Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Mir sa sobom

Objavljeno prije

na

Suđenje o deportaciji poznatog glumca Žarka Lauševića odgođeno je za sredinu avgusta. Kako su objavile podgoričke Vijesti, Laušević, koga Srbija preko Interpola potražuje kako bi doslužio kaznu za dvostruko ubistvo, mirno je sjedio pred sudijom Imigracionog suda u Njujorku, gdje je nakon višegodišnjeg bjekstva uhapšen jer je u SAD boravio bez odgovarajućih papira. PRESUDA: Lauševićev advokat nije podnio zahtjev da se njegov klijent brani sa slobode. Glumac je ranije odbio i pomoć konzulata Srbije u Njujorku, a sudnicu je napustio netremice gledajući rodbinu. Na pitanja novinara nije želio da odgovara. Za Lauševićem je Srbija raspisala potjernicu još 2002. na zahtjev Trećeg opštinskog suda u Beogradu, koji ga potražuje kako bi doslužio kaznu od 13 godina zatvora na koju je osuđen presudom Vrhovnog suda Crne Gore u martu 2001. Iako je ubistvo počinjeno u Crnoj Gori, Lauševič je u ingerenciji Beograda, jer mu je u vrijeme izvršenja djela tamo bilo prebivalište, a i srpski je državljanin. Crna Gora je taj predmet po okončanju sudskog procesa proslijedila Srbiji, koja je dužna da obezbijedi sprovođenje sankcije.

Žarko Laušević osuđen je jer je krajem jula 1993, u podgoričkom kafiću Apple, u blizini današnje Maše, sa 13 hitaca iz pištolja CZ99, ubio dvadesetogodišnjake Dragora Pejovića i Radovana Vučinića i teško ranio njihovog druga Andriju Kažića. Poznati jugoslovenski glumac inicijalno je bio osuđen na 13 godina zatvora, ali su njegovi advokati tražili obnovu postupka zbog procesnih manjkavosti. Februara 1998, Lauševiću je izrečena drastično manja zatvorska kazna od četiri godine zatvora, a pošto je toliko vremena već bio proveo u pritvoru pušten je na slobodu.

U strahu od krvne osvete Laušević je napustio Crnu Goru i otišao u SAD. Crnogorski Vrhovni sud zatim je poništio presudu podgoričkog Višeg suda i naredio novo suđenje, uz obrazloženje da su počinjene ,,bitne povrede odredaba krivičnog postupka”. U oktobru 1999, Viši sud je potvrdio kaznu od četiri godine zatvora, ali je dvije godine kasnije Vrhovni sud preinačio na inicijalnih trinaest godina zatvora. Ta je presuda postala pravosnažna.

TRAGEDIJA: Sudsko vijeće nije prihvatilo odbranu Žarka Lauševića da je postupao u ,,nužnoj odbrani” kako bi spasio sebe i brata Branislava. U sudskom postupku nikada nije do tančina utvrđeno kako se potencijalno bezazlena čarka pretvorila u masovnu tuču i eskalirala u tragediju. Laušević je imao jedan promil alkohola u krvi, a ubijeni mladići u čiju se prepirku s radnicom u lokalu Laušević umiješao znatno više.

U tuči su sijevale pesnice i flaše, a rasprava je tragično okončana nakon što je Laušević iz torbice izvukao pištolj. Ljekarske analize pokazale su da je Dragor Pejović pogođen sa četiri zrna. Tri su ušla u tijelo s prednje strane, a jedno s leđa. Radovan Vučinić je imao tri prostrijelne rane s boka, nanijete iz blizine. Žarko Laušević je imao lakše povrede na desnoj strani tjemena, gornjoj i donjoj vilici, prstu na desnoj šaci i desnoj podlaktici. Niz povreda zadobio je i njegov brat Branislav koji je, kako je glumac tvrdio na sudu, bio životno ugrožen u tuči.

Nije slutilo na tragediju – te večeri Laušević je nakon uspješne premijere Kanjoša Macedonovića na budvanskom Gradu teatru, svratio u Podgoricu kako bi obišao rodbinu. Kratak predah u tada poznatoj hamburgernici zauvijek je promijenio njegov život.

Mnogo se pisalo o ovom slučaju i mnogi su pokušavali dokučiti šta je mladi uspješni glumac radio s pištoljem u torbici. Laušević je rođen u Podgorici, gde je, u Dodestu, i započeo glumačku karijeru. Vrlo mlad okitio se brojnim nagradama. Kada je povukao oroz iza sebe je već imao pet stotina predstava i desetak snimljenih igranih filmova. Bio je miljenik ženske publike, a i jači pol mu je teško nalazio manu. Ostao je upamćen po ulogama u filmovima: Specijalno vaspitanje, Oficir s ružom, pozorišnim predstavama Original falsifikata, Gorski vijenac, Lažni car Šćepan Mali, Mačka na usijanom krovu, Pozorišne iluzije i TV-serijama Sivi dom i Jagode u grlu.

BOL NE ČUJE: Smrt dvojice mladića koji su stradali od ruke Lauševića dio medija smještao je u kontekst tadašnje ratne histerije, osjećaja izgubljenosti generacija koje su kljukane mržnjom i šovinizmom. Tvrdilo se da je Laušević prolazio kroz tešku fazu nakon što je u naletu šovinstičkog ludila prekinuta njegova predstava na sceni Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Jedno vrijeme je bio odlučio i da ne igra, kako je govorio, dok ludilo traje, ali se kasnije ipak vratio na scenu. Nije se riješio straha da će neki njegov novi nastup ponovo biti prekinut. Karijeru je okončao kada se latio pištolja. Ugasio je dva mlada života.

Lauševićeva životna priča gotovo nevjerovatno koincidira s filmom Bolje od bjekstva. U tom posljednjem srpsko-hrvatskom filmu pred raspad stare Jugoslavije, Laušević igra poznatog glumca koji nakon saobraćajne nesreće završava u zatvoru. Tada trogodišnji Dušan, Žarkov sin, koji se u toj ulozi pojavljuje i u filmu, na kraju s majkom odlazi u Ameriku i napušta neshvaćenog oca koji je skončao iza rešetaka. Beogradska premijera ovog filma gotovo se poklopila s ubistvima u Podgorici.

Glumica Danica Maksimović, koja je s Lauševićem igrala u filmu, nedavno se prisjetila surovih sličnosti s filmom: ,,Maltene je preslikan njegov život. Njemu se to dogodilo na filmu, a zatim sledi i tragedija u životu. Na premijeru je poslao čak jednu poruku koju smo čitali – svi smo plakali, bilo je jako potresno i emotivno. Samo da ljudi ne nose oružje, jer ko ga nosi kad-tad će ga se latiti.”

Žarko Laušević u američkom zatvoru očekuje odluku o deportaciji Srbiji. Ako bude isporučen, kako je već najavljeno, čeka ga osam godina zatvora u Zabeli kod Požarevca. To je pravna dimenzija ovog slučaja. Lauševićevo hapšenje je, međutim, vratilo sjećanje na zao duh prošlog vremena koji je progutao i uništio toliko mladih života. Nemoguće se iskupiti za ubistvo, a onima koji imaju savjest, još je teže naći mir sa sobom.
U jednom intervjuu datom neposredno prije nego što je emigrirao u SAD Laušević se povjerio: ,,Nijesam govorio završnu riječ na posljednjem suđenju, a htio sam ponovo da kažem tim nesrećnim porodicama da shvate, ako mogu, koliko sam svjestan zla koje sam im nanio, tragedije koju su doživjeli i koju preživljavaju. Ali, sve moje riječi, svi napori drugih ljudi i samog suda, ostajale su bez razumijevanja i prihvatanja. Znam da bol ne čuje, ali od mene ne bi bilo srećnijeg čovjeka da se to nije desilo… Da jesam, koliko bi mi lakša zora bila. Odlučio sam da se sklonim, da ustupim vremenu prolaz. Ako će to nešto značiti nesrećnicima koji su ostali bez svoje djece.”

Petar KOMNENIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo