Povežite se sa nama

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA, BIVŠI UREDNIK LIBERALA: Prave alternative ovoj vlasti  – ima

Objavljeno prije

na

Krajnje vrijeme, da se neki opozicioni prvaci uozbilje i urade sve  da opozicija što jedinstvenije izađe na predizbornu trku, ili da budu jedinstveni u tome da bojkotuju izbore

 

MONITOR:  Vlast je raspisala izbore usred ljeta. Mislite li da joj se slučajno žuri, pošto je za izbore izabrala doba u kom ćemo svi biti dodatno dekoncentrisani, što od tenzija, što od virusa, što od  vrućine?

PEPIĆ: Pri ovakvom stanju svijesti vladajućih, ništa nije slučajno. Termin je namjerno tempiran, baš u vrijeme kada to  Đukanoviću i odgovara. Kako nas očekuje teška ekonomska situacija, a kao što je i  ministar finansija  prije nekoliko dana rekao  ,,da su do septembra, obezbijeđena sredstva za  redovna primanja” naravno da je  DPS, i bez  velikih konsultacija sa koalicionim partnerima izabrao, da se izbori održe 30. avgusta. Uz to, već je vidljivo, da zbog situacije  sa epidemijom virusa,  neće biti velikih prihoda od turizma. Kako završetak ,,projekta vijeka” prve dionice auto-puta, još nije izvjestan, dolazi se do takvog dana izbora.Vladajući računaju i na to da im povoljan izborni rezultat donose i tenzije, koje oni  uvijek majstorski stvaraju i održavaju. Evo 30 godina svaki izbori su nam bili ,,istorijski” pa će tako biti i sa ovim. To što će se oni održati u potpuno nedemokratskim uslovima, bez bilo kakvog političkog koncenzusa, političkih subjekata, ide u prilog  Đukanoviću i DPS-u, koji su postali vrhunski majstori da zadrže vlast.
Očekuje nas predizborna kampanja u kojoj će ,,glavni “argumenti  biti identitetska pitanja i ,,očuvanje” države. Praktično mini-referendum  ,,za i protiv” Mila.

MONITOR:  Hoće li DPS-u na ruku ići i situacija sa pandemijom?

PEPIĆ: Naravno. U ovim i ovakvim društvenim sistemima, sve se koristi. Sve je isuviše ispolitizovano pa  i situacija sa pandemijom.  Za mene neće biti nikakvo iznenađenje ako se u sastavu poslaničke liste DPS-a, ili SD-a, visokopozicionirano nađe ime, nekih od ljekara iz NKT-a, poznatih lica sa konferencija za štampu. Iako,  poznavajući situaciju, znam da to nijesu bili, ,,ljekari na prvoj liniji fronta”, koji su   liječili pacijente oboljele od Covida-19.

A  možda najbolji primjer u kakvom društvu živimo  su baš zdravstveni radnici. Koliko do prije pola godine, raspravljano je o tome ,,sa koliko procenata” im povećati njihova skromna primanja. A onda, nastupa za vrijeme epidemije, moram reći sa pravom, zahvalnost, aplauzi za njihovu požvrtovanost. Kad se na dnevnom redu nedavnog zasjedanja parlamenta našao prijedlog da im se poveća procenat zarade, oni koji su im aplaudirali, zahvalili su im se tako što su ostali ,,uzdržani”. No, ko zna, možda su se poslanici vladajućih partija i rukovodili onim prizorom iz Nikšića, kada su neki zdravstveni radnici, ispred Opšte bolnice u ovom gradu, dočekali Đukanovića pljeskanjem.

 

MONITOR: Da li će opozicija uspjeti do tada da ponudi organizovani odgovor?

PEPIĆ: Plašim se da ne! Smetnja ,,ukrupnjavanju” opozicije nijesu toliko njihove ideološke razlike, već prije svega,  sujete. Ko i koliko mjesta na listi ima, ko je ,,više”, a ko ,,manje zaslužan”…  Vrijeme prolazi, izbori su tu!
Krajnje je vrijeme da se neki opozicioni prvaci uozbilje i urade sve  da opozicija što jedinstvenije izađe na predizbornu trku, ili da budu  jedinstveni u tome da bojkotuju izbore. Treba ostaviti po strani bilo kakvu netrpeljivost,  a mislim da  je najviše  u pitanju lična netrpeljivost među opozicionarima, kako bi se na adekvatan način suprotstavili vladajućem režimu.

MONITOR:  U Srbiji je opozicija reagovala bojkotom. Mislite li da je to i ovdje rješenje? I zašto nije, ili zašto jeste?

PEPIĆ: Bojkot je legitiman vid otpora,  ja bih ga nazvao, ignorantsko pokazivanje otpora. Ali, već se jasno nazire da će neki  opozicioni politički subjekti  učestvovati u izbornoj trci. Uvijek se kod nas nađe neka grupacija koja  hoće da pruži  ,,legitimitet” izborima. Ako bi bojkot bio potpun od onih koji su protiv ove i ovakve vlasti, onda bi to imalo smisla i političkog odjeka. Poznavajući političku scenu, mislim da smo daleko od takvog rješenja.

MONITOR:  Da li je problem Crne Gore nepostojanje dobre alternative ovoj vlasti?

PEPIĆ: Nasuprot, ja ne mislim da dobre alternative ne postoji. Ona svakako postoji. Ali, da li je to ona koja se trenutno nudi, to se možemo zapitati. Bilo je uvijek alternative i to prave. Zar to nije bio LSCG i Slavko Perović. To što većinska CG, nije htjela ili nije smjela Slavka i LS, posljedice toga svi trpimo.
Ipak, i ova i ovakva CG, ima alternativu! Kada to kažem, mislim na pojedince koji imaju stručne i naročito naglašavam, etičke reference. Takvih ljudi, koje krase njihova dijela, ima. Samo se ti ljudi trebaju umrežiti i oni bi trebali da budu elita, koja hoće, a ja vjerujem i   može, doprinijeti da Crna Gora ubrzo postane prihvatljivo demokratsko društvo.
No,  djelimično se slažem  da ova, ili bolje rečeno djelovi alternative koji se nude, nijesu najprihvatljiviji. Pri tom,  mislim  da bilo ko da dođe novi, teško da može da bude gori od ovih koji su na vlasti, neki neprekidno 30 godina.  A da bi demokratski procesi  stvarno počeli, da se ukorijene, prvi uslov je promjena vlasti. Da bi se to prije postiglo, treba ojačati ,,instituciju” Građanin,  i boriti se za njegov suverenitet! Kao društvo trebamo više uraditi na razvijanju individualnih prava.

MONITOR: Trenutno je najjača opozicija DPS-u u stvari Mitropolija. Šta to u stvari znači?
PEPIĆ: To je u ovom trenutku tačno. A da tako bude najviše je doprinjela vlast, donošenjem Zakona o vjerskim slobodama i pravima, (nastranu kvalitet zakona), u neadekvatno vrijeme i neadekvatnim uslovima. Ako je trebao ovakav zakon, zašto  nije donijet u prvoj godini mandata Vlade, već 10-ak mjesci pred izbore. To je dovelo do nezadovoljstva  svještenstva i  vjernika SPC-a.
Uz to, ovom prilikom,  su se se na dvije ,,suprotstavljene” strane našli izuzetno  dobri  poznavaoci. Koji su se na crnogorskoj javnoj sceni pojavili prije 30 godina, u skoro isto vrijeme. Đukanović na čelu svjetovne, a mitropolit Amfilohije duhovne vlasti. Od tada i jedan i drugi imaju veliki uticaj na događaje i procese u društvu.  Često su imali zajedničke ,,poglede”, sada su na suprotstavljenim stranama. Ni jedan ni drugi ne mogu  donijeti  nešto  previše dobra Crnoj Gori.  Da je sreće Crna Gora bi u praksi trebala bude ono što je i  po Ustavu – sekularna država.

MONITOR:  Kako komentarišete  dešavanja  u Budvi?
PEPIĆ:
Kao još jedan, veoma ozbiljan udarac.  Dešavanja u Budvi, a nedavno i u Kotoru, nose  strašnu i opasnu poruku.  Ako tako može da se radi – čemu onda služe izbori. Pokazuju da su moćnici, ako im se ne sviđa neka vlast, u stanju da raznim mahinacijama nađu nekoga, koji će  preći ,,na njihovu stranu“. Prekrajajući izbornu volju građana.
U Budvi se upravo dešava to.  Odakle pravo Džakoviću, koji je na mjesto odbornika u SO Budva, došao sa liste DF-a ( bez obzira, šta o njima mislili) da glasove Fronta ,,prebaci” DPS –u. Ovo je i etičko pitanje. Ako je bio toliko ,,ljut” zbog njegovog projekta „otvorene liste” sa kojim, gle čuda, nije uslovio, najveću stranku – DPS,  trebao je vratiti mandat, a ne pokloniti onima koji vladaju   na republičkom nivou. Ovim činom   obilježio je svoje krajnje neprincipijelno političko djelovanje. Postavlja se i pitanje, kako se  Crnogorska ( koja se zalaže za   fer uslove), uortačila sa partijom iz koje su dva gradonačelnika i više funkcionera, kao i čuveni Svetozar Marović, i u sudskom postupku, osuđeni kao članovi organizovane kriminalne grupe.
Svakako, nije za pohvalu ni ponašanje pripadnika Uprave policije, koja drži u opsadi zgradu SO Budva, kako bi omogućili  ,,nesmetan“ rad novoj većini, koja je v.d. upravu izabrala u restoranu.

MONITOR: Pripadali ste LSCG, borili se i sanjali građansku Crnu Goru, zemlju vladavine prava i jednakih šansi. Je li Crna Gora sve dalje od tog cilja, i  šta je potrebno da se on dostigne?
PEPIĆ: Ovo je daleko od one i onakve Crne Gore za koju sam se zalagao kao član LSCG. Iskreno smo  se zalagali za demokratsku CG,  vladavinu prava. Društvo u kojem nećemo biti svi isti, ali  u kojem ćemo imati jednake šanse. U kojem će se cijeniti znanje i etika. Gdje će se onaj koji otuđuje, ono što pripada društvu ili nekom drugom,  osuditi i nazvati  pravim imenom – lopov.
Iskrenim liberalima Crna Gora je  zaista domovina, njima ( vladajućima) je imovina.
Daleko smo danas od toga. Danas su ,,najveći” Crnogorci,( a dosta je i onih koji su nas proganjali zbog toga 90-ih, koji su dok smo mi klicali ,,sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče” vodili rat za mir, pljuvali i cijepali našu i ondašnju, a od 2004 godine državnu zastavu itd…) oni koji, jednu ruku drže na “srce, a drugu zavlače državi u džep”. Koji su ,,sposobni”, “snašli se u tranziciji”. Među takvima su, nažalost,  i  neki bivši članovi LSCG, koji su u međuvremenu postali zaštitnici lika i djela  Đukanovića.
Situacija se može promijeniti nabolje samo ako bi  se našli pravi ljudi na pravom mjestu. Spremni da iz temelja mijanjaju sistem.

Čast mi je i ponosan sam što sam bio (i ostao) član LSCG, kao i to što sam bio i ostao prijatelj Slavka Perovića, najčasnije i najprincipijelnije ličnosti crnogorskog višestranačja.

  Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Samo bjesomučna borba za moć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izdijeljena, posvađana i bez jasne ideje kako pokrenuti temeljne reforme, i korak dalje, kako izvući zemlju recimo iz problema da naše stanovništvo stari, da ulazimo u zonu bijele kuge, da postajemo odredište nekvalifikovane i niskoplaćene radne snage… nova većina razumije da je glavni problem odgovor na pitanje ko će biti ,,DPS poslije DPS-a”.

 

MONITOR:  Demokratski front najavio je bojkot parlamenta i svih Vladinih zakona, ukoliko u Vladu  ne uđe lider DF-a Andrija Mandić. Kako vidite taj zahtjev?

PERIĆ: Ukoliko nova vlast želi da bude operativna, ona mora pronaći put uzajamnog uvažavanja. Niti je uvažavanje da nekoga unaprijed proglasite nepoželjnim za ministarske pozicije bez obzira na procenat koji osvoji na izborima, niti je od onog ko osvoji najviše glasova u novoj vlasti korektno da insistiranjem nametanja svojih političkih ciljeva doslovno uništava subjekt koji treba da obezbijedi većinu. Da ne govorimo koje su refleksije takve pozicije na cijelu zajednicu. U tom kontekstu valja demistifikovati određenje u odnosu na državu. Ako uzmemo jednu od najneutralnijih definicija da je država skup procedura koji nam omogućava da funkcionišemo kao zajednica, onda svi treba da prihvate da će poštovati te procedure i da će činiti što i koliko mogu da se društvo nepoštovanjem tih procedura ne bi dezintegrisalo. Bez toga je doslovno nemoguće, ne samo formirati djelotvornu većinu, već i funkcionisati uopšte.

Nama fali plan i dogovor na mnogim poljima, a posebno u politici. Političari bi trebalo da rješavaju probleme, da razumiju značaj kompromisa i da podnose odgovornost. Nažalost, ovo ostaje samo lijepa želja – u praksi je to bjesomučna borba za moć uz pomoć koje onda želite da raspolažete resursima svih nas.

Sve političke partije rasporedile su  svoje ljude u javnim preduzećima na čelnim pozicijama i ,,po dubini” uveliko kadriraju. Tu vidimo da onamo gdje imaju zajedničke interese partije se bez većih problema dogovaraju – bez obzira da li je to u interesu građana ili ne. Razumijem da mnogi ljudi zbog političke pripadnosti nisu mogli da se zaposle i/ili napreduju, ali taj problem se mora rješavati time što će se prvo procesuirati svi oni koji su radili nezakonito u prethodnom periodu i tako što ćete kadrirati najkvalitetnije, a ne ,,najzaslužnije” ljude.

MONITOR: Da li pregovori parlamentarne većine vode izborima ili će se nastaviti sa krizama, uslovljavanjima i pregovorima?

PERIĆ: Nije bilo teško predvidjeti da će se tokom pregovora nastaviti uzajamne optužbe unutar vlasti. Činjenica je da svaka od koalicija ima svoj ucjenjivački kapital, ali bojim se da će stalnim naglašavanjem te pozicije građani postajati taoci te političke realnosti. Ko će biti vještiji, a čija će procjena biti loša je nešto što razumijem da zanima stranke, ali šta to znači iz perspektive propuštanja prilike realizacije suštinskih promjena koju su sami akteri nazvali istorijskom i koja zaista ima taj potencijal?

Da li su razjašnjenje ovog rebusa izbori? Oni jesu opcija, ali ne vjerujem da je ijedan subjekt spreman za njih, a još manje da je siguran da bi mogao da politički kapitalizuje to što bi ih izazvao – tako da ne očekujem izbore u najmanje narednih pola godine.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STAŠA ZAJOVIĆ, KOORDINATORKA ŽENA U CRNOM: Moramo pogledati lice prošlosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji nikada nije postojao konsenzus oko odgovornosti za rat i ratne zločine ni na nivou države ni na nivou društva, pa čak ni civilnog društva. To je, za mene, zagrljaj smrti u ovoj zemlji

 

MONITOR: Prošlo je trideset godina od osnivanja Žena u crnom. Šta je urađeno, u čemu se uspjelo, a u čemu nije?

ZAJOVIĆ: Najvažnija je činjenica da smo mi dosledne i istrajne, da se nismo prilagođavale nikakvim projektnim ni nacionalnim zahtjevima, nikakvim konsenzusima niti modama – nego smo se prilagođavale našim moralnim, etičkim i političkim  principima. Pada mi na pamet Atena Atanasiu, naučnica koja nas je proučavala i koja kaže da je hrabrost istrajnost i odlučnost, bez obzira na neizvesnosti, bez obzira na rizike i često veoma visok stupanj straha. To je jedno opstajanje bez oslonca, bez oslonaca na neke poznate modele. Imale smo puno uzora, ali mi smo se kretale, kako kaže Hana Arent, „bez gelendera“. Imale smo prethodnice, iz NOB-a, ali i iz globalnog, antifašističkog i antimilitarističkog pokreta. Mi smo ipak smatrale da bi trebalo da napravimo svoje prakse i da se u našim teorijama oslanjamo na kontekst koji nas okružuje. Da sve što radimo izranja iz tog konteksta u kojem živimo. Naravno da pozajmljujemo znanja.

Imale smo preko 2500 uličnih akcija, bez obzira na užasne probleme koji su najviše proizlazili iz toga što smo se fokusirale i nikada nismo odustale od pitanja odgovornosti za rat i ratne zločine 90-ih. Otuda svi naši najveći problemi. Proizvele smo potpuno nove prakse jer u vezi sa tranzicionom pravdom nismo imale nikakve modele. To su prakse koje zagovaraju feministički pristup pravdi, kao što je posećivanje mesta zločina počinjenih u naše ime. To je potpuno nova vrsta politike. Zahvaljući tim praksama i doslednosti, mi smo mogle da okupimo žene žrtve iz svih zemalja bivše Jugoslavije u Ženski sud. Mislim da neću biti pretenciozna ako kažem da to nije niko drugi uspeo, jer su one iz zajednice žrtava tražile da mi kontrolišemo taj proces. To nije bilo zato što smo mi visokoprofesionalne, već zbog izgrađenog ogromnog povjerenja. Šest godina smo stajale na Trgu republike tokom ratova.To je nova paradigma mirovnog prisustva u javnosti na Trgu koji je simbol najgorih nacionalističkih narativa, a ti ga preokrećeš u mesto saosećanja sa onima koji su proglašeni nepodobnima, neprijateljima, sa onima koji su subverzivni. To su žrtve različitih etničkih predznaka. Mi smo i u takvim okolnostima napravile pluralitet javnosti, regovale smo ne samo na kontekst zla već smo i proizvodile jednu drugačiju javnost. To smo radile zajedno sa umetničkim kolektivima, stvarajući subverzivno sećanje, subverzivno pamćenje, dugačiju memoralizaciju. I kako kažu u grupi Škart „One su pokretne uznemiriteljke“. To je odluka da neprekidno uznemiravaš kako državu tako i društvo i da podsećaš da je grad Beograd odavno prestao da bude grad. Mi ih ometamo u mitomaniji, u kontroli nad nacionalnim telima. Ovaj grad i ova zemlja samo žele da kontrolišu nacionalna tela i mi smo im na Trgu republike to oduzele. I kako kaže meni blizak teoretičar Malford: grad je samo organ pamćenja. A grad koji to briše i negira, to nije grad to je samo konglomerat zgrada i fizičkih bića. Uglavnom su to tela nacije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA MARINIĆ KRAGIĆ, REDITELJKA: Pravo na ljubav

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će neko živjeti svoj život je isključivo osobna odluka, bez uplitanja politike u privatnost, nametanja ili lažnog moraliziranja

 

Film Nun of your business u režiji Ivane Marinić Kragić dobio je nagradu Maslačak za najbolji film u regionalnoj selekciji na nedavno završenom Underhillfestu. Ivana Marinić Kragić je takođe koscenaristkinja, direktorica fotografije i producentkinja projekta Nun of Your Business. Film je prikazan u okviru programa U fokusu, a rediteljka je bila gošća festivala. Podgorička publika je bila veoma zainteresovana da pogleda film o životnoj priči dvije časne sestre koje su se upoznale u samostanu i zaljubile. Nakon što su zajedno donijele najtežu odluku u životu, jedna za drugom odlaze iz samostana u kojem su u izolaciji proživjele godine ne uvijek idiličnog života.

MONITOR:  Kakvo iskustvo nosite iz Podgorice i UnderhillFesta i koliko Vam je prijalo da budete na festivalu koji se održava uživo, pred publikom i gostima – autorima filma, jer smo svjedoci sve većeg broja online festivala zbog pandemije i to u cijelom svijetu?

MARINIĆ KRAGIĆ: Imam same riječi hvale. Za mene gostovanje na UnderhillFestu ove godine je ujedno bio i moji prvi izlet u Crnu Goru. Divno iskustvo, čemu je prvenstveno zaslužan i odličan tim UnderhillFest-a koji se maksimalno potrudio na gostoprimstvu. S druge strane bila mi je velika čast sudjelovati sa svojim filmom u programu vrlo zanimljive i kvalitetne selekcije filmova. Iskreno se veselim idućem susretu.

MONITOR: Žiri 12. UnderhillFesta je bio jednoglasan i istakao da inovativnim, svježim i modernim rediteljskim postupkom, sve vrijeme publiku milujete i nježno navodite na smijeh tamo gdje je u pitanju najdublja emotivna drama kroz koju su junakinje prolazile zajedno sa Vama.

MARINIĆ KRAGIĆ: Lijep je osjećaj kad dobiješ priznanje struke za svog dugogodišnji rad, a pogotovo kad se to dogodi na festivalu kao što je UnderhillFest. Sjećam se svoje prve nagrade koja je došla od publike na ZagrebDox Festivalu u listopadu 2020, gdje je film ujedno imao i svoju svjetsku premijeru. Bila sam jako napeta, nisam bila sigurna kako će publika prihvatiti film, a najmanje sam se nadala nagradi. Nakon premijerne projekcije uzbuđenje je bilo toliko intenzivno da mi je trebalo tri dana da dođem k sebi.

MONITOR: U filmu “Nun of Your Business” pratimo priču o časnim sestrama i njihovoj potrazi za Bogom, kroz koju one pronalaze ljubav i jedna drugu. Kako i kada ste čuli za njihovu priču i kako ste upoznali Maritu i Fani?

MARINIĆ KRAGIĆ: Tijekom jednog ljetovanja na Korčuli upoznala sam Maritu. Bile smo igrom slučaju u istom društvu. Toga dana sam se pobliže i upoznala s njezinom pričom, pa iako me priča instant zaintrigirala, prošlo je godinu dana kada sam se usudila pitati o mogućnosti snimanja filma. Marita je bila dosta otvorena prema mojoj ideji, ali ni ona ni Fani nisu još bile spremne izaći u javnost sa punim identitetima. Od izlaska iz samostana i outanja obiteljima prošlo je malo vremena, stoga im je trebalo da se prilagode novim okolnostima. Kako je taj proces u njima sazrijevao tako je i odluka da priču podijele s drugima ojačala.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo