Povežite se sa nama

DRUŠTVO

EKSKLUZIVNO: PRVI VOJNI RAPORT IZ PODGORICE O ZLOČINU U ŠTRPCIMA: Svi su znali

Objavljeno prije

na

strpci

Nezapamćeni zločin u željezničkoj stanici Štrpci, koji se dogodio prije dvadeset i jednu godinu, opet se našao u žiži javnosti.

Francuska policija uhapsila je 4. aprila bosanskog Srbina Radomira Šušnjara, bivšeg pripadnika paravojnih formacija u BiH, za kojeg se sumnja da je jedan od otmičara voza u Štrpcima.

Tužilac za ratne zločine Srbije Vladimir Vukčević izjavio je da tužilaštvo Srbije ,,ima određena saznanja da je to lice učestvovalo u otmici u Štrpcima 1993. godine”.

Petog aprila odbornici bjelopoljskog parlamenta dali su vizu da se žrtvama iz Štrbaca podigne spomenik u Parku pjesnika, u centru grada.

Sjutradan, nevezano za ta dva događaja, Monitor je došao do zanimljivog dokumenta o tom zločinu, koji nosi datum 8. mart 1993. godine. Radi se o povjerljivoj informaciji, koju je pripadnik vojne bezbjednosti iz Podgorice otpravio Upravi bezbjednosti Vojske Jugoslavije. Naslovljena je: ,,Saznanja vezana za otmicu putnika iz voza Beograd – Bar, na ž.s. Štrpci”. Sačinjena je, dakle, nepunih desetak dana nakon zločina u Štrpcima i prema našim izvorima nikada nije javno objavljena.

Podsjetimo: tog 27. februara 1993. godine, iz voza 671 na liniji Beograd -Bar , oteto je i ubijeno 18 civila bošnjačke nacionalnosti i jedan Hrvat. Među njima je bilo i sedam državljana Crne Gore.

Sudski proces koji je u Crnoj Gori vođen povodom ovog zločina, nije ni izbliza rasvijetlio okolnosti pod kojima se on dogodio, a osuđen je samo Nebojša Ranisavljević iz Despotovca. Ranisavljević je pušten iz zatvora 2011. godine, nakon što je izdržao petnaestogodišnju zatvorsku kaznu.

Tokom suđenja utvrđeno je da je otmica bila planirana mjesec dana ranije, kao i da je Željezničko–transportno preduzeće Beograd u više navrata obavještavalo predstavnike Vojske Jugoslavije i Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije o pripremi otmice putnika. Ništa nisu preduzeli.

Zamjenik tužioca za ratne zločine Bruno Vekarić izjavio je u februaru beogradskom Blicu da su u otmici učestvovali i pripadnici policije Srbije.

,,Država je žrtvovala svoje državljane, došli smo do frapantnih podataka da su pripadnici policijskih formacija bili učesnici događaja. Oni koji su trebali da štite putnike od drumskih razbojnika – pomogli da se ta otmica izvrši”, kazao je Vekarić.

Vratimo se ,,vojnom raportu” poslatom iz Podgorice u Beograd.

Monitor će u dva nastavka objaviti njegovu sadržinu.

Na kraju tog dokumenta nalazi se ,,Opšti zaključak”, u kojem je još tada sažeto opisan taj zločin, koji su godinama nadležni pokušavali da zataškaju.

,,Otmica je djelo dobro organizovane akcije; oteti putnici su Muslimani. Otmicu je najvjerovatnije izvela paravojna grupa Milana Lukića, a otete putnike najvjerovatnije likvidirala; bez sprege otmičara sa službenim osobljem voza i drugim, otmica ne bi mogla uspjeti; izostala je bilo kakva pomoć otetim putnicima, posebno od onih koji su je morali pružiti: pratioci i osoblje voza; nekontrolisano defilovanje pripadnika paravojnih grupa RS po SRJ, osvetilo se; vješto širenje glasina i dezinformacija među putnicima u vozu doprinijelo je njihovoj zbunjenosti i pasivnosti u vrijeme izvođenja otmice; neiskrenost u saradnji na razjašnjavanju otimice između MUP Crne Gore, MUP Srbije i odgovornih u RS, mogu blokirati rad i rješenje slučaja; nešto ipak škripi u odnosima članica federacije; opšta gluvoća svih subjekata u Crnoj Gori na otmicu, izuzimajući časne, vjerovatno neće proći bez posljedica; ključ rješenja je u Beogradu”.

Na kraju informacije se upozorava da navedena saznanja treba provjeriti i dokumentovati, ali autor informacije je pesimista: ,,Plašim se da se prava istina o otmici neće brzo saznati. Traganje za otmičarima biće dugo i veoma teško. Traganje za otetim putnicima, po svoj prilici biće suvišno, izuzimajući traganje za njihovim grobovima”.

Bio je, nažalost, u pravu.

Informacija sadrži: kopiju saopštenja agencije Tanjug od 28. februara, preko kojeg je crnogorska javnost prvi put saznala o otmici putnika, saznanja iz razgovora sa ,,izvorima – putnicima voza”, ostalim izvorima i od ,,kolega iz MUP-a – nezvanično”, predigru otmice, reagovanja u Crnoj Gori na otmicu i predlog mjera.

U uvodu se navodi da je stigla ,,strašna vijest” da je oteta grupa putnika u Štrpcima. ,,Otmica je izvršena iz voza koji je vlasništvo pravne države SRJ – garanta sigurnosti i bezbjednosti njenih građana. Odgovorni u Crnoj Gori o otmici ćute. Ne vide, ili neće da vide, da je otmica putnika direktna prijetnja miru u Crnoj Gori, da je ona signal za uzbunu. Neće da shvate da fašistička svijest mir užasava, da će teroristi jednog dana morati da se vrate kući”, navodi se u informaciji.

Slijedi osvrt na ,,famozno saopštenje agencije Tanjug”. Iz saopštenja je, kako se kaže u tom dokumentu, posebno uočljivo ,,pozivanje na nezvanične krugove bliske VJ”, da je ,,nepoznata naoružana grupa zaustavila voz na pruzi Beograd – Bar na teritoriji bivše BiH i odvela grupu putnika u nepoznatom pravcu”, te da se u otetoj grupi ,,pored putnika Muslimana (njihov broj se ne zna) nalazilo 8 (osam) Srba i jedan Hrvat”.

Autor informacije potom kaže da se treba zapitati ,,koji su to nezvanični krugovi bliski VJ, koji daju izvještaje Tanjugu, zašto VJ ćuti ako saopštenje Tanjuga nije tačno, ako je otmica izvršena van teritorije SRJ, čije su vlasništvo voz i objekti na pruzi Beograd – Bar, ko obezbjeđuje te objekte, čije je osoblje voza, čija policija i vojska može iz voza skidati građane SRJ, da li to znači da se SRJ odriče ovih objekata u korist BiH itd”, kao i ,,otkud VJ (Tanjugu) podatak o raznolikom nacionalnom sastavu otetih putnika, ako izvor saznanja nije učesnik akcije”.

Slijede svjedočenja petoro putnika očevidaca otmice i saznanja o otmici iz razgovora sa još tri osobe. Taj dio informacije objavićemo u narednom broju Monitora.

U dijelu naslovljenom ,,Predigra otmice” piše:

,,Izbor voza i relacije, za otmicu putnika, nije se dogodio ni slučajno ni neorganizovano.

Da li su sljedeći pokazatelji predigra otmice:

– različitost stavova državnih organa u Crnoj Gori i Srbiji vezano za (ne)ravnopravnost članica federacije, ubiranje carina, raspolaganje deviznim rezervama ili možda različitost pogleda između SPS i DPS;

– raspirivanje nacionalne i vjerske netrpeljivosti između srpskog i muslimanskog življa na području Sandžaka i sjeverne Crne Gore;

– terorističke akcije na radnje, kafiće, kola i druge objekte vlasništvo Muslimana u opštinama sjeverne Crne Gore, posebno u Pljevljima;

– postavljanje rampi na putevima između Srbije i Crne Gore, kojima se doturaju prehrambeni i drugi proizvodi za Crnu Goru”.

Podsjetimo još jednom: sve ovo, i mnogo toga još ružnijeg, dešavalo se u Crnoj Gori tih ratnih devedesetih godina.

Ćutanje državnog vrha

U dijelu Informacije naslovljenim ,,Reagovanja u Crnoj Gori na otmicu putnika” navodi se:
– Zvanična sredstva informisanja prenijela su samo saopštenje agencije Tanjug;
– Predsjednik RCG, predstavnici Vlade i Skupštine RCG – mudro ćute;
– MUP se oglasio saopštivši imena otetih crnogorskih građana, a to su: iz Bijelog Polja Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehmi Bakija i Rifat Husović; iz Podgorice Ismet Babačić i Samir Rastoder (kasnije je utvrđeno da se radi o Jusufu Rastoderu, prim. V.K.) ; iz Bara Senad Đečević;
– Od opozicionih stranaka oglasile su se SDP i LSCG, osuđujući čin otmice;
– Ostali, posebno sindikat, student i omladina, ostali su nijemi, što treba posebno da brine.

Nišan kao simbol žrtve

Za umjetničko rješenje spomenika žrtvama u Štrpcima izabran je rad vajara Zlatka Glamočaka, umjetnika uvrštenog u Svjetsku istoriju skulpture 20. i 21. vijeka. Njegovo idejno rješenje, pod nazivom Sat života, biće visoko tri metra jer, kako je za beogradski Danas nedavno objasnio ovaj umjetnik iz Bara koji stvara u Parizu, svi memorijalni spomenici na svijetu su na neki način obilježje jedne kulture i prostora, pa čak i jezika. Na njegovoj skulpturi uočljivi su ostaci žrtava i njihovih stvari – kostiju, novčića, naočara, dijelova odjeće i obuće, a tu je i Miki Maus. ,,Miki Maus je samo ironija. Trebao bi biti izvor sreće – poklon. A taj izvor sreće, taj poklon, našao se u ostacima nesreće u reljefu zločina. Za osnovu spomenika uzeo sam nišan, kao tradicionalni nadgrobni spomenik Bošnjaka. Drugi razlog zašto baš taj, među mnogim oblicima nišana, uzeo sam onaj koji po svojoj čistoti djeluje sasvim moderno, a u nečemu podsjeća na vječnost egipatskih obeliska. To je onaj nišan koji je već korišćen u Srebrenici i na neki način već je postao simbol žrtve, ne samo u Srebrenici, već i u Višegradu, Bihaću, Zvorniku, Mostaru”, kazao je Glamočak.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo