Povežite se sa nama

INTERVJU

DŽEMAL PEROVIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Mi smo žrtve dogovorene tranzicije

Objavljeno prije

na

Vlada je od formiranja, naizgled, nestabilna. To što joj je podrška od prvog dana upitna služi da se vlasi ne dosjete da je ta čudna Vlada rezultat dogovorene tranzicije. Stalna nestabilnost treba da opravda svaki neuspjeh pred nezadovoljnim građanima. Ostrašćenost se proizvodi sa obje strane, kako bi se građani držali u grču

 

„Lokalni izbori u Nikšiću su produbili podjele, prije svega između Srba i Crnogoraca, dok se dominantne političke grupe još koriste retorikom devedestih. A najodgovorniji ne brinu o zdravlju građana već isključivo o svom političkom ineteresu“ kaže  Džemal Perović na početku razgovora.

MONITOR: Mogu li rezultati tih izbora donijeti neke promjene u preraspodjeli vlasti i njenom ponašanju?

PEROVIĆ: Vlada je od formiranja, naizgled, nestabilna. To što joj je podrška od prvog dana upitna treba da posluži da se vlasi ne dosjete da je ta, po svemu čudna, Vlada rezultat dogovorene tranzicije. Stalna nestabilnost treba da opravda svaki neuspjeh, pred nezadovoljnim građanima koji nakon decenijske pljačke i nepravdi imaju svoja očekivanja.

Svjedoci smo da se proizvodi ostrašćenost sa obje strane, kako bi se građani držali u grču. I to upravo onaj svjesniji dio, višedecinijska iskrena opozicija režimu, koji je i pokrenuo promjene. Ne treba zaboraviti da je politička elita, u posljednjoj deceniji naročito, zaposjela političku scenu sa ciljem da se stvari ne mijenjaju, da se kanališe nezadovoljstvo i oteže proces istinskih promjena. Partiokratija je postala garant pljačke, zaduživanja, devastacije životne sredine, zarobljenih institucija, socijalnog raslojavanja.

MONITOR: Vratimo se toj  dogovorenoj tranziciji?

PEROVIĆ: Ovdašnja politička klasa  uz snažan upliv izvana,  pravi rokade i prekompozicije, nanovo harmonizuje odnose – uz drugačiju podjelu karata. Biće tu poneko kolateralna šteta, vidjećemo neku žrtvu figure ali toga je bilo i ranije ( Marović, neki gradonačelnici…).

Ovdje, naravno, ima puno nepoznanica u vezi razmjere dogovorene tranzicije. Informacije će stizati malo, pomalo. Za sada, bode oči činjenica da su svi lopovi u sedlu. Bilo je samo nekih teatralnih hapšenja, u stvari, samo privođenja. Da se ovdje desila prava tranzicija vlasti, mnogi bi već bili van zemlje, kod svojih pokradenih para. Umjesto toga, ovdje se bivši ministar – osvjedočeni lopov – kočoperi i sprema tužbe.

Neće lokalni izbori niti bilo koja prijetnja iz redova većine dovesti do krize Vlade. Svi čudni postupci ove Vlade imaju jedno objašnjenje: dobro su privezali konja.

MONITOR: Kakve poruke su glasači u Nikšiću uputili opozicionim partijama u Skupštini CG?

PEROVIĆ: Opozicija predvođena DPS-om je u Nikšiću ostvarila najbolji mogući rezultat poslije gubitka izbora na državnom nivou i svih dokaza za pljačke koji su u međuvremenu isplivali. Zašto je to tako trebala bi da se zapita nova vlast, parlamentarna većina, a najviše njihovi glasači. Debakl bivše vlasti u Nikšiću je trebao biti potvrda da je došlo do istinske smjene diktatorskog režima. Ali nije.

MONITOR: Šest mjeseci od formiranja nove parlamentarne većine i tri mjeseca nakon formiranja Vlade – kako ocjenjujete njihov rad?

PEROVIĆ: Učinjen je veliki korak, građani su u neregularnim uslovima glasali za promjene. Smjenjivost vlasti na izborima je prvi korak ka demokratiji, ka izlasku iz privatne države zarobljene od par familija. Pa čak i prvi koraci pobjednika su zvučali optimistično: Sporazum, retorika pomirenja, obećana borba protiv korupcije…

Sve što je  uslijedilo može se objasniti samo dogovorom da Kurta ne dira puno Murtu, već da prave rokade. Kako, inače, objasniti veliki korak nazad po pitanju manjina. Vlast se ne trudi da takvo postupanje makar opravda nečim. Bojim se da je taj teren svjesno prepušten DPS-u i oni to koriste kao slamku spasa, iako svi znamo po kojim kriterijumima je bivši režim vrednovao manjine (poslušnost, sluganstvo i mrvice).

Vlada je dozvolila naglašen uticaj Crkve na njen izbor i rad, što u startu i nije moralo značiti ništa loše… Malo oduška obespravljenima koji su osjetili ukus pobjede. Ali drugo je povući Crnu Goru unazad sa proklamovanog evropskog puta, koji je i nova vlast prihvatila i obećala ubrzanje. To me učvršćuje u uvjerenju da je stvar dogovorena, da DPS ne bude kažnjen kao kriminalno mafijaška organizacija.

Crna Gora se nalazi pred opasnošću da se DPS vrati! Imali bi tada stanje gore nego u Srbiji. Oživljeni DPS bi tek bio nemilosrdan. Uzdam se samo u svijest građana. Onih koji znaju za opasnost, znaju da prepoznaju fašizam sa jedne i druge strane, i da prepoznaju ovu igru političke vrhuške. Da ne bude zabune, uzdam se i u pojedine nosioce nove vlasti i međunarodnu zajednicu koja je odgovorna za odvijanje ovog procesa tranzicije, koliko god ih interesovala samo stabilnost. Moraju znati da su građani  pokazali visoku svijest o građanskim pravima, o životnoj sredini, kao i želju za pomirenjem kao preduslovom za napredak. Nova je vlast upravo njih izolovala i drži ih podalje.

MONITOR: Ne zvuči kao da je nova većina opravdala podršku koju ste im pružili uoči prošlogodišnjih parlamentarnih izbora?

PEROVIĆ: I pored skromnih očekivanja, jer znam za razmjere tridesetogodišnje pustoši, nijesu opravdali ni očekivanja ni podršku. I to ne samo moju, bojim se i velike većine učesnika protesta Odupri se. Iako ne pravim razliku između nezadovoljnih građana na protestima ili litijama, vidim da sve više raste nezadovoljstvo jednih i drugih.

Nova Vlada treba podršku, ali ona neće biti bolja ako se nastavi nekritičko navijanje. Građani čekaju rezultate. Čekaju poteze koji će se pozitivno odraziti na kvalitet života. A gorivo je za dva i po mjeseca poskupilo četiri puta.

MONITOR: Da li je prelazak u opoziciju donio novi kvalitet partijama bivše većine?

PEROVIĆ: Ne. Mučno je slušati njihove kritike na račun nove vlasti. Sramno. Morali bi ućutati izvjesno vrijeme ili kritikovati, po mogućnosti, samo one poteze koji ne liče njihovim.

Moralni legitimitet da kritikuju sada imaju samo osvjedočeni borci protiv bivšeg režima. Mnogi od njih se nalaze u teškoj situaciji: kako smislenom kritikom ukazivati na greške novih vlasti, a ne pomoći starom režimu. Očekujem uskoro mnogo žešće napade na vlast. Ja nastojim da se ne bavim kritikom personalnih rješenja, nepotizmom, imitiranjem DPS-a u mnogo čemu. Taj je virus prenio DPS svim partijama, kao gubu.

Ali, očekujem ubrzo i korupcionaške afere, brzo će naučiti i da kradu, ipak ulaze u DPS gnijezda. Zato očekujem od Vlade i Skupštine da učine bar jednu važnu stvar, da vrate (predlože, usvoje) prvobitnu verziju Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Da možemo da ih kontrolišemo.

MONITOR: Većinu lidera tri vladajuće koalicije upoznali ste tokom pregovora i razgovora koji ste sa njima vodili u ime pokreta Odupri se. Da li su sada, iz pozicije vlasti, potvrdili ono što ste tada zaključili o njima?

PEROVIĆ: Bojim se da jesu, potvrdili i premašili. Još nijesam rekao sve o utiscima i dijalozima tih dana, da ne nanesem štetu, ne njima, nego alternativi pogubnom DPS režimu. Za vrijeme protesta sam se uvjerio u potencijale, (ne)iskrenost i volju za promjenama kod većine lidera. Sada jasnije vidim da su već tada znali za ovaj scenario. Stalno me kopkalo zašto se spremaju da izađu na izbore bez zakonske infrastrukture i elementarnih uslova. Bojim  se da će nam svi naredni izbori ličiti na nikšićke, ali će o neregularnostima govoriti samo poraženi.

MONITOR: Da li je nova vlast uspjela da definiše svoje prioritete i koliko su oni saglasni sa prioritetima društva?

PEROVIĆ: Nije.  To je moja najveća zamjerka. Nakon prvobitnih smjernica, proklamovanih prioriteta, obećanja oko lustracije, uspostavljanja nezavisnih institucija, zakona o porijeklu imovine, još ne pokazuju da je zauzet taj pravac. To su teme koje bi mogle okupiti osiromašene i obespravljene građane, osnažiti podršku Vladi.

Do sada su bar mogli uskladiti retoriku i ne izlijetati  sa kontradiktornim izjavama. Otuda utisak da ovu Vladu pola građana ne doživljava kao svoju.

MONITOR: Ima li u Crnoj Gori politike bez identitetskih pitanja?

PEROVIĆ: Vjera i nacija kao centralne teme, to je nazadno i loše za društvo.  To plaćamo civilizacijskim zaostajanjem, evo 30 godina. Tu vidim i suodgovornost građana, jer ne bi ni loši političari sijali to sjeme da teren nije plodonosan. Nacionalizam i vjerska isključivost su ipak klizav teren, koji ne daje rezultate na dugi rok. Uzme se neki mandat, uzme se neđe i vlast, napravi se šteta, pokrade se ponešto. I ostaje bruka. Tako su završili svi nacionalisti. Kao bogati i zli. Želim da to uvide u Vladi. Naročito istinski vjernici i patriote. Oni mogu puno učiniti samo nepotezanjem takvih tema u javnom diskursu.

MONITOR: Sve češći incidenti govore kako jača pritisak na manjine. Kako na to gledate vi iz Ulcinja?

PEROVIĆ: Ulcinj je širokogrud, iako ne sasvim imun na ovaj novi talas. Duga tradicija suživota i više od sto godina turističke tradicije je donijela i ukorijenila civilizacijske vrijednosti. Ali imam od početka razumijevanje za zebnju manjina, suviše se toga lošeg desilo u ovih 30 godina.

Uvjeravao sam koliko sam god mogao, da se 90-e ne mogu ponoviti, ali retorika radikalnih struja u dijelu nove vlasti je otrovna. Proizvodi veliku štetu, distancu.  U tome nema sreće ni za većinu ni za manjine.

 

Propuštena šansa

MONITOR: Da li partije manjinskih naroda griješe pristajući na svrstavanje u „tradicionalne partnere“ DPS-a?

PEROVIĆ: Zbog naslijeđene ranjivosti manjina, manjinske partije treba uvijek da participiraju u vlasti. To je već ukorijenjeno na postratnom Balkanu.

Ovdje je napravljen izuzetak, koliko zbog njihovih veza sa DPS-om, toliko zbog ne baš iskrene ponude nove vlasti. Da je ta ponuda bila iskrena, pokazalo bi se nakon odbijanja partija manjina, bar neka mjesta u novoj vlasti bi dobili pripadnici manjina koji nijesu u nacionalnim strankama.

Vlada je praktično jednonacionalna, tačnije jednovjerska. Kome to ide u prilog, valjda ćemo saznati. Za sada se samo zna da to jača DPS.

MONITOR: Koliko Vam, ipak, izgleda moguća jača saradnja manjinskih partija sa sadašnjom većinom?

PEROVIĆ: Poslije propuštene šanse kod formiranja Vlade, sada su šanse minimalne. Mislim da su dobili neke garancije od DPS-a, da će vrhuškama biti isto i ako ostanu kod Kurte. Što se tiče građana čije glasove uzimaju, ostaće sve po starom, samo što će sada imati na koga da upiru prstom.

 

Ne treba nam VDT trenutne većine

MONITOR: Tužilaštvo ostaje jedna od „crnih tačaka“ našeg društva. Kako razriješiti taj problem? 

PEROVIĆ: Tužilaštvo i sudstvo su zarobljene institucije, rak rana ovog društva.

Mora se raditi na što bržem rješavanju tog problema, ali ne oruk sistemom, već u skladu sa preporukama EU. Zakonska infrastruktura je neupitna i to što je bivši režim zloupotrebio ne smije biti putokaz novoj vlasti. Treba  pregovarati, tražiti kompromisno rješenje i čitav proces voditi transparentno.

Vladavina prava je uslov broj jedan na evropskom putu. Na tome poslu je opravdan dogovor sa DPS-om. Sa nadom da će budući VDT, izabran kvalifikovanom većinom, biti istinski profesionalac, privržen zakonu i Ustavu. Ne treba nam VDT trenutne većine.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PROF. DR SANJA BAUK, PREDAVAČ NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U DURBANU, JUŽNA AFRIKA: Znanje je najvredniji resurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedino se znanje upotrebom i vremenom uvećava; svi ostali resursi se upotrebom i vremenom troše. Ulaganje u znanje nije trošak, kako se to često pogrešno tumači, nego ulaganje u bolju budućnost

 

MONITOR: Uskoro će u organizaciji „Anime“ biti promovisana Vaša zbirka kratkih priča „Što Google zna o meni…“. Predstavite svoju knjigu?

BAUK: Nevelika po obimu, moja najnovija knjiga je kolekcija autoetnografskih zapisa. Riječ je o kombinovanju autobiografije i etnografije, na način da sam lična iskustva unijela u istraživanja različitih kulturoloških entiteta. U fokusu je savremeno crnogorsko društvo, uključujući sve varijete koji ga obogaćuju, ali u nekim zapisima se osvrćem i na druge sredine u kojima sam kraće ili duže obitavala tokom proteklih dvadeset godina. Sva ta etnografska zapažanja su prožeta mojim ličnim iskustvima, te su s toga snažno emotivno obojena, ali i iskrena.

Zahvaljujem Animi na izraženoj dobroj volji da mi promoviše knjigu. Promocija će biti u drugoj polovini jula.

MONITOR: Bavite se naukom. Što Vas je natjeralo da se iskažete i na ovaj način?

BAUK: Bavim se naukom, pišem i objavljujem, ali sebe smatram naučnikom i piscem u „pokušaju“. Najviše volim za sebe da kažem da sam istraživač.

Nauka daje jako dobar i sveobuhvatan uvid u različite aspekte stvarnosti, ali ne i u njen totalitet. Ona je dobar put do saznanja, ali nije jedini. Postoji još dosta saznajnih puteva, koje zvanični naučni establišment obično potcjenjuje.

Kao pasionirani čitalac svega što mi duhovi nauke i umjetnosti donesu, u jednom trenutku sam poželjela da se oprobam u pisanju. Ne samo istraživačkih i stručnih knjiga i radova, već i kratkih priča, eseja. Nije mi bio toliko važan ishod, koliko stvaralački put i učenje na sopstvenim greškama. Na tom putu sam došla do nekih neočekivanih spoznaja; tipa, da su izdavači, većinom, postali „ucjenjivači“ pisaca, a da knjižare neće da uzmu knjigu ni na komisionu prodaju, ako kako oni kažu, niste etablirani pisac. To su teške spoznaje, pogotovo za početnike.

MONITOR: U knjizi pišete da ste nakon 23 godine radna na UCG istjerani s posla i da sada predajete u Južnoj Africi. Kako je došlo do toga?

BAUK: Iz ovog vašeg pitanja shvatam da je prosede trebalo da bude maštovitiji! Nastojaću ubuduće da se popravim.

U pravu ste, to su činjenice. Ali nije toliko bitno za čitaoce to što sam istjerana s posla, koliko je bitno da se upoznaju sa brutalnošću tog čina. Imala sam potrebu da ostavim pisani trag o tome, da se ne zaboravi; sa dubokom željom da se tako nešto, nikada više, bilo kome ko to ničim nije zaslužio – ne ponovi! Željela sam da taj čin „ogolim“ i izložim osudi čitalaca, odnosno, javnosti.

U najkraćem to mogu da opišem kao „osvetu loših đaka“, ili kao „operacionalizaciju ljubomore“, odnosno, njeno pretakanje u zlo. Ne bih da čitaocima uskratim slobodu kreacije u izvođenju zaključaka kako je i zašto do toga došlo. U knjizi je data jedna cjelovitija slika čitave situacije, koja je prethodila tom „okidačkom“ činu i ostavila bih detalje za promociju i za vrijeme koje će čitaoci posvetiti knjizi, čitajući je i analizirajući redove i ono između njih.

Otkaz i način kako je on sproveden u (ne)djelo, bio je grub, ali neuspješan, pokušaj da mi se ukalja ugled koji sam decenijama izgrađivala, poštenim radom i pristojnim odnosom prema studentima i kolegama. Ali eto, sve što se dešava, dešava se valjda s nekim razlogom. Nadam se da mi se i ovo zlo desilo za neko dobro. Ove knjige o kojoj sada razgovaramo, u krajnjem, ne bi bilo da nije bilo toga zla!

Trenutno sam u Južnoj Africi i radim kao profesor i istraživač na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu. Južna Afrika je jako lijepa i prirodno bogata zemlja iako je njeno mineralno blago nemilice eksploatisano više od sto trideset godina. Ukoliko vođe ovdje odluče da investiraju više u znanje, po mojoj procjeni, ova zemlja ima odlične izglede da ostavi iza sebe aktuelnu ekonomsku, kao i sve prateće krize, i da se razvije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Za bolju budućnost regiona treba nam konfederacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dovoljno velikim zajedničkim tržištem da može da zaštiti proizvođače, sa širokim kulturnim, sportskim, umjetničkim i naučnim prostorom da podstakne kvalitet, a možda jednog dana i sa zajedničkom spoljnom politikom i odbranom, da ne budemo prašina na svakom vjetru

 

Naš sagovornik Saša Janković niz godina je bio kao dugogodišnji Zaštitnik građana (2007–2017) jedan od malobrojnih čelnika institucija u Srbiji koji su pokazali da je moguće biti nezavisan i stručno obavljati povjereni posao. Pred predsjedničke izbore 2017. godine prepoznat je, od dijela javnosti, kao odličan kandidat za predsjednika Srbije. U aprilu te godine, bio je glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću i drugi po broju osvojenih glasova. Osnovao je Pokret slobodnih građana i bio njegov prvi predsjednik. Danas nije stranački svrstan političar, ali sudeći i prema ovom intervjuu, intenzivno se bavi političkom problematikom, s donekle drugačijim pristupom, van dnevnopolitičkih tema i olako donijetih rješenja.

MONITOR: Za godinu dana će se u Srbiji održati redovni predsjednički izbori. Na prethodnim – 2017. postigli ste značajan izborni rezultat. Šta biste savjetovali onome ili onoj koji će se 2020. godine suprotstaviti Aleksandru Vučiću?

JANKOVIĆ: Netraženi saveti ne služe ničemu, te ih ne dajem.

Podsetiću, čovek sam koji je ne jednom, već čak dva puta ujedinio opoziciju i poziciju u Srbiji! Prvi put kada su svi glasali za mene kao Zaštitnika građana u Narodnoj skupštini, a drugi put posle niza neslaganja, kada sam 2018. godine konačno rekao da neću u Savez za Srbiju, jer niti vidim čemu politički služi, a izgleda mi i da neće ni da radi. Tada se celo opoziciono nebo sručilo na mene uz povike da pravim štetu i da treba da odstupim iz politike koju „ne razumem“. Tu se opozicija po drugi put složila sa vlašću koja me je iz politike terala i pre nego što sam u nju i ušao. Ne želeći da delim ionako slabu opoziciju, ali ni da pravim novu grešku, povukao sam se. Više se ne bavim stranačkom politikom već samo ljudskim, javnim i nacionalnim interesom. Odnos vlasti i opozicije zanima me samo toliko koliko je zdrav odnos između njih u nacionalnom interesu. A itekako jeste.

MONITOR: Pretpostavljam da pratite ovo više za javnost mučno nego „unutrašnje-demokratsko“ prepucavanje u srpskoj opoziciji. Izjavili ste da smatrate kako je nepotrebno pregovaranje i platforme kojima bi se vlastima iznijeli zahtijevi u vezi sa predizbornim uslovima, već samo da se traži primjena postojećih zakona. S druge strane ste i za bojkot?

JANKOVIĆ: Onaj ko misli da je bolji od Vučića, ako smatra da je narod uz njega, nesumnjivo treba da izađe na nacionalne izbore bez obzira na uslove i pobediće. A ako vidi da nema prelomnu podršku, treba da ih bojkotuje i da im ne daje legitimitet jer oni zaista niti su fer, niti slobodni, te i nisu izbori. Najgore je, mislim, raditi po malo od svega.

A izborni uslovi će biti onakvi kakve Vučić proceni da mora da obezbedi i nikakvim se „pregovorima“ on ne može nešto nagovoriti. Besmisleno je gubiti vreme na promenu njegovog stava argumentima, jer su njegovi ciljevi nevezani za te argumente.

MONITOR: Pohvalili ste mogućnost da se i ljudi iz regiona vakcinišu u Srbiji. Vjerujete li da „vakcina diplomatija“ Aleksandra Vučića može ublažiti dosta nekonzistentnu politiku prema susjedima koja je sada obogaćena i sintagmom „srpski svet“?

JANKOVIĆ: Naravno da sam pohvalio, pa šta je trebalo – da puste da vakcinama istekne rok i da propadnu? Nikad nisam pripadao ljudima koji kod političkih neistomišljenika vide sve ružno i naopako, a u sebi i svom dvorištu samo anđelčiće.

Nije tajna ni da mislim da politika ne može da bude samo lokalna, već mora da ima i velike ciljeve, da ljudima ponudi nešto što pojedinačno ne mogu da ostvare. Politike koje sada živimo uglavnom bi, u stvari, trebale da budu u domenu borbe protiv kriminala, a ne ozbiljne političke analize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo