Povežite se sa nama

INTERVJU

Đuro Tomljenović, urednik portala Turizmoteka.hr iz Zagreba: Korona će desetkovati hrvatski turizam

Objavljeno prije

na

Ministarstvo turizma Hrvatske predviđa da će se u  ovoj godini ostvariti samo oko 35 posto planiranog prihoda

 

MONITOR: Kakva je situacija u Hrvatskoj kad je riječ o pandemiji korona virusa?

TOMLJENOVIĆ: Hrvatska je  bila ponosna na borbu s pandemijom koja je poharala svijet. Rezultat je to dobrog rada Državnog stožera, ali i discipliniranog ponašanja  građana. To je omogućilo da  je Hrvatska otvorila među prvima  granice. Premda su neki tome prigovarali, ekonomska logika je prevagnula. Mjesečno je Vlada, na primjer, u svibnju isplaćivala 5.000 kuna za čak 600. 000 radnika, čije su tvrtke, ili njihova djelatnost, bile onemogućene da rade zbog korone. Otvaranjem prema Europi, a pogotovo otvaranjem Europe prema članicama EU Hrvatska počinje koristiti svoje dobre  rezultate borbe s pandemijom. Svakog vikenda u Hrvatsku uđe više od 50 tisuća gostiju iz inozemstva. Trenutno ih je više od 200. 000.

Međutim, posljednjih dana, a pogotovo pojavom žarišta u Zadru na teniskom turniru, koji je organizirao Novak  Đoković, bilježi se porast oboljelih. I prije tog teniskog turnira počeli su se pojavljivati oboljeli od COVIDA-19 i to uglavnom ljudi koji su boravili u  BiH ili Srbiji.  Od ove nedjelje u Hrvatsku iz BiH i Srbije mogu ući samo oni koji imaju uplaćen boravak u hotelima, službeni sastanak ili oni koji imaju nekretninu u Hrvatskoj.

MONITOR: Da li je Hrvatska dobila pomoć od EU  kao njena članica?

TOMLJENOVIĆ: Još krajem ožujka EU je pripremila Investicijski plan kao odgovor na krizu s COVID-19. Taj fond težak je 37 milijardi eura, od čega je za Hrvatsku namijenjeno 1,16 milijardi. Europska komisija predstavila je ambiciozni plan pod nazivom ,,EU sljedeće generacije”, koji je namijenjen  ublažavanju posljedica koje je prouzročila pandemija COVID-19. Plan pomoći sastoji se od 500 milijardi eura nepovratne pomoći svim članicama, te 250 milijardi eura koje bi se dodjeljivale članicama u obliku ,,jeftinih” zajmova. Hrvatskoj je namijenjeno oko 10 milijardi eura, od čega sedam milijardi u obliku direktnih transfera, a tri milijarde u obliku ,,jeftinih” zajmova.Istodobno EU uskoro će  izići  i s prijedlogom za alociranje 1.100 milijardi eura u okviru višegodišnjeg financijskog okvira a odnosi se na razdoblje od 2021. do 2027. godine.  Hrvatska od tih novaca može očekivati približno 11 milijardi eura.

MONITOR: Kakve će posljedice imati turizam od pandemije?

TOMLJENOVIĆ: Hrvatska se na brojnim tržištima pozicionirala kao sigurna i poželjna  destinacija. Unatoč globalnoj pandemiji i zahtjevnim tržišnim okolnostima uspješno je ojačana snaga nacionalnog turističkog brenda, pa se Hrvatska u svjetskim okvirima nalazi među top 20 turističkih destinacija, dok je na europskoj razini ušla među top 10.

No, uz sve to, Ministarstvo turizma Hrvatske predviđa da će se u  ovoj godini ostvariti samo oko 35 posto planiranog turističkog prometa, očekuje se smanjenje od oko 40 posto predviđenih prihoda.

Zbog pandemije COVID-a  turizam je  najpogođenija hrvatska industrija. Vlada je dala direktnu pomoć za  zaposlenike u turizmu, kao i niz olakšica za poslovne subjekte. Zahvaljujući tim mjerama do sada su očuvana gotovo sva radna mjesta u turizmu.

MONITOR: Kako vidite turizam nakon doba korone?

TOMLJENOVIĆ: Iskustvo govori da se turizam u pravilu brzo oporavlja nakon prestanka ugroze.  Turizam će se sigurno oporaviti nakon pronalaska lijeka i izuma cjepiva protiv korona virusa.  No, pitanje je kakav će biti turizam nakon doba korone. Možemo li očekivati povratak na staro ili se trebamo pripremiti za pandemijom potaknute promjene? Iskustvo s pandemijom trajno će utjecati na naše vrijednosti i promijeniti aspekte naših života te u turizmu može rezultirati pomakom ka prostorno, okolišno i društveno odgovornijem ponašanju. Turizam nakon doba korone biti će drugačiji, mogao bi i trebao bi biti bolji.

MONITOR: Kako gledate na činjenicu da je turizam  grana koja održava hrvatsku privredu, posebno u ovom poprilično nesigurnom vremenu?

TOMLJENOVIĆ: Pametne države rade svoju strukturu industrije, a Hrvatska se preorijentirala na ono što nam je ‘dano od Boga’, a to je turizam. Danas se hrvatsko društvo suočava s mnogim bolnim istinama i mislim da je vrijeme da turizam u nas prestane biti mit, već da se o njemu počne realno razgovarati kao o poljoprivredi, brodogradnji, drvnoj industriji… Devize i zaposlenost su glavni argument za promicanje turizma u zemlji poput naše. Iako se nikada nije pokušalo izračunati, niti se točno izračunalo koliki je dio turističkog novca uistinu ostao u zemlji.

Nedopustivo je da pored toliko studija turizma i instituta, Hrvatska nema input-output matricu nacionalne ekonomije koja bi pokazala koliki su njegovi pravi devizni neto učinci (postoje procjene da više od 30 odsto turističke potrošnje čine robe iz uvoza, najviše hrana).No, čak i takav turizam ipak ima perspektivu, jer je preostalo malo toga na što se hrvatska ekonomija još  može osloniti.

Čarobna riječ je: položajna renta. A kod nas je nepoznata.Kada prodajete maslinik i na njoj Zagrepčanin, Nijemac ili neki drugi sagradi kuću, koju potom renta, vi ste prodali i zauvijek izgubili vrijednost koju ste naslijedili, a ne sami stvorili. Mnogi od naših ljudi prodali su svoj maslinik, kuću, vinograd za malo jednokratne, kratkotrajne sreće, i tako  stvorili konkurenciju u vlastitom mjestu, gradiću, uvali… Hotele smo prodali, uglavnom strancima i prepustili im da ubiru plodove naše položajne rente.

Ako ćemo sada, kada postajemo sve važnije europsko i svjetsko turističko odredište prepustiti da netko drugi ubire korist od te činjenice, preuzimajući naše zračne i morske luke, smještaj, trgovinu, financijski i telekomunikacijski sektor, proizvodnju hrane i goriva, te svu tu dobit ostvarenu od naše položajne rente iznese iz zemlje, onda  smo narod bez budućnosti. A upravo u korištenju i zadržavanju u svojim rukama svega toga, i puno toga više, krije se  ključni odgovor na pitanje, na koje nijedna  hrvatska vlada nije znala dati odgovor – kako se razvijati? Ušli smo u EU nakon što smo prodali državama s kojima smo danas u zajednici svoje najprofitabilnije tvrtke. Počnimo se barem sada ponašati kao oni, ako želimo biti i bogati kao oni. Upravljajmo mi svojim dobrima i razvojem!

 MONITOR: Zalažete se za razvoj turizma na načelima održivosti.

TOMLJENOVIĆ: Turizam nije izdvojena ekonomska aktivnost, već važan čimbenik revitalizacije cjelokupne ekonomije, zaštite prirodnih i kulturnih vrijednosti te kvalitetnijeg života stanovnika i turista koji nas posjećuju.Od turizma se u našem društvu očekuje da postane aktivni generator razvoja  gospodarstva. Turizam predstavlja rezultantu naših sveukupnih gospodarskih, kulturnih, infrastrukturnih i uopće civilizacijskih dostignuća, preko kojeg predstavljamo ukupnu produktivnost naše države.

Hrvatska je baštinila mnoge jedinstvene vrednote… od gradova, pojedinih objekata, pa do umjetničkih slika i predmeta.Ova generacija  malo je toga na pravi način očuvala i ponudila svjetskoj javnosti, a još manje je stvorila nove vrijednosti, atrakcije po kojima će se u budućnosti prepoznati ovo vrijeme.

 

Najpoželjnija nekretnina Evrope

 MONITOR: Veliki ste protivnik masovnog turizma…

TOMLJENOVIĆ:Moderni turizam moramo sagledati kao masovnu migraciju iz grada u prirodu, kao privremeni „bijeg iz grada u prirodu”. Buduće zadovoljavanje masovne potrebe za odmorom nailazi na čvrsto postavljenu granicu: veličina slobodnog prostora ograničena je. Ovdje dolazimo do temeljnog problema današnje turističke politike: kako spasiti objekt turističke potražnje,  krajolik, od poplave turista i uništenja, a istodobno zadovoljiti sve veću potražnju?

Kod turističko-komercijalnog korištenja krajolika dvije se stvari sve više zaboravljaju: prirodne ljepote jesu slobodna dobra, ali to ne znači da su neograničeno raspoloživa. Buduće vojske turista, ali i vlasnika apartmana i vila, „osvojit” će i zadnje raspoložive krajolike.

Svi polažu pravo na sunce, nezaklonjen pogled, mjesto na sunčanoj plaži. Svi žele mir, zrak nezagađen ispušnim plinovima, veću slobodu kretanja nego kod kuće.Svi znakovi, posebice nuđenje stranim investitorima gradnju tzv. resorta, a u stvari apartmana, ukazuju na približavanje oluje koja je opustošila mnoge predjele i uzmorja Mediterana.Hrvatska, s veseljem se hvale turistički djelatnici, postaje najpoželjnije odredište, a ja dodajem ili prevodim, nažalost,  to znači Hrvatska postaje najpoželjnijom nekretninom Europe.

 

Najviše stranih gostiju

MONITOR: Ima li turista na hrvatskom dijelu Jadrana?

TOMLJENOVIĆ: Dok se epidemiolozi i liječnici bore s korona virusom, turistički radnici bitku biju da na Jadran ipak stigne nešto gostiju. Kako se granice otvaraju, brojke – iako virus nije nestao – uistinu i rastu. Prije tjedan dana  u Hrvatskoj je registrirano 115.000 turista, a proteklog vikenda 205.000. Najviše je  stranaca, kojih je prošli vikend bilo 154.000. Većina ih je stigla iz Njemačke, Slovenije, Austrije i Češke. Najviše stranih gostiju je na sjevernom dijelu Jadrana, u Istri, Hrvatskom primorju i u zadarskoj regiji. Većina je turista odsjela kod domaćina u obiteljskom smještaju, potom i u kampovima i hotelima.Kako gosti pristižu, svakodnevno se u Hrvatskoj otvaraju novi hoteli, kampovi, turistička naselja, noćni klubovi, zabavni parkovi i ostali turistički sadržaji. Sve hrvatske marine su otvorene Iako ne postoje nikakva ograničenja, pa ni obaveza nošenja maski (preporučuje se nošenje maski u zatvorenim prostorima), standardi sigurnosti su visoki, a hrvatski epidemiolozi su napravili vrlo detaljne smjernice za sve tipove objekata i turističkih usluga koje su implementirane diljem zemlje.

    Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo