Od kada je potpredsjednik Skupštine Milutin Simović, na početku karijere, zakoračio u Zavod za ratarstvo i povrtarstvo, u svojstvu istraživača specijalizovanog za ,,biološku vrijednost sadnog materijala krompira u zavisnosti od roka vađenja” pa do danas, promijenilo se mnogo: od krompira, do politike. Na krilima Demokratske partije socijalista, lojalan do kosti, uspinjao se po ljestvicama stranačke hijerarhije, pa smo nedavno doživjeli i vrhunac toga: Vlada je imenovala njegovu suprugu Ljiljanu Simović za direktoricu Direktorata za evropske integracije, programiranje i implementaciju EU fondova u Ministarstvu rada i socijalnog staranja. Politika kao porodični biznis.
Supruga Ljiljana, diplomirana inženjerka poljoprivrede, narečenim je napredovala. Ovog proljeća postavljena je prvo za v.d. generalne direktorice pomenutog Direktorata. Tu je stigla iz (nešto ranije) suprugovog resora. Bila je zaposlena u Odjeljenju za međunarodnu saradnju Ministarstva poljoprivrede. Aktivna je i drugdje: članica je Upravnog odbora Fonda PIO. Kapa sa raznih strana u familijarni budžet Simovića.
Kada je zauzela v.d. poziciju Vlada je saopštila da ju je na tu funkciju predložila ministarka rada i socijalnog staranja.
,,U predlogu je navedeno da je Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji Ministarstva, formirana nova organizaciona jedinica i da zbog neophodnosti organizovanja i koordiniranja rada u ovom direktoratu na započetim aktivnostima, koje se odnose na proces pregovaranja Crne Gore sa EU, kao i aktivnosti na programiranju i implementaciji EU fondova, predlaže Vladi da imenovanu postavi za vršioca dužnosti generalne direktorice ovog direktorata, do postavljenja generalnog direktora u skladu sa zakonom”. Prošlo je par mjeseci i posao je formalizovan. Simovićeva supruga zauzela je poziciju.
Suprug Milutin – poznat kao jedan od najagilnijih Đukanovićevih imitatora u poslaničkim klupama – dugo je pekao i dokazivao naklonost partiji i šefu. Iz Poljoprivrednog instituta u Podgorici, gdje je bio viši istraživač (u Zavodu za ratarstvo i povrtarstvo), 1997. godine postaje pomoćnik ministra u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Iste godine napreduje na poziciju ministra. Tu ostaje u sedam mandata (1997-2010).
Član Predsjedništva DPS-a, Simović, je bio i predsjednik poslaničkog kluba DPS u dva navrata (početak 2011. godine – novembar 2012. i novembar 2012 – decembar 2014), a sada je, od prošlog decembra, na poziciji potpredsjednika Skupštine.
Za sebe je jednom kazao ovako: ,,Biti član Vlade u tako dugom periodu i dobiti tri mandata u Vladi Mila Đukanovića, tri u Vladi Filipa Vujanovića i jedan u Vladi Željka Šturanovića je bila posebna čast, ali i obaveza.” Drugom prilikom kazao je za svoju stranku, ostaće upamćena vjekovima: ,,Svaka partija želi da ima što više birača, ali mi u DPS-u ne povlačimo poteze koje po automatizmu preračunavamo u nove birače”. Nikako! Poslanik DPS-a Zoran Jelić, jedan od glavnih glumaca u aferi Snimak, najbolje potvrđuje partijskog kolegu Simovića. Urezalo nam se u kolektivno pamćenje (ne i u institucije, pravosuđe): jedan glas – četiri zaposlena.
Mjesec prije nego će supruga Ljiljana biti postavljena za v.d. direktorice Direktorata za evropske integracije, programiranje i implementaciju EU fondova u Ministarstvu rada i socijalnog staranja, suprug Milutin je još jednom bio u žiži.
Naime, administrativni odbor dao je u martu ove godine saglasnost da izvjesni Miodrag Kankaraš postane Simovićev savjetnik. Intresantno oko toga bilo je to što je poslanica Demokratskog fronta Branka Bošnjak javno upozoravala kako je nelogično da osoba bez fakulteta bude savjetnik. Simovićeve kolege iz DPS-a su kazale da je riječ o Simovićevom dugogodišnjem saradniku.
Za Kankaraša, u njegovoj biografiji, stoji, između ostaloga, da je ,,specijalista produkcije za edukaciju i informisanje javnosti”, te da je pripremao i koordinirao brojne pres konferencije, da je učestvovao u produciranju emisija na RTCG, TV IN-u i lokalnim televizijama, da je apsolvirao na Fakultetu za turizam u Dubrovniku, ali i to da engleski i francuski čita i piše, a italijanski i arapski govori. Apsolvirao.
Branka Bošnjak je tada kazala: ,,Šta znači da je apsolvirao kao najbolji student? Nije u redu da nam se ovako nešto podmeće. Jer zna se šta su specijalističke studije, ovdje se očito radi o nekom kursu”. Očito: kakav poslanik, takav savjetnik.
Još nešto ranije, januara ove godine, nakon što je izabran na mjesto potpredsjednika parlamenta Simović je zamijenio poslanički klub DPS-a luksuznom kancelarijom, koja je, prenijeli su mediji, po njegovom naređenju detaljno renovirana tokom novogodišnjih(!) praznika. To nas je koštalo 5.000 eura.
Nema čekanja, nema veze što su praznici i što se, po zakonu, ne radi: radnici, angažovani od strane Uprave za imovinu, podigli su parket i sređivali kancelariju. Tokom praznika.
Monitor je više puta pratio sumnjive poslove Milutina Simovića. Naročito se ističe slučaj u vezi sa mljekarom Zora u Beranama.
Kako institucije ćute javnost valja podsjetiti na taj slučaj. Najkraće: narečenu mljekaru donirale su članice Evropske unije. Bilo je planirano da zapošljava crnogorske građane koji su tada deportovani iz Luksemburga. Jedina fabrika dugotrajnog mlijeka u Crnoj Gori radila je s minimalnim kapacitetima. Početkom 2010. godine proizvodnja je, zbog velikih gubitaka i dugovanja seljacima za mlijeko, morala stati. Prva privatizacija nije uspjela. Potom je prodata za 250.000 eura preduzeću Šimšić Lazine. Vlada je, kako to kod nas biva, preuzela dug fabrike (na našu grbaču, naravno) od oko osamsto pedeset hiljada eura.
Ključno: direktor mljekare Tomas Hodž osuđen je potom na godinu dana zatvora zbog pljačke i korupcije. Pravosnažno! Tu u priču ulazi glavni akter naše priče, Simović. Naime, on i Hodž bili su direktni poslovni partneri više godina! Pregledom privrednog registra vidi se da je Hodž obavljao funkciju izvršnog direktora dok je Simović bio u upravnom odboru.
I, tako, dok mu je kolega iz mljekare osuđen, potpredsjednik Skupštine, Simović, drži političke tirade.
Sada mu je, na funkciji, i supruga, pa mogu združeno, još jače i još bolje, da agituju za partiju i za šefa.
Marko MILAČIĆ