Povežite se sa nama

DRUŠTVO

FINANSIRANJE CRNOGORSKIH MEDIJA IZ JAVNIH FONDOVA: Državna prikrivena cenzura

Objavljeno prije

na

ana-nenezic

U Crnoj Gori ne postoje vidljivi mehanizmi direktne cenzure i kontrole medija od strane države, ali postoji druga vrsta kontrole – tzv. prikrivena cenzura. Ona se vrši kroz političku, diskrecionu i netransparentnu raspodjelu budžetskog novca i državne pomoći medijima. Vlasti pristrasno raspodjeljuju ta sredstva i tako vrše pritisak na medije, blokirajući razvoj slobodnih, nezavisnih i nepristrasnih medija.

To je pokazalo istraživanje Finansiranje medija iz javnih fondova u Crnoj Gori , koje su uradili Centar za građansko obrazovanje(CGO), Svjetsko udruženje novina i novinskih izdavača (WAN-IFRA) i Centar za međunarodnu pomoć (CIMA). Projekat je podržala Ambasada Velike Britanije u Crnoj Gori i dio je projekta Jednake šanse za sve medije, čiji je cilj doprinos kreiranju mehanizama kontrole državnog finansiranja i dodjele pomoći medijima, u skladu sa propisima Evropske unije i najboljim međunarodnim standardima.

„Nalazi posljednjeg godišnjeg istraživanja CGO-a pokazuju da je finansiranje medija iz javnih fondova u Crnoj Gori neregulisano, nekontrolisano i netransparentno, kao i da vlasti nijesu uložile napore kako bi se ova oblast uredila, iako je ta tema otvorena već četiri godine i predmet je rastuće zabrinutosti relevantnih međunarodnih institucija i organizacija”, kaže za Monitor Ana Nenezić, koordinatorka programa u CGO-u. „Uticaj države na rad medija, kroz finansijska izdvajanja iz javnih fondova, jedan je od oblika prikrivene cenzure, koja je po svim parametrima prisutna u Crnoj Gori i posebno opasna jer se radi o sofisticiranom, ali moćnom instrumentu koji podriva konkurentnost na tržištu i razvoj slobodnih medija”,

Nedostatak transparentnosti, mjerila i nepristrasnih procedura prilikom opredjeljivanja javnih fondova medijima proizvodi ozbiljne devijacije na medijskom tržištu, čime se poboljšava poslovanje jednih medija, a dovodi u pitanje egzistencija drugih, objašnjava Nenezić. To je direktno povezano i sa tim „da li ove medijske kuće prilikom izvještavanja o vladinim aktivnostima imaju podržavajući ili kritički pristup”,

Podaci do kojih je došao CGO, kaže ona, su „nepobitni dokazi da vlasti ‘nagrađuju’ medije koji pozitivno izvještavaju o njima kroz selektivna izdvajanja za oglašavanje i druge javne fondove – i praktično ‘kažnjavaju’ kritički orijentisane medije kroz uskraćivanje tih istih sredstava”.

Ona podsjeća da se radi o novcu poreskih obveznika koji imaju različita mišljenja o društveno-političkoj situaciji i takva ulaganja u medije su izraz i nepoštovanja njihovih različitosti.

Prošle godine za oglašavanje u printanim medijima dato je 213.570, 82 eura. Očekivano, najviše je dobila Pobjeda – 129, 010.09 eura. Elektronski mediji dobili su nešto manje od 295.000 eura. RTCG je na vrhu liste sa 146,332 eura. RTCG je dobila najviše novca i kad je riječ o finansiranju televizijskih stanica od strane javnih ustanova i preduzeća. Od oko 154. 000 eura pripalo joj je nešto više od 79.000 eura.

Javne ustanove i preduzeća uplatili su lokalnim radio stanicama 43,591.85 eura. Najviše su dobili Antena M (16.684 eura) i Radio Skala (10,210). Ko prati njihove programe jasno mu je i zašto.

Zanimljiv je i ovaj podatak. Opštine su, kad je riječ finansiranju portala i informativnih agencija i prošle kao i 2013. godine jedinu finansijsku injekciju dale portalu Analitika, čiji je vlasnik bio Draško Đuranović, sadašnji glavni urednik prorežimske Pobjede. Taj portal opštine Bijelo Polje, Budva, Danilovgrad, Mojkovac i Tivat nagradile su sa 13.247 eura.

„Teško je naći objektivnu argumentaciju zbog čega se jedni mediji godinama nalaze na vrhu liste onih koji dobijaju najveće iznose sredstava iz javnih fondova, i na bazi kojih kriterijuma se ove odluke donose. To ne smije biti predmet slobodne procjene vršilaca javnih funkcija, jer otvara širok prostor za zloupotrebe državnih resursa, neprimjeren uticaj na medije i njihovu uređivačku politiku, a sve u cilju ostvarivanja partikularnih političkih interesa”, kaže Nenezić.

Indirektni, česti finansijski pritisci, sa ciljem da oslabe kapacitete ili da čak ugroze održivost određenih medija koji su kritički nastrojeni prema vlasti, postali su uobičajena praksa, rečeno je na predstavljanju izvještaja.

Iako su zakonodavni i institucionalni okvir u Crnoj Gori najvećim dijelom usklađeni sa međunarodnim preporukama, istraživanje pokazuje da se stanje slobode medija kontinuirano pogoršava tokom posljednjih godina.

Po mišljenju direktora Odsjeka za slobodu medija WAN-IFRA Endru Heslopa ovo istraživanje dokazuje da se u Crnoj Gori najmanje priča o prikrivenoj cenzuri, ali da ona služi kao najefikasnije sredstvo kontrole sadržaja medija i posljednjih godina je drastično uzela maha.

Daliborka Uljarević, izvršna direktorka CGO-a, kazala je da ,,samo u normativno i institucionalno jasnom prostoru možemo govoriti o slobodi medija, medijskom pluralizmu i konkurentnom medijskom tržištu”.

„Svi ovi principi su danas narušeni u Crnoj Gori. Ne postoje jasni kriterijumi za dodjelu sredstava medijima iz javnih izvora, što za posljedicu ima da se diskreciona ovlašćenja lako pretvaraju u razne vidove zloupotreba. Pojavljuje se protekcionizam, a mediji guraju u polarizaciju i samo medijsko tržište pretvara u namještenu utakmicu, što dodatno negativno utiče na već prilično zabrinjavajuće stanje na medijskoj sceni u Crnoj Gori”, kaže Uljarević.

Zakon ne propisuje posebna pravila koja regulišu raspodjelu budžetskog novca medijima. Nijedna institucija nije odgovorna za praćenje raspodjele i potrošnje tih sredstava. Time se otvara prostor za intervenciju vlasti u rad medija. Uz to, organi javnog sektora nude ograničene ili nikakve javno dostupne informacije o troškovima za oglašavanje ili drugim oblicima zvaničnog finansiranja medija. Takođe, selektivna i partijski obojena raspodjela javnih sredstava medijima doprinosi polarizaciji medijske scene. Vlasti nagrađuju medije koji pozitivno izvještavaju o njima kroz selektivna izdvajanja za oglašavanje i druge javne fondove, a kažnjavaju kritički orijentisane medije kroz uskraćivanje tih sredstava. U izvještaju se posebno naglašava da nedostatak pouzdanih podataka o gledanosti/čitanosti/slušanosti crnogorskih medija čini nepristrasnu procjenu reklamnih izvora izazovnom.

Takvu negativnu praksu državnih organa prate i lokalne samouprave. Podaci o finansijskim sredstvima koja se na godišnjem nivou raspodjeljuju lokalnim javnim servisima, od strane lokalnih samouprava, nijesu javni iako to zakon propisuje.

Ništa novo. Lokalne vlasti i na medijskoj sceni samo oponašaju državni vrh koji sve zakone tumači i primjenjuje kako mu odgovara.

Ćutanje administracije

Istraživanjem su obuhvaćena 342 organa javnog sektora. Njih 226 je odgovorilo na zahtjev CGO, a 116 nisu dostavili tražene podatke. Na „crnoj listi”, odnosno oni koji su se odlučili za princip ćutanja administracije, su: Ministarstvo ekonomije, Ministarstvo rada i socijalnog staranja i Ministarstvo saobraćaja i pomorstva, Glavni grad Podgorica, opštine Bar, Ulcinj i Plav, Agencija za zaštitu životne sredine, Agencija za promociju stranih investicija, Institut za javno zdravlje, Nacionalni parkovi Crne Gore, Aerodromi Crne Gore, Plantaže 13. jul, Željeznička infrastruktura…

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo