Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PRIVATIZACIJA – STEČAJ – BOGATSTVO: KAKO POSTATI MILIONER U TRI KORAKA: Tajkunska posla

Objavljeno prije

10 godina

na

milo-djukanovic-veselin-vuk

Bježeći od javnosti, Savjet za privatizaciju ove je nedjelje pobjegao od odgovora na pitanje čiji su 1,5 miliona kvadratnih metara kojima gazduje jedna od najstarijih crnogorskih kompanija, danas uništena Solana Bajo Sekulić u Ulcinju.

U katastru piše da je zemljište državno, a da je Solana samo njegov korisnik. Potvrdio je to i ministar finansija Radoje Žugić, prije nekoliko dana. Objašnjavajući kako to da su državne nekretnine stavljene kao zalog za kredite koje je podizala Solana, ali i njeni vlasnici, ministar tvrdi da je u toku sprovođenja stečaja u tom preduzeću državna imovina založena za kredite preduzeća, a ne za kredite Eurofonda Veselina Barovića, većinskog vlasnik Solane.

Kontra Žugiću, Bojša Šotra, jedan od najbližih saradnika Barovića i predsjednik Odbora direktora Solane potvrđuje da je zemljište zalagano i za račun drugih firmi. On objašnjava da je Flesh, firma koja je na račun ulcinjskog zemljišta dobila tri miliona eura kredita ,,suvlasnik Solane i zbog toga je odbor podržao taj ugovor”. Novac je vraćen, tvrdi nekadašnji suvlasnik Flesha, a na primjedbu Vijesti da se taj kredit i dalje nalazi kao opterećenje u izvodu iz katastra, objašnjava ,,da se dešava da banke i katastar kasne sa brisanjem”.

Praktično na isti način Šotra argumentuje i tvrdnju da je Solana vlasnik zemljišta koje se, zavisno od namjene i stepena urbanizacije, može procijeniti od 30-ak miliona do više od milijarde eura. ,,Kada je država dala akcije Solane na masovnu vaučersku privatizaciju u procjenu njene vrijednosti bilo je uključeno i zemljište i za to postoji dokumentacija Ekonomskog fakulteta. U suprotnom bi bilo da je država izdavala akcije bez pokrića. Eurofond je ulagao vaučere u Solanu i time postao vlasnik u kompaniji sa zemljištem”, navodi .

Zanimljivo je da se biznismeni ovog ranga oslanjaju na prospekt koji je pratio MVP, a ne na zvanične podatke iz katastra.

Ali, ko misli da je opštepoznata istina o vlasniku zemljišta na kome je nekada radila Solana dovoljan razlog za predvidljivu odluku Savjeta za privatizaciju – grdno se vara.

To ,,savjetodavno” tijelo kojim skoro dvije decenije komanduju Veselin Vukotić i Milo Đukanović (u kratkom periodu mijenjao ih je Vujica Lazović) osmislilo je model prema kome danas procjenjuju da li je sadašnji vlasnik nekog preduzeća ,,platio tržišnu naknadu” za zemljište koje je toj firmi nekada povjereno na korišćenje. Pokazalo se da njihova odluka, najčešće, zavisi od vlastitih interesa i(li) bliskosti sa investitorom koji traži da mu uvećaju imetak.

Zanimljivo je da to rade praktično isti ljudi koji su nas prije 15-ak godina ubjeđivali da cilj nije da dobro prodamo čak i najprofitabilnija ovdašnja preduzeća, poput Pomorskog saobraćaja, već je interes države da kupi dobre vlasnike.

Ispada da su kupljeni vlasnici toliko dobri da ih moramo platiti dva puta – prvo kada im je poklanjana imovina i tržišna pozicija državnih firmi i sada, kada poklanjamo i zemljište ne kome su te, u međuvremenu uglavnom upropaštene kompanije, obavljale svoje privredne djelatnosti.

Čak i ako im Savjet za privatizaciju pokloni bogatstvo (Eurofond je većinski paket akcija Solane platio manje od million eura) Barović i njegova Solana neće biti presedan.

Savjet za privatizaciju je krajem septembra odlučio da je u postupku privatizacije Jadranskog sajma u Budvi, 1998. godine plaćena tržišna naknada za 20.971 kvadrat zemljišta (u toj zoni danas se trguje po cijeni od približno hiljadu eura za kvadrat građevinskog zemljišta). I taj dokument je bio dovoljan Dušku Kneževiću da od korisnika postane vlasnik zemljišta. A to nije jedini trošak države. Prije ili kasnije, bićemo prinuđeni da stvarnim vlasnicima ovog zemljišta isplatimo adekvatnu nadoknadu za oduzeto.

Još ranije je, prema istom modelu, Branislav Mićunović postao vlasnik zemljišta kojim je nekada raspolagala Zeta film.

Ako se ne desi nešto baš spektakularno dok ovaj broj Monitora bude u štampariji, crnogorska javnost ostaće uskraćena i za informaciju čime će to i kako Dragan Brković, posrnuli tranzicioni pobjednik, jedan od najzaduženijih Crnogoraca, čelnik sa liste najvećih poreskih dužnika i vlasnik pola tuceta kompanija u stečaju, Vladi garantovati vraćanje kredita od tri miliona dolara. Brković, odnosno njegova Vektra – Jakić (trenutni status kompanije je reorganizacija kroz stečaj) dobili su, preko Ministarstva poljoprivrede Petra Ivanovića, kreditnu injekciju iz novca namijenjenog za razvoj poljoprivrede, obezbijeđenog preko Abu Dabi fonda.

Brković se pohvalio da će tim novcem završiti fabriku paleta za ogrijev i zaposliti 30 ljudi. Za novo radno mjesto – 100.000 dolara!? Takav plan izgledao bi preskup i za SAD. Ali, ministar Ivanović je optimista: ,,Ova sredstva se ne mogu koristiti za vraćanje prethodnih dugova, niti za rešavanje pitanja likvidnosti, ova sredstva se mogu koristiti isključivo za nove projekte”.

Ministrove tvrdnje zvučale bi mnogo uvjerljivije da ne znamo kako je on, za nekih godinu dana, kao predsjednik borda direktora zavio u crno jednu od, projektovano, najvećih banaka u Crnoj Gori. Toliko da se ona nije oporavila ni desetak godina nakon što su mu se vlasnici banke zahvalili na saradnji. I – kako kažu kuloarske priče – zamolili ga da, još iste noći, pokupi stvari iz kancelarije, da oni ne bi morali zvati znate već koga. A ma ne policiju, nego pravnu zastupnicu banke – Anu Đukanović.

Umjesto da vagamo da li će Brković vratiti kredit, da ponovimo nekoliko osnovnih podataka: stečaj u kompaniju Vektra Jakić uveden je 2012. na zahtjev OTP banke, zbog nevraćenog kredita od 77 miliona. Pljevaljska kompanija državi, na ime neizmirenih poreza i doprinosa duguje 2,4 miliona eura. Ostale kompanije u vlasništvu Brkovića i njegove Vektre državi duguju još 7,5 miliona.

Dovoljna preporuka za novi kredit težak tri miliona dolara, i pokriven državnim garancijama?

,,To me podsjeća na ono što se desilo sa beranskom mljekarom Zora u koju je uloženo oko trideset miliona eura i koja je radila dok je bilo donacija”, priča u Danu Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera, uz prijedlog da se kredit od 50 miliona eura podijeli na hiljadu poljoprivrednih proizvođača. ,,Na taj način bi u državi otvorili četiri hiljade radnih mjesta”.

Ministar Ivanović i premijer Đukanović imaju drugačiju računicu, pa pare idu na drugu stranu. Oni znaju zašto.

Kad pominjemo znanje i stečaj u istoj rečenici, jasno je da priča ne može proći bez Kombinata aluminijuma i njegovog (pre)suđenog vlasnika Veselina Pejovića. Njemu država, makar zvanično, ne daje kredite iz kojih bi finansirao poslovanje Fabrike elektrolize – jedinog proizvodnog pogona u KAP-u koji je preživio dosadašnje faze privatizacije. Doduše, cijena struje koju Pejović plaća EPCG odnosno Montenegrobonusu i dalje je državna tajna, a iskustvo uči da je Đukanovićeva vlast imala dobar (uglavnom finansijski) razlog kad god je nešto pokušavala da sakrije od svojih podanika.

Pejović ne dobija kredit ali dobija novac. Za razliku od Barovića, koji očekuje da mu država prizna vlasništvo nad nečim što nije kupio, Pejović će novac dobiti zbog imovine koju mu je stečajna uprava KAP-a prodala, iako ona nije bila vlasništvo Kombinata. Štos je u tome što će povrat više od dva miliona eura Pejoviću biti izvršen na račun novca iz stečajne mase, gdje je država najveći povjerilac. Što bi rekli u MANS-u svi troše a mi plaćamo. I niko ne odgovara.

Državni zastupnici se ponašaju kao da ih se ta priča ni najmanje ne dotiče. Umjesto toga, država je svim silama uprla da dokaže kako radnici, angažovani u kompanijama u stečaju, nemaju pravo na godišnji odmor, bolovanje ili bilo kakvu povlasticu za koju se proletarijat izborio krajem 19. tog vijeka. KAP-ovi stečajci duže od dvije godine rade bez bolovanja i godišnjeg odmora. I priželjkuju da takvo stanje potraje što duže, jer cijene da će im radna prava biti još manja kad novi poslodavac preuzme sve konce u svoje ruke.

Šta je zajedničko u ove tri-četiri naizgled nepovezane priče? Milo Đukanović.

U najkraćem: Ako Solana Veska Barovića ne postane vlasnik zemljišta u zaleđu Velike plaže, Prva banka braće Mila i Aca Đukanovića neće imati iz čega da naplati svoja potraživanja. Grčka Piraeus banka, ista ona koja je Đukanoviću višemilionski kredit dala na povjerenje, polaže hipotekarno pravo na zemljište na kome se nalaze montažne hale Jadranskog sajma. Poslovne veze Brkovića i Đukanovića toliko su isprepletane da bi im se mogla posvetiti knjiga a ne članak. Konačno, Veselin Pejović se u KAP-u pojavio po istoj matrici koju prepoznajemo već 25 godina, a premijer je jedan od rijetkih koji je svo to vrijeme imao koristi od poslovanja Kombinata. Tajkunska posla.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

DRUŠTVO

UPRAVA ZA ZAŠTITU ODBILA PROGRAM MINISTRA RADUNOVIĆA ZA KOTOR: Restoran Verige 65 važniji od statusa UNESCO

Objavljeno prije

3 dana

na

12 Juna, 2026

Objavio:

Restoran Verige 65 obreo se i u dopunjenom Programu privremenih objekata ministra Slavena Radunovića. Čini se da nema te državne institucije koja ga može i smije ukloniti. Pa i pod uslovom da se područje Kotor izbriše sa Liste svjetske prirodne i kulturno-istorijske baštine

 

 

Uprava za zaštitu kulturnih dobara donijela je krajem aprila rješenje kojim se odbija kao neosnovan zahtjev Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine za davanje saglasnosti na Izmjene i dopune Programa privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2024-2028 godine.  Rješenje o odbijanju saglasnosti na Program privremenih objekata odnosi se na niz novih lokacija duž obala bokokotorskog zaliva u opštinama Kotor, Tivat i Herceg Novi, kao i na lokacijama opština Budva, Bar i Ulcinj, u zonama pod zaštitom ili u kontakt zonama kulturno istorijskih objekata.

U  februaru ove godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora kojim je uveden moratorijum na gradnju objekata na lokacijama u zalivu Boke, u zoni koja je upisana na listu područja od izuzetne univerzalne vrijednosti svjetske kulturne i prirodne baštine pod zaštitom UNESCO. No  Ministarstvo prostornog planiranja donosi odluke kojima prkosi usvojenim propisima.

Kao da to ministarstvo nije sastavni dio Vlade koja je donijela Lex specijalis za Kotor, a poslanici Skupštine na vanrednoj sjednici usvojili ovaj zakon kojim se zabranjuje svaka gradnja, pa i privremenih objekata na zaštićenom prostoru  ministar Slaven Radunović djeluje samostalno. Dok država jednom rukom uvodi posebne mjere zaštite da bi se zaustavila degradacija UNESCO područja, drugom otvara prostor za nove intervencije na obali. Time se podstiče  sumnja da se zaštita baštine formalno zagovara a suštinski potkopava.

Naročito u susret izbornoj godini u kojoj se zadovoljavaju apetiti velikog broja potencijalnih birača opcije na vlasti za posjedovanjem objekata na ekskluzivnim lokacijama.

Najnovijim izmjenama Programa ucrtan je veliki broj novih privremenih objekata na rivijerama Herceg Novog, Tivta i Kotora. Zadržane su i pojedine sporne lokacije  uprkos ranijim preporukama UNESCO i protivljenja lokalne uprave koje su od Uprave za zaštitu kulturnih dobara dobile negativno mišljenje sa zahtjevom za njihovo uklanjanje.

Najpoznatiji pivremeni objekat čiju gradnju od početka prate skandali, restoran Verige 65 postavljen na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, odolijeva svim zahtjevima o uklanjanju. Upozoravajućim izvještajima Centra za svjetsku baštinu  UNESCO/ICOMOS, stavovima lokalne uprave u Kotoru i Uprave za zaštitu kulturnih dobara koja traži skidanje objekta sa liste privremenih objekata.

Početkom februara 2025. Uprava za zaštitu kulturnih dobara na zahtjev Ministarstva prostornog planiranja dala je mišljenje na prethodne Izmjene i dopune Programa za period 2024-2028 godine. Unjemu je označila lokaciju 1.1 i parcele 68 i 69 K.O. Kostanjica, odnosno Vidikovac sa parkiralištem i pirvremenim ugostiteljskim objektom sa terasom koji „ima negativan uticaj na izrazitu univerzalnu vrijednost Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, zbog čega je neophodno istu brisati iz Programa privremenih objekata.

Negativni uticaj ugostiteljskog objekta Verige 65 potvrdila je Reaktivna monitoring misija 2021 godine. Uz preporuku da se ograniči privremeno postojanje objekta na Turskom rtu te da mjere za uklanjanje objekta preduzmu Ministarstvo održivog razvoja i turizma, Ministarstvo kulture, Opština Kotor i Savjet za baštinu. Rok za uklanjanje restorana bio je septembar 2023.

Od tada su se mijenjale vlade i ministri  lokalne uprave u Kotoru i članovi Savjeta za baštinu, a restoran Verige 65, u vlasništvu firme Hefesta Doo iz Herceg Novog, odnosno Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, manekenke Jelene Šćepanović,  prijateljice  Mila Đukanovića, ostao je na istom mjestu.

Restoran Verige 65 obreo se i u dopunjenom Programu privremenih objekata ministra Radunovića i direktora JP Morsko dobro, Mladena Mikielja. Čini se da nema te državne institucije koja ga može ukloniti. Pa i pod uslovom da se područje Kotor izbriše sa Liste svjetske prirodne i kulturno-istorijske baštine.

Verige 65 u osnovi ima 190 kvadrata, sa terasom površine 260 m2 i parking prostorom na 1.250 m2. Podignut je zahvaljujući intervenciji tadašnjeg ministra Branimira Gvozdenovića koji je umjesto planiranog turističkog info punkta od 4 m2 odobrio da se na platou vidikovca na Turskom rtu ucrta ugostiteljski objekat armirano-betonske konstrukcije, koji ne opravdava kategoriju privremenosti. Idejni projekat izradio je  Goran Radović, nekadašnji dekan Arhitektonskog fakulteta. Saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara dala je tadašnja direktorica Anastasija Miranović. Aktuelna direktorica Petra Zdravković traži uklanjanje.

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici „da bi mogućnost povratka lokacije u pređašnje stanje trebala da bude ključna karakteristika“.

U obrazloženju negativnog stava Uprave na izmjene Programa navedeno je da „uz zahtjev za davanje saglasnosti nije dostavljen tekstualni dio Programa u kojem bi bili definisani režimi zaštite i mjere za postavljanje i korišćenje privremenih objekata u granicama kulturnih dobara i njihovim zaštićenim okolinama, te isti nije mogao biti predmet razmatranja u okviru ovog postupka“.

Direktorica Zdravković upozorava: „U izvještaju Zajedničke savjetodavne misije UNESCO-ICOMOS o Prirodnom i kulturno-istorijskom području Kotora održane u februaru 2025. u kontekstu očuvanja imovine svjetske baštine, preporučeno je uvođenje moratorijuma na nove gradnje i izdavanje građevinskih dozvola, omogućavajući Državi članici vrijeme i priliku da razmisle o budućem pravcu područja svjetske baštine u širem području Kotora…, te da se preporučuje sveobuhvatno preispitivanje zakona, propisa, politike prostornog planiranja i alata“.

Misija preporučuje i da Država potpisnica opozove ovlašćenja JP Morsko dobro da izdaje dozvole/ovlašćenja za privremene objekte u priobalnoj zoni područja svjetske baštine i njene zaštićene okoline, dok se ne usvoji novi Menadžment plan.

U skladu sa navedenim preporukama Uprava za zaštitu kulturnih dobara zabranila je postavljanje više od 60 privremenih objekata u zoni bokokotorskog zaliva.

„Cijeneći navedene preporuke i sugestije Zajedničke savjetodavne miisije UNESCO/ICOMOS o Prirodnom i kulturno-istorijskom području Kotora, za Opštinu Kotor, Tivat i Herceg Novi, ne dozvoljava se postavljanje privremenih objekata na sljedećim lokacijama….Shodno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora do donošenja Menadžement plana i Studije zaštite kulturne baštine – ne dozvoljava se uvođenje navedenih lokacija u ovom aktu, kao ni lokacija koje je UZKD dala negativno mišljenje 5. februara 2025 godine.

Nakon ovakve odluke UZKD ispada da je  restoran Verige 65 nelegalan, te da se očekuje da nadležne inspekcije reaguju i uklone ga sa Turskog rta.

Zabranjeno je postavljanje niza privremenh objekata na obalama zaliva od plaže Trsteno pa do Herceg Novog koje je Ministarstvo Slavena Radunovića pokušalo da provuče u okviru oko 300 privremenih lokacija na zaštićenom području Boke.

Najviše spornih našlo se na tivatskoj rivijeri i u Dobroti. Tamo je izmjenama Programa pokušano ucrtavanje velikog broja ugostiteljskih objekata sa terasama. Odbijen je veliki broj plutajućih platformi na moru u zalivu, koje imaju funkciju plaža, na kojima se postavljaju ležaljke i suncobrani i plutajućih pontona za privez plovila. Sporne su i mnoge ribarske kućice uz uzgajališta školjki u Orahovcu i Stolivu, razni hangari, privatna parkirališta, reklamni panoi, dječja igrališta, šankovi, stanice za punjenje električnih vozila i mnogi drugih objekti.

Ovakva odluka UZKD spriječila je usvajanje Izmjena i dopuna Programa privremenih objekata za tri turističke opštine, Kotor, Tivat i Herceg Novi. Njima  će se primjenjivati osnovni program sa lokacijama koje su ušle na listu prije izmjena.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NASTAVLJA SE NELEGALNA GRADNJA KOMPANIJE CARINE U BAOŠIĆIMA: Pod ministrovim kišobranom 

Objavljeno prije

1 sedmica

na

6 Juna, 2026

Objavio:

Investitorima servilno Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, trudi se svim silama  da nelegalnom graditelji Čedu Popoviću izađe u susret. Ministarstvo je u maju opet poništilo rješenje urbanističko-građevinske inspektorke tog resora, kojim je zabranjena gradnja prve faze hotela kompanije Carine u Baošićima

 

 

Bura oko nelegalne gradnje u Baošićima ušla je u mirniju fazu, bar što se javnosti tiče. Čedomir Popović, vlasnik Carina, najavio je nedavno, gostujući na TV Herceg Novi, da će uprkos svemu njegov  megahotel biti završen sredinom ili krajem ove sezone. Zaprijetio je institucijama svojim pravnim timom i optužio državu za očiglednu nesposobnost.

Ima i „sposobnih“. Investitorima servilno Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čelu sa Slavenom Radulovićem, trudi se svim silama da Popoviću izađe u susret.  Ministarstvo je u maju opet poništilo rješenje urbanističko-građevinske inspektorke, kojim je zabranjena gradnja prve faze hotela kompanije Carine u Baošićima. Inspekcija je zabranila gradnju zbog neusklađenosti tehničke dokumentacije i probijanja dozvoljene spratnosti. Nova odluka Ministarstva donijeta je nakon žalbe Carina, pa će inspekcija ponovo odlučivati o ovom slučaju. Prethodno je ministar  udaljio dva inspektora koji su zabranili gradnju u Baošićima i stavio inspekciju pod svoju volju.

Sve u svemu, radovi na dvije faze hotela u Baošićima se nesmetano privode kraju.

Podsjetimo: nakon pritiska javnosti, vlasnik kompanije Carine Čedomir Popović i sekretar za urbanizam Opštine Herceg Novi Vladislav Velaš uhapšeni krajem februara zbog sumnji u nelegalnu gradnju i zloupotrebu složbenog položaja, dok je podnijeta i krivična prijava protiv Carina. Iz Uprave policije su nakon hapšenja saopštili da sumnjaju da je Popović gradio rizorte u Kumboru, Đenovićima i Baošićima, i uređivao tamošnju plažu, suprotno zabrani građenja i bez potrebne propisane tehničke dokumentacije, dok su na više objekata prekoračeni dozvoljeni gabariti i spratnost.Velaš je nakon saslušanja pušten da se brani sa slobode, dok je Popović u pritvoru bio do kraja aprila.

Iako se očekivalo da država pokaže svoju snagu i uništenu plažu vrati u prvobitno stanje, umjesto toga dobili smo Popovićeve tvrdnje da je sve radio legalno i da su pojedine institucije ,,krive” što se drže zakona kao pijan plota.

Možda bi Carine, nakon hotela, završile i plažu da Uprava za zaštitu kulturnih dobara nije dosljedna u svojoj odluci da se plaža mora vratiti u prvobitno stanje.

Kompanija Carine krajem maja od Područne jedinice Kotor traži da odloži izvršenje rješenja o obustavi radova na kupalištu u Baošićima i vraćanju te lokacije u prvobitno stanje, nakon što je Ministarstvo kulture i medija odbilo njihove žalbe na dva rješenja Uprave za zaštitu kulturnih dobara. U oba podneska Carine su zatražile da se izvršenje rješenja Uprave odloži do pravosnažnog okončanja upravnog spora koji se vodi pred Upravnim sudom Crne Gore. U prevodu, dok oni ne završe plažu i prime goste u hotel, pa će nakon toga pravnim sredstvima i na sudu dokazivati ko je a ko nije kriv.

Suština oba zahtjeva je da kompanija traži da se pravno dejstvo odluka Uprave zaustavi dok Upravni sud ne odluči da li su ti akti zakoniti. Carine su se u oba podneska pozvale na član 155 Zakona o upravnom postupku, tvrdeći da bi neposredno izvršenje rješenja izazvalo očiglednu, ozbiljnu i nepopravljivu štetu, ne samo za kompaniju, već i za širi javni interes.

Carine navode da su radovi na plaži u završnoj fazi te da su ostali samo poslovi dekorativne prirode. Zanimljiva je i tajkunska logika o opštem i pojedinačnom interesu. U jednom od predloga u kome se traži odlaganja obustave radova na plaži, Carine tvrde da bi izvršenje tog akta u ovoj fazi realizacije projekta faktički onemogućilo poslovanje hotelskog kompleksa Carine pet zvjezdica u Baošićima tokom ovogodišnje turističke sezone.Kao razlog navode da je funkcionalno kupalište neophodno za kompleks projektovan za smještaj oko 2.000 gostiju.  Pa bi,  obustava radova, odnosno vraćanje kupališta u prvobitno stanje, ugrozili funkcionisanje hotelskog kompleksa tokom turističke sezone, doveli do otkazivanja aranžmana, raskida ugovora sa turističkim operatorima, aktiviranja penala i zahtjeva za naknadu štete, ali i do smanjenja prihoda lokalne samouprave i države po osnovu poreza, boravišne takse i drugih naknada.

Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara nedavno su ponovo odbili zahtjev  kompanije Carine da do okončanja upravnog spora odloži izvršenje rješenja o obustavi radova i vraćanju obale u Baošićima u prvobitno stanje. Ocjenili su da je šteta po javni interes već nastala bespravno sprovedenim radovima i da bi svako dalje odlaganje bilo protivno zaštiti prirodne i kulturne baštine.

Istovremeno je odbačen argument Carina da je za završetak projekta preostao samo manji obim, uglavnom dekorativnih radova, ocjenjujući da i ta okolnost potvrđuje da je bespravno izvedenim radovima već nastala nesaglediva šteta po prirodnu sredinu, kulturnu baštinu i javni interes.

Uprava nije prihvatila žalopojku kompanije da bi izvršenje rješenja izazvalo nenadoknadivu štetu i da bi odlaganje bilo u interesu turističke sezone, lokalne ekonomije i pravne sigurnosti. Naprotiv, Područna jedinica Kotor ocijenila je da bi upravo odlaganje izvršenja bilo suprotno javnom interesu jer je, prema nalazu tog organa, šteta već nastala bespravno sprovedenim radovima na nasipanju obale.

Uprava je u najnovijim rješenjima o odbijanju prijedloga Carine podsjetila na brojne devastacije zaštićenog područja. Između ostalog, Uprava u obrazloženju navodi i da je Inspekcija sigurnosti plovidbe Lučke kapetanije Kotor zvanično obavijestila Upravu pomorske sigurnosti da je zbog radova u Baošićima neophodno korigovati pomorske karte Boke Kotorske. Odnosno, putem radio-oglasa upozoriti učesnike u plovidbi da je obalna linija na toj lokaciji drastično izmijenjena i da njeno sadašnje stanje više ne odgovara onome što je ucrtano u pomorskim kartama.

Uprava podsjeća da se lokacija na kojoj su izvođeni radovi nalazi u zaštićenoj okolini Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, upisanog na Listu svjetske baštine UNESCO-a, te da se na taj prostor primjenjuju propisi o zaštiti kulturnih dobara. Zbog toga, kako zaključuje Uprava, građevinska dozvola na koju se Carine pozivaju ne može otkloniti činjenicu da za radove na nasipanju obale nije pribavljena saglasnost tog organa na konzervatorski projekat.

Uprava zaključuje da ne može biti odgovorna za eventualnu štetu koju bi investitor pretrpio izvršenjem rješenja, jer nikada nije dala saglasnost za radove na nasipanju obale.

Građevinska dozvola na koju se Carine pozivaju, prema stavu Uprave, izdata je u postupku u kojem nije pribavljena saglasnost ovog organa, iako je to bilo obavezno prema propisima o zaštiti kulturnih dobara i izgradnji objekata. Zato Uprava smatra da nijesu ispunjeni uslovi za odlaganje izvršenja.

Član 155 Zakona o upravnom postupku omogućava odlaganje radi izbjegavanja nepopravljive štete, ali samo ako ono nije suprotno javnom interesu. U ovom slučaju, kako zaključuje Uprava, nepopravljiva šteta je već nastala, pa bi odlaganje izvršenja rješenja bilo suprotno javnom interesu, zaštiti prirodne i kulturne baštine, kao i obavezama koje proizilaze iz statusa područja Kotora kao dobra upisanog na UNESCO listu.

Iz te su ustanove naglasili da će u komunikaciji sa drugim nadležnim organima voditi računa da se sanacija sprovede na način koji će biti najprikladniji za prirodnu sredinu i kulturnu baštinu.

Ostaje da čekamo da se u ovu priču, ozbiljnije, uključe i drugi nadležni organi.

 

SDT istražuje političku pozadinu

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) formiralo je predmet povodom gradnje hotelskog kompleksa i nasipanja plaže u Baošićima, a od Uprave za zaštitu kulturnih dobara zatražilo kompletnu dokumentaciju o inspekcijskim nadzorima, utvrđenim nepravilnostima i preduzetim mjerama. Iz dopisa SDT-a, o kome je krajem maja pisala Pobjeda, proizilazi da tužilaštvo provjerava navode iz podnijete krivične prijave o mogućim političkim i partijskim pritiscima radi nepostupanja nadležnih organa po zakonu.

Advokat Veselin Radulović je ranije podnio krivičnu prijavu SDT-u u kojoj se detaljno problematizuje postupanje državnih i lokalnih institucija u slučaju gradnje hotelskog kompleksa kompanije Carine u Baošićima.

U prijavi se tvrdi da su postojali politički i institucionalni pritisci na nadležne organe, sa ciljem da se investitoru omogući nastavak radova uprkos brojnim upozorenjima, zabranama i činjenici da se zahvat izvodi unutar zaštićenog područja UNESCO baštine.

Prijavom su, pored ostalih, obuhvaćeni funkcioneri Demokratske Crne Gore, predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić, poslanica Zdenka Popović, vlasnik kompanije Carine Čedomir Popović, nekadašnji vršilac dužnosti glavnog državnog arhitekte Siniša Minić,  i više za sada nepoznatih službenika i funkcionera lokalne i državne uprave. Tvrdi se da je kroz djelovanje ili nepostupanje institucija investitoru omogućeno da praktično završi grube građevinske radove na hotelskom kompleksu, iako su nadležni organi prethodno utvrdili nepravilnosti i donosili zabrane izvođenja radova

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DVA FEMICIDA U DVA DANA: Ravnodušnost sistema ubija

Objavljeno prije

1 sedmica

na

6 Juna, 2026

Objavio:

Žene u Crnoj Gori i dalje gube živote u partnerskim odnosima i porodici uprkos zakonima, prijavama i obećanjima institucija. Smrt tridesetšestogodišnje žene u ulcinjskom naselju Kodre i ubistvo žene u selu Rasovo kod Bijelog Polja nijesu samo dva odvojena slučaja porodičnog nasilja sa smrtnim ishodom. Oni su  simbol odnosa sistema prema tom problemu

 

 

Dvije žene ubijene su u manje od 48 sati krajem maja ove godine u Crnoj Gori. Dva života ugašena u porodičnom i partnerskom nasilju ponovo su otvorila pitanje koje se godinama vraća nakon svake tragedije: da li sistem zaista štiti žene ili reaguje tek kada bude prekasno?

Dok su policijska saopštenja ostala kratka, a institucionalne reakcije ograničene, nevladine organizacije, politički akteri i međunarodni partneri ponovo upozoravaju da nasilje nad ženama više nije pitanje pojedinačnih incidenata, već ozbiljnog društvenog i institucionalnog problema.

Smrt tridesetšestogodišnje žene u ulcinjskom naselju Kodre i ubistvo žene u selu Rasovo kod Bijelog Polja nijesu samo dva odvojena slučaja porodičnog nasilja sa smrtnim ishodom. Oni su postali simbol neuspjeha sistema koji, uprkos zakonima, strategijama i međunarodnim obavezama, i dalje ne uspijeva da spriječi nasilje prije nego što preraste u femicid odnosno ubistvo žene motivisano rodno zasnovanim nasiljem.

U noći između 27. i 28. maja, u ulcinjskom naselju Kodre pronađeno je tijelo tridesetšestogodišnje žene. Prema dostupnim informacijama, ubio ju je partner, nakon čega je zapalio kuću u kojoj su zajedno živjeli. Samo dan kasnije, 28. maja, u selu Rasovo kod Bijelog Polja, muškarac inicijala V.D. ubio je svoju suprugu u porodičnoj kući.

Iako detalji istraga nijesu u potpunosti poznati, zajednički imenitelj oba slučaja je činjenica da su žene stradale od partnera ili supružnika  upravo u prostoru koji bi trebalo da predstavlja sigurnost i zaštitu.

Nakon tragedija uslijedila su kratka policijska saopštenja i medijski izvještaji, ali bez šire institucionalne reakcije. Upravo to izazvalo je snažnu reakciju organizacija koje se godinama bave zaštitom prava žena.

Iz Centra za ženska prava (CŽP) upozorili su da problem nije samo u tome što muškarci ubijaju žene, već i u društvenoj i institucionalnoj ravnodušnosti koja prati te zločine.

„Za 48 sati dva femicida. Crna Gora. Nijedna izjava čelnika policije, ministara, predstavnika Vlade“, poručili su iz te organizacije, ističući da normalizacija nasilja ne počinje ubistvom, već mnogo ranije i to kroz obrasce vaspitanja, relativizaciju nasilja i neefikasan institucionalni odgovor.

Femicid nije izolovan čin niti trenutni gubitak kontrole, upozoravaju stručnjaci. U najvećem broju slučajeva prethode mu prijetnje, psihološko, fizičko ili ekonomsko nasilje, često prijavljivano institucijama. Upravo zbog toga se nakon svakog slučaja postavlja isto pitanje: da li je sistem mogao reagovati ranije?

Nevladine organizacije godinama ukazuju da se nasilje nad ženama u Crnoj Gori često tretira kao „porodična stvar“, a ne kao ozbiljan bezbjednosni problem.

Centar za ženska prava upozorava da se normalizacija nasilja vidi i u blagim kaznama koje, kako navode, šalju poruku da je ženin život manje vrijedan od slobode nasilnika. Poseban problem vide u načinu na koji se o nasilju govori u javnosti kroz medijske narative u kojima se počinioci predstavljaju kao muškarci koji su „pukli pod pritiskom“ ili „previše voljeli“.

Takva retorika, smatraju , doprinosi relativizaciji odgovornosti i kreira društvenu atmosferu u kojoj se nasilje nad ženama doživljava kao privatna tragedija, a ne kao društveni problem.

Članica Predsjedništva Foruma žena Evropskog saveza Jovana Vuković poručila je da „Crna Gora ne smije prihvatiti da femicid postane vijest koja traje jedan dan, a zatim pada u zaborav do naredne tragedije“.

„Svaki izgubljeni život obavezuje institucije da odgovore da li je učinjeno sve da se nasilje spriječi i žrtva zaštiti“, saopštila je Vuković, zahtijevajući hitne i konkretne mjere, punu odgovornost za eventualne propuste i nultu toleranciju prema nasilju nad ženama.

Iako svako ubistvo nosi vlastitu tragediju, podaci pokazuju da femicid u Crnoj Gori nije sporadična pojava. Prema podacima nevladinih organizacija i ranijim izvještajima institucija, tokom prethodnih godina evidentiran je zabrinjavajući broj slučajeva nasilja u porodici sa smrtnim ishodom. Samo prošle godine, prema javno dostupnim podacima, sedam osoba izgubilo je život usljed nasilja u porodici, među kojima su bile i žene.

Broj prijava porodičnog nasilja iz godine u godinu ostaje visok. Policijske evidencije bilježe stotine prijavljenih slučajeva nasilja godišnje, dok organizacije koje pružaju podršku žrtvama upozoravaju da je stvarni broj mnogo veći jer mnoge žene nikada ne prijave nasilnika iz straha, ekonomske zavisnosti, nepovjerenja u institucije ili društvene stigme.

Dodatni problem predstavlja to što se nasilje često prijavljuje više puta prije fatalnog ishoda. Upravo zato nevladine organizacije sada zahtijevaju detaljnu procjenu postupanja svih nadležnih institucija u posljednja dva slučaja počev od eventualnih ranijih prijava nasilja do institucionalnog odgovora prije ubistava.

„Javnost ima pravo da zna gdje je sistem zakazao“, poručili su iz Centra za ženska prava.

Nakon posljednjih slučajeva femicida, pojačan je pritisak na institucije da objasne da li je bilo propusta u postupanju.

Iz Kabineta predsjednika Crne Gore poručeno je da institucije moraju dati odgovore povodom dva femicida u manje od 48 sati, naglašavajući da svaki slučaj mora biti detaljno ispitan kako bi se utvrdilo da li je sistem mogao djelovati preventivno.

Predsjednica Alijanse žena Demokratske partije socijalista Nela Savković Vukčević kazala je da institucije moraju reagovati odlučnije i da femicid mora biti posebno tretiran u zakonodavstvu.

Na konferenciji za medije u Skupštini Crne Gore saopštila je da su se predstavnici te partije obratili šefu Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Johanu Satleru, zahtijevajući hitnu reakciju i ubrzanje procesa izmjene zakona kako bi femicid bio uveden kao posebno teško krivično djelo.

Ministar pravde Bojan Božović ranije je najavio izmjene Krivičnog zakonika kojima bi femicid bio prepoznat kao poseban oblik teškog ubistva. Prema najavama, riječ je o rješenju koje bi omogućilo strožije sankcionisanje rodno zasnovanih ubistava žena i jasnije prepoznavanje motiva nasilja.

Kako je saopšteno, trenutno se očekuje mišljenje Evropske komisije na predložene izmjene zakona.

Iz Ministarstva pravde ranije su naveli da će posljedice nasilja nad ženama biti ozbiljnije tretirane i da će država dodatno unaprijediti normativni okvir zaštite.

Međutim, nevladine organizacije upozoravaju da samo izmjene zakona nijesu dovoljne. Centar za ženska prava još je prošle godine  Ministarstvu pravde amandmane kojima traži uvođenje femicida kao posebnog krivičnog djela, ali i obavezni mehanizam praćenja zaštitnih mjera. Njihov stav je jasan da zakon bez dosljedne primjene ostaje mrtvo slovo na papiru.

Pitanje femicida nije samo unutrašnje pitanje socijalne politike ili pravosuđa već i dio evropske agende Crne Gore. Kao država kandidat za članstvo u EU, Crna Gora je preuzela obaveze kroz međunarodne konvencije i evropske standarde zaštite ljudskih prava, uključujući obavezu efikasne zaštite žena od nasilja.

Koliko će još života biti izgubljeno prije nego što sistem zaštite postane efikasan?

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo