Povežite se sa nama

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA, BIVŠI UREDNIK LIBERALA: Prave alternative ovoj vlasti  – ima

Objavljeno prije

na

Krajnje vrijeme, da se neki opozicioni prvaci uozbilje i urade sve  da opozicija što jedinstvenije izađe na predizbornu trku, ili da budu jedinstveni u tome da bojkotuju izbore

 

MONITOR:  Vlast je raspisala izbore usred ljeta. Mislite li da joj se slučajno žuri, pošto je za izbore izabrala doba u kom ćemo svi biti dodatno dekoncentrisani, što od tenzija, što od virusa, što od  vrućine?

PEPIĆ: Pri ovakvom stanju svijesti vladajućih, ništa nije slučajno. Termin je namjerno tempiran, baš u vrijeme kada to  Đukanoviću i odgovara. Kako nas očekuje teška ekonomska situacija, a kao što je i  ministar finansija  prije nekoliko dana rekao  ,,da su do septembra, obezbijeđena sredstva za  redovna primanja” naravno da je  DPS, i bez  velikih konsultacija sa koalicionim partnerima izabrao, da se izbori održe 30. avgusta. Uz to, već je vidljivo, da zbog situacije  sa epidemijom virusa,  neće biti velikih prihoda od turizma. Kako završetak ,,projekta vijeka” prve dionice auto-puta, još nije izvjestan, dolazi se do takvog dana izbora.Vladajući računaju i na to da im povoljan izborni rezultat donose i tenzije, koje oni  uvijek majstorski stvaraju i održavaju. Evo 30 godina svaki izbori su nam bili ,,istorijski” pa će tako biti i sa ovim. To što će se oni održati u potpuno nedemokratskim uslovima, bez bilo kakvog političkog koncenzusa, političkih subjekata, ide u prilog  Đukanoviću i DPS-u, koji su postali vrhunski majstori da zadrže vlast.
Očekuje nas predizborna kampanja u kojoj će ,,glavni “argumenti  biti identitetska pitanja i ,,očuvanje” države. Praktično mini-referendum  ,,za i protiv” Mila.

MONITOR:  Hoće li DPS-u na ruku ići i situacija sa pandemijom?

PEPIĆ: Naravno. U ovim i ovakvim društvenim sistemima, sve se koristi. Sve je isuviše ispolitizovano pa  i situacija sa pandemijom.  Za mene neće biti nikakvo iznenađenje ako se u sastavu poslaničke liste DPS-a, ili SD-a, visokopozicionirano nađe ime, nekih od ljekara iz NKT-a, poznatih lica sa konferencija za štampu. Iako,  poznavajući situaciju, znam da to nijesu bili, ,,ljekari na prvoj liniji fronta”, koji su   liječili pacijente oboljele od Covida-19.

A  možda najbolji primjer u kakvom društvu živimo  su baš zdravstveni radnici. Koliko do prije pola godine, raspravljano je o tome ,,sa koliko procenata” im povećati njihova skromna primanja. A onda, nastupa za vrijeme epidemije, moram reći sa pravom, zahvalnost, aplauzi za njihovu požvrtovanost. Kad se na dnevnom redu nedavnog zasjedanja parlamenta našao prijedlog da im se poveća procenat zarade, oni koji su im aplaudirali, zahvalili su im se tako što su ostali ,,uzdržani”. No, ko zna, možda su se poslanici vladajućih partija i rukovodili onim prizorom iz Nikšića, kada su neki zdravstveni radnici, ispred Opšte bolnice u ovom gradu, dočekali Đukanovića pljeskanjem.

 

MONITOR: Da li će opozicija uspjeti do tada da ponudi organizovani odgovor?

PEPIĆ: Plašim se da ne! Smetnja ,,ukrupnjavanju” opozicije nijesu toliko njihove ideološke razlike, već prije svega,  sujete. Ko i koliko mjesta na listi ima, ko je ,,više”, a ko ,,manje zaslužan”…  Vrijeme prolazi, izbori su tu!
Krajnje je vrijeme da se neki opozicioni prvaci uozbilje i urade sve  da opozicija što jedinstvenije izađe na predizbornu trku, ili da budu  jedinstveni u tome da bojkotuju izbore. Treba ostaviti po strani bilo kakvu netrpeljivost,  a mislim da  je najviše  u pitanju lična netrpeljivost među opozicionarima, kako bi se na adekvatan način suprotstavili vladajućem režimu.

MONITOR:  U Srbiji je opozicija reagovala bojkotom. Mislite li da je to i ovdje rješenje? I zašto nije, ili zašto jeste?

PEPIĆ: Bojkot je legitiman vid otpora,  ja bih ga nazvao, ignorantsko pokazivanje otpora. Ali, već se jasno nazire da će neki  opozicioni politički subjekti  učestvovati u izbornoj trci. Uvijek se kod nas nađe neka grupacija koja  hoće da pruži  ,,legitimitet” izborima. Ako bi bojkot bio potpun od onih koji su protiv ove i ovakve vlasti, onda bi to imalo smisla i političkog odjeka. Poznavajući političku scenu, mislim da smo daleko od takvog rješenja.

MONITOR:  Da li je problem Crne Gore nepostojanje dobre alternative ovoj vlasti?

PEPIĆ: Nasuprot, ja ne mislim da dobre alternative ne postoji. Ona svakako postoji. Ali, da li je to ona koja se trenutno nudi, to se možemo zapitati. Bilo je uvijek alternative i to prave. Zar to nije bio LSCG i Slavko Perović. To što većinska CG, nije htjela ili nije smjela Slavka i LS, posljedice toga svi trpimo.
Ipak, i ova i ovakva CG, ima alternativu! Kada to kažem, mislim na pojedince koji imaju stručne i naročito naglašavam, etičke reference. Takvih ljudi, koje krase njihova dijela, ima. Samo se ti ljudi trebaju umrežiti i oni bi trebali da budu elita, koja hoće, a ja vjerujem i   može, doprinijeti da Crna Gora ubrzo postane prihvatljivo demokratsko društvo.
No,  djelimično se slažem  da ova, ili bolje rečeno djelovi alternative koji se nude, nijesu najprihvatljiviji. Pri tom,  mislim  da bilo ko da dođe novi, teško da može da bude gori od ovih koji su na vlasti, neki neprekidno 30 godina.  A da bi demokratski procesi  stvarno počeli, da se ukorijene, prvi uslov je promjena vlasti. Da bi se to prije postiglo, treba ojačati ,,instituciju” Građanin,  i boriti se za njegov suverenitet! Kao društvo trebamo više uraditi na razvijanju individualnih prava.

MONITOR: Trenutno je najjača opozicija DPS-u u stvari Mitropolija. Šta to u stvari znači?
PEPIĆ: To je u ovom trenutku tačno. A da tako bude najviše je doprinjela vlast, donošenjem Zakona o vjerskim slobodama i pravima, (nastranu kvalitet zakona), u neadekvatno vrijeme i neadekvatnim uslovima. Ako je trebao ovakav zakon, zašto  nije donijet u prvoj godini mandata Vlade, već 10-ak mjesci pred izbore. To je dovelo do nezadovoljstva  svještenstva i  vjernika SPC-a.
Uz to, ovom prilikom,  su se se na dvije ,,suprotstavljene” strane našli izuzetno  dobri  poznavaoci. Koji su se na crnogorskoj javnoj sceni pojavili prije 30 godina, u skoro isto vrijeme. Đukanović na čelu svjetovne, a mitropolit Amfilohije duhovne vlasti. Od tada i jedan i drugi imaju veliki uticaj na događaje i procese u društvu.  Često su imali zajedničke ,,poglede”, sada su na suprotstavljenim stranama. Ni jedan ni drugi ne mogu  donijeti  nešto  previše dobra Crnoj Gori.  Da je sreće Crna Gora bi u praksi trebala bude ono što je i  po Ustavu – sekularna država.

MONITOR:  Kako komentarišete  dešavanja  u Budvi?
PEPIĆ:
Kao još jedan, veoma ozbiljan udarac.  Dešavanja u Budvi, a nedavno i u Kotoru, nose  strašnu i opasnu poruku.  Ako tako može da se radi – čemu onda služe izbori. Pokazuju da su moćnici, ako im se ne sviđa neka vlast, u stanju da raznim mahinacijama nađu nekoga, koji će  preći ,,na njihovu stranu“. Prekrajajući izbornu volju građana.
U Budvi se upravo dešava to.  Odakle pravo Džakoviću, koji je na mjesto odbornika u SO Budva, došao sa liste DF-a ( bez obzira, šta o njima mislili) da glasove Fronta ,,prebaci” DPS –u. Ovo je i etičko pitanje. Ako je bio toliko ,,ljut” zbog njegovog projekta „otvorene liste” sa kojim, gle čuda, nije uslovio, najveću stranku – DPS,  trebao je vratiti mandat, a ne pokloniti onima koji vladaju   na republičkom nivou. Ovim činom   obilježio je svoje krajnje neprincipijelno političko djelovanje. Postavlja se i pitanje, kako se  Crnogorska ( koja se zalaže za   fer uslove), uortačila sa partijom iz koje su dva gradonačelnika i više funkcionera, kao i čuveni Svetozar Marović, i u sudskom postupku, osuđeni kao članovi organizovane kriminalne grupe.
Svakako, nije za pohvalu ni ponašanje pripadnika Uprave policije, koja drži u opsadi zgradu SO Budva, kako bi omogućili  ,,nesmetan“ rad novoj većini, koja je v.d. upravu izabrala u restoranu.

MONITOR: Pripadali ste LSCG, borili se i sanjali građansku Crnu Goru, zemlju vladavine prava i jednakih šansi. Je li Crna Gora sve dalje od tog cilja, i  šta je potrebno da se on dostigne?
PEPIĆ: Ovo je daleko od one i onakve Crne Gore za koju sam se zalagao kao član LSCG. Iskreno smo  se zalagali za demokratsku CG,  vladavinu prava. Društvo u kojem nećemo biti svi isti, ali  u kojem ćemo imati jednake šanse. U kojem će se cijeniti znanje i etika. Gdje će se onaj koji otuđuje, ono što pripada društvu ili nekom drugom,  osuditi i nazvati  pravim imenom – lopov.
Iskrenim liberalima Crna Gora je  zaista domovina, njima ( vladajućima) je imovina.
Daleko smo danas od toga. Danas su ,,najveći” Crnogorci,( a dosta je i onih koji su nas proganjali zbog toga 90-ih, koji su dok smo mi klicali ,,sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče” vodili rat za mir, pljuvali i cijepali našu i ondašnju, a od 2004 godine državnu zastavu itd…) oni koji, jednu ruku drže na “srce, a drugu zavlače državi u džep”. Koji su ,,sposobni”, “snašli se u tranziciji”. Među takvima su, nažalost,  i  neki bivši članovi LSCG, koji su u međuvremenu postali zaštitnici lika i djela  Đukanovića.
Situacija se može promijeniti nabolje samo ako bi  se našli pravi ljudi na pravom mjestu. Spremni da iz temelja mijanjaju sistem.

Čast mi je i ponosan sam što sam bio (i ostao) član LSCG, kao i to što sam bio i ostao prijatelj Slavka Perovića, najčasnije i najprincipijelnije ličnosti crnogorskog višestranačja.

  Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo