Povežite se sa nama

INTERVJU

DŽEMAL PEROVIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Mi smo žrtve dogovorene tranzicije

Objavljeno prije

na

Vlada je od formiranja, naizgled, nestabilna. To što joj je podrška od prvog dana upitna služi da se vlasi ne dosjete da je ta čudna Vlada rezultat dogovorene tranzicije. Stalna nestabilnost treba da opravda svaki neuspjeh pred nezadovoljnim građanima. Ostrašćenost se proizvodi sa obje strane, kako bi se građani držali u grču

 

„Lokalni izbori u Nikšiću su produbili podjele, prije svega između Srba i Crnogoraca, dok se dominantne političke grupe još koriste retorikom devedestih. A najodgovorniji ne brinu o zdravlju građana već isključivo o svom političkom ineteresu“ kaže  Džemal Perović na početku razgovora.

MONITOR: Mogu li rezultati tih izbora donijeti neke promjene u preraspodjeli vlasti i njenom ponašanju?

PEROVIĆ: Vlada je od formiranja, naizgled, nestabilna. To što joj je podrška od prvog dana upitna treba da posluži da se vlasi ne dosjete da je ta, po svemu čudna, Vlada rezultat dogovorene tranzicije. Stalna nestabilnost treba da opravda svaki neuspjeh, pred nezadovoljnim građanima koji nakon decenijske pljačke i nepravdi imaju svoja očekivanja.

Svjedoci smo da se proizvodi ostrašćenost sa obje strane, kako bi se građani držali u grču. I to upravo onaj svjesniji dio, višedecinijska iskrena opozicija režimu, koji je i pokrenuo promjene. Ne treba zaboraviti da je politička elita, u posljednjoj deceniji naročito, zaposjela političku scenu sa ciljem da se stvari ne mijenjaju, da se kanališe nezadovoljstvo i oteže proces istinskih promjena. Partiokratija je postala garant pljačke, zaduživanja, devastacije životne sredine, zarobljenih institucija, socijalnog raslojavanja.

MONITOR: Vratimo se toj  dogovorenoj tranziciji?

PEROVIĆ: Ovdašnja politička klasa  uz snažan upliv izvana,  pravi rokade i prekompozicije, nanovo harmonizuje odnose – uz drugačiju podjelu karata. Biće tu poneko kolateralna šteta, vidjećemo neku žrtvu figure ali toga je bilo i ranije ( Marović, neki gradonačelnici…).

Ovdje, naravno, ima puno nepoznanica u vezi razmjere dogovorene tranzicije. Informacije će stizati malo, pomalo. Za sada, bode oči činjenica da su svi lopovi u sedlu. Bilo je samo nekih teatralnih hapšenja, u stvari, samo privođenja. Da se ovdje desila prava tranzicija vlasti, mnogi bi već bili van zemlje, kod svojih pokradenih para. Umjesto toga, ovdje se bivši ministar – osvjedočeni lopov – kočoperi i sprema tužbe.

Neće lokalni izbori niti bilo koja prijetnja iz redova većine dovesti do krize Vlade. Svi čudni postupci ove Vlade imaju jedno objašnjenje: dobro su privezali konja.

MONITOR: Kakve poruke su glasači u Nikšiću uputili opozicionim partijama u Skupštini CG?

PEROVIĆ: Opozicija predvođena DPS-om je u Nikšiću ostvarila najbolji mogući rezultat poslije gubitka izbora na državnom nivou i svih dokaza za pljačke koji su u međuvremenu isplivali. Zašto je to tako trebala bi da se zapita nova vlast, parlamentarna većina, a najviše njihovi glasači. Debakl bivše vlasti u Nikšiću je trebao biti potvrda da je došlo do istinske smjene diktatorskog režima. Ali nije.

MONITOR: Šest mjeseci od formiranja nove parlamentarne većine i tri mjeseca nakon formiranja Vlade – kako ocjenjujete njihov rad?

PEROVIĆ: Učinjen je veliki korak, građani su u neregularnim uslovima glasali za promjene. Smjenjivost vlasti na izborima je prvi korak ka demokratiji, ka izlasku iz privatne države zarobljene od par familija. Pa čak i prvi koraci pobjednika su zvučali optimistično: Sporazum, retorika pomirenja, obećana borba protiv korupcije…

Sve što je  uslijedilo može se objasniti samo dogovorom da Kurta ne dira puno Murtu, već da prave rokade. Kako, inače, objasniti veliki korak nazad po pitanju manjina. Vlast se ne trudi da takvo postupanje makar opravda nečim. Bojim se da je taj teren svjesno prepušten DPS-u i oni to koriste kao slamku spasa, iako svi znamo po kojim kriterijumima je bivši režim vrednovao manjine (poslušnost, sluganstvo i mrvice).

Vlada je dozvolila naglašen uticaj Crkve na njen izbor i rad, što u startu i nije moralo značiti ništa loše… Malo oduška obespravljenima koji su osjetili ukus pobjede. Ali drugo je povući Crnu Goru unazad sa proklamovanog evropskog puta, koji je i nova vlast prihvatila i obećala ubrzanje. To me učvršćuje u uvjerenju da je stvar dogovorena, da DPS ne bude kažnjen kao kriminalno mafijaška organizacija.

Crna Gora se nalazi pred opasnošću da se DPS vrati! Imali bi tada stanje gore nego u Srbiji. Oživljeni DPS bi tek bio nemilosrdan. Uzdam se samo u svijest građana. Onih koji znaju za opasnost, znaju da prepoznaju fašizam sa jedne i druge strane, i da prepoznaju ovu igru političke vrhuške. Da ne bude zabune, uzdam se i u pojedine nosioce nove vlasti i međunarodnu zajednicu koja je odgovorna za odvijanje ovog procesa tranzicije, koliko god ih interesovala samo stabilnost. Moraju znati da su građani  pokazali visoku svijest o građanskim pravima, o životnoj sredini, kao i želju za pomirenjem kao preduslovom za napredak. Nova je vlast upravo njih izolovala i drži ih podalje.

MONITOR: Ne zvuči kao da je nova većina opravdala podršku koju ste im pružili uoči prošlogodišnjih parlamentarnih izbora?

PEROVIĆ: I pored skromnih očekivanja, jer znam za razmjere tridesetogodišnje pustoši, nijesu opravdali ni očekivanja ni podršku. I to ne samo moju, bojim se i velike većine učesnika protesta Odupri se. Iako ne pravim razliku između nezadovoljnih građana na protestima ili litijama, vidim da sve više raste nezadovoljstvo jednih i drugih.

Nova Vlada treba podršku, ali ona neće biti bolja ako se nastavi nekritičko navijanje. Građani čekaju rezultate. Čekaju poteze koji će se pozitivno odraziti na kvalitet života. A gorivo je za dva i po mjeseca poskupilo četiri puta.

MONITOR: Da li je prelazak u opoziciju donio novi kvalitet partijama bivše većine?

PEROVIĆ: Ne. Mučno je slušati njihove kritike na račun nove vlasti. Sramno. Morali bi ućutati izvjesno vrijeme ili kritikovati, po mogućnosti, samo one poteze koji ne liče njihovim.

Moralni legitimitet da kritikuju sada imaju samo osvjedočeni borci protiv bivšeg režima. Mnogi od njih se nalaze u teškoj situaciji: kako smislenom kritikom ukazivati na greške novih vlasti, a ne pomoći starom režimu. Očekujem uskoro mnogo žešće napade na vlast. Ja nastojim da se ne bavim kritikom personalnih rješenja, nepotizmom, imitiranjem DPS-a u mnogo čemu. Taj je virus prenio DPS svim partijama, kao gubu.

Ali, očekujem ubrzo i korupcionaške afere, brzo će naučiti i da kradu, ipak ulaze u DPS gnijezda. Zato očekujem od Vlade i Skupštine da učine bar jednu važnu stvar, da vrate (predlože, usvoje) prvobitnu verziju Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Da možemo da ih kontrolišemo.

MONITOR: Većinu lidera tri vladajuće koalicije upoznali ste tokom pregovora i razgovora koji ste sa njima vodili u ime pokreta Odupri se. Da li su sada, iz pozicije vlasti, potvrdili ono što ste tada zaključili o njima?

PEROVIĆ: Bojim se da jesu, potvrdili i premašili. Još nijesam rekao sve o utiscima i dijalozima tih dana, da ne nanesem štetu, ne njima, nego alternativi pogubnom DPS režimu. Za vrijeme protesta sam se uvjerio u potencijale, (ne)iskrenost i volju za promjenama kod većine lidera. Sada jasnije vidim da su već tada znali za ovaj scenario. Stalno me kopkalo zašto se spremaju da izađu na izbore bez zakonske infrastrukture i elementarnih uslova. Bojim  se da će nam svi naredni izbori ličiti na nikšićke, ali će o neregularnostima govoriti samo poraženi.

MONITOR: Da li je nova vlast uspjela da definiše svoje prioritete i koliko su oni saglasni sa prioritetima društva?

PEROVIĆ: Nije.  To je moja najveća zamjerka. Nakon prvobitnih smjernica, proklamovanih prioriteta, obećanja oko lustracije, uspostavljanja nezavisnih institucija, zakona o porijeklu imovine, još ne pokazuju da je zauzet taj pravac. To su teme koje bi mogle okupiti osiromašene i obespravljene građane, osnažiti podršku Vladi.

Do sada su bar mogli uskladiti retoriku i ne izlijetati  sa kontradiktornim izjavama. Otuda utisak da ovu Vladu pola građana ne doživljava kao svoju.

MONITOR: Ima li u Crnoj Gori politike bez identitetskih pitanja?

PEROVIĆ: Vjera i nacija kao centralne teme, to je nazadno i loše za društvo.  To plaćamo civilizacijskim zaostajanjem, evo 30 godina. Tu vidim i suodgovornost građana, jer ne bi ni loši političari sijali to sjeme da teren nije plodonosan. Nacionalizam i vjerska isključivost su ipak klizav teren, koji ne daje rezultate na dugi rok. Uzme se neki mandat, uzme se neđe i vlast, napravi se šteta, pokrade se ponešto. I ostaje bruka. Tako su završili svi nacionalisti. Kao bogati i zli. Želim da to uvide u Vladi. Naročito istinski vjernici i patriote. Oni mogu puno učiniti samo nepotezanjem takvih tema u javnom diskursu.

MONITOR: Sve češći incidenti govore kako jača pritisak na manjine. Kako na to gledate vi iz Ulcinja?

PEROVIĆ: Ulcinj je širokogrud, iako ne sasvim imun na ovaj novi talas. Duga tradicija suživota i više od sto godina turističke tradicije je donijela i ukorijenila civilizacijske vrijednosti. Ali imam od početka razumijevanje za zebnju manjina, suviše se toga lošeg desilo u ovih 30 godina.

Uvjeravao sam koliko sam god mogao, da se 90-e ne mogu ponoviti, ali retorika radikalnih struja u dijelu nove vlasti je otrovna. Proizvodi veliku štetu, distancu.  U tome nema sreće ni za većinu ni za manjine.

 

Propuštena šansa

MONITOR: Da li partije manjinskih naroda griješe pristajući na svrstavanje u „tradicionalne partnere“ DPS-a?

PEROVIĆ: Zbog naslijeđene ranjivosti manjina, manjinske partije treba uvijek da participiraju u vlasti. To je već ukorijenjeno na postratnom Balkanu.

Ovdje je napravljen izuzetak, koliko zbog njihovih veza sa DPS-om, toliko zbog ne baš iskrene ponude nove vlasti. Da je ta ponuda bila iskrena, pokazalo bi se nakon odbijanja partija manjina, bar neka mjesta u novoj vlasti bi dobili pripadnici manjina koji nijesu u nacionalnim strankama.

Vlada je praktično jednonacionalna, tačnije jednovjerska. Kome to ide u prilog, valjda ćemo saznati. Za sada se samo zna da to jača DPS.

MONITOR: Koliko Vam, ipak, izgleda moguća jača saradnja manjinskih partija sa sadašnjom većinom?

PEROVIĆ: Poslije propuštene šanse kod formiranja Vlade, sada su šanse minimalne. Mislim da su dobili neke garancije od DPS-a, da će vrhuškama biti isto i ako ostanu kod Kurte. Što se tiče građana čije glasove uzimaju, ostaće sve po starom, samo što će sada imati na koga da upiru prstom.

 

Ne treba nam VDT trenutne većine

MONITOR: Tužilaštvo ostaje jedna od „crnih tačaka“ našeg društva. Kako razriješiti taj problem? 

PEROVIĆ: Tužilaštvo i sudstvo su zarobljene institucije, rak rana ovog društva.

Mora se raditi na što bržem rješavanju tog problema, ali ne oruk sistemom, već u skladu sa preporukama EU. Zakonska infrastruktura je neupitna i to što je bivši režim zloupotrebio ne smije biti putokaz novoj vlasti. Treba  pregovarati, tražiti kompromisno rješenje i čitav proces voditi transparentno.

Vladavina prava je uslov broj jedan na evropskom putu. Na tome poslu je opravdan dogovor sa DPS-om. Sa nadom da će budući VDT, izabran kvalifikovanom većinom, biti istinski profesionalac, privržen zakonu i Ustavu. Ne treba nam VDT trenutne većine.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Čekanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS se konsolidovao, ponovo preuzima kontrolu nad resursima  države. Istovremeno, mislim da je konačno jasno da oni nikad više neće imati snagu kao prije avgusta 2020. DPS neće doživjeti sudbinu SPS-a nakon 5. oktobra ali neće nikad više biti crnogorski autokrata preko Mila Đukanovića. Cijena je vjerovatno to što nećemo doživjeti pravdu, što će u najboljem slučaju funkcioneri te partije odgovarati za samo mali broj afera putem kojih su se bogatili na račun građana

 

MONITOR:  Ove sedmice premijer Dritan Abazović u posjeti je Beogradu. Posjeta se predstavlja kao pokušaj normalizacije odnosa između dvije zemlje. Da li se normalizacija postiže posjetama ili adekvatnim politikama?

ĐUKIĆ: Opravdano je sumnjati u mnoge stvari kada se radi o premijeru Abazoviću ali ne i u to da želi najbolje odnose sa svim državama regiona. Nakon decenija vlasti koja je nedostatak spoljne suverenosti kompenzovala svađanjem sa ,,komšijama” dobro je da na vlasti imamo nekoga ko želi bolje odnose. Normalizacija se naravno ne postiže posjetama i fotografisanjem, ali su međusobni kontakti na vrhu neophodni da bi došlo do donošenja zakona i uredbi koje mogu da olakšaju život običnim građanima – jedinstveni granični prelazi (kao što imamo sa Albanijom i BiH), zajednički poslovni projekti, međusobna ulaganja, otvoren platni promet, to su samo neka od potencijalnih rješenja koja bi građanima značajno pojednostavila mnoge stvari u poslovanju, komunikaciji sa rodbinom i prijateljima i slično. Nadamo se da oni u Vladi koji se, iz njima poznatih razloga, protive normalizaciji odnosa neće biti u prilici da dobra rješenja opstruiraju.

MONITOR: Kao jedna od tema pominje se i potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC-om. Mislite li da je način na koji se do sada govori i rješava taj problem adekvatan?

ĐUKIĆ: Dobar potez Vlade je objavljivanje radne verzije Temeljnog ugovora sa SPC-om. Koliko se može vidjeti njegove odredbe su veoma slične, pa čak i identične kao one u ugovoru sa Islamskom zajednicom i Konkordatom sa Vatikanom. Nesumnjivo je da ovo pitanje treba rješavati, predugo se o njemu priča i previše zaokuplja pažnju javnosti. Naravno da određene strukture, bilo iz istinskih nacionalističkih poriva, bilo iz svijesti da na nacionalizmu mogu profitirati, žele da održe ovo pitanje još mnogo godina u žiži javnosti. Zato se i odmah krenulo sa pričom o ,,izdaji” i o apstraktnim i nikad definisanim interesima ,,građanske Crne Gore”. Neophodno je da iz javnog diskursa ,,istjeramo” tu zapaljivu retoriku forsirane mržnje, vidjeti da li postoje suštinski problemi u pogledu slobode vjeroispovijesti i načela sekularizma i ovo pitanje završiti što prije.

MONTIOR: Koliko se aktuelne vlasti bave suštinskim pitanjima kvaliteta života građana, a koliko temama koje samo pojačavaju polarizaciju u društvu?

ĐUKIĆ: Mislim da ova vlast pokušava dvojako da djeluje. Neki potezi su nesumnjivo povučeni kako bi se spriječio udar na standard građana (kao što je smanjivanje akciza i ograničavanje marže) ali su to za sad prinudne i kratkoročne mjere. Iako je rano za neke dalekosežne poteze, trenutno ih ne vidimo ni u naznakama. Što se tema koje polarizuju tiče, očita je namjera Pokreta URA da neke od njih što prije riješi i stavi ad acta. To je korisno za društvo ali i njih kao partiju, jer nestankom ovih tema smanjuju manevarski prostor partijama starog režima na čije biračko tijelo plediraju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, KNJIŽEVNI KRITIČAR I ENCIKLOPEDISTA IZ ZAGREBA: Dolazi teška evropska zima 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bojim se da idemo prema bipolarnom svijetu u kojemu su na jednoj strani Kina i Rusija, na drugoj Amerika i NATO. Zapad je možda nadmoćniji kad su posrijedi avioni, tenkovi, brodovi, ali druga strana je razvila hipersonične projektile kojima Zapad ne može u ovom trenutku parirati. Da nema u rukama taj argument, siguran sam kako se Putin ne bi upustio u ovako neprikriven, otvoren sukob

 

MONITOR: Objavljena je Vaša autobiografija „O drugima, o sebi“. Zašto je važno da se osvrnemo na svoj „lik i djelo“?

VISKOVIĆ: Autobiografski diskurs u ovom trenutku dominantan je trend u svjetskoj književnosti; podsjetio bih samo na planetarni uspjeh norveškog pisca Karla Ove Knausgarda i njegovih šest autobiografskih romana objedinjenih pod naslovom „Moja borba“. Skoro cijelo „žensko pismo“ temelji se na ispovijedanju autobiografskoga iskustva.

Pa i klasici novoštokavskog jezika Danilo Kiš i Mirko Kovač puno su pisali o autobiografskom dokumentarizmu vlastite proze.

Ma, zapravo su vrlo rijetki oni pisci koji zaobilaze vlastito životno iskustvo i pišu isključivo o izmišljenim svjetovima.

A ja sam se odlučio za naslov „O drugima, o sebi“ zato što sam knjigu pisao kao niz zapisa o poznatim i bliskim ljudima, o tome kako su se oni upletali u moj život, kako sam ja prisutan u njihovima. Mislim da zapravo uopće ne postojimo kao nekakve potpuno inokosne jedinke, nas definiraju prije svega relacije s drugima: kako se mi odražavamo u njihovim životima, oni u našima.

MONITOR: Prema dostupnoj on-line evidenciji Nobelovog komiteta, Krleža je godinama bio kandidat državnih institucija i udruženja u Jugoslaviji, a Andrić „stranaca“. Da li su predlagači možda zasmetali Krležinoj šansi za Nobela i koliko i da li vanknjiževni faktori igraju ulogu pri odlučivanju Nobelovog komiteta?

VISKOVIĆ: Ne bih mistificirao ulogu predlagatelja; svake godine Nobelovu komitetu pristignu na stotine prijedloga za Nobelovu nagradu. Nužan preduvjet  da bi netko postao izgledan kandidat za Nobela jest da je preveden na velike svjetske jezike te na one skandinavske. I Krleža i Andrić ispunjavali su početkom 60-ih te preduvjete. Neki tvrde da Krleža nije prošao jer je bio ljevičar. Glupost, jer i Andrić je bio u Partiji, nije bio nikakav disident, a  akademici koji odlučuju o nagradi nisu se ni onda ni danas klonili izbora ljevičara, pa čak i deklariranih komunista. Mislim da je prevladalo to što je Andrić balkanskiji pisac, ali pisac koji je partikularno lokalno iskustvo svojim pripovjedačkim talentom izdigao na univerzalnu razinu. Uostalom, njegovim izborom akademici nisu pogriješili, iako ne bi pogriješili ni da su izabrali i Krležu.

MONITOR: Došlo je do velikog sukoba Zapada i Rusije, nakon njene vojne agresije na Ukrajinu. Kako Vama izgleda odgovor Brisela, ali i Londona i Vašingtona na rat u Ukrajini?

VISKOVIĆ: Putin jest napadom na Ukrajinu počinio flagrantnu povredu međunarodnog prava. To, gledajući pravno, a čak i moralno. Gledajući, pak, pragmatično, on je počinio isto ono što je Amerika godinama činila u  Vijetnamu, Iraku, Avganistanu, Libiji, Siriji, gdje je ili izravno intervenirala ili poticala pobunjeničke snage da promijene legitimnu vlast. To je sve Amerika počinila pretendirajući na položaj globalne velesile, zadnjih tridesetak godina jedine imperijalne sile.

Sad se suočavamo sa situacijom da Putinova Rusija čini to na što je dosad pravo polagala isključivo Amerika. Traži da je se prizna kao globalnu vojnu i političku silu. Zapad to energično odbija te se rat u Ukrajini pretvara u tzv. proksi rat, gdje zapravo Rusija ratuje protiv ujedinjenog Zapada.

Mislim da je unekoliko ova situacija usporedljiva s Kubanskom krizom s početka šezdesetih. Amerika tada nije dopustila instaliranje ruskih projektila na Kubi, u svojoj neposrednoj blizini. Rusija sada ne dopušta prodor NATO-a u svoju neposrednu blizinu.

U svemu tome užasno mi je žao ukrajinskog naroda koji je izložen strašnim patnjama. Ali osim Putina kao nesumnjivog krivca, ja krivca vidim i u SAD-u i Velikoj Britaniji koje su minirale Sporazume iz Minska. Ukrajina se ipak mora suočiti s činjenicom da u njoj živi 17 posto Rusa, još i tridesetak posto  rusofonog stanovništva; ne može se ta stvarnost mijenjati spaljivanjem, ubijanjem i izgonom protivnika radikalno čistog ukrajinskog identiteta, koji se očituje prije svega u svojoj protivruskosti. Bio je nužan kompromis, a nije bilo volje za njega.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: Nijednoj partiji nije stalo do stručnjaka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja

 

MONITOR: Politika se opet svodi na priču o „partijskim dubinama“, odnosno partijskoj preraspodjeli državnih pozicija. Šta Vama to govori?

ĐUROVIĆ: Nažalost, još  ne postoji makar jedan subjekat na našoj poltičkoj sceni koji je spreman da slijedi javno proklamovane principe u svom djelovanju i suprostavi se partijskom zapošljavanju. Sve poltičke partije koje participiraju u Skupštini su svoj politički rejting i podršku građana vezali dominantno za broj zaposlenih „po dubini“. U upravne odbore javnih preduzeća i  ustanova se imenuju članovi partija koje imaju često nedogovarajuću stručnu spremu i radno iskustvo. Vlada povjerava upravljanje državnim resursima licima koja su često nekvalifikovana za posao koji obavljaju. Posljedica takve politike je da takvi upravni odbori biraju za funkcije izvršnih direktora ponovo partijske činovnike, po unaprijed dogovorenim kvotama podijeljenim među partijama. Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera   iz SDP-a i BS-a. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja. Da bi se institucije profesionalizovale i počele izgrađivati upravo je potreban diskontinuitet sa lošom tridestogodišnjom praksom a ne njen nastavak. Nažalost, ni predsjednik Vlade a ni potpredsjednici iz SNP-a, SDP-a i BS-a nisu predložili drugačija rješenja od dosadašnje prakse. Očekivao sam da će makar neko od lidera partija koje participiraju u manjinskoj vladi predložiti da se polovina članova upravnih odbora bira putem javnog konkursa i tako stvori mogućnost da se u oporavak našeg društva uključi ljudski potencijal koji je smješten u prostoru van političkih stranaka. Razumljivo je da jedan dio pozicija pokrivaju partijski kadrovi kako bi se mogla sprovoditi politika Vlade ali nije dobro da se ne omogući ljudima koji imaju profesionalno iskustvo i integritet, da pomognu oporavak i suštinsku izgradnju institucija.

Tužna je istina da nijednoj partiji nije stalo do mišljenja onog dijela Crne Gore koji ne očekuje partisjko zaposlenje, koji je progresivan i koji zapravo jedini može dati podršku suštinskim promjenama. Vjerujem da će morati da dođe do novih promjena vlasti u skorijem periodu ali i do formiranja novih političkih subjekata kako bi se konačno stvorio zdravi politički centar od ljudi sa integritetom, koji sebe ne vide u politici do kraja  života, koji su profesionalno ostvareni i jednostavno rečeno-normalni.  Takvi su danas ubjedljva manjina u političkim partijama. Najgori dio crnogoskog društva su političke partije. Naravno, nisu sve jednako loše i jednako odgovorne za stanje u kojem se društvo nalazi. Da su partije bolje nego što jesu ne bi nam država bila u ovakvom stanju. Doskorašnja opozicija je godinama bila nefunkcionalna a najveći subjekti posvađani oko borbe za koji glas više. Slično ponašanje je nastavljeno i nakon promjene vlasti. Da bi nam bilo bolje, partije, kao subjekti koji imaju najveću moć da utiču na razvoj društva, moraju biti demokratičnije, spremne da se mijenjaju i spremne da u svoje upravljačke strukture uključe nove ljude iz svih segmenata društva. Zato se radujem kada se u partijama pojave nova lica koja imaju profesionano iskustvo i prepoznatljivost. Lideri političkih partija bi morali da budu svjesni problema i pomognu da se u njihovim redovima dese promjene. To može makar dijelom da se desi ukoliko se usaglase da promijene što prije izbormi sistem i omoguće građanima da glasaju direktno za sveje predstavnike (otvorene liste).

MONITOR: Mediji pišu i o desantu Demokratske partije socijalista na neke od važnih pozicija po dubini. Tu je i parlamentarna kontrola izvršne vlasti od strane iste partije. Koliko joj to daje moć, i šta to znači za ovo društvo?

ĐUROVIĆ: DPS pokušava da zadrži svoje biračko tijelo zapošljavanjem po dubini. Ipak, crnogorska dubina ima neko dno, postoji krajnja tačka u kojoj više neće biti mjesta u institucijama za sve partijske DPS kadrove. DPS neće moći da ponovo vrati sve one koji su ostali bez posla  nakon 30. avgusta 2020. Ta spoznaja proizvodi nervozu kod značajnog dijela bivših funkcionera DPS-a. Svakako, DPS kadrovi neće, na sreću, imati odlučujuću ulogu u upravljanju javnim preduzećima i ustanovama. Što se tiče Skupštine i kontrole DPS-a, mislim da je ta njihova uloga precijenjena. Siguran sam da DPS neće rušiti Vladu zbog bilo kog razloga jer njima izbori na bilo kom nivou ne odgovaraju. Znaju da će izgubiti vlast u Podgorici i drugim opštinama, a znaju i da će njihova snaga oslabiti nakon sljedećih parlamentanih izbora. DPS je svakim danom sve slabiji koliko se god upinjali njihov predsjednik i funkcioneri da objasne  svom biračkom tijelu kako je sve u redu. DPS odlaže stranačke izbore za predsjednika partije ali se ne može dovijeka odlagati ono što mora da se desi. Ako Milo Đukanović  ostane na čelu te partije ona je osuđena na propast jer niko sa Đukanovićem neće praviti koaliciju nakon sljedećih izbora. Sa druge strane je tužno da među 150.000 članova te partije nema jednoga dovoljno hrabrog da javno kaže Đukanoviću da treba da ode.

Da sam na mjestu predsjednika Vlade zaustavio bih sva zapošljavanja i popunjavanja upravnih odbora dok se u Skupštini ne izglasa novi saziv Sudskog savjeta, izaberu sudije Ustavnog suda,  imenuje vrhovni državni tužilac. To je strateški cilj države i on treba da bude ostvaren prioritetno a zapošljavanja mogu da sačekaju. Vjerujem da bi želja najvećeg broja partija  da zaposle što više svojih kadrova podstakla dogovore u Skupštini i ubrzala ispunjenje ključnog razloga zbog kojeg je formirana manjinska Vlada a koji treba da nas približi EU.

MONITOR: Mnoge stvari od kojih se živi čekaju da dođu na red. Novac za poljoprivrednike iz evropskih fondova još čeka da bude iskorišćen. Čekamo podzakonska akta koja će parovima omogućiti liječenje steriliteta o državnom trošku, i slično. Koliko su ova i prethodne vlade u službi građana?

ĐUROVIĆ: Potrebe i očekivanja građana su veliki. Pojedini procesi mogu sigurno brže da se sprovode. Vjerujem da nakon prvih 100 dana rada nove Vlade mogu da se analiziraju ostvareni rezultati. Nakon prethodne Vlade, u pojedinim resorima ostalo je mnogo zaostalih predmeta, nedovršenih procesa u izradi normativnih akata. Mislim da ipak postoji makar mali pozitivan trend kada je u pitanju odnos prema građanima. DPS je potpuno postao gluv u odnosu na potrebe građana nakon predugog vršenja vlasti. Prethodna Vlada pokazala je neke signale da joj je stalo do građana, ponekad zbog populizma i političkih ambicija pojedih ministara. Nadam se da će ova Vlada biti bolja od prethodnih, kao i svaka naredna. Dobro je da se sve partije nađu u poziciji vlasti i pokažu građanima šta znaju. Dobro je i da sve partije osjete kaznu građana jer ih to može učiniti odgovornijima.

MONITOR: Premijer Dritan Abazović najavio je nestašicu hrane i energenata. Da li je Vlada na tom polju uradila što je mogla?

ĐUROVIĆ: Pitanje nestašice hrane i energenata je veoma složeno pitanje u političkom i ekonomskom smislu. Ne znam šta je sve planirano ali moguće i da najavljeni rebalans budžeta bude jedan od mehanizama za iznalaženje sredstava da se unaprijed kupe neophodne zalihe  hrane  energenata i stvore robne rezerve.

MONITOR: Još čekamo i na ključne reforme u pravosuđu. U međuvremenu pale su važne optužnice, poput afere Telekom i Carine. Kako to komentarišete?

ĐUROVIĆ: Sudska vlast je uništena kao i sve druge institucije u prethodnih 30 godina. Ne iznenađuju pale optužnice ako se zna ko ih je pisao i sa kojom namjerom. Vjerujem da će tužilaštvo ipak u nastavku ovih procesa uspjeti da ponudi dokaze a nadam se i da će ipak doći do formiranja novog Sudskog savjeta i zamjene sudija u višim sudskim instancama koji su prilično kompromitovani brojnim aferama i dodjelama stanova od strane DPS vlasti na držanom nivou ali i na nivou Glavnog grada. Sada stranke u postupku žele da im se vrate usluge i pokloni.

MONITOR: Slučajevi hapšenja Vesne Medenice i Blaža Jovanića, čelnih ljudi pravosuđa, govore i o stanju u pravosuđu. Koliko je potrebno da se takvo stanje reformiše, i da li smo na pravom putu?

ĐUROVIĆ: Nakon 30 godina uništavanja institucija od strane DPS-a potrebno je neko vrijeme da se institucije počnu oporavljati. Brzina reformi zavisi od političkih partija koje mogu ubrzati ili usporiti ovaj proces. Ako ima imalo želje da se poprave stvari, ako je partijama imalo stalo do građana i ove države, onda će ubrzati dijalog oko sudskih instanci. Vjerujem da bi ohrabrenje moglo doći i od SDT-a u vidu nastavka procesuiranja sudija Vrhovnog suda koji su bili izvršioci nekadašnje predsjednice Vesne Medenice. Koliko je uništena ova država svakim danom će se znati sve više, a sve ono na što su ukazivali godinama nekoliko nezavisnih medija i NVO pokazalo se tačnim. Sudovi a i tužilaštvo su imali cjenovnike po kojima se mogla kupiti ,,pravda”. Očistiti pravosuđe od svih korumpiranih je moguće, ali je potrebno vrijeme. Na nižim instancama postoje kadrovi koji brzo mogu biti unaprijeđeni, a time bi počeo proces obnavlajnja ključnih institucija koje treba da pomognu uspostavlanju vladavine prava.

 

Tužilaštvo mora ući i u RTCG

MONITOR: Šta je sa reformom javnog servisa?

ĐUROVIĆ: Nakon smjene DPS-a tek je zapravo započeo proces tranzicije u Crnoj Gori. Kao i prethodna Vlada i trenutno rukovodstvo RTCG-a je dio mučnog perioda koji se morao proći. Reforma javnog servisa započeće kada se Savjet  RTCG-a oslobodi neprimjerenog partijskog uticaja i partjskih mučnih trgovina. I ovdje je potrebno profesionalno tužilaštvo. Savjetu RTCG-a predočeni su dokumenti koji su optužujući za prethodnog generalnog direktora Šundića. Vidjećemo da li će Osnovno tužilaštvo  procesuirati odgovorne ili će okrenuti glavu kao u najboljim godinama DPS-a. Danas je RTCG umjesto DPS-a pod uticajem većeg broja partija ali svaki prostor za uticaj partija će u nekom trenutku postati veoma problematičan. Političari RTCG doživljavaju kao bilo koju drugu instituciju koju treba po dubini pokriti po partijskom ključu. Ne može biti transformacije RTCG-a ako je generalni direktor nezakonito izabran. Reforma se može desiti promjenom zakonske regulative i doglednom primjenom. Neophodna je smjena Savjeta RTCG-a i menadžmenta kao prvi korak u uvođenju profesionalizacije RTCG-a.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo