DRUŠTVO
DVADESET SEDAM GODINA OD DEPORTACIJE BIH IZBJEGLICA: Ratni zločin vlast prekriva zaboravom

Objavljeno prije
6 godinana
Objavio:
Monitor online
Za izrućivanje izbjeglica iz Crne Gore ratnim vođama bosanskih Srba niko nije kažnjen, a sudovi presuđuju da to nije ratni zločin ignorišući međunarodne standarde. Tako će biti dok god je ove vlasti na čelu sa Milom Đukanovićem
Crnogorska vlast nikada, kada bi mogla da ima takvu moć, ne bi dozvolila da se pomene a kamoli na neki način obilježi 27. maj – dan kada se u Crnoj Gori dogodio zločin nezapamćen na ovim prostorima, a možda ni u svijetu. No, nekoliko nevladinih organizacija, jedan broj intelektulaca i medija ni ove godine nisu dopustili da zaborav prekrije ratni zločin poznat kao deportacija bosanskohercegovačkih izbjeglice iz Crne Gore, koje su u njoj bile našle utočište bježeći od ratnih strahota u njihovoj državi.
Crnogorska policija je u maju 1992. nezakonito uhapsila najmanje 66 civila Muslimana i Srba, starosti od 18 do 66 godina, i kao taoce predala ih Vojsci bosanskih Srba da im, navodno, posluže za razmjenu ratnih zarobljenika.
Svi izručeni iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni, dok je druga grupa dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči. Samo je nekolicina preživjela. Još nisu pronađena tijela svih žrtava deportovanih iz Herceg Novog niti se pouzdano zna gdje su stradali.
Da su izbjeglice nezakonito uhapšene i izručene kao taoci utvrđeno je i pravosnažnom krivičnom presudom u Crnoj Gori, kao i presudom Haškog tribunala u predmetu Krnojelac. Milorad Krnojelac je bio upravnik logora u Foči.
Sudovi u Crnoj Gori to ipak nisu okvalifikovali kao ratni zločin. Presudom Višeg suda u Podgorici, koju je 17. maja 2013. potvrdio Apelacioni sud, devetorica optuženih bivših službenika crnogorske policije, MUP-a i Državne bezbjednosti oslobođeni su optužbe za zločin protiv civilnog stanovništva. Nisu, kako je obrazloženo, imali status ,,pripadnika strane u sukobu u BiH”, pa čak ni onih ,,koji su bili u službi strane u sukobu u BiH”, što je, prema tumačenju sudova,bilo neophodno da bi se mogli osuditi da su izvršili ratni zločin.
Naknadno je ekspert Evropske unije, italijanski tužilac i međunarodni sudija Maurizio Salustro u svom izvještaju o procesuiranju ratnih zločina u Crnoj Gori istakao da je takvo tumačenje pogrešno i nepoznato u međunarodnom humanitarnom pravu i praksi.
Prošle nedjelje ispred Centra bezbjednosti u Herceg Novom okupili su se preživjeli i rodbina deportovanih, predstavnici nevladinog sektora i malobrojni građani i obilježili 27-godišnjicu od tog ratnog zločina.
Potom je, prošlog ponedjeljka u Podgorici, održana diskusija Zločin Deportacija 1992. – post factum 2019, koju je organizovala NVO Akcija za ljudska prava (HRA).
Zločin deportacija izbjeglica je dokazan, ali njegovi akteri nisu adekvatno kažnjeni u skladu sa međunarodnim i domaćim pravom.Umjesto pravde, crnogorske vlasti i nadležne institucije pokušavaju da imputiraju projektovani zaborav, ocijenjeno je na tom skupu, uz poruku da sve treba preduzeti da se takav zločin više nikada ne ponovi.
„Nalogodavci i oni koji su zločin mogli da spriječe, nikada nisu procesuirani, iako je tadašnji predsjednik države Momir Bulatović na sudu priznao da je slučaj bio državna greška“, kazala je Tamara Milaš, portparolka Koalicije za REKOM za Crnu Goru.
Izvršna direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević, kazala je da je, kada je riječ o satisfakciji za žrtve, naknada štete porodicama „jedina dobra vijest“.
Ona je podsjetila da je ukupna odšteta iznosila 4.130.000 eura, nakon što je doneseno 27 pozitivnih presuda od 42 sudska postupka. Odšteta je isplaćena poslije četvorogodišnjeg suđenja kao naknada zbog nezakonitog hapšenja i deportovanja izbjeglica.
„Osim nankade štete, nažalost, Crna Gora nema čime da se pohvali“, kazala je Gorjanc Prelević.Ona je naglasila da bi za porodice žrtava bilo veoma važno da se javno saopšte sve činjenice i puna istina o tom ratnom zločinu, jer je jasno utvrđeno da nije postojao pravni osnov za hapšenje izbjeglica, kao i da se pronađu svi nestali.
Alen Bajrović, čiji je otac Osman deportovan 1992. godine, živi u Bijeloj i, kako kaže, tu će i nastaviti da živi. Njegova porodica odbila je da primi odštetu.
,,Nama nije nikakva satisfakcija novac”, kaže Bajrović, poručujući da će tragati za istinom o tom zločinu dok je živ.
I istoričar Šerbo Rastoderkomentarisao je sudsku odluku o isplaćivanju odštete jednom broju porodica žrtava deportacije.
,,Nadoknadom štete država je utvrdila cijenu života i zločina. Da li život ima ekvivalent u novcu? Mislim da je sudski proces vođen na nivou obligackonog procesa, što je moralno problematično”, kazao je Rastoder, zaključujući da je za sada kvalifikativ ovog zločina politički.
Profesor Pravnog fakulteta i nekadašnji sudija Evropskog suda za ljudska prava Nebojša Vučinić kazao je da je suštinsko pitanje u vezi sa ovim zločinom to što crnogorski sudovi nisu uzeli u obzir ratni kontekst u kojem se zločin dogodio kao i stav suda da izbjegli nisu bili pripadnici ratujuće strane, iako su za to mogli da koriste brojne presude međunarodnih sudova. Ne možete donositi presude u ovakvim stvarima ako se ne pozivate na presude međunarodnih sudova, istakao je Vučinić.
,,Istraga mora da pokaže šta se i zašto se to desilo. U ovom slučuju rezulati istrage su u neskladu sa presudom da to nije ratni zločin. To je moja osnovna zamjerka”, kazao je Vučinić.
Po njegovom mišljenju bitno je da su izbjeglim građanima BiH u Crnoj Gori život i bezbjednost bili osigurani i da su u njoj zakonito boravili, ali su nasilno vraćeni tamo gdje su im i život i sigurnost bili ugroženi, ali to sudovi nisu uvažili. Takođe, sudovi nisu ušli u suštinu kako bi se pravno kvalifikovalo šta se sve desilo niti su uzeli u obzir uzimanje talaca, što je ratni zločin, zaključio je Vučinić.
Milan Popović, profesor Pravnog fakulteta, smatra da je, kada se govori o sudskim procesima o ovom zločinu, vrlo deficitarna dijagnoza da se radi o nedostatku političke volje: ,,Prava dijagnoza je da je ovo besudna zemlja. Riječ je o čitavom sistemu, a ne samo o nedostatku političke volje”.
On, kako je rekao, ne zna da li će do kraja naših života ratni zločin deportacije biti procesuiran. „Jedino sam siguran da, dok je našeg vrhovnog oligarha na vlasti, neće“,uvjeren je Popović.
Nadžiba Bajrović, supruga deportovanog Osmana, kome se ni danas ne zna grob, ostala je da živi u Bijeloj i svake godine dolazi na memorijalno okupljanje u Herceg Novi. Došla je i prošle nedjelje.
,,Ovo je jedino mjesto na kome mogu iskazati svoju bol i nezadovoljstvo i uputiti kritike na više adresa za ovaj zločin. Pozivam sve institucije: predsjednike države, Vlade i Skupštine, sudstvo, Državno tužilaštvo i policiju da se uključe u rasvjetljavanje ovog zločina, a one koji su krivi privedu pravdi i zasluženo kazne”, poručila je Bajrović.
Pozvala je predstavnike EU i ambasada da se uključe u rasvjetljavanje zločina, navodeći da je razočarana njihovim dosadašnjim (ne) djelovanjem.
Pošto ratni zločini ne zastarijevaju ostaje nada će jednog dana svi odgovorni za ovaj biti adekvatno kažnjeni.
Krivična prijava protiv Đukanovića
Profesor Pravnog fakulteta Milan Popović, glavni urednik Monitora Esad Kočan i poslanik Pokreta za promjene Koča Pavlović podnijeli su 2012. godine krivičnu prijavu protiv Mila Đukanovića i vrha tadašnje, a najvećeg dijela i sadašnje izvršne i pravosudne vlasati Crne Gore. Prijavu su podnijeli zbog ratnog zločina ,,deportacija 1992. i pomaganja počiniocima zločina da izbjegnu pravdu”.
,,Slučaj departacija” 1992. godine obuhvata više od 150 izbjeglica iz BiH, Bošnjaka i Srba, koji su nakon hapšenja u Crnoj Gori predati vlastima Republike Srpske. Mnogima od njih se od tada gubi svaki trag, navedeno je u prijavi.
Popović, Kočan i Pavlović, kao ključni dokaz za taj zločin, navode svjedočenje Momira Bulatovića u podgoričkom Višem sudu u novembru 2010. godine, koji je u vrijeme izvršenja tog zločina bio šef države.
,,Bulatović je pred sudom nedvosmisleno potvrdio: svi smo sve znali, a Milo najviše. U cjelini, svjedočenje Bulatovića bilo je istovremeno i samooptuživanje cjelokupnog crnogorskog državnog vrha 1992, a posebno i najviše Đukanovića, u vrijeme izvršenja zločina prvog ministra, odnosno predsjednika Vlade Crne Gore”, navodi se u prijavi. Podsjetimo, Momir Bulatović je sve ovo što je priznao označio ,,državnom greškom”.
Krivična prijava je odbačena, zbog navodnog nedostatka zločina, iako je ne samo dokaz, nego notorna činjenica da je u vrijeme izvršenja zločina Milo Đukanović bio predsjednik vlade Crne Gore, čiji je tadašnji ministar unurašnjih poslova Pavle Bulatović poslao nedvosmisleni telegram centrima bezbjednosti za postupanje koje je kasnije kvalifikovano kao ratni zločin deportacije.
Ni spomenika, ni izvinjenja
Nevladine organizacije HRA, Centar za građansko obrazovanje, ANIMA i Savjet za građansku kontrolu rada policije prije osam godina uputili su crnogorskim vlastima tri inicijative.
Prva je upućena tadašnjem predsjedniku Skupštine Crne Gore Ranku Krivokapiću i svim šefovima poslaničkih klubova da se proglasi Dan sjećanja na žrtve deportacije.
Tadašnjem predsjedniku Vlade Crne Gore Igoru Lukšiću, ministru unutrašnjih poslova Ivanu Brajoviću, ministru kulture Branislavu Mićunoviću i predsjedniku Opštine Herceg Novi Dejanu Mandiću obratili su se sa predlogom da se podigne spomen obilježje žrtvama deportacije ispred zgrade Uprave policije u Herceg Novom, čime su podržali i takvu želju porodica deportovanih žrtava.
Treća inicijativa adresirana je na ministra unutrašnjih poslova da se crnogorska policija izvini zbog nezakonitog postupanja prilikom hapšenja i izručivanja izbjeglica njima neprijateljskoj vojsci u Republiku Srpsku.
Nijedna inicijativa nije prihvaćena.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
IZDVOJENO
-
NOVA-STARA STRATEGIJA ZA MALE HIDROELEKTRANE: Monopol za privilegovane
-
ZORAN PUSIĆ: FOTOGRAFIJA CRNE RUPE (III): Vidjeti nevidljivo
-
STEVAN BODROŽA, REDITELJ: Vjerujem u katarzu
-
Kad realizam postane nerealan
-
IZBORI ZA EVROPSKI PARLAMENT: POPULISTIČKI NAPAD NIJE USPIO: Bez jasne ravnoteže moći
-
Bačilo na Šar Planini
DRUŠTVO
ODLUKA UPRAVNOG SUDA O SOLANI: Prirodni biser nije državni nego tajkunski

Objavljeno prije
5 danana
14 Juna, 2025
Jedno od najzahtjevnijih poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom 27 – životna sredina i klimatske promjene, ne može biti zatvoreno dok u punom kapacitetu ne zaživi Park prirode Solana. U Briselu su jasni da je suštinski odnos prema Solani test za cijelu Crnu Goru kako shvata obaveze u zaštiti životne sredine. Opet smo pokazali – nikako
Upis države na prostor ulcinjske Solane ,,Bajo Sekulić” je nezakonit, odlučio je Upravni sud.
,,Upravni sud Crne Gore je presudio da je 15 miliona kvadrata solane u Ulcinju nepravedno oduzeto Eurofondu koji je kupio za 800 hiljada eura.Pravedna kupovina, nema što.Isto kao da ti neko proda kvadrat stana u Podgorici za 50 centi. Ili da za kilo paprika kupiš porše. Ili, recimo, da pridaš malo para pa Milov majbah daš u zamjenu za 15 miliona kvadrata najluksuznijeg zemljista u Crnoj Gori. Poješće nas mrak”, komenatarisao je presudu na svom Fejsbuk profilu ekološki aktivista i dugogodišnji borac za spas Solane Darko Saveljić.
Stečajna uprava Solane podnijela je tužbu Upravnom sudu nakon što je Uprava za katastar u junu 2022. godine upisala kao vlasnika imovine Solane državu Crnu Goru. To se desilo na osnovu rješenja Vladinog Savjeta za privatizaciju koje je donijelo rješenje da Eurofond nije platio tržišnu naknadu za akcije Solane. Na čelu tadašnjeg Savjeta za privatizaciju bio je premijer Dritan Abazović, na čelu Ministarstva finansija Aleksandar Damjanović, Uprave za katastar Koča Đurišić, a PJ Ulcinj Dževdet Čaprići. Tadašnja ,,pobjeda” države iz URA je objašnjena ovako: ,,Mi smo imali jednu krađu naočigled očiju javnosti gdje je zemljište ‘Solane’ od skoro 15 miliona kvadratnih metara ustupljeno Veselinu Baroviću za svega 800.000 eura, nakon čega je on imao namjeru da ga proda za skoro 260 miliona eura i prenamijeni za građevinsko zemljište”.
Najnovijim rješenjem Upravnog suda stečajna uprava bi ponovo mogla da pokrene prodaju imovine jer je ona vraćena Eurofondu, koji je većinski vlasnik Solane u stečaju.
Stečaj u Solani uveden je u prvoj polovini 2005. godine, a neuspjeli petogodišnji plan reorganizacije trajao je od početka 2006. godine.
Većinski paket tog preduzeća je za oko 800.000 eura preuzeo 2005. Eurofond, čiji je jedan od akcionara biznismen Veselin Barović, blizak Milu Đukanoviću.
Nakon privatizacije, proizvodnja soli je opala, fabrika izgubila koncesiju za korišćenje morske vode, Eurofond je podizao kredite zalažući imovinu fabrike, a onda je 2011. u preduzeću opet proglašen stečaj. Eurofond je te godine zatražio da mu se pravo korišćenja imovine preduzeća pretvori u pravo svojine, navodeći da je prilikom privatizacije platio tržišnu cijenu.Nijesu uspjeli ni brojni pokušaji prodaje jer je Solana nuđena po cijeni većoj 300 puta od one koju je platio Eurofond.
Upravni sud je sada usvojio tužbu stečajne uprave i poništio osporeno rješenje o upisu prava svojine državi Crnoj Gori nad imovinom Solane
,,Da bi Država svoje pretenzije u pogledu vlasničkih prava na predmetnim nepokretnostima mogla ostvariti, neophodno bi bilo da eventualno inicira parnični postupak u kome bi se raspravljalo o osnovanosti zahtjeva za utvrđenje prava svojine, sem ukoliko nije riječ o zemljištu na kome bi Država ex lege, s obzirom na kategoriju zemljišta mogla imati pravo svojine”, navodi se u novoj odluci Upravnog suda.
Posebno zanimljivo je sljedeće obrazloženje presude: ,,U eri vladavine društvene svojine (kao svačije i ničije) moguće je naći argumente za opravdanje postojanja tih prava, koja su joj imanentna, a kojima su zakonodavci htjeli, čisto neuspješno, da joj daju kakav-takav imovinsko-pravni izraz. Danas nema opravdanja da u eri vladanja novih svojinsko-pravnih odnosa ova prava egzistiraju i dalje. Prava iz bivše društvene svojine bila su smetnja za realizaciju investicionih, prodajnih i drugih aranžmana. Najveći broj društveno-pravnih lica je u stvari prestao da postoji i umjesto njih nastali su novi subjekti, kao njihovi pravni sljedbenici. Na ove subjekte prešla su i nepretvorena prava iz društvene svojine. Naravno, to je samo po sebi protivrječno”.
,,Presuda Upravnog suda je van svake ekonomske i pravne logike, i predstavlja direktan pucanj u naš evropski put, jer Solana predstavlja glavnu stavku u poglavlju 27 koje se tiče zaštite životne sredine. Bez adekvatnog rješenja pitanja Solane nema daljeg progresa na putu učlanjenja u EU”, saopštio je predsjednik ulcinjske URE i bivši predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.On je dodao i da je presuda Upravnog suda, takođe, jasan pokazatelj da neke megalomanske ambicije sumnjivog kapitala nastavljaju da vrebaju najvrjednije resurse Ulcinja i Crne Gore, uz najmanju moguću cijenu i van svih zakonskih procedura.
Njegov partijski lider Dritan Abazović, na konferenciji za štampu u Skupštini, izjavio je da se radi o teritoriji koja je ogromna – 15 miliona kvadratnih metara koja vrijedi najmanje 200 miliona eura. ,,Nakon velike borbe prošle Vlade, Upravni sud želi da vrati stvari na staro. Pokušaćemo na sve načine da se odupremo tajkunima”, kazao je Abazović i dodao da su crnogorski tajkuni koji su tada vodili Eurofond kupili Solanu za pet centi po kvadratu.
Otkako je država ,,preuzela” Solanu nije urađeno mnogo. Najstarijim ulcinjskim preduzećem, shodno odluci Vlade, upravljaju NPCG od avgusta 2015.godine, s ciljem zaštite biodiverziteta.
Ulcinjska Solana je nakon usvajanja odluke na sjednici lokalnog parlamenta 24. juna 2019. godine, proglašena zaštićenim područjem Parkom prirode. Ni pet godina od preuzimanja vlasti nijesu uspjele da uspostave vlasničku upravljačku strukturu za novi Park prirode. Opština je planirala da 2021. preuzme upravljanje Solanom od JP “Nacionlani parkovi Crne Gore” (NPCG),ali je odustala jer tada nije stvorila pravne pretpostavke da uđe u taj posao.
Sredinom aprila ove godine Vlada je dala saglasnost da Javno preduzeće za upravljanje nacionalnim parkovima (NP) upravlja ulcinjskom Solanom u stečaju narednih šest mjeseci. ,,S obzirom na to da upravljač Parka prirode još nije formiran, na čemu se intenzivno radi na relaciji Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, Ministarstvo finansija i Opština Ulcinj, NP i dalje vrši poslove upravljača”, piše u Vladinoj informaciji.
Ugovor o zakupu predstavlja pravni osnov za angažovanje 21 bivšeg radnika Solane na poslovima realizacije planskih aktivnosti i očuvanja prirodnih vrijednosti Solane.
Oko formiranja preduzeća koje bi upravljalo Solanom, Vlada i Opština Ulcinj bezuspješno pregovaraju, najava predsjednika Opštine Ulcinj Genci Nimanbegua da je njegova intencija da novo preduzeće bude formirano do kraja prošle godine nije ostvarena. Prema planu, Opština Ulcinj bi u novoformiranom preduzeću Park prirode “Ulcinjska solana”, bila suvlasnik sa Vladom.
Institucijama se nije žurilo. iako su stručnjaci naglašavali da je proglašenje Solane za park prirode samo mrtvo slovo na papiru. Iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) upozoravali su da su godine nebrige i neadekvatnog upravljanja područjem dovele do toga da se na Ulcinjskoj solani smjenjuju periodi poplava i suša, tako je da je ovo zaštićeno područje više puta dovedeno na granicu ekološke katastrofe.
,,Urušeni nasipi doveli su do toga da se velike količine vode zadržavaju u centralnom dijelu Solane, dok ostali bazeni veći dio godine ostaju suvi. Tako da je realizacija projekta sanacije urušenih nasipa i dovođenja slane vode u bazene pretpostavka za očuvanje ovog jedinstvenog lokaliteta kako bi ono ostalo najveći ‘aerodrom’ za ptice na istočnoj obali Jadrana”, saopštili su ranije iz CZIP-a.
Pored politike i prava, priča o Solani je dobar pokazatelj našeg odnosa prema prirodnim biserima. Solana je osnovana 1934., a posljednja berba soli obavljena je 2013. Od tada Crna Gora je jedina mediteranska zemlja koja ne proizvodi so.
Srećom da sve ne zavisi od nas, pa je Solana ne samo zbog brojnosti ptičjeg fonda već i zbog rijetkih vrsta biljaka, važna na evropskom nivou. Solana je na Ramsarskoj listi kao međunarodno značajno močvarno stanište, a najavljeno je da će biti uključena i u
Natura 2000, dio ekološke mreže koju čine područja značajna za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova u okvirima Evropske unije.
Jedno od najzahtjevnijih poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom 27 – životna sredina i klimatske promjene, ne može biti zatvoreno dok u punom kapacitetu ne zaživi Park prirode Ulcinjska Solana. U Briselu su jasni da je suštinski odnos prema Solani test za cijelu Crnu Goru kako shvata obaveze u zaštiti životne sredine. Opet smo pokazali – nikako.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
DRUŠTVO
ANDREJ VUČIĆ U PODGORIČKOM SUDU PROTIV VIJESTI: Duševni bol Prvog brata Srbije

Objavljeno prije
5 danana
14 Juna, 2025
Vučić je na sud stigao u pratnji lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića i novinara Dražena Živkovića . Obojica su poznati kao javni lojalisti Prve familije Srbije. Brat predsjednika Srbije tvrdi da su iznijete brojne neistinite i lažne informacije u tekstu, pa se odlučio da prvi put tuži neki medij
U srijedu je počela glavna rasprava pred Osnovnim sudom u Podgorici u parničnoj tužbi Andreja Vučića , brata srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića , koju je pokrenuo protiv Daily Press DOO – osnivača Vijesti . Vučić je u tužbi naveo da mu je povrijeđeno pravo ličnosti, da su širene neistine o njemu u objavi od 23. januara 2024. godine na portalu medija pod naslovom “Zvonko i Andrej slavili milijardu”.
Vučić je na sud stigao u pratnji lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića i novinara Dražena Živkovića . Obojica su poznati kao javni lojalisti Prve familije Srbije. Predsjednikov brat tvrdi da su iznijete brojne neistinite i lažne informacije u tekstu, pa se odlučio da prvi put tuži neki medij. Rekao je da je “bio zgrožen” sa tekstom i da “nije slučajno” objavljen tada. Cilj je, po njegovim riječima, bio da se “dehumanizuje i dekriminalizuje lično moj brat… predsjednik Republike Srbije”.
Andrej Vučić se na sudu poslužio uobičajenim frazama i rječnikom koje su već puno koristili i prijatelji njegove porodice, braća Milo i Aco Đukanović, te nekadašnji vođa Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) Hašim Tači . Rekao je da nikada nije osuđivan za bilo koje kazneno djelo niti se vodi postupak protiv njega. Tekst stavlja metu na čelo njemu i njegovoj porodici. On je “porodični čovjek, otac dvoje dece”, i zaposlen je u Narodnoj banci Srbije (NBS) već 28 godina. “Nikada se nisam bavio privatnim poslovima, nemam firme niti biznis na svoje ime”, rekao je Vučić. Nije, doduše, rekao kako je podstanar, kao nekada Prvi brat Crne Gore.
Jeste član vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) i član Izvršnog odbora ali je, kazao je, njegova uloga tamo marginalna. Ne smatra se javnom ličnošću i kaže da ne poznaje osobe koje su u objavljenoj SKY ECC aplikaciji pričale o njemu osim što je za crnogorskog narko policajca čuo iz medija. “Nikada nisam imao kontakt ni s jednim licem iz kriminalnog miljea”, tvrdi Andrej Vučić.
Na pitanje da li zna Zvonka Veselinovića rekao je da se s njim sreo na nekim skupovima, ali da nije njegov prijatelj, da se s njim ne druži. Onda je pojasnio: „Tačno da ga poznajem, video sam se s njim možda dva-tri puta, ali on nije moj prijatelj i nikada nisam imao nikakav poslovni odnos s njim”.
Ono što je objavljeno u tekstu Zvonko i Andrej slavili milijardu zapravo prepiska na kodiranoj SKY ECC aplikaciji koju su koristili kriminalci diljem Europe. Aplikaciju je dešifrirala francuska i nizozemska policija. Kasnije su sadržaji komunikacija putem međunarodne pravne pomoći i EUROPOL-a ustupljeni i crnogorskom tužilaštvu. Dio materijala je našao put do medija.
Glavni akteri prepiske su odbjegli narko policajac Ljubo Milović i Miloš Božović , kriminalac sa značkom BIA. Milović piše Božoviću u formi pitanja : „Vele da su Zvonko i Andrej milijardu slavili skoro“. Božović potvrđuje da „jesu slobodno, pratim ja malo kretanja njegova… imam snimaka i slika dosta iz šume“. Božović dodaje da su dvojica išla „u lov helikopterom“ s tadašnjim ministrom policije Republike Srpske Draganom Lukačem i da će ti snimci „ko zna kad valjati“.
Božović dalje piše da su njegovi momci odrađivali prljave poslove za Andreja i protiv Veljka Belivuka (Velja Nevolja) i tadašnjeg ministra policije Nebojše Stefanovića koji je ušao u sukob s predsjednikom države. Navodi da je Veselinović „u talu sa Andrejem, u svaku rabotu”. Prepiska o proslavi prve milijarde je iz marta 2021. godine, svega nekoliko dana prije nego što je aplikacija ugašena.
Ranije (početak januara 2021.) Božović piše Miloviću da se Velji Nevolji bliži kraj jer je „udario“ na Veselinovića koji „igra preko Andreja da se Nevolja makne“. Na njegovo mjesto trebao bi doći Aleksandar Vidojević (Aca Rošavi), blizak drug Danila Vučića , predsjednikovog sina. Božović je bio u pravu sa procjenom, jer je Belivuk mjesec dana kasnije uhapšen po povratku iz Crne Gore. Belivuk je imao zabranu ulaska koju su skinuli miloistički funkcioneri policije radi posjete šefu kavačkog narko kartela u Kotoru. U drugim SKY aplikacijama kavačke vođe nazivaju Mila Đukanovića svojim šefom i organiziraju kupovinu glasova za njegov račun i Demokratske partije socijalista (DPS).
Objavu teksta o prvoj milijardi su tada negirali i predsjednik Srbije i njegove političke i medijske ispostave u Srbiji. U Crnoj Gori se tada oglasio Milan Knežević koji je Prvu familiju Srbije branio ad hominem napadima na Željka Ivanovića nazvavši ga bolesnikom opterećenim Vučićem i njegovom porodicom.
Da li će sud osuditi Vijesti zbog prenošenja SKY objave ostaje da se vidi. Sudstvom i dalje vidno upravljaju braća Đukanović koje puno toga zajedničkog veže sa braćom Vučić.
Vijesti imaju teret dokazivanja da je SKY prepiska koju su objavili autentična i da nije pretrpjela izmjene prije objave. Međutim, sve i da je upitna autentičnost SKY prepiska do koje su Vijesti došle, nezavisni srpski istraživački mediji do sada su objavili puno materijala i dokumenata koji mogu potkrijepiti tekst objavljen prošle godine. Zvonko Veselinović i njegovi poslovi u Srbiji i veze s Andrejem dobro su poznati i spominju se u drugim SKY prepiskama koje su objavili beogradski mediji. Portal KRIK objavio je izvještaj BIA-e iz 2011. godine u kome je Veselinović označen kao vođa kriminalne grupe koja se bavi trgovinom drogom, švercom oružja, naftom, zelenašenjem i pranjem novca. BIA navodi da je u poslovima s drogom Veselinović blisko sarađivao s kosovskim kriminalcem Ismetom Osmanijem Curijem . Veselinovićev partner i još jedan od srpskih “patriota” Milan Radoičić je preuzeo drogu od Osmanije i prenosio je u središnju Srbiju, napisala je BIA u izvještaju. I Veselinović i Radoičić su na američkoj i britanskoj crnoj listi zbog istih “patriotskih” poslova i štelovanja izbora na sjeveru Kosova.
Portal KRIK je također objavio i fotografije Andreja i Veselinovića slikane krajem marta 2015. godine u restoranu „Salaš 137“ na Kopaoniku. Sa njima su bila još trojica muškaraca i zajedno su ćaskali i gledali košarkašku utakmicu Crvene Zvezde s njemačkom Albom . U telefonskom razgovoru s novinarkom KRIK-a, Veselinović je negirao da je tada bio s Andrejem s kojim se “jednom sreo na zdravo-zdravo dok su još opozicija bili (prije 2012.)”. Kao ni Andrej, ni Zvonko njega “ne poznaje, niti imam kontakt s njim”. „Sve je to laž, dezinformacija, spin, kao i svaki tekst o meni”“, rekao je Veselinović koji se predstavlja i kao “branitelj srpstva na severu Kosmeta”. Andrej Vučić nije odgovarao na pozive KRIK-a.
Nakon teksta u Vijestima Andrej se obratio svom kumu, “koji je lekar i koji mi je prepisao tablete za smirenje i lekove za srce”.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
BUDVA I KADRIRANJE: „Projektna“ podrška DPS-a – u foteljama

Objavljeno prije
2 sedmicena
7 Juna, 2025
Neke od ključnih pozicija u izvršnoj vlasti u Budvi ustupljene su kadrovima iz redova DPS-a. Za njih se prave i posebni, namješteni, javni oglasi, na rok za prijavljivanje kandidata od svega – tri dana. Prema Zakonu o državnim službenicima i namještenicima i Zakonu o lokalnoj samoupravi rok za podnošenje prijava na javni oglas ne može biti kraći od osam, niti duži od 15 dana od dana objavljivanja
Iako je novoizabrani gradonačelnik Budve Nikola Jovanović, u februaru ove godine, tvrdio kako „ne postoji koalicioni sprazum sa Demokratskom partijom socijalista, niti će ga biti“, te da se radi o „projektnoj“ podršci DPS , poslednji potezi oko formiranja nove vlasti u Budvi govore drugačije.
Politička realnost Budve danas je takva da vlast u Opštini drži grupacija Budva naš grad, Evropski savez i GP URA sa 12 odborničkih mandata, uz podršku sedam odbornika Demokratske partije socijalista. Neke od ključnih pozicija u izvršnoj vlasti ustupljene su kadrovima iz redova DPS-a. Za njih se prave i posebni, prigodni javni oglasi, na rok za prijavljivanje kandidata od svega – tri dana.
Opština je raspisala oglas za popunu mjesta izvršnih direktora u opštinskim preduzećima Komunalno Doo i Mediteranski sportski centar sa rokom prijave od tri dana. Brzinski konkursi po pravilu su namijenjeni poznatim osobama. Tako se unaprijed zna da najveće opštinsko preduzeće preuzima Marija Manojlović Jovićević, aktuelna odbornica DPS-a. Mediteranski sportski centar ide GP URA. Na mjestu izvršnog direktora koji će biti izabran na formalno javnom oglasu, navodno je viđena potpredsjednica budvanskog odbora ove stranke, Milica Ratknić.
U raspodjeli poltičkog plijena Pokretu URA je pripalo i preduzeće Pogrebne usluge na čijem je čelu imenovana članica lokalnog odbora, Slavica Todorović. Na funkciju gradskog sekretara za privredu imenovan je Miško Konić takođe iz ove partije koja je vlasnik jednog odborničkog mandata u lokalnom parlamentu.
Prema Zakonu o državnim službenicima i namještenicima i Zakonu o lokalnoj samoupravi ne postoji rok za prijavljivanje kandidata na javni oglas od tri dana. Rok za podnošenje prijava na javni oglas ne može biti kraći od osam niti duži od 15 dana od dana objavljivanja oglasa. Na koji način Opština Budva sprovodi javne oglase za popunu radnih mjesta nije poznato, kao ni to zašto Zavod za zapošljavanje objavljuje oglase sa nepostojećim rokom.
Predsjednik Opštine je pritisnut stavom budvanskog DPS-a da njihovi odbornici neće prisustvovati sjednici lokalnog parlamenta sve dok se ne ispune raniji dogovori oko preuzimanja određenih opštinskih službi i javnih preduzeća. DPS takođe insistira na usaglašavanju datuma oko imenovanja potpredsjednika Opštine, koji bi bio iz njihovih redova.
Na narednoj sjednici skupštine Jovanović planira da donese Plan privremenih objekata za ovu godinu, što ne može učiniti bez saglasnosti DPS-a. Zato se užurbano dijele funkcije.
U prethodnom periodu obavljena je potpuna zamjena kadrova u Savjetima javnih ustanova i Odborima direktora u preduzećima. Tamo su u značajnom broju zastupljeni članovi Demokratske partije socijalista i SDP-a.
Očekuje se i smjena na čelu Grada teatra, najpoznatije kulturne manifestacije Budve. Mjesto dosadašnje direktorke pozorišnog festivala, Milene Lubarde, navodno će dobiti Ivana Lazović, sadašnja odbornica i dugogodišnja članica DPS-a. Najavljuje se i preuzimanje Parking servisa od strane kadrova DPS-a.
Predsjednik Jovanović obećavao je da će uvesti novi model uprave i zapošljavanja na vodećim pozicijama po sistemu profesionalizacije javne uprave koju će učiniti dostupnom svim zainteresovanim stručnim osobama. Ispostavilo se da je primijenjen sistem politizacije, po kome se radna mjesta popunjavaju bez konkursa a na osnovu ličnih veza i političke pripadnosti.
Opštinske službe i sekretarijati dobili su nove rukovodioce. Svi odreda su u v.d. stanju, kako je bilo i ranijih godina.
Budvana gotovo da i nema na vodećim pozicijama u lokalnoj upravi. U tri sekretarijata od popunjenih sedam, dovedeni su ljudi sa strane. Jovanović je zaokružio posao sa investicijama najbogatije primorske opštine tako što je za v.d. načelnika sekretarijata za investicije imenovao svoju prijateljicu iz Mojkovca, Mašu Radović, odbornicu DNP u skupštini tog grada.
Mojkovčanki koja nema nikakvih veza sa Budvom, u kojoj nikada nije živjela, povjeren je najznačajniji sekretarijat u opštini. Polovina gradskog budžeta, gotovo 30 miliona eura odnosi se na investicioni ciklus za tekuću godinu kojim Sekretarijat za investicije raspolaže.
Prethodno je početkom maja za svog savjetnika za investicije imenovao Mladena Bojanića, otpravnika poslova u Ambasadi Crne Gore u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Nadzor na milionskim invesitcijama osnovni je interes političkih grupacija u Budvi i novog građevinskog lobija koji je naslijedio nekadašnje pripadnike OKG Budva. Najunosnije poslove oko izgradnje ili rekonstrukcije puteva, ulica, kanala i drugih projekata oko šminkanja i uređivanja grada, dobijaju kompanije bliske Jovanoviću i nekadašnjem predsjedniku Opštine, Milu Božoviću. Budva već dugo nije dobila investicioni projekat vrijedan pažnje.
Na poziciju v.d. načelnika sekretarijata za društvene djelatnosti imenovan je Goran Radević iz Podgorice, Jovanovićev kadar. Posao načelnika sekretarijata za zaštitu imovine od ranije je povjeren Vladu Ivanoviću iz Podgorice. Nije omogućen ostanak Đorđu Zenoviću, pravniku iz Budve, koji je taj posao obavljao u prethodnom periodu, na poziciji zamjenika sekretara.
Za sekretara za komunalno stambene poslove imenovana je Desa Vlačić kadar DPS, od ranije zaposlena u organima lokalne uprave.
Branka PLAMENAC
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 5 dana
Hljeba i blokada
Zoran Radulović
-
DUHANKESA / prije 5 dana
Konferencija evropskih nacista (CEN) u Jerusalimu
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Na početku
Milena Perović
-
DUHANKESA / prije 3 sedmice
Komanči iz Gaze
Ferid Muhić
-
ALTERVIZIJA / prije 3 sedmice
Neznanje koje košta
Milan Popović

Novi broj


IMPERIJA STANAJ POD ISTRAGOM TUŽILAŠTVA: Dim u krvotoku

SLUŽBE SELEKTIVNO PROTIV EKSTREMIZMA: Vehabije stop – spremte se četnici

SUDBINA AERODROMA U TIVTU I PODGORICI: Koncesija u sjenci skandala
Izdvajamo
-
Izdvojeno3 sedmice
ALBANSKO – AMERIČKO OPONIRANJE SPAJIĆU I ALABARU ZA ULCINJ: Važnost lobiranja
-
DRUŠTVO4 sedmice
VLAST I PRIVILEGIJE: Neće da fali
-
Izdvojeno3 sedmice
GDJE SU PRIPADNICI SEDME UPRAVE: Tajne veze
-
Izdvojeno4 sedmice
USKORO DVA TURISTIČKA KOMPLEKSA NA VELIKOJ PLAŽI: Alabar odustao, grade domaći
-
Izdvojeno3 sedmice
VELIKA PLAŽA ČEKA INVESTITORE BEZ KANALIZACIONE MREŽE: Hoteli sa pet zvjezdica na septičkim jamama
-
INTERVJU4 sedmice
SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: EU mora da bira – da li podržava narod koji nosi evropske vrijednosti ili vlast koja ih gazi
-
DUHANKESA3 sedmice
Komanči iz Gaze
-
FOKUS4 sedmice
19 GODINA NEZAVISNOSTI: Još jedan prođe dan