Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Ćeraćemo se do Strazbura

Objavljeno prije

na

Svakoga dana u prosjeku jedna tužba iz Crne Gore pristigne u Evropski sud za ljudska prava u Strazburu. Tako je bar u posljedenjih godinu dana od kada je Crna Gora u toj najznačajnijoj evropskoj instituciji pravde dobila svog predstavnika sudiju dr Nebojšu Vučinića. Za to vrijeme samo je jedna presuda izrečena protiv države Crne Gore. Porodici Bijelić iz Podgorice tako je omogućeno da nakon prolaska svih crnogorskih sudskih instanci uđe u svoj stan. Pet tužbi iz Crne Gore trenutno je u proceduri a njihov bi ishod mogao biti poznat do kraja godine. Još više od trista tužbi čeka na red pred jednim od pet sudskih vijeća, u kojima sudi 47 sudija iz svih 47 zemalja, članica Savjeta Evrope. PROCEDURA: Evropski sud je sada, više nego ikad u svom pedesetogodišnjem postojanju, zatrpan tužbama građana koji se žale na svoju države. Više od sto hiljada tužbi nalazi se u njegovoj sudskoj arhivi. Rusija, Rumunija, Poljska, Ukrajina i Turska države su na koje otpada devedeset odsto tužbi. Samo iz Rusije ima ih oko trideset hiljada. Procentualno, prema broju stanovnika, najmanje ih je iz Velike Britanije, što ukazuje na visok stepen demokratije ali i na nivo sudstva u toj zemlji.
Procedura Evropskog suda jeste spora. Četiri mjeseca potrebno je samo za odgovore na pitanja agentu neke tužene države. To je glavni razlog što je za jedan predmet od prispijeća do rješenja potrebno nešto više od godinu i po. Taj period u budućnosti bi mogao biti i znatno duži, objašnjava Nebojša Vučinić. „Sud je postao žrtva sopstvenog uspjeha jer je sada zatrpan tužbama”, kaže on.
Iduće godine u Švajcarskoj će biti održana konferencija o budućnosti suda i mogućnostima njegovog izlaska iz evidentne pretrpanosti predmetima. „Razmatra se više rješenja, ali je sigurno da se ova institucija mora očuvati. To je specifičan sudski mehanizam da se pojedincu, često bespomoćnom, omogući tužba protiv države, koja ima u rukama sav represivni aparat. To i jeste filozofija suda – dati šansu čovjeku da bude ravnopravan u procesu protiv države”, kaže Vučinić.
USLOVI: Prva misao nezadovoljnog građanina, nakon posljednje sudske instance u državi, „ćeraćemo se do Strazbura”, ipak je, najčešće, samo iluzija. Tek svaka deseta tužba koja dospije do Evropskog suda biva u njemu i razmatrana. Ostale bivaju odbačene već na ulazu u Sud, kaže Vučinić. „Od preko sto hiljada predmeta koji su trenutno pred sudom oko devedeset odsto su – nedopustivi, što znači da se ne mogu razmatrati iz nekog od više proceduralnih razloga. Ti uslovi dopustivosti veoma su konkretni i odnose se prevashodno na ljudska prava. Nijesu, na žalost, sva ljudska prava zaštićena Konvencijom”, kaže Vučinić.
Procedura strazburškog suda je takva da je neophodan određeni vremenski period, ali i opsežan ljudski potencijal da bi se obradili svi slučajevi. Oko pet stotina pravnika, savjetnika, pomaže sudijama u obradi predmeta. Kako bi se povećala efikasnost i efektivnost Suda, sada se uvodi novi protokol kojim se dopunjava procedura razmatranja prihvatljivosti i osnovanosti predstavki, pa će prethodno pitanje o tome da li određeni predmet ispunjava uslove prihvatljivosti, što su razmatrala vijeća od tri sudije, sada rješavati samo jedan. Predmete koji uđu u proceduru o meritumu, koje su razmatrala vijeća od sedam sudija, od sada će voditi tročlana vijeća. „Novi protokol trebalo bi da znatno ubrza protok predstavki i efikasnost suda”, kaže doc. dr Ivana Jelić, profesor međunarodnog prava i ljudskih prava.
STANDARDI: Osim preduslova da su prethodno iscrpljena sva pravna sredstva u okviru države, podnosilac tužbe mora pokazati da je žrtva kršenja nekog prava garantovanog Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Uslov je i to da isti slučaj ne razmatra neki drugi međunarodni sud ili kvazisudsko tijelo, na primjer Komitet UN za ljudska prava. Takođe, neophodno je ispuniti i vremenski uslov, da nije proteklo više od šest mjeseci od donesene pravnosnažne presude u sopstvenoj državi, pojašnjava doc. dr Ivana Jelić. ,,Ljudi su o tim procesnim pretpostavkama često neobaviješteni. Evropski sud za ljudska prava, kao međunarodni pravosudni organ, osnovan je Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i iz nje crpi svoju nadležnost. No, iako se bavi zaštitom građanskih i političkih ljudskih prava, moguće je pred njim utužiti i povrede drugih ljudskih prava, ukoliko se dovedu u vezu s diskriminacijom, odnosno povredom člana 14 Konvencije”, kaže Jelić.
Prihvatanje standarda Evropskog suda jedan je od osnovnih principa razvoja nacionalnih pravosudnih institucija, objašnjava ona. „Naša ustavna žalba, kao pravni institut, tek treba da zaživi. To je još jedan metod koji može pomoći da se ubuduće rastereti sud u Strazburu”, kaže Jelić.
Sud je svojevrstan pravosudni evropski reper, koji ima za cilj i uticaj na nacionalne sudove. „Ukoliko se ustavni sudovi i ustavna žalba afirmišu kao efektivno sredstvo, ni jedna žalba ne bi morala u Strazbur. Jedan od osnovnih ciljeva u radu suda jeste upravo to da se unutrašnji pravni sistemi država osposobe da rade po principima Konvencije o ljudskim pravima”, kaže Vučinić.
„Više se ne radi o tome da sopstvenu državu tuže hrabri, to će činiti sigurni i samosvjesni ljudi”, pojašnjava i doc. dr Ivana Jelić. ,,Tražiti zadovoljenje pravde, zaštititi svoje pravo, dakle, ne dati na svoje dostojanstvo, osnovni su zadaci svakog pojedinca. Konačno, samo slobodan čovjek i čovjek siguran u dostižnost pravde, može biti koristan član društva”, kaže ona.

Sead SADIKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo