Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PRIVATIZACIJA – STEČAJ – BOGATSTVO: KAKO POSTATI MILIONER U TRI KORAKA: Tajkunska posla

Objavljeno prije

na

Bježeći od javnosti, Savjet za privatizaciju ove je nedjelje pobjegao od odgovora na pitanje čiji su 1,5 miliona kvadratnih metara kojima gazduje jedna od najstarijih crnogorskih kompanija, danas uništena Solana Bajo Sekulić u Ulcinju.

U katastru piše da je zemljište državno, a da je Solana samo njegov korisnik. Potvrdio je to i ministar finansija Radoje Žugić, prije nekoliko dana. Objašnjavajući kako to da su državne nekretnine stavljene kao zalog za kredite koje je podizala Solana, ali i njeni vlasnici, ministar tvrdi da je u toku sprovođenja stečaja u tom preduzeću državna imovina založena za kredite preduzeća, a ne za kredite Eurofonda Veselina Barovića, većinskog vlasnik Solane.

Kontra Žugiću, Bojša Šotra, jedan od najbližih saradnika Barovića i predsjednik Odbora direktora Solane potvrđuje da je zemljište zalagano i za račun drugih firmi. On objašnjava da je Flesh, firma koja je na račun ulcinjskog zemljišta dobila tri miliona eura kredita ,,suvlasnik Solane i zbog toga je odbor podržao taj ugovor”. Novac je vraćen, tvrdi nekadašnji suvlasnik Flesha, a na primjedbu Vijesti da se taj kredit i dalje nalazi kao opterećenje u izvodu iz katastra, objašnjava ,,da se dešava da banke i katastar kasne sa brisanjem”.

Praktično na isti način Šotra argumentuje i tvrdnju da je Solana vlasnik zemljišta koje se, zavisno od namjene i stepena urbanizacije, može procijeniti od 30-ak miliona do više od milijarde eura. ,,Kada je država dala akcije Solane na masovnu vaučersku privatizaciju u procjenu njene vrijednosti bilo je uključeno i zemljište i za to postoji dokumentacija Ekonomskog fakulteta. U suprotnom bi bilo da je država izdavala akcije bez pokrića. Eurofond je ulagao vaučere u Solanu i time postao vlasnik u kompaniji sa zemljištem”, navodi .

Zanimljivo je da se biznismeni ovog ranga oslanjaju na prospekt koji je pratio MVP, a ne na zvanične podatke iz katastra.

Ali, ko misli da je opštepoznata istina o vlasniku zemljišta na kome je nekada radila Solana dovoljan razlog za predvidljivu odluku Savjeta za privatizaciju – grdno se vara.

To ,,savjetodavno” tijelo kojim skoro dvije decenije komanduju Veselin Vukotić i Milo Đukanović (u kratkom periodu mijenjao ih je Vujica Lazović) osmislilo je model prema kome danas procjenjuju da li je sadašnji vlasnik nekog preduzeća ,,platio tržišnu naknadu” za zemljište koje je toj firmi nekada povjereno na korišćenje. Pokazalo se da njihova odluka, najčešće, zavisi od vlastitih interesa i(li) bliskosti sa investitorom koji traži da mu uvećaju imetak.

Zanimljivo je da to rade praktično isti ljudi koji su nas prije 15-ak godina ubjeđivali da cilj nije da dobro prodamo čak i najprofitabilnija ovdašnja preduzeća, poput Pomorskog saobraćaja, već je interes države da kupi dobre vlasnike.

Ispada da su kupljeni vlasnici toliko dobri da ih moramo platiti dva puta – prvo kada im je poklanjana imovina i tržišna pozicija državnih firmi i sada, kada poklanjamo i zemljište ne kome su te, u međuvremenu uglavnom upropaštene kompanije, obavljale svoje privredne djelatnosti.

Čak i ako im Savjet za privatizaciju pokloni bogatstvo (Eurofond je većinski paket akcija Solane platio manje od million eura) Barović i njegova Solana neće biti presedan.

Savjet za privatizaciju je krajem septembra odlučio da je u postupku privatizacije Jadranskog sajma u Budvi, 1998. godine plaćena tržišna naknada za 20.971 kvadrat zemljišta (u toj zoni danas se trguje po cijeni od približno hiljadu eura za kvadrat građevinskog zemljišta). I taj dokument je bio dovoljan Dušku Kneževiću da od korisnika postane vlasnik zemljišta. A to nije jedini trošak države. Prije ili kasnije, bićemo prinuđeni da stvarnim vlasnicima ovog zemljišta isplatimo adekvatnu nadoknadu za oduzeto.

Još ranije je, prema istom modelu, Branislav Mićunović postao vlasnik zemljišta kojim je nekada raspolagala Zeta film.

Ako se ne desi nešto baš spektakularno dok ovaj broj Monitora bude u štampariji, crnogorska javnost ostaće uskraćena i za informaciju čime će to i kako Dragan Brković, posrnuli tranzicioni pobjednik, jedan od najzaduženijih Crnogoraca, čelnik sa liste najvećih poreskih dužnika i vlasnik pola tuceta kompanija u stečaju, Vladi garantovati vraćanje kredita od tri miliona dolara. Brković, odnosno njegova Vektra – Jakić (trenutni status kompanije je reorganizacija kroz stečaj) dobili su, preko Ministarstva poljoprivrede Petra Ivanovića, kreditnu injekciju iz novca namijenjenog za razvoj poljoprivrede, obezbijeđenog preko Abu Dabi fonda.

Brković se pohvalio da će tim novcem završiti fabriku paleta za ogrijev i zaposliti 30 ljudi. Za novo radno mjesto – 100.000 dolara!? Takav plan izgledao bi preskup i za SAD. Ali, ministar Ivanović je optimista: ,,Ova sredstva se ne mogu koristiti za vraćanje prethodnih dugova, niti za rešavanje pitanja likvidnosti, ova sredstva se mogu koristiti isključivo za nove projekte”.

Ministrove tvrdnje zvučale bi mnogo uvjerljivije da ne znamo kako je on, za nekih godinu dana, kao predsjednik borda direktora zavio u crno jednu od, projektovano, najvećih banaka u Crnoj Gori. Toliko da se ona nije oporavila ni desetak godina nakon što su mu se vlasnici banke zahvalili na saradnji. I – kako kažu kuloarske priče – zamolili ga da, još iste noći, pokupi stvari iz kancelarije, da oni ne bi morali zvati znate već koga. A ma ne policiju, nego pravnu zastupnicu banke – Anu Đukanović.

Umjesto da vagamo da li će Brković vratiti kredit, da ponovimo nekoliko osnovnih podataka: stečaj u kompaniju Vektra Jakić uveden je 2012. na zahtjev OTP banke, zbog nevraćenog kredita od 77 miliona. Pljevaljska kompanija državi, na ime neizmirenih poreza i doprinosa duguje 2,4 miliona eura. Ostale kompanije u vlasništvu Brkovića i njegove Vektre državi duguju još 7,5 miliona.

Dovoljna preporuka za novi kredit težak tri miliona dolara, i pokriven državnim garancijama?

,,To me podsjeća na ono što se desilo sa beranskom mljekarom Zora u koju je uloženo oko trideset miliona eura i koja je radila dok je bilo donacija”, priča u Danu Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera, uz prijedlog da se kredit od 50 miliona eura podijeli na hiljadu poljoprivrednih proizvođača. ,,Na taj način bi u državi otvorili četiri hiljade radnih mjesta”.

Ministar Ivanović i premijer Đukanović imaju drugačiju računicu, pa pare idu na drugu stranu. Oni znaju zašto.

Kad pominjemo znanje i stečaj u istoj rečenici, jasno je da priča ne može proći bez Kombinata aluminijuma i njegovog (pre)suđenog vlasnika Veselina Pejovića. Njemu država, makar zvanično, ne daje kredite iz kojih bi finansirao poslovanje Fabrike elektrolize – jedinog proizvodnog pogona u KAP-u koji je preživio dosadašnje faze privatizacije. Doduše, cijena struje koju Pejović plaća EPCG odnosno Montenegrobonusu i dalje je državna tajna, a iskustvo uči da je Đukanovićeva vlast imala dobar (uglavnom finansijski) razlog kad god je nešto pokušavala da sakrije od svojih podanika.

Pejović ne dobija kredit ali dobija novac. Za razliku od Barovića, koji očekuje da mu država prizna vlasništvo nad nečim što nije kupio, Pejović će novac dobiti zbog imovine koju mu je stečajna uprava KAP-a prodala, iako ona nije bila vlasništvo Kombinata. Štos je u tome što će povrat više od dva miliona eura Pejoviću biti izvršen na račun novca iz stečajne mase, gdje je država najveći povjerilac. Što bi rekli u MANS-u svi troše a mi plaćamo. I niko ne odgovara.

Državni zastupnici se ponašaju kao da ih se ta priča ni najmanje ne dotiče. Umjesto toga, država je svim silama uprla da dokaže kako radnici, angažovani u kompanijama u stečaju, nemaju pravo na godišnji odmor, bolovanje ili bilo kakvu povlasticu za koju se proletarijat izborio krajem 19. tog vijeka. KAP-ovi stečajci duže od dvije godine rade bez bolovanja i godišnjeg odmora. I priželjkuju da takvo stanje potraje što duže, jer cijene da će im radna prava biti još manja kad novi poslodavac preuzme sve konce u svoje ruke.

Šta je zajedničko u ove tri-četiri naizgled nepovezane priče? Milo Đukanović.

U najkraćem: Ako Solana Veska Barovića ne postane vlasnik zemljišta u zaleđu Velike plaže, Prva banka braće Mila i Aca Đukanovića neće imati iz čega da naplati svoja potraživanja. Grčka Piraeus banka, ista ona koja je Đukanoviću višemilionski kredit dala na povjerenje, polaže hipotekarno pravo na zemljište na kome se nalaze montažne hale Jadranskog sajma. Poslovne veze Brkovića i Đukanovića toliko su isprepletane da bi im se mogla posvetiti knjiga a ne članak. Konačno, Veselin Pejović se u KAP-u pojavio po istoj matrici koju prepoznajemo već 25 godina, a premijer je jedan od rijetkih koji je svo to vrijeme imao koristi od poslovanja Kombinata. Tajkunska posla.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo