Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PRIVATIZACIJA – STEČAJ – BOGATSTVO: KAKO POSTATI MILIONER U TRI KORAKA: Tajkunska posla

Objavljeno prije

na

milo-djukanovic-veselin-vuk

Bježeći od javnosti, Savjet za privatizaciju ove je nedjelje pobjegao od odgovora na pitanje čiji su 1,5 miliona kvadratnih metara kojima gazduje jedna od najstarijih crnogorskih kompanija, danas uništena Solana Bajo Sekulić u Ulcinju.

U katastru piše da je zemljište državno, a da je Solana samo njegov korisnik. Potvrdio je to i ministar finansija Radoje Žugić, prije nekoliko dana. Objašnjavajući kako to da su državne nekretnine stavljene kao zalog za kredite koje je podizala Solana, ali i njeni vlasnici, ministar tvrdi da je u toku sprovođenja stečaja u tom preduzeću državna imovina založena za kredite preduzeća, a ne za kredite Eurofonda Veselina Barovića, većinskog vlasnik Solane.

Kontra Žugiću, Bojša Šotra, jedan od najbližih saradnika Barovića i predsjednik Odbora direktora Solane potvrđuje da je zemljište zalagano i za račun drugih firmi. On objašnjava da je Flesh, firma koja je na račun ulcinjskog zemljišta dobila tri miliona eura kredita ,,suvlasnik Solane i zbog toga je odbor podržao taj ugovor”. Novac je vraćen, tvrdi nekadašnji suvlasnik Flesha, a na primjedbu Vijesti da se taj kredit i dalje nalazi kao opterećenje u izvodu iz katastra, objašnjava ,,da se dešava da banke i katastar kasne sa brisanjem”.

Praktično na isti način Šotra argumentuje i tvrdnju da je Solana vlasnik zemljišta koje se, zavisno od namjene i stepena urbanizacije, može procijeniti od 30-ak miliona do više od milijarde eura. ,,Kada je država dala akcije Solane na masovnu vaučersku privatizaciju u procjenu njene vrijednosti bilo je uključeno i zemljište i za to postoji dokumentacija Ekonomskog fakulteta. U suprotnom bi bilo da je država izdavala akcije bez pokrića. Eurofond je ulagao vaučere u Solanu i time postao vlasnik u kompaniji sa zemljištem”, navodi .

Zanimljivo je da se biznismeni ovog ranga oslanjaju na prospekt koji je pratio MVP, a ne na zvanične podatke iz katastra.

Ali, ko misli da je opštepoznata istina o vlasniku zemljišta na kome je nekada radila Solana dovoljan razlog za predvidljivu odluku Savjeta za privatizaciju – grdno se vara.

To ,,savjetodavno” tijelo kojim skoro dvije decenije komanduju Veselin Vukotić i Milo Đukanović (u kratkom periodu mijenjao ih je Vujica Lazović) osmislilo je model prema kome danas procjenjuju da li je sadašnji vlasnik nekog preduzeća ,,platio tržišnu naknadu” za zemljište koje je toj firmi nekada povjereno na korišćenje. Pokazalo se da njihova odluka, najčešće, zavisi od vlastitih interesa i(li) bliskosti sa investitorom koji traži da mu uvećaju imetak.

Zanimljivo je da to rade praktično isti ljudi koji su nas prije 15-ak godina ubjeđivali da cilj nije da dobro prodamo čak i najprofitabilnija ovdašnja preduzeća, poput Pomorskog saobraćaja, već je interes države da kupi dobre vlasnike.

Ispada da su kupljeni vlasnici toliko dobri da ih moramo platiti dva puta – prvo kada im je poklanjana imovina i tržišna pozicija državnih firmi i sada, kada poklanjamo i zemljište ne kome su te, u međuvremenu uglavnom upropaštene kompanije, obavljale svoje privredne djelatnosti.

Čak i ako im Savjet za privatizaciju pokloni bogatstvo (Eurofond je većinski paket akcija Solane platio manje od million eura) Barović i njegova Solana neće biti presedan.

Savjet za privatizaciju je krajem septembra odlučio da je u postupku privatizacije Jadranskog sajma u Budvi, 1998. godine plaćena tržišna naknada za 20.971 kvadrat zemljišta (u toj zoni danas se trguje po cijeni od približno hiljadu eura za kvadrat građevinskog zemljišta). I taj dokument je bio dovoljan Dušku Kneževiću da od korisnika postane vlasnik zemljišta. A to nije jedini trošak države. Prije ili kasnije, bićemo prinuđeni da stvarnim vlasnicima ovog zemljišta isplatimo adekvatnu nadoknadu za oduzeto.

Još ranije je, prema istom modelu, Branislav Mićunović postao vlasnik zemljišta kojim je nekada raspolagala Zeta film.

Ako se ne desi nešto baš spektakularno dok ovaj broj Monitora bude u štampariji, crnogorska javnost ostaće uskraćena i za informaciju čime će to i kako Dragan Brković, posrnuli tranzicioni pobjednik, jedan od najzaduženijih Crnogoraca, čelnik sa liste najvećih poreskih dužnika i vlasnik pola tuceta kompanija u stečaju, Vladi garantovati vraćanje kredita od tri miliona dolara. Brković, odnosno njegova Vektra – Jakić (trenutni status kompanije je reorganizacija kroz stečaj) dobili su, preko Ministarstva poljoprivrede Petra Ivanovića, kreditnu injekciju iz novca namijenjenog za razvoj poljoprivrede, obezbijeđenog preko Abu Dabi fonda.

Brković se pohvalio da će tim novcem završiti fabriku paleta za ogrijev i zaposliti 30 ljudi. Za novo radno mjesto – 100.000 dolara!? Takav plan izgledao bi preskup i za SAD. Ali, ministar Ivanović je optimista: ,,Ova sredstva se ne mogu koristiti za vraćanje prethodnih dugova, niti za rešavanje pitanja likvidnosti, ova sredstva se mogu koristiti isključivo za nove projekte”.

Ministrove tvrdnje zvučale bi mnogo uvjerljivije da ne znamo kako je on, za nekih godinu dana, kao predsjednik borda direktora zavio u crno jednu od, projektovano, najvećih banaka u Crnoj Gori. Toliko da se ona nije oporavila ni desetak godina nakon što su mu se vlasnici banke zahvalili na saradnji. I – kako kažu kuloarske priče – zamolili ga da, još iste noći, pokupi stvari iz kancelarije, da oni ne bi morali zvati znate već koga. A ma ne policiju, nego pravnu zastupnicu banke – Anu Đukanović.

Umjesto da vagamo da li će Brković vratiti kredit, da ponovimo nekoliko osnovnih podataka: stečaj u kompaniju Vektra Jakić uveden je 2012. na zahtjev OTP banke, zbog nevraćenog kredita od 77 miliona. Pljevaljska kompanija državi, na ime neizmirenih poreza i doprinosa duguje 2,4 miliona eura. Ostale kompanije u vlasništvu Brkovića i njegove Vektre državi duguju još 7,5 miliona.

Dovoljna preporuka za novi kredit težak tri miliona dolara, i pokriven državnim garancijama?

,,To me podsjeća na ono što se desilo sa beranskom mljekarom Zora u koju je uloženo oko trideset miliona eura i koja je radila dok je bilo donacija”, priča u Danu Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera, uz prijedlog da se kredit od 50 miliona eura podijeli na hiljadu poljoprivrednih proizvođača. ,,Na taj način bi u državi otvorili četiri hiljade radnih mjesta”.

Ministar Ivanović i premijer Đukanović imaju drugačiju računicu, pa pare idu na drugu stranu. Oni znaju zašto.

Kad pominjemo znanje i stečaj u istoj rečenici, jasno je da priča ne može proći bez Kombinata aluminijuma i njegovog (pre)suđenog vlasnika Veselina Pejovića. Njemu država, makar zvanično, ne daje kredite iz kojih bi finansirao poslovanje Fabrike elektrolize – jedinog proizvodnog pogona u KAP-u koji je preživio dosadašnje faze privatizacije. Doduše, cijena struje koju Pejović plaća EPCG odnosno Montenegrobonusu i dalje je državna tajna, a iskustvo uči da je Đukanovićeva vlast imala dobar (uglavnom finansijski) razlog kad god je nešto pokušavala da sakrije od svojih podanika.

Pejović ne dobija kredit ali dobija novac. Za razliku od Barovića, koji očekuje da mu država prizna vlasništvo nad nečim što nije kupio, Pejović će novac dobiti zbog imovine koju mu je stečajna uprava KAP-a prodala, iako ona nije bila vlasništvo Kombinata. Štos je u tome što će povrat više od dva miliona eura Pejoviću biti izvršen na račun novca iz stečajne mase, gdje je država najveći povjerilac. Što bi rekli u MANS-u svi troše a mi plaćamo. I niko ne odgovara.

Državni zastupnici se ponašaju kao da ih se ta priča ni najmanje ne dotiče. Umjesto toga, država je svim silama uprla da dokaže kako radnici, angažovani u kompanijama u stečaju, nemaju pravo na godišnji odmor, bolovanje ili bilo kakvu povlasticu za koju se proletarijat izborio krajem 19. tog vijeka. KAP-ovi stečajci duže od dvije godine rade bez bolovanja i godišnjeg odmora. I priželjkuju da takvo stanje potraje što duže, jer cijene da će im radna prava biti još manja kad novi poslodavac preuzme sve konce u svoje ruke.

Šta je zajedničko u ove tri-četiri naizgled nepovezane priče? Milo Đukanović.

U najkraćem: Ako Solana Veska Barovića ne postane vlasnik zemljišta u zaleđu Velike plaže, Prva banka braće Mila i Aca Đukanovića neće imati iz čega da naplati svoja potraživanja. Grčka Piraeus banka, ista ona koja je Đukanoviću višemilionski kredit dala na povjerenje, polaže hipotekarno pravo na zemljište na kome se nalaze montažne hale Jadranskog sajma. Poslovne veze Brkovića i Đukanovića toliko su isprepletane da bi im se mogla posvetiti knjiga a ne članak. Konačno, Veselin Pejović se u KAP-u pojavio po istoj matrici koju prepoznajemo već 25 godina, a premijer je jedan od rijetkih koji je svo to vrijeme imao koristi od poslovanja Kombinata. Tajkunska posla.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo