Konačno je ozvaničeno da je državna kasa – ispražnjena. Analitičari i statističari su još od marta ukazivali da su budžetski prihodi, za približno 20 odsto, manji od planiranih i da je zbog toga ovogodišnji budžet neodrživ. Vlada se tek krajem prošle nedjelje pozabavila tim pitanjem i Skupštini predložila da, po hitnom postupku, usvoji rebalans budžeta. ,,Nadam se da će parlament prije kraja julskog zasjedanja odobriti taj rebalans i stvoriti uslove za zakonito postupanje Vlade u budžetskoj potrošnji u drugoj polovini godine”, najavio je premijer Milo Đukanović objašnjavajući da je jedna od novina predloženih izmijenjenim budžetom izdavanje državnih garancija u iznosu od 167,5 miliona eura kao pomoć za dvije privatne (Kombinat aluminijuma i Željezara) i dvije državne kompanije (Montenegroerlajns i Pobjeda). ,,Obavijestili smo javnost da će do 135 miliona eura podrške ići KAP-u, do 25 miliona Željezari, što je već 160 miliona, a ostatak Pobjedi i Montenegroerlajnsu”, saopštio je Đukanović ne navodeći kriterijume po kojima je Vlada utvrdila da su baš te kompanije zavrijedile pomoć u navedenom iznosu. Možda će tokom skupštinske rasprave o novom budžetu poslanici zatražiti i dobiti detaljnija objašnjenja.
PLATE SE KLATE: Čast da javnosti predoči kako će planirana budžetska potrošnja biti manja za približno 15 odsto u odnosu na planiranu krajem prošle godine pripala je potpredsjedniku Vlade i ministru finansija Igoru Lukšiću. Objašnjavajući kako će budžet za 2009. godinu biti smanjen za 216 miliona i iznositi ukupno 1,2 milijarde eura Lukšić je iznio osnovne detalje nove preraspodjele državnih sredstava.
Otud smo saznali da će se državna kasa, umjesto porezima i doprinosima, puniti novim kreditima a da će se dio sredstava namijenjenih za pomoć posrnulim privatnim kompanijama obezbijediti uštedama na planiranim kapitalnim investicijama i, možda, smanjenjem plata korisnicima budžetskih sredstava.
Još ne znamo koji su to infrastrukturni projekti odloženi za neka bolja vremena, pošto je najava smanjenja plata državnoj administraciji, zaposlenima u pravosuđu, obrazovanju, zdravstvu, policiji i vojsci u drugi plan potisnula sve drugo što je obuhvaćeno najavljenim rebalansom budžeta.
Mediji su sa presa koji je održao potpredsjednik Lukšić izvjestili da je ,,Vlada juče odlučila da pokrene izmjenu Opšteg kolektivnog ugovora kako bi se smanjile zarade zaposlenima koji primaju platu iz državne kase…”, navodeći da će se na udaru prvi naći poslanici i sudije. “Svi moramo prihvatiti teret krize, jer nije moguće očekivati da država stoji po strani i da zadrži sve beneficije u javnom sektoru u narednom periodu, a da samo privatni sektor prolazi kroz iskušenje”, citirali su mediji Lukšića, prenoseći kako Vlada nije isključila mogućnost da u slučaju nastavka negativnih ekonomskih tokova dođe i do smanjenja penzija.
Uslijedilo je saopštenje Ministarstva finansija u kome se kaže da javnost nije dobro razumjela potpredsjednika, te da se predočeno smanjenje plata neće primjenjivati od prvog avgusta, već samo u slučaju ,,pogoršanja ekonomske situacije, odnosno negativnijeg ekonomskog scenarija od onog koji je planiran”. Istim saopštenjem je odgovoreno i na proteste sindikata opaskom da ,,eventualno smanjenje cijene rada, u slučaju negativnog scenarija, podrazumijevaće prethodan dijalog sa socijalnim partnerima i poštovanje zakonom definisane procedure”.
Do najavljenog smanjenja plata, dakle, možda hoće a možda neće doći. Od čega to zavisi – nije precizno definisano.
Predsjednik SDP Ranko Krivokapić je izjavom da mu ponuđeni paket vladinih mjera u rebalansu budžeta ,,još ne djeluje dovoljno konsolidovano” potvrdio postojanje konfuzije i unutar vladajućih struktura. ,,Normalno je da treba smanjiti plate ministrima ili poslanicima, ali građani sa niskim primanjima treba da budu izuzeti od tih mjera”, kaže Krivokapić, ,,Glavni dobitnici buma nekretnina nijesu na udaru mjera, a nedovoljno je selektivan udar prema onima koji žive isključivo od svog rada, od plate”.
Najava smanjenja plata problematična je i sa ekonomskog aspekta. ,,Pad zarada je simptom bolesne ekonomije”, ocjenjuje Paul Krugman, ,,I njihov pad je simptom koji može da učini ekonomiju još bolesnijom”.
KONFUZIJA: Krivokapićevo ,,čuđenje” nas vraća na priču o povremenim ,,ideološkim” trvenjima unutar vladajuće koalicije DPS-SDP koja, po pravilu, razrješava premijer Đukanović. Ovog puta bi se problematičnim moglo pokazati to što ni premijer ne odaje utisak nekoga ko je siguran u to gdje je krenuo i kojim putem do tamo želi da stigne. ,,Kreditnim zaduživanjem stvorićemo uslove i da realizujemo što više kapitalnih radova u ovoj godini”, objašnjavao je Đukanović uoči usvajanja odluke o rebalansu da bi se potom pokazalo da je dio budžeta namijenjen kapitalnim investicijama smanjen za približno 90 miliona.
Nedosljednost se vidjela i na primjeru eventualnog aranžmana sa MMF-om. U razgovoru sa hrvatski magazin Banke Đukanović o aranžmanu sa MMF-om kaže: ,,Pitanje je da li će nam taj novac biti potreban ove godine. Više sam za opciju da se taj novac, ukoliko se opredijelimo za aranžman, iskoristi u narednoj godini”. Međutim, gotovo u isto vrijeme kada je taj razgovor publikovan, crnogorski premijer je u Dubrovniku saopštio da bi finansijski aranžman sa MMF-om mogao biti zaključen još tokom ove godine: ,,Pregovaramo sa MMF-om. Za sada nijesmo zaključili aranžman i još nijesmo sigurni koliki bi mogao biti zajam.Čekamo da vidimo koliki će biti prihodi od privatizacije”.
Analitičari ukazuju na ,,ključne riječi” ovog citata: nijesmo sigurni i čekamo da vidimo. To je, kažu, potvrda teze da Vlada Crne Gore, skoro godinu dana od početka globalne finansijske i ekonomske krize, nema jasnu strategiju sučeljavanja sa njom. Uostalom, sama po sebi, dovoljno govori činjenica da je crnogorska Radna grupa za praćenje ekonomske krize sastavljena od predstavnika Vlade, sindikata i poslodavaca, formirana sredinom jula. To znači da bi njen prvi potez mogao biti odlazak na kolektivni godišnji odmor.
POZITIVNA NULA: Igor Lukšić makar demonstriranim optimizmom pokušava da opravda nezvaničnu titulu drugog među jednakima u Vladi Crne Gore. On kaže da ,,očekuje nulti rast crnogorske ekonomije do kraj godine”. Prije dvadesetak godina to se zvalo ,,pozitivna nula”. I tada i sada nula je bila i ostala – nula. Tek potom Lukšić, stidljivo, navodi da ,,nije nerealno očekivati da se sklizne u minus” kada se posmatraju trendovi u regionu i Evropi”. Za taj zaključak mu je bilo dovoljno da pogleda ovdašnju ekonomsku statistiku koja neumoljivo pokazuje veliki pad privrednih aktivnosti u svim industrijskim sektorima.
I premijer Đukanović je, ponovo u kontekstu globalnih dešavanja, konačno priznao mogućnost da će se crnogorska privreda do kraja godine naći u recesiji. ,,Nažalost, sve što se dešava u okruženju i Evropi vodi ka zaključku da nećemo moći izbjeći recesiju do kraja godine”, rekao je premijer tokom nedavnog boravka u Dubrovniku.
Obistine li se ove najave, a kao sve loše prognoze – vjerovatno hoće, Vlada Crne Gore bi već na jesen mogla biti prinuđena da posegne za novim rebalansom i još bolnijim uštedama u budžetu. Od plana koji podrazumijeva i kresanja plata i penzija može nas spasiti samo neki, mjesecima prizivani, ,,veliki investitor” koji će odriješiti kesu i pripuniti državnu kasu. A šta bi on mogao dobiti za uzvrat?
Zoran RADULOVIĆ