilnosti u svakom smislu – ekonomskom, zdravstvenom, u pogledu bezbednosti, bio je izazov za celi svet, pa tako i za vlasti u Severnoj Makedoniji. S jedne strane Ministarstvo zdravlja, lekari i ostalo medicinsko osoblje davali su i još dan danas daju sve od sebe da našu zemlju ne snađe italijanski scenario. Brinu se da uvek ima slobodnih bolničkih kreveta i respiratora. Isto tako, veoma odgovorno vodi se evidencija da se širenje ove bolesti mapira tako da bi se znalo tačno gde i kako se inficirao svaki pacijent i da se na vreme spreči dalje širenje virusa.

Ministrastvo ekonomije, uz pomoć EU i NATO, pobrinulo se da, koliko je to bilo moguće, obezbedi finansijsku pomoć za biznise i građane kako bi se održala ekonomska stabilnost.

Međutim, bilo je i takvih koji nisu poštovali zaštitne mere, a MUP ih nije kažnjavao. Još od početka policijskog časa i karantina policija je uglavnom samo opominjala one koje su se okupljali ili nisu nosili zaštitnu opremu. A to uopšte nije išlo u koristi zdravstvenih radnika. Policija nije kažnjavala ni govor mržnje koji je, uz invazije lažnih vesti, pridoneo da se etnička i verska miržnja prodube. Na to su se nadovezali i određeni članovi Makedonske akademije nauka i umetnosti.

Оno što je izazvalo najveće reakcije u proteklom periodu i ostavilo crni trag na etiku korišćenja društvenih mreža je tvit akademika Katice Kulavkove. Na svom profilu 6. juna napisala je: „Plaćamo cenu suživota sa životom“, aludirajući na to da su građani određene etničke zajednice krivi za porast slučajeva KOVID19.

U vreme kada se ceo svet i naša država bore protiv nevidljive opasnosti i kada su koegzistencija i nacionalno jedinstvo presudni, akademik Kulavkova je pokušala da doprinese legitimizaciji i opravda govor mržnje u očima šire javnosti.

Verski lideri su isto tako išli kontra vladinih mera. Smenjeni reis Islamske zajednice Sulejman Redžepi otišao je toliko daleko u borbi za prevlast da je onog trenutka kada se obratio javnosti čestitajući Bajram, sebi čak dozvolio da proglasi virus mrtvim.

MONITOR: Analitičari kažu da su ovi izbori nesvakidašnji za obje strane političkog spektra (SDSM i VMRO-DPMNE), jer se vodi politička borba između demokratije i autoritarizma, odnosno između građanskog i/ili etničkog karaktera Sjeverne Makedonije.

ILJOSKA: Iako rezultati još nisu oficijelni, uočljiva je mala razlika između SDSM i VMRO-DPMNE. SDSM, koja je u prednosti, zaista je pokušala da bude inkluzivna partija gde svako može da ima svog predstavnika bez obzira na verske razlike i etničke pripadnosti. Međutim, analiza izbornih rezultata pokazuje da treba još mnogo da se radi na podizanju demokratske svesti u našoj zemlji.

MONITOR: Je li tačno da je Nikola Gruevski izbornu kampanju vodio iz Budimpešte sa logistikom najmanje četiri države, koje su mu stavile na raspolaganje svoje sigurnosno-obavještajne aparate i neograničena sredstva, da sruši postojeću vlast u Sjevernoj Makedoniji okupljenu oko SDSM i Zorana Zaeva?

ILJOSKA: Posle Facebooka i Forenzička laboratorija za digitalna istraživanja Atlantskog saveta (DFR Laboznačila je našu zemlju kao izvor lažnih vesti. DFR Lab je preslikao na desetine portala i online medija koji putem svojih Facebook stranica šire lažne vesti. Mnogi od ovih izvora, koje DFR Lab deli u četiri podgrupe koje su međusobno povezane i prenose identične vesti.

Detaljna analiza ove organizacije kaže da je prema projektu prijavljivanja organizovanog kriminala i korupcije (OCCRP) Agnes Adamik, bivši izvršni direktor mađarske nacionalne televizije MTV, osnovao makedonsku kompaniju Adinamik Media u 2017. U to vreme ova kompanija je kupila većinski udeo u tri medijske kompanije – Prva Republika, EM Media i LD Press Media, a od 2018. godine te kompanije su vlasništvo sedam programa na kojima se podržava naša najveća desničarska stranka VMRO DPMNE, poseduje veb stranice Internet i Lider Republike Republike (poslednja je preneta iz EM Media u Prvu Republiku). Druga kompanija, EM Media, objavljuje vesti u Kuriru, Deneshenu, na Ekonomski i Vistina.  LD Press Media vodi konzervativni veb sajt Netpress. Prema Mertak Media Center oni su pomogli premijeru mađarske Victoru Orbanu za širenje uticaja zemlje u regionu Balkana, a takođe i da podrži svog saveznika Nikolu Gruevskog i njegovu stranku VMRO-DPMNE u Severnoj Makedoniji.

MONITOR: Prvi put od osamostaljivanja i nezavisnosti na makedonskoj političkoj sceni formirana je predizborna multietnička koalicija u kojoj su zajedno Makedonci i Albanci, ali i drugi građani. Međutim, Demokratska unija za integracije upozorila je da neće pristati na formiranje nove vlade ukoliko se na njenom čelu ne bude Albanac? 

ILJOSKA: Ima još vremena da postizborna alhemija sazre. Pregovori oko formiranje vlade neće biti laki s obzirom na to da je DUI osvojila većinu albanskih glasova. Ipak, smatram da su predizborne ambicije ove stranke da dobiju premijera nerealne.

MONITOR: Vanredno stanje bilo je uvedeno 18. marta zbog epidemije korona virusa i prestalo 14. juna. Kakvo je trenutno stanje kad je riječ o epidemiji?

ILJOSKA: Tokom izbornog dana registrovano je 198 novih slučajeva KOVID 19, a četiri osobe su preminule.

MONITOR: Zbog čega je toliko zaraženih?

ILJOSKA: Najviše zbog nepoštovanje zaštitnih mera. Dok je većina sedela kući, bilo je i takvih koji su se skupljali na različitim proslavama. Ako analiziramo stanje, najviše registrovanih od KOVID 19 klastera su unutar porodica koje su se okupljale u zatvorenim prostorima, gde se osećaju  slobodni i zaboravljaju da drže propisanu distancu.

MONITOR: Jesu li zdravstvene ustanove na adekvatan način reagovale na epidemiju? 

ILJOSKA: Zdravstvene ustanove rade dan i noć kako bi mi bili bezbedni. Čuvari našeg zdravlja su postali žrtve našeg nepoštovanja propisanih mera. Oni su organizovali svoj rad tako da bi se svaki pozitivan slučaj pravovremeno izolovao i kako bi se onemogućilo dalje širenje virusa. Javnost mora da shvati da je sprečavanje daljeg širenja pandemije u našim rukama.

MONITOR: Koje su mjere trenutno na snazi i poštuju Ii ih građani?

 ILJOSKA: Zaštitne mere već popuštaju. Od srede u kafiće i restorane za isti sto može sedeti više od dve osobe, otvaraju se plaže i bazeni. Maske i držanje distance su još obavezni deo našeg svakodnevnog života. Severna Makedonija je već na listi zemalja za nabavku vakcine.

                                   Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR: Mora se naći racionalno prelazno rješenje  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Minimum političke odgovornosti koju sadašnja parlamentarna većina ima prema onima koji su za nju glasali, ali i prema svim građanima i građankama Crne Gore, jeste da kanališu političku energiju nezadovoljstva i nađu racionalan prelazni model upravljanja državom koji će pripremiti vanredne parlamentarne izbore i ostaviti nekontaminiran prostor za neku buduću saradnju

 

MONITOR: Kako vidite ocjenu premijera Zdravka Krivokapića da je na djelu državni udar?

VUKOVIĆ: Vidim lakoću sa kojom barata procjenama neko ko bi, prema dužnosti koju ima u državi koja je formalno demokratska, trebao da bude razuman i odgovoran, i da iz takve perspektive procjenjuje, argumentuje svoje procjene i dijeli ih sa javnošću. Način na koji je to učinio premijer više je bilo nalik marifetluku nekog lošeg spin majstora. No, ovo ne znači da se u nekim slojevima ovog iskaza ne krije tragična istina aktuelne crnogorske političke zbilje, i ne samo aktuelne, nego i one koja joj je prethodila, a to je da mi imamo u dužem trajanju na djelu neku vrstu državnog udara. Hoću da kažem da su ovdje državne institucije bile uglavnom kulise iza kojih se skrivala realna, vaninstitucionalna moć koja je upravljala državom i sudbinama građana i građanki u njoj.

Rodno mjesto ovoga što se sada dešava u političkom životu Crne Gore su upravo te crne kutije vaninstitucionalne i netransparentne moći. Bilo da je ona smještena u vladičanskim odajama, kabinetima  u kojima vijeća krem domaće političke klase ili  onima u kojima se o balkanskim geopolitičkim pitanjima mrsomudi u Briselu, Vašingtonu i Moskvi, a sasvim moguće i u nekim mafijaškim štekovima u regionu i šire. Niko nije od vlasti koja se konstituisala nakon izbora 30. avgusta 2020. godine očekivao da izvedu čaroliju preobražaja društva, ali jeste da institucijama vrati moć i da, na tragu obećane transparentnosti, učini potpuno vidljivim i kontroli podložnim mehanizme zakonitog i pravednog upravljanja javnim poslovima. Desio se, nažalost, upravo kontinuitet starog načina vladanja, koje sada završava u nečemu što liči na melodramske obračune elita u predmodernim društvima.

MONITOR: Kako cijenite ono što se desilo nakon predloga GP URA za formiranje manjinske vlade, inicijative za različite  smjene koje su podnijete, ali i postupke izvršne vlasti?

VUKOVIĆ: Od samih početaka nove, trojedine vlasti i njene kvaziekspertske Vlade nije bilo naročito teško uočiti da su, umjesto armature koja bi  tu vlast dugoročno učinila smisleno održivom, u nju bile ugrađene klice razdora. Glumljenjem iskrenosti u odnosima i zavjetovanosti izbornoj volji dijela naroda koji je glasao za svrgavanje s vlasti Demokratske partije socijalista nije se moglo prikriti nepostojanje jasnog jedinstvenog fokusa u političkom djelovanju, a upravo je to ukazivalo na to da svaki dio ,,osvježavajućeg” političkog trolista ima rezervnu agendu i da je nastoji nametnuti. URA je tu svoju agentu artikulisala kroz ponudu izlaska iz krize preko modela manjinske vlade i to je, konačno, bio znak da svako može da prestane glumiti finoću i dohvatiti se batine koja se držala ispod skuta.

MONITOR: A ideja manjinske vlade, da li je ona izlaz iz političke krize?

VUKOVIĆ:  Mislim da nije. Naprotiv, u aktuelnom političkom kontekstu ideja o manjinskoj vladi onakva kakvu je predložila URA, odnosno koalicija Crno na bijelo može samo političku krizu prevesti na neki drugi kolosjek. To može dodatno zakomplikovati političke prilike u zemlji i odgoditi reforme koje bi vodile ozdravljenu društva i snaženju institucija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGO HEDL, HRVATSKI NOVINAR I KNJIŽEVNIK: Nije bilo volje da se učini odmak od Tuđmanove politike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški sud nije uspio u misiji koja mu je bila povjerna: da osudi glavne aktere krvavog sukoba u raspadu Jugoslavije, a „sitnije ribe“ prepusti lokalnim pravosuđima

 

MONITOR: Prošle jeseni je prošlo 30 godina kako je Hrvatska formalizovala nezavisnost i, istovremeno, otpočeo je rat na teritoriji Hrvatske. Vi ste novinar s velikim iskustvom iz tog perioda. Koliko su tadašnje srpsko rukovodstvo i prevlast pristalica pro-Miloševićeve politike u Predsjedništvu SFRJ, a koliko retorika pobjedničkog HDZ-a i Franje Tuđmana kao i promjena položaja Srba u novom hrvatskom Ustavu, uticali na brutalni rasplet?

HEDL: Dopustite da na to pitanje pokušam odgovorite s „ki bi da bi“, rečenicom koju je izgovorio Franjo Tuđman a koju su onda jezični stručnjaci preveli kao „što bi bilo kad bi bilo“. Moglo se, naravno, da je bilo pameti s obje stane, izbjeći sukob i civilizirano se razići, ali sve je nekako išlo „tuk na utuk“. Teza o „svim Srbima u jednoj državi“ (dakako i s teritorijima na kojima su živjeli), s jedna strane i definiranje Nezavisne Države Hrvatske kako to nije bila samo zločinačka tvorevina, nego i izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda“, nikako nije moglo zajedno. Da Milošević nije sanjario o Velikoj Srbiji, a da Tuđman i HDZ nisu relativizirali zločinački režim Ante Pavelića, moglo se normalno razići, poput Čeha i Slovaka i svaka je država mogla nastaviti svojim putem. Tuđman je, recimo, kada je došao na vlast, mogao otići u Jasenovac, pokloniti se žrtvama i reći kako se takav zločin nikada više neće ponoviti i kako će Srbi u novonastaloj hrvatskoj državi imati ista prava kao i Hrvati, a Milošević je mogao pozvati hrvatske Srbe i reći im da priznaju hrvatsku državu kao svoju, jer će u njoj imati sva prava. Ali, toga nije bilo pa se danas svako lamentiranje o tome može svesti na ono citirano: ki bi da bi.

MONITOR: Danas je Hrvatska članica EU i NATO, ali i, reklo bi se, pod jakim uticajem nasljeđa politike prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana koji se, iako partizan i komunistički general, nije ustezao da daje šovinističke izjave, pa i vodi takvu politiku. U izvjesnoj mjeri, opterećeni tim nasljeđem su i neki vrlo visoko pozicionirani dužnosnici iz SDP-a. Ima li tome „lijeka“?

HEDL: Proces detuđmanizacije mogao se elegantno provesti nakon njegove smrti, kada na vlast dolazi koalicija predvođena SDP-om, a na Pantovčaku Stipe Mesić zamjenjuje Tuđmana. Ivica Račan i Dražen Budiša, osovina koalicije SDP-HSLS, koja je došla na vlast početkom 2000. godine nije bila najsretnija. Budiša je bio umjereni nacionalist, Račan je na leđima imao stigmu Saveza komunista, pa je njihova Vlada škripala od samog početka i funkcionirala uz mnogo kompromisa. Na kraju Budiša je napustio koaliciju. Nije bilo volje da se učini odmak od Tuđmanove politike, smatrali su vjerojatno kako je dovoljno da se smanje ovlasti predsjednika Republike, pa su razvlastiti Stipu Mesića i gotovo ga sveli na ulogu fikusa. Mesić je, koliko je mogao, učinio ozbiljan odmak od Tuđmanovog autoritarnog, povremeno i diktatorskog načina vladanja, ali i da je htio, nakon što su mu skresane ovlasti, nije mogao biti „Tuđman nakon Tuđmana“. Onda se na vlast vraća HDZ, dolazi Ivo Sanader, detuđmanizaciju više nitko ne spominje. Njegovu, Tuđmanovu ulogu, trebalo je pažljivo odvagati i smjestiti je na skali između zasluga i zabluda, točno na ono mjesto gdje pripada. To nije učinjeno, pa je danas hrvatska javnost podosta podijeljena oko toga: jedni mu dižu spomenike, drugi po njima šaraju sprejom.

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Ipak, sve i da bude formirana, jedna oročena i iznuđena vlada ne može državu izvući iz političkog, pravnog i ekonomskog haosa koji su većinske vlade stvarale trideset godina.

Otežavajuća okolnost je ponašanje ove sadašnje, odnosno odlazećeg premijera i nekih ministara kojima pogled na svijet ne doseže dalje od ruševina lovćenske kapele.

Ukoliko bude formirana, najvažnija promjena koju bi donijela manjinska vlada bila bi okretanje zemaljskim temama. Ali, da bi do takve promjene došlo, najjače parlamentarne partije morale bi najprije da promijene – sebe.

Naravno da ovakav DPS nikad neće glasati za državnog tužioca za kojeg postoji makar udaljena sumnja da će se baviti svojim poslom.

Naravno da se ovakav DF nikad neće posvetiti slobodi, pravdi i jednakosti drugih naroda osim srpskog, niti se odreći osuđenih zločinaca Mladića i Karadžića, a kamoli (za sada) nevinog Vučića.

MONITOR:  Priča o formiranju manjinske vlade aktuelizovana je nakon posjete visokog američkog zvaničnika Gabrijela Eskobara. Vidite li vezu eventualnog raspleta političke krize u Crnoj Gori sa geopolitikom?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Sve u Crnoj Gori ima veze sa geopolitikom, ne funkcionišu ni ostale države mimo svijeta. Problem je što mi ne shvatamo da se svojim ponašanjem ne kandidujemo za podršku nego prizivamo staratelje, još otkako smo ranih devedesetih pokazali koliko zla možemo da nanesemo i susjedima i sebi.

Tako to biva kad malobrojni narodi na vrijeme ne nauče da borba protiv stranog okupatora donosi slobodu državi, ali da je za slobodu svakog građanina pojedinačno najvažnije ograničiti moć domaćih gospodara.

Za društvo koje demokratiju upoznaje sa dvjesta godina zakašnjenja svakako je zdravije da čuje savjete ovog Eskobara, Gabrijela, nego da nastavi putem njegovog prezimenjaka Pabla.

Uostalom, ništa nam novo nije rekao ni novi izaslanik SAD-a, ni oni stari iz EU. Država koja hoće u evroatlantske integracije mora poštovati principe NATO-a i Evropske unije. Pravne i političke tekovine Srbije i Rusije možemo početi da preuzimamo kad srpsko-ruske integracije dobiju podršku iznad 50 posto…

MONITOR:  Ukoliko manjinska vlada ipak ne bude prihvaćena, kako će se odvijati politički proces u Crnoj Gori?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Moraćemo na vanredne izbore iako ćemo nakon njih opet dobiti manjinsku vladu, što je ne samo besmisleno nego i skupo. Izgubićemo još nekoliko mjeseci i koji milion eura da bismo dobili ono što danas odbijemo.

Obrazovno zapušteno, politički nepismeno, finansijski osiromašeno i moralno pogubljeno društvo ponovo će slijediti iste lidere. A oni će, naravno, i dalje biti nesposobni da preuzmu odgovornost vlasti, previše sujetni da prihvate savjete mudrijih, nespremni da izdrže teret vlastite pobjede i nevoljni da se žrtvuju za opšte dobro.

MONITOR: Kako vidite rezultate aktuelne vasti, odnosno Vlade, tokom protekle godine? U prethodnoj kolumni kazali ste da je to „dvanaest mjeseci iz niđe u ništa“.

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Tom naslovu moje kolumne nemam što ni da oduzmem, niti da dodam. Osim da je svako rješenje bolje od ovog mrcvarenja, naročito nakon što je premijer u utorak konačno skinuo masku zbunjenog profesora i pred javnošću pokazao pravo lice.

MONITOR:  Nikšićki paroh Nikola Marojević postavljen je za člana UO UCG-a na prijedlog ministarke prosvjete, kulture, nauke i sporta, Vesne Bratić. Kako komentarišete još jedno u nizu postavljenja, ljudi povezanih sa SPC-om na društveno važne funkcije?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Potpuno očekivano, nakon što javnost nije reagovala na uvođenje popova u školske savjete. Ništa lično, ne poznajem gospodina Marojevića ali spremna sam da garantujem kako će UCG imati više koristi od njega nego od onog gospodina Bjelice i njemu sličnih. Problem je principijelne prirode, državi državno obrazovanje – crkvi crkveno.

Nemam ništa protiv da obje pravoslavne crkve otvore svoje škole u svakom gradu, ako imaju novca neka to urade i Katolička crkva i Islamska i Jevrejska zajednica, ali popovima, fratrima, imamima i rabinima nije mjesto u sekularnim obrazovnim ustanovama.

MONITOR:  A prisustvo mitropolita Joanikija proslavi neustavnog dana Republike Srpske?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:   Kršio je Ustav Bosne i Hercegovine i crnogorski premijer, moglo bi se i mitropolitu Joanikiju progledati kroz prste. Učešće na toj proslavi neoprostivo je zbog onoga što je dovelo do tog ,,praznika”. A dovelo je –  etničko čišćenje Bošnjaka, ratni zločini nad bošnjačkim civilima i genocid u Srebrenici kao završna vojna operacija bez koje Republika Srpska ne bi mogla biti formirana.

MONITOR: Gdje su Crna Gora i region danas u odnosu na duhove devedesetih?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Duhovi devedesetih, nažalost, dobro se drže. Sve dok svi stanovnici Crne Gore ne shvate i ne prihvate istinu da je njihova država u njihovo ime prije tri decenije vodila okupatorski, a ne oslobodilački rat – ne možemo se osloboditi tih duhova.

Za suđenje ratnim zločinicima očigledno smo zakasnili, ali za presudu politici mržnje i rata nikad nije kasno…

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo