Povežite se sa nama

INTERVJU

Đuro Tomljenović, urednik portala Turizmoteka.hr iz Zagreba: Korona će desetkovati hrvatski turizam

Objavljeno prije

na

Ministarstvo turizma Hrvatske predviđa da će se u  ovoj godini ostvariti samo oko 35 posto planiranog prihoda

 

MONITOR: Kakva je situacija u Hrvatskoj kad je riječ o pandemiji korona virusa?

TOMLJENOVIĆ: Hrvatska je  bila ponosna na borbu s pandemijom koja je poharala svijet. Rezultat je to dobrog rada Državnog stožera, ali i discipliniranog ponašanja  građana. To je omogućilo da  je Hrvatska otvorila među prvima  granice. Premda su neki tome prigovarali, ekonomska logika je prevagnula. Mjesečno je Vlada, na primjer, u svibnju isplaćivala 5.000 kuna za čak 600. 000 radnika, čije su tvrtke, ili njihova djelatnost, bile onemogućene da rade zbog korone. Otvaranjem prema Europi, a pogotovo otvaranjem Europe prema članicama EU Hrvatska počinje koristiti svoje dobre  rezultate borbe s pandemijom. Svakog vikenda u Hrvatsku uđe više od 50 tisuća gostiju iz inozemstva. Trenutno ih je više od 200. 000.

Međutim, posljednjih dana, a pogotovo pojavom žarišta u Zadru na teniskom turniru, koji je organizirao Novak  Đoković, bilježi se porast oboljelih. I prije tog teniskog turnira počeli su se pojavljivati oboljeli od COVIDA-19 i to uglavnom ljudi koji su boravili u  BiH ili Srbiji.  Od ove nedjelje u Hrvatsku iz BiH i Srbije mogu ući samo oni koji imaju uplaćen boravak u hotelima, službeni sastanak ili oni koji imaju nekretninu u Hrvatskoj.

MONITOR: Da li je Hrvatska dobila pomoć od EU  kao njena članica?

TOMLJENOVIĆ: Još krajem ožujka EU je pripremila Investicijski plan kao odgovor na krizu s COVID-19. Taj fond težak je 37 milijardi eura, od čega je za Hrvatsku namijenjeno 1,16 milijardi. Europska komisija predstavila je ambiciozni plan pod nazivom ,,EU sljedeće generacije”, koji je namijenjen  ublažavanju posljedica koje je prouzročila pandemija COVID-19. Plan pomoći sastoji se od 500 milijardi eura nepovratne pomoći svim članicama, te 250 milijardi eura koje bi se dodjeljivale članicama u obliku ,,jeftinih” zajmova. Hrvatskoj je namijenjeno oko 10 milijardi eura, od čega sedam milijardi u obliku direktnih transfera, a tri milijarde u obliku ,,jeftinih” zajmova.Istodobno EU uskoro će  izići  i s prijedlogom za alociranje 1.100 milijardi eura u okviru višegodišnjeg financijskog okvira a odnosi se na razdoblje od 2021. do 2027. godine.  Hrvatska od tih novaca može očekivati približno 11 milijardi eura.

MONITOR: Kakve će posljedice imati turizam od pandemije?

TOMLJENOVIĆ: Hrvatska se na brojnim tržištima pozicionirala kao sigurna i poželjna  destinacija. Unatoč globalnoj pandemiji i zahtjevnim tržišnim okolnostima uspješno je ojačana snaga nacionalnog turističkog brenda, pa se Hrvatska u svjetskim okvirima nalazi među top 20 turističkih destinacija, dok je na europskoj razini ušla među top 10.

No, uz sve to, Ministarstvo turizma Hrvatske predviđa da će se u  ovoj godini ostvariti samo oko 35 posto planiranog turističkog prometa, očekuje se smanjenje od oko 40 posto predviđenih prihoda.

Zbog pandemije COVID-a  turizam je  najpogođenija hrvatska industrija. Vlada je dala direktnu pomoć za  zaposlenike u turizmu, kao i niz olakšica za poslovne subjekte. Zahvaljujući tim mjerama do sada su očuvana gotovo sva radna mjesta u turizmu.

MONITOR: Kako vidite turizam nakon doba korone?

TOMLJENOVIĆ: Iskustvo govori da se turizam u pravilu brzo oporavlja nakon prestanka ugroze.  Turizam će se sigurno oporaviti nakon pronalaska lijeka i izuma cjepiva protiv korona virusa.  No, pitanje je kakav će biti turizam nakon doba korone. Možemo li očekivati povratak na staro ili se trebamo pripremiti za pandemijom potaknute promjene? Iskustvo s pandemijom trajno će utjecati na naše vrijednosti i promijeniti aspekte naših života te u turizmu može rezultirati pomakom ka prostorno, okolišno i društveno odgovornijem ponašanju. Turizam nakon doba korone biti će drugačiji, mogao bi i trebao bi biti bolji.

MONITOR: Kako gledate na činjenicu da je turizam  grana koja održava hrvatsku privredu, posebno u ovom poprilično nesigurnom vremenu?

TOMLJENOVIĆ: Pametne države rade svoju strukturu industrije, a Hrvatska se preorijentirala na ono što nam je ‘dano od Boga’, a to je turizam. Danas se hrvatsko društvo suočava s mnogim bolnim istinama i mislim da je vrijeme da turizam u nas prestane biti mit, već da se o njemu počne realno razgovarati kao o poljoprivredi, brodogradnji, drvnoj industriji… Devize i zaposlenost su glavni argument za promicanje turizma u zemlji poput naše. Iako se nikada nije pokušalo izračunati, niti se točno izračunalo koliki je dio turističkog novca uistinu ostao u zemlji.

Nedopustivo je da pored toliko studija turizma i instituta, Hrvatska nema input-output matricu nacionalne ekonomije koja bi pokazala koliki su njegovi pravi devizni neto učinci (postoje procjene da više od 30 odsto turističke potrošnje čine robe iz uvoza, najviše hrana).No, čak i takav turizam ipak ima perspektivu, jer je preostalo malo toga na što se hrvatska ekonomija još  može osloniti.

Čarobna riječ je: položajna renta. A kod nas je nepoznata.Kada prodajete maslinik i na njoj Zagrepčanin, Nijemac ili neki drugi sagradi kuću, koju potom renta, vi ste prodali i zauvijek izgubili vrijednost koju ste naslijedili, a ne sami stvorili. Mnogi od naših ljudi prodali su svoj maslinik, kuću, vinograd za malo jednokratne, kratkotrajne sreće, i tako  stvorili konkurenciju u vlastitom mjestu, gradiću, uvali… Hotele smo prodali, uglavnom strancima i prepustili im da ubiru plodove naše položajne rente.

Ako ćemo sada, kada postajemo sve važnije europsko i svjetsko turističko odredište prepustiti da netko drugi ubire korist od te činjenice, preuzimajući naše zračne i morske luke, smještaj, trgovinu, financijski i telekomunikacijski sektor, proizvodnju hrane i goriva, te svu tu dobit ostvarenu od naše položajne rente iznese iz zemlje, onda  smo narod bez budućnosti. A upravo u korištenju i zadržavanju u svojim rukama svega toga, i puno toga više, krije se  ključni odgovor na pitanje, na koje nijedna  hrvatska vlada nije znala dati odgovor – kako se razvijati? Ušli smo u EU nakon što smo prodali državama s kojima smo danas u zajednici svoje najprofitabilnije tvrtke. Počnimo se barem sada ponašati kao oni, ako želimo biti i bogati kao oni. Upravljajmo mi svojim dobrima i razvojem!

 MONITOR: Zalažete se za razvoj turizma na načelima održivosti.

TOMLJENOVIĆ: Turizam nije izdvojena ekonomska aktivnost, već važan čimbenik revitalizacije cjelokupne ekonomije, zaštite prirodnih i kulturnih vrijednosti te kvalitetnijeg života stanovnika i turista koji nas posjećuju.Od turizma se u našem društvu očekuje da postane aktivni generator razvoja  gospodarstva. Turizam predstavlja rezultantu naših sveukupnih gospodarskih, kulturnih, infrastrukturnih i uopće civilizacijskih dostignuća, preko kojeg predstavljamo ukupnu produktivnost naše države.

Hrvatska je baštinila mnoge jedinstvene vrednote… od gradova, pojedinih objekata, pa do umjetničkih slika i predmeta.Ova generacija  malo je toga na pravi način očuvala i ponudila svjetskoj javnosti, a još manje je stvorila nove vrijednosti, atrakcije po kojima će se u budućnosti prepoznati ovo vrijeme.

 

Najpoželjnija nekretnina Evrope

 MONITOR: Veliki ste protivnik masovnog turizma…

TOMLJENOVIĆ:Moderni turizam moramo sagledati kao masovnu migraciju iz grada u prirodu, kao privremeni „bijeg iz grada u prirodu”. Buduće zadovoljavanje masovne potrebe za odmorom nailazi na čvrsto postavljenu granicu: veličina slobodnog prostora ograničena je. Ovdje dolazimo do temeljnog problema današnje turističke politike: kako spasiti objekt turističke potražnje,  krajolik, od poplave turista i uništenja, a istodobno zadovoljiti sve veću potražnju?

Kod turističko-komercijalnog korištenja krajolika dvije se stvari sve više zaboravljaju: prirodne ljepote jesu slobodna dobra, ali to ne znači da su neograničeno raspoloživa. Buduće vojske turista, ali i vlasnika apartmana i vila, „osvojit” će i zadnje raspoložive krajolike.

Svi polažu pravo na sunce, nezaklonjen pogled, mjesto na sunčanoj plaži. Svi žele mir, zrak nezagađen ispušnim plinovima, veću slobodu kretanja nego kod kuće.Svi znakovi, posebice nuđenje stranim investitorima gradnju tzv. resorta, a u stvari apartmana, ukazuju na približavanje oluje koja je opustošila mnoge predjele i uzmorja Mediterana.Hrvatska, s veseljem se hvale turistički djelatnici, postaje najpoželjnije odredište, a ja dodajem ili prevodim, nažalost,  to znači Hrvatska postaje najpoželjnijom nekretninom Europe.

 

Najviše stranih gostiju

MONITOR: Ima li turista na hrvatskom dijelu Jadrana?

TOMLJENOVIĆ: Dok se epidemiolozi i liječnici bore s korona virusom, turistički radnici bitku biju da na Jadran ipak stigne nešto gostiju. Kako se granice otvaraju, brojke – iako virus nije nestao – uistinu i rastu. Prije tjedan dana  u Hrvatskoj je registrirano 115.000 turista, a proteklog vikenda 205.000. Najviše je  stranaca, kojih je prošli vikend bilo 154.000. Većina ih je stigla iz Njemačke, Slovenije, Austrije i Češke. Najviše stranih gostiju je na sjevernom dijelu Jadrana, u Istri, Hrvatskom primorju i u zadarskoj regiji. Većina je turista odsjela kod domaćina u obiteljskom smještaju, potom i u kampovima i hotelima.Kako gosti pristižu, svakodnevno se u Hrvatskoj otvaraju novi hoteli, kampovi, turistička naselja, noćni klubovi, zabavni parkovi i ostali turistički sadržaji. Sve hrvatske marine su otvorene Iako ne postoje nikakva ograničenja, pa ni obaveza nošenja maski (preporučuje se nošenje maski u zatvorenim prostorima), standardi sigurnosti su visoki, a hrvatski epidemiolozi su napravili vrlo detaljne smjernice za sve tipove objekata i turističkih usluga koje su implementirane diljem zemlje.

    Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Vrijeme je za izbore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vjerujem da je prva ekspertska vlada kao koncept imala potencijala ali sa našim neodgovornim, pohlepnim i bahatim političarima dodatno je destabilizovala stanje u zemlji. Širiti taj koncept nije logično ni korisno a praviti kompromisni bućkuriš još manje. Po mom mišljenju vrijeme je za nove izbore i nadam se da URA neće pristati na još jedan ustupak

 

MONITOR: Ove sedmice pričamo o uvođenju vjeronauke u škole, a nakon najave tek ustoličenog mitropolita Joanikija da je to „osnovno dječije pravo“, te da samo rijetke zemlje u Evropi nemaju tu vrstu obrazovanja. Kako vidite želju mitropolita, i da li bi nam uvođenje vjeronauke pomoglo da budemo više evropski?

KOVAČEVIĆ: Izjavu  mitropolita shvatam kao znak namjere da povećava tenzije u Crnoj Gori i da one trenutno odgovaraju SPC. Crna Gora je definisana kao građanska i sekularna i to je najoptimalniji okvir za multietničku i multikonfesionalnu zajednicu. Svaka vjerska zajednica ima pravo da organizuje vjersku nastavu i to već funkcioniše. Najslabije funkcioniše građansko obrazovanje u okviru zvaničnih institucija. Podržavalo se djelovanje i razvoj vjerskih zajednica a nipodoštavalo građansko obrazovanje i inicijative. Rezultati su prisutni i vidljivi kroz nizak stepen emancipatorske i kritičke svijesti. To što većina zemalja Evrope ima vjersko obrazovanje ne znači da je dobro za Crnu Goru, malu teritoriju sa malim brojem stanovnika čija je situacija ekonomska, istorijska, obrazovna i politička specifična. U tim zemljama je vjerska odrednica stvar intime i slobodnog izbora, kod  nas se vjerskim odrednicama maše u javnosti i služe za demonstriranje  moći i ugrožavanje drugačijih. Religija je u našim uslovima vrlo opasno oružje u rukama neodgovornih vjerskih vođa i političkih elita i udaljava nas od Evrope.

MONITOR: Kako komentarišete ustoličenje mitropolita Joanikija, te sve što je pratilo taj događaj, ali i prve poteze mitropolita naokon ustoličenja, poput ugošćavanja Milorada Dodika?

KOVAČEVIĆ: Ustoličenje je bilo „silom na sramotu” kako se kaže u narodu. I sila i sramota su očite, izuzimajući  iz toga veliki broj onih koji su protestovali sa  iskrenim ubjeđenjem da brane državu i dostojanstvo, došlo se do „crvene linije” i pružen je otpor. Mislim da su ti građani i građanke, i  razumne  intervencije bezbjednosnih službi obezbijedili da se krizna situacija završi bez žrtava, iako je bilo prekomjerne upotrebe sile. I to se mora preispitati i sankcionisati. Dvije slike koje su za mene vrlo značajne sa Cetinja su dva lica. Lice premijera koje je jasno pokazalo beskompromisnost i odvažnost da po svaku cijenu brani vlastite ciljeve i  spremnost da interese svoje crkve stavi iznad interesa države i ljudi što liči vjerskom fundamentalizmu. U kriznoj situaciju u pomoć su pristigli oni koji dijele ista vjerska ubjeđenja a ne nezavisni eksperti. Nakon ostvarenja cilja logično je očekivati da će pokazati umjerenost i spremnost za dijalog  o pitanjima državnog i društvenog funkcionisanja  uz obavezne „konsultacije“ sa zapadnim saveznicima.  Drugo lice je lice predsjednika države. Jasna je bila neusklađenost sa pozicijom i situacijom. Izlazak na ulicu kao približavanje građanima sa svitom obezbjeđenja bilo je karikaturalno a djelovanje besmisleno. Nakon ove situacije duboke narcističke povrede (možda i ugroženosti drugih interesa), logičan je žešći sukob sa svima onima koje prepozna kao prijetnju. Vidljivo oslabljen računa na sve članove partije i nastaviće  mobilizaciju članstva i sluđivanje stanovništva tzv. ugroženošću države i intenziviraće  „konsultacije”  uz pokušaj mobilizacije  zapadnih saveznika. Obje slike pokazuju autoritarne vođe koje gaje duboko potcjenjivanje i prezir prema onima koji su ih birali i nemaju povjerenja, ni sposobnosti da riješe sukobe koje su proizveli i proizvode u zemlji. Saveznici van zemlje već preuzimaju kontrolu i u skladu sa njihovim interesima dalje diriguju sukobom. Milorad Dodik je znak takvih uticaja, prijetnja primjerom i simbol stvaranja uticaja koji prevazilazi granice i ne priznaje legalne državne granice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA ŽANIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: Vučić neće protiv bivših mentora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije u Srbiji problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimjenjivanju zakonskih mogućnosti i u opštem neradu oko istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sjednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada

 

MONITOR: Ovih dana je u Beogradu održana Regionalna konferencija tužilaštava o saradnji u krivičnom progonu počinilaca ratnih zločina, u organizaciji srpskog Tužilaštva za ratne zločine, a uz podršku UN i vlade Velike Britanije. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

ŽANIĆ: O održavanju ovog događaja znamo samo na osnovu šturog saopštenja Tužilaštva za ratne zločine i članaka malobrojnih medija koji još uvek prate ove teme. Osim floskula koje slušamo duži niz godina kako je regionalna saradnja važna i kako mora biti unapređena jer žrtve to očekuju, nismo čuli ništa novo. U stvarnosti je baš sve suprotno od toga. Nema iskrene volje da se sarađuje i veruje pravosudnim organima država u regionu, da se razmenjuju važni predmeti i dokazi, da se radi na otkrivanju masovnih grobnica.

Od vidiljive regionalne saradnje imamo dva medijska članka da je organizovana regionalna konferencija tužilaca u regionu. Koji su zaključci te konferencije i koji su naredni koraci dogovoreni – o tome nema ni reči. Tako da ja ovaj sastank ocenjujem kao potpuno trošenje vremena na razgovor koji je vođen već mnogo puta do sada, a koji nije doveo ni do kakvih pomaka u procesuiranju ratnih zločina niti do poboljšanja regionalne saradnje.

MONITOR: Ministarka pravde u vladi Srbije Maja Popović tom prilikom je naglasila posvećenost Srbije procesuranju optuženih za ratne zločine, pozivajući se na Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina 2021–2026 i najavljujući skoro usvajanje Akcionog plana za njenu primjenu. Kako komentarišete tvrdnju ministarke o „jakim institucionalnim kapacitetima Srbije“?

ŽANIĆ: Što se tiče institucionalnog i zakonodavnog okvira – Srbija zaista ima sve na raspolaganju. Postoje zakoni na osnovu kojih se sudi, zaključeni memorandumi i protokoli o saradnji sa tužilaštvima u regionu. Imali smo čak i prvu Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina koja je i usvojena da bi se ubrzalo procesuiranje ratnih zločina. Uskoro ćemo dobiti i drugu strategiju sa propratnim akcionim planom. Nije problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimenjivanju zakonskih mogućnosti i u jednom opštem neradu po pitanju istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada. Samo bih podsetila da mi trenutno u TRZ imamo 12 zamenika tužioca i za prošlu godinu samo dve optužnice koje su rezultat isključivo njihovog rada. Dakle, imamo šest puta više zamenika tužilaca nego optužnica.

MONITOR: Za vrijeme trajanja Regionalne konferencije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se sa glavnim tužiocem Mehanizma za međunarodne krivične sudove Seržom Bramercom. Vučić je saopštio da je to bio razgovor o poboljšanju regionalne saradnje u vezi sa optužbama za ratne zločine. Imate li saznanja o „konkretnijim“ zahtjevima Bramerca?

ŽANIĆ: Kad god bi dolazio u posetu Srbiji, Serž Bramerc bi dolazio i u FHP kako bismo razgovarali o tome ima li pomaka u procesuiranju ratnih zločina pred domaćim sudovima. Međutim, poslednje dve godine Bramerc razgovara isključivo sa tužiteljkom za ratne zločine Snežanom Stanojković i predstavnicima vlasti, tako da mi nemamo ni tu minimalnu mogućnost da saznamo koji su njegovi konkretni zahtevi. FHP stalno zahteva od Tužilaštva za ratne zločine da na svom web sajtu objavljuje informacije o podignutim optužnicama, donetim presudama,  sastancima, i još važnije, rezultatima sastanaka i da na taj način obaveštava javnost o svom radu. Međutim, ukoliko se informišete isključivo putem sajta TRZ tu gotovo ništa nećete saznati jer se na njemu nalaze dve ili tri rečenice o tome ko je prisustvovao sastanku i koja je bila tema, ali o konkretnim zahtevima nema ni reči. Da zaključim, ne znamo koji je bio konkretan zahtev Bramerca, ali pretpostavljam da se u razgovorima išlo u pravcu iskrenije regionalne saradnje, razmene dokaza, neophodnosti pronalska nestalih i izručenje Radete i Jojića Mehanizmu za krivične sudove u Hagu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA ZIDAR, REDITELJKA: To nije moja fikcija, to je nečiji život

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pomirenje je za mene priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou

 

 

Film Pomirenje u režiji Marije Zidar otvorio je u srijedu veče 12. UnderhillFest, međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici. Za okosnicu prvog dugometražnog dokumentarnog filma, rediteljka iz Slovenije odabrala je sukob dvije porodice u brdima sjeverne Albanije. Film prati proces pomirenja nakon ubistva osamnaestogodišnje Gjiste u regiji u kojoj se neke porodice još uvijek pridržavaju srednjovjekovnog kodeksa Kanuna i običajnog prava na krvnu osvetu. Pomirenje je nastao u koprodukciji Slovenije, Crne Gore, Srbije i Kosova, a imao je premijeru na jednom od najvažnijih festivala dokumentarnog filma u Evropi – CPH:DOX u Kopenhagenu. Već ima zapažen festivalski život i nekoliko nagrada.

Marija Zidar je završila osnovne studije novinarstva kao i engleski jezik i književnost, a doktorirala je sociologiju na Univerzitetu u Ljubljani. Interesuje je predstavljanje temeljno istraženih društvenih tema kroz intimno, osjetljivo i empatično vizuelno pripovijedanje. Napisala je tri i režirala jedan srednjemetražni dokumentarac za Televiziju Slovenije. Pomirenje, koji je sniman u Albaniji od 2014. godine, je njen debitantski dugometražni dokumentarni film.

MONITOR: UnderhillFest je otvorio dirljiv film „Pomirenje”. Priča o pokušaju pomirenja porodica, ali predstavlja svojevrsni anatomski prikaz patrijarhalnog društva zarobljenog između prošlosti i sadašnjosti. Kada i kako ste se zainteresovali za ovu temu, za ovaj događaj?

ZIDAR: Za mene je to priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou.  Profesor Martin Berishaj, koji je istraživao i ovu temu, 2013. mi je rekao da je krvna osveta obrađena hiljadu puta, ali nikad pravilno. To me je zaintrigiralo i počela sam da istražujem. To što sam pronašla, bila je veoma aktuelna tema sukoba između različitih sistema vrijednosti, u nekom društvu u tranziciji, a najviše se to odnosilo na državno pravno uređenje, religiju i reinterpretaciju starih zakona, oko kojih u nekim regionima nema društvenog slaganja. U Albaniji se to desilo devedesetih godina kada je pala komunistička diktatura, u kojoj je Enver Hodža pola vijeka progonio i religiju i tradiciju, a slijedio je ekonomski kolaps. Država je bila na granici građanskog rata. U toj praznini vrijednosti, u pojedinim djelovima zemlje vraćali su se stari sistemi vrijednosti, ali bez kontinuiteta, reinterpretirani i ponekad čak zloupotrijebljeni. To me podsjeća na sadašnju situaciju ne samo po Balkanu nego i u Evropi, gdje krajni desni populizam masama obespravljenih ljudi, koji nemaju više povjerenja u državu i pravni red, kao rješenje nudi reinterpretaciju nacionalne tradicije, religije ali i neopatrijarhalne vrijednosti.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo