Povežite se sa nama

DRUŠTVO

GODINA ŽIVOTA SA KORONOM: Od najboljih do najgorih u Evropi

Objavljeno prije

na

U „prvom talasu” korone oboljele su 324 osobe, a preminulo je devet. Ovog marta dva puta smo imali crni rekord od 18 umrlih u jednom danu. Izbori i masovna okupljanja zaslužni su što smo po broju oboljelih među prvima u Evropi

 

U srijedu je po drugi put u ovom mjesecu zabilježen rekordan broj smrti od korona virusa u jednom danu – 18. Na taj dan prije godinu u Crnoj Gori su registrovana prva dva slučaja oboljevanja od korona virusa. Do tada je Crna Gora bila jedina zemlja u Evropi bez registrovanog prisustva novog virusa. Uslijedio je strah i zaključavanje.

Prvi smrtni slučaj zabilježen je 22. marta 2020 – pacijent iz Herceg Novog, koji je imao 65 godina. Nakon 20 dana teške borbe sa virusom prvi izliječeni Baranin Mihailo Vukić javno je podijelio svoje iskustvo, zahvalio medicinskom osoblju na njezi, i upozorio građane na opasnost. Tada mnogi nijesu vjerovali da bolest uopšte postoji.

Tadašnja Vlada proglasila je rat „nevidljivom neprijatelju” i bila je rigorozna prema građanima. Na Vladinom sajtu 21. marta objavljeni su spiskovi osoba u samoizolaciji – ime, prezime i adresa stanovanja. Uz podsticanje dojavljivanja. „Neka svako zna ko ga od komšija i sugrađana dovodi u opasnost“. Objavljeno je preko hiljadu imena. Ustavni sud je 23. jula presudio da je obljavljivanje ličnih podataka osoba u samoizolaciji stvorilo pretpostavku za njihovu stigmatizaciju. Preko 200 građana najavilo je tužbu protiv Vlade i države.

Tokom prvog mjeseca epidemije bilo  je tri puta više građana koji su bili procesuirani ili uhapšeni zbog nepoštovanja mjera (900) nego oboljelih (290). Monitor je pisao da su smještani u neadekvatnim pritvorima uz rizik od oboljevanja od virusa.

Iako smo svi znali da nije tako, Vlada nas je ubjeđivala da je zdravstveni sistem spreman. Medicinari su se ubrzo susreli sa manjkom medicinskih sredstava i zaštitne opreme. Ubzrano je kupovana zaštitna oprema i respiratori, a veliki dio smo dobili iz donacija.

Krajem maja, nakon 69 dana od prvih zabilježenih slučajeva, Institut za javno zdravlje je proglasio da je Crna Gora prva „korona free“ država u Evropi. Zvanično, kraj epidemije koronavirusa u Crnoj Gori objavljen je 2. juna. U „prvom talasu” oboljele su 324 osobe, a preminulo je devet.

Građani su odahnuli, vlast je imala čime da se pohvali. Anketa koja je rađena u junu govori da je tada svaki drugi građanin vjerovao da se korona virus neće vratiti tokom ostatka godine. Vlada je optimistički predvidjela pad prihoda od turizma za oko 40 odsto. Na kraju sezone, prema zvaničnim podacima, pad je bio preko  86 odsto. Uglavnom,  zahvaljujući i odluci Vlade da ne otvori granice za građane susjednih zemalja.

Litije protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti su nastavljene i nakon što je proglašena epidemija koronavirusa i uvedene stroge preventivne mjere. Uslijedile su njihova česta kršenja. Policija je hapsila i kažnjavala učesnike i sveštenike. Zbog kršenja mjera privođen je i mitropolit Amfilohije. A nakon što je u maju priveden episkop budimljansko-nikšićki Joanikije,  u Nikšiću su se desili neredi nakon kojih je ljekarsku pomoć, zbog lakših povreda,  zatražilo 14 građana i 21 policajac.

Da se sve vrati u „normalu” potrudio se i predsjednik Milo Đukanović koji krajem juna zakazuje izbore za 30. avgust. Od tada je sve podređeno izbornim kampanjama. Iako su zdravstveni i politički strčnjaci uvjeravali da izbori mogu proći bez epidemiološkog rizka, pozivajući se na iskustva drugih zemalja, tako nije bilo.

„Od avgusta prošle godine, brojke potvrđuju da je Crna Gora u kontinuitetu u samom vrhu zemalja mjereno kumulativnom četrnaestodnevnom incicencom oboljevanja. Situacija je, bez sumnje, zabrinjavajuća“, izjavila je nedavno Mina Brajović, šefica Kancelarije Svjetske zdravstvene organizacije u Crnoj Gori.

Statistika govori da je broj oboljelih počeo da raste sa predizbornom kampanjom. U julu i avgustu prošle godine registrovano je preko 4.000 oboljelih i 100 preminulih. Nakon izbora broj preminulih je porastao za preko 60 odsto – 315 umrlih.

Podsjetimo se slavlja u izbornoj noći, pa patriotskih skupova na Cetinju i Podgorici. Hiljade građana se okupilo i na sahrani mitropolita Amfilohija 1. novembra. Slike ljubjenja tijela i pričešća iz iste kašičice obišle su svijet. Sve to je rezultiralo da smo u novembru i decembru bili u samom svjetskom vrhu po broju oboljelih u odnosu na broj stanovnika od korona virusa. U novembru je Crna Gora imala preko 10.000 aktivno zaraženih i ukupno 500 žrtava korone. Od decembra do kraja februara umrlo je još toliko oboljelih. A u ovom mjesecu bilježimo rekordne slučajeve umrlih u jednom danu – 18.

Nakon godinu dana epidemije, virus je prebolovalo preko 75.000 ljudi, imamo preko 8.500 oboljelih i 1.169 preminulih.

Na Cetinju, gdje je od početka epidemije oboljelo više od 2.800 ljudi, a umrlo 57 osoba, u prvih 14 dana marta čak 10 – 16. marta je proglašen Dan žalosti.

U Nikšiću, u kojem je situacija najcrnja, sa blizu 1.500 oboljelih, održani su izbori. Nakon izbora slavili su jedni, pa par dana poslije svoju brojnost na ulicama pokazivali drugi. Mjere su već tradicionalno masovno kršene.  Epidemiolozi upozoravaju da će se u ovom gradu, u kome se dnevno bilježi preko 100 pozitivnih slučajeva, u naredne dvije sedmice stanje pogoršati zbog izbornog i poslijeizbornog orgijanja.

„Vrlo je depersivna činjenica da 15 umrlih u jednom danu nije značajna vijest. Uz to, kako tek samo apsurdno djeluje tumačenje ko je pobjednik nikšićkih izbora! Da, svi ste pobjednici i svima čestitam, sram vas bilo“, poručio je nedavno u Vijestima specijalista sudske medicine Nemanja Radojević.

I drugi ljekari upozoravaju na alarmantnu situaciju. Uzalud. Ivan Galić, direktor Instituta za javno zdravlje, protekle nedjelje je kazao da spidemiju ne kontrolišu. Predočio je da već duže imamo, od ukupnog broja testiranih, pozitivnih između 25 i 30 odsto,  a da bi se epidemija mogla kontrolisati, taj procenat treba da bude pet odsto. On je izjavio i da je u Crnoj Gori tokom prošle sedmice na svaka 2,5 minuta bila zaražena po jedna osoba, a da je na svakih 2,5 sata po jedna umrla!

Kada su članovi tadašnjeg NKT-a krajem prošle godine prisustvovali patriotskom skupu, to je bio šok za javnost. Sada javnost redovno šokira premijer – 28. februara je uslikan i Hramu Hristovog vaskrsenja kako prilikom pričesta krši mjere, 6. marta vladina delegacija na čelu sa premijerom opet se uslikava kako krši mjere na sahrani spiskopa Atanasija u Trebinju. Prvo su se izvinjavali, pa onda napali javnost da ne razumije njihovu religioznost.

Zabrinjavajuće je što Institut za javno zdravlje već drugu nedjelju predlaže zaključavanje, ali politika to ne uslišava. Donose se polumjere. Epidemiološkinja Milena Popović-Samardžić je nedavno ponovila, ono što je ranije kazala i za Monitor, da je neophodno  potpuno zatvaranje države i kratke, efektivne mjere u suzbijanju epidemije, a ne „polumjere“ koje se evaluiraju na sedam dana: „Imam osjećaj da smo se opustili i prepustili politikanstvu“.

Iz Vlade su obećavali da će poštovati ne samo struku nego i oslušivati šta građani kažu, ali su nastavili sa  starom praksom. Tako tvrde da su donesene najbolje moguće mjere u ovom trenutku, a da sve zavisi od građana. Posebno istuču da je pridržavanje mjera presudno za predstojeću turističku sezonu.

Državni sekretar Ministarstva finansija i socijalnog staranja Janko Odović saopštio je za RTCG da bi zaključavanje uzrokovao gubitke od oko 150 miliona eura. Ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović prognozira da će Crna Gora do 15. juna imati 75 odsto stanovništva koje je ili preležalo kovid, ili je vakcinisano što će, smatra, biti dobro za turizam. Do sada je vakcinisano samo 6.000 ljudi, dok nam sa zaražavanjem ide mnogo brže i efikasnije.

U međuvremenu, Đukanović je za 9. maj zakazao izbore u Herceg Novom.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE SUDI BIVŠIM PRAVOSUDNIM I DRŽAVNIM ZVANIČNICIMA: Dugo putovanje u nepoznato

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog.

Ko se danas sjeća afere Abu Dabi fond? Istraga o navodnim zloupotrebama prilikom dodjele kredita za razvoj poljoprivredne proizvodnje, koju u očima javnosti personifikuje bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović traje makar od početka 2020. Optužnica je podignuta krajem prošle godine i još nije dobila sudsku potvrđu. A onda slijedi suđenje koje bi, prema dosadašnjim iskustvima, moglo trajati godinama. Samo do prve, nepravosnažne presude.

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda i, prethodno, Vrhovnoj državnoj tužiteljki Vesni Medenici počelo je, nakon što je optužnica podignuta u oktobru 2022, ali postupak, uslijed mnogobrojnih odlaganja ročišta, još nije odmakao dalje od iznošenja odbrane optuženih. Nedavno ročište odloženo je za sredinu marta, zbog nedolaska na suđenje jednog od optuženih koji se brani sa slobode.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo