Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PRIVATIZACIJA – STEČAJ – BOGATSTVO: KAKO POSTATI MILIONER U TRI KORAKA: Tajkunska posla

Objavljeno prije

na

Bježeći od javnosti, Savjet za privatizaciju ove je nedjelje pobjegao od odgovora na pitanje čiji su 1,5 miliona kvadratnih metara kojima gazduje jedna od najstarijih crnogorskih kompanija, danas uništena Solana Bajo Sekulić u Ulcinju.

U katastru piše da je zemljište državno, a da je Solana samo njegov korisnik. Potvrdio je to i ministar finansija Radoje Žugić, prije nekoliko dana. Objašnjavajući kako to da su državne nekretnine stavljene kao zalog za kredite koje je podizala Solana, ali i njeni vlasnici, ministar tvrdi da je u toku sprovođenja stečaja u tom preduzeću državna imovina založena za kredite preduzeća, a ne za kredite Eurofonda Veselina Barovića, većinskog vlasnik Solane.

Kontra Žugiću, Bojša Šotra, jedan od najbližih saradnika Barovića i predsjednik Odbora direktora Solane potvrđuje da je zemljište zalagano i za račun drugih firmi. On objašnjava da je Flesh, firma koja je na račun ulcinjskog zemljišta dobila tri miliona eura kredita ,,suvlasnik Solane i zbog toga je odbor podržao taj ugovor”. Novac je vraćen, tvrdi nekadašnji suvlasnik Flesha, a na primjedbu Vijesti da se taj kredit i dalje nalazi kao opterećenje u izvodu iz katastra, objašnjava ,,da se dešava da banke i katastar kasne sa brisanjem”.

Praktično na isti način Šotra argumentuje i tvrdnju da je Solana vlasnik zemljišta koje se, zavisno od namjene i stepena urbanizacije, može procijeniti od 30-ak miliona do više od milijarde eura. ,,Kada je država dala akcije Solane na masovnu vaučersku privatizaciju u procjenu njene vrijednosti bilo je uključeno i zemljište i za to postoji dokumentacija Ekonomskog fakulteta. U suprotnom bi bilo da je država izdavala akcije bez pokrića. Eurofond je ulagao vaučere u Solanu i time postao vlasnik u kompaniji sa zemljištem”, navodi .

Zanimljivo je da se biznismeni ovog ranga oslanjaju na prospekt koji je pratio MVP, a ne na zvanične podatke iz katastra.

Ali, ko misli da je opštepoznata istina o vlasniku zemljišta na kome je nekada radila Solana dovoljan razlog za predvidljivu odluku Savjeta za privatizaciju – grdno se vara.

To ,,savjetodavno” tijelo kojim skoro dvije decenije komanduju Veselin Vukotić i Milo Đukanović (u kratkom periodu mijenjao ih je Vujica Lazović) osmislilo je model prema kome danas procjenjuju da li je sadašnji vlasnik nekog preduzeća ,,platio tržišnu naknadu” za zemljište koje je toj firmi nekada povjereno na korišćenje. Pokazalo se da njihova odluka, najčešće, zavisi od vlastitih interesa i(li) bliskosti sa investitorom koji traži da mu uvećaju imetak.

Zanimljivo je da to rade praktično isti ljudi koji su nas prije 15-ak godina ubjeđivali da cilj nije da dobro prodamo čak i najprofitabilnija ovdašnja preduzeća, poput Pomorskog saobraćaja, već je interes države da kupi dobre vlasnike.

Ispada da su kupljeni vlasnici toliko dobri da ih moramo platiti dva puta – prvo kada im je poklanjana imovina i tržišna pozicija državnih firmi i sada, kada poklanjamo i zemljište ne kome su te, u međuvremenu uglavnom upropaštene kompanije, obavljale svoje privredne djelatnosti.

Čak i ako im Savjet za privatizaciju pokloni bogatstvo (Eurofond je većinski paket akcija Solane platio manje od million eura) Barović i njegova Solana neće biti presedan.

Savjet za privatizaciju je krajem septembra odlučio da je u postupku privatizacije Jadranskog sajma u Budvi, 1998. godine plaćena tržišna naknada za 20.971 kvadrat zemljišta (u toj zoni danas se trguje po cijeni od približno hiljadu eura za kvadrat građevinskog zemljišta). I taj dokument je bio dovoljan Dušku Kneževiću da od korisnika postane vlasnik zemljišta. A to nije jedini trošak države. Prije ili kasnije, bićemo prinuđeni da stvarnim vlasnicima ovog zemljišta isplatimo adekvatnu nadoknadu za oduzeto.

Još ranije je, prema istom modelu, Branislav Mićunović postao vlasnik zemljišta kojim je nekada raspolagala Zeta film.

Ako se ne desi nešto baš spektakularno dok ovaj broj Monitora bude u štampariji, crnogorska javnost ostaće uskraćena i za informaciju čime će to i kako Dragan Brković, posrnuli tranzicioni pobjednik, jedan od najzaduženijih Crnogoraca, čelnik sa liste najvećih poreskih dužnika i vlasnik pola tuceta kompanija u stečaju, Vladi garantovati vraćanje kredita od tri miliona dolara. Brković, odnosno njegova Vektra – Jakić (trenutni status kompanije je reorganizacija kroz stečaj) dobili su, preko Ministarstva poljoprivrede Petra Ivanovića, kreditnu injekciju iz novca namijenjenog za razvoj poljoprivrede, obezbijeđenog preko Abu Dabi fonda.

Brković se pohvalio da će tim novcem završiti fabriku paleta za ogrijev i zaposliti 30 ljudi. Za novo radno mjesto – 100.000 dolara!? Takav plan izgledao bi preskup i za SAD. Ali, ministar Ivanović je optimista: ,,Ova sredstva se ne mogu koristiti za vraćanje prethodnih dugova, niti za rešavanje pitanja likvidnosti, ova sredstva se mogu koristiti isključivo za nove projekte”.

Ministrove tvrdnje zvučale bi mnogo uvjerljivije da ne znamo kako je on, za nekih godinu dana, kao predsjednik borda direktora zavio u crno jednu od, projektovano, najvećih banaka u Crnoj Gori. Toliko da se ona nije oporavila ni desetak godina nakon što su mu se vlasnici banke zahvalili na saradnji. I – kako kažu kuloarske priče – zamolili ga da, još iste noći, pokupi stvari iz kancelarije, da oni ne bi morali zvati znate već koga. A ma ne policiju, nego pravnu zastupnicu banke – Anu Đukanović.

Umjesto da vagamo da li će Brković vratiti kredit, da ponovimo nekoliko osnovnih podataka: stečaj u kompaniju Vektra Jakić uveden je 2012. na zahtjev OTP banke, zbog nevraćenog kredita od 77 miliona. Pljevaljska kompanija državi, na ime neizmirenih poreza i doprinosa duguje 2,4 miliona eura. Ostale kompanije u vlasništvu Brkovića i njegove Vektre državi duguju još 7,5 miliona.

Dovoljna preporuka za novi kredit težak tri miliona dolara, i pokriven državnim garancijama?

,,To me podsjeća na ono što se desilo sa beranskom mljekarom Zora u koju je uloženo oko trideset miliona eura i koja je radila dok je bilo donacija”, priča u Danu Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera, uz prijedlog da se kredit od 50 miliona eura podijeli na hiljadu poljoprivrednih proizvođača. ,,Na taj način bi u državi otvorili četiri hiljade radnih mjesta”.

Ministar Ivanović i premijer Đukanović imaju drugačiju računicu, pa pare idu na drugu stranu. Oni znaju zašto.

Kad pominjemo znanje i stečaj u istoj rečenici, jasno je da priča ne može proći bez Kombinata aluminijuma i njegovog (pre)suđenog vlasnika Veselina Pejovića. Njemu država, makar zvanično, ne daje kredite iz kojih bi finansirao poslovanje Fabrike elektrolize – jedinog proizvodnog pogona u KAP-u koji je preživio dosadašnje faze privatizacije. Doduše, cijena struje koju Pejović plaća EPCG odnosno Montenegrobonusu i dalje je državna tajna, a iskustvo uči da je Đukanovićeva vlast imala dobar (uglavnom finansijski) razlog kad god je nešto pokušavala da sakrije od svojih podanika.

Pejović ne dobija kredit ali dobija novac. Za razliku od Barovića, koji očekuje da mu država prizna vlasništvo nad nečim što nije kupio, Pejović će novac dobiti zbog imovine koju mu je stečajna uprava KAP-a prodala, iako ona nije bila vlasništvo Kombinata. Štos je u tome što će povrat više od dva miliona eura Pejoviću biti izvršen na račun novca iz stečajne mase, gdje je država najveći povjerilac. Što bi rekli u MANS-u svi troše a mi plaćamo. I niko ne odgovara.

Državni zastupnici se ponašaju kao da ih se ta priča ni najmanje ne dotiče. Umjesto toga, država je svim silama uprla da dokaže kako radnici, angažovani u kompanijama u stečaju, nemaju pravo na godišnji odmor, bolovanje ili bilo kakvu povlasticu za koju se proletarijat izborio krajem 19. tog vijeka. KAP-ovi stečajci duže od dvije godine rade bez bolovanja i godišnjeg odmora. I priželjkuju da takvo stanje potraje što duže, jer cijene da će im radna prava biti još manja kad novi poslodavac preuzme sve konce u svoje ruke.

Šta je zajedničko u ove tri-četiri naizgled nepovezane priče? Milo Đukanović.

U najkraćem: Ako Solana Veska Barovića ne postane vlasnik zemljišta u zaleđu Velike plaže, Prva banka braće Mila i Aca Đukanovića neće imati iz čega da naplati svoja potraživanja. Grčka Piraeus banka, ista ona koja je Đukanoviću višemilionski kredit dala na povjerenje, polaže hipotekarno pravo na zemljište na kome se nalaze montažne hale Jadranskog sajma. Poslovne veze Brkovića i Đukanovića toliko su isprepletane da bi im se mogla posvetiti knjiga a ne članak. Konačno, Veselin Pejović se u KAP-u pojavio po istoj matrici koju prepoznajemo već 25 godina, a premijer je jedan od rijetkih koji je svo to vrijeme imao koristi od poslovanja Kombinata. Tajkunska posla.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVA OPTUŽNICA PROTIV „KAVČANA“: Kapetan ubijen u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Visokopozicionirani član takozvanog škaljarskog klana Mile Radulović, zvani Kapetan,  čiji su telefon koristili kavčani da namame žrtve, ubijen je u Crnoj Gori

 

Od početka godine, kada je u Beogradu uhapšen vođa navijača i šef organizovane kriminalne grupe, bliske takozvanom kavačkom klanu, nije se znalo kako je tačno skončao član suprotstavljenog klana Mile Radulović. Visokorangiranog pripadnika takozvanog škaljarskog klana oteli su Belivuk i njegova kriminalna grupa na teritoriji Crne Gore. Njegov kriptovani telefon koristili su kako bi „namamili“ u klopku i ubili više ljudi bliskih suparničkoj grupi.

U optužnici, koju je protiv Belivuka, Marka Miljkovića i njihove grupe, podigao srbijanski tužilac za organizovani kriminal Mladen Nenadić piše da Radulovića nijesu odmah lišili života, već su ga koristili kako bi namamili ostale. Na taj način je u Ritopeku, gdje je ozloglašena grupa ubijala i uklanjala tijela, ubijen i Lazar Vukićević. Sve je objasnio svjedok saradnik u tom predmetu Bojan Horvatin – jedan od članova beogradske ćelije kavčana. On je rekao da su Kapetanovu ulogu Beograđani otkrili koristeći nalog Leon na kriptovanoj Skaj aplikaciji, preko kojeg su izvlačili informacije od Stefana Mandića, osumnjičenog za pokušaj ubistva navodnog vođe kavačkog klana Radoja Zvicera.

,,U oktobru 2020. godine Veljko Belivuk – Soprano i Marko Miljković – Kratos su pisali sa Stefanom Mandićem, za koga znam da je učestvovao u pokušaju ubistva Radoja Zvicera – koji ima nadimak Born na aplikaciji Skaj, u Ukrajini. Predstavljali su se da su škaljari. Tom prilikom koristili su drugi nalog na Skaju, mislim da se zvao Leon. Tu su Veljko i Marko preko navedenog naloga pravili priču da Leon treba da nađe i riješi lice sa nadimkom Kockica. U navedenim prepiskama znam da su Marko i Velja identifikovali lice sa nadimkom Kapetan na Skaju, koji je bio škaljar i vodio je poslove oko ubistava – finansirao Šarca (Aleksandra) i Lazara Vukićevića da rade protiv Veljka i Marka Miljkovića i svih ostalih koji su sa njima”, piše u izjavi Hrvatina.

Tužiocima je ispričao da su se tada Belivuk, Miljković i Hell (Nebojša Janković) dogovorili da odu u Crnu Goru i preko osobe koja je radila “za škaljare i kavčane“ i pronađu Kapetana.

,,Ne znam mu ime, a znam da je on pomogao u lociranju Kapetana, za koga znam da je imao bradu, da je bio stariji i video sam mu samo sliku. U Crnoj Gori Veljko, Marko i Hell zajedno sa licem koje je odavalo informacije o škaljarima i bilo na vezi sa Kapetanom, otkriva im štek kuću gdje odlaze da uhapse Kapetana, kako bi preko njega mogli da navuku ostale, prije svega Šarca i Lazara Vukićevića”, ispričao je svjedok saradnik.

Taj svjedok ispričao je da su Belivuk i Miljković telefon preko kog su komunicirali sa Mandićem ostavili Marku Budimiru – Kantoni i Srđanu Laliću – Beriju. Svjedok je objasnio i kako su tada navukli obojicu, ali i da je Šarac odustao od dogovora da se nađe sa „Kapetanovim ljudima“ u Beogradu – jer je posumnjao.

Vukićević je otet, mučen i ubijen 14. oktobra 2020. godine. Prema iskazu svjedoka saradnika, njegova glava tražena je zbog saznanja da je Vukićević navodno vršio opservaciju Veljka Belivuka i Marka Miljkovića.

Istog dana, kako tvrde crnogorski i srpski istražni organi, Belivuk i Miljković u Crnoj Gori ubili su Damira Hodžića i njegovog zeta Adisa Spahića, i oni su namamljeni posredstvom Radulovićevog telefona, koji je tog dana, sumnjaju u policiji i tužilaštvu, otet na teritoriji Danilovgrada. U saopštenju SDT-a navodi se da su osumnjičeni Belivuk, Miljković i Janković ubili Hodžića i Spahića, a da im je u tome pomogao Živković tako što je, u cilju realizacije kriminalnog plana, prethodno obezbijedio kuću u koju su namamljeni pa likvidirani.

Na nedavnoj konferenciji Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) otkriveno je da je Radulović ubijen u Crnoj Gori, a da su njegovu otmicu i ubistvo organizovali navodni šefovi kavačkog klana Slobodan Kašćelan i Igor Božović. Oni su, prema riječima specijalnog tužioca Saše Čađenovića, organizovali kriminalnu grupu koja je u oktobru prošle godine otela, a nepuna tri mjeseca kasnije i ubila Mila Radulovića zvanog Kapetan.

Postupajući tužilac saopštio je da postoji osnovana sumnja da su Kašćelan, Božović i drugi osumnjičeni prijetili Raduloviću da mora odati podatke o škaljarskom klanu, koji ih interesuju, ili će ga mučiti i ubiti. To je Kapetan i uradio, omogućivši im da preko njegovog kriptovanog mobilnog telefona i aplikacije SKY druge pripadnike škaljarskog klana namame na unaprijed pripremljene lokacije kako bi ih ubili.

„Nakon što su po svojoj procjeni od oštećenog ( Radulovića) izvukli sve informacije i podatke koje ih zanimaju, oštećenom su obećali da će ga pustiti da živi u Španiji i da ga neće ubiti, iako su znali da to neće učiniti”, rekao je Čađenović.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

MATERIJAL ZA PROIZVODNJU I SATNICA DRASTIČNO POSKUPILI: Poljoprivreda čeka  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema najavama trend poskupljenja će se nastaviti. Naši upućeni sagovornici upozoravaju da se subvencije koje je resorno ministarstvo do sada uvelo odnose samo na sadni materijal (sjemenske kulture), ne i za preparate i proizvode za tretiranje biljnih vrsta

 

Cijene materijala koje mali poljoprivrednici u Crnoj Gori koriste za proizvodnju u samo par mjeseci drastično su porasle. Prema najavama, taj trend će se nastaviti. Pomoć koju je resorno ministarstvo, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPŠV), do sada pružalo nije dovoljna.

„U aprilu ove godine vreća kombinovanog đubriva za poljoprivredu koštala je oko 11 eura, a u ovom trenutku njena cijena je 28 eura. To je znatno poskupljenje i nas poljoprivredne proizvođače stavlja u veoma nezavidan položaj“, kaže Sava Klikovac, poljoprivrednik iz Zete.

Osim đubriva, poskupila je i folija za rasadni materijal, za oko 30 odsto, kao i materijal za sistem „kap po kap“, za 35 odsto. I radna je snaga povećala satnicu – sa 2,5 eura na 3,5.

„U posljednjih nekoliko godina malo toga se radi da se zaštiti domaći proizvod. Uvoz je porastao za čak 85 odsto. Najavljeno je da će cijene materijala rasti, a ukoliko reakcija resornog ministarstva izostane, posljedica će biti i veće cijene poljoprivrednih proizvoda”, napominje Klikovac.

Iz Vladinog resora kojim rukovodi ministar Aleksandar Stijović kazali su Monitoru da su redovne agrobudžetske mjere koje sprovode – osavremenjene i povećane u ovoj godini za 10 odsto u prosjeku.

Do sada su subvencionisali koncentrovanu stočnu hranu (iz svih sektora stočarske proizvodnje) i ribarstvo sa 5 centi po kilogramu za avgust i septembar. Podržan je i sektor živinarstva, smanjenjem PDV-a na jaja početkom godine. No, od te mjere, tvrde Monitorovi upućeni sagovornici, više vajde imaju uvoznici nego proizvođači.

„Za oktobar, novembar i decembar subvencionišemo i sektor mlječnog govedarstva, dok je sektor svinjarstva podržan i kroz novu mjeru koja je u toku, a u okviru koje će proizvođači dobiti dodatnu podršku po nazimici u iznosu od 50 eura. Pomoć je pružena i sektoru ovčarstva i kozarstva”, kazali su nam još iz resora Stijovića.

Ovu godinu propratili su i viškovi mladog krompira i lubenice, što zbog uvećanog posađivanja, što zbog roda koji je bio iznad prosjeka za naše tržište. To je dovelo do pada prodajne cijene ispod cijene koštanja proizvodnje. Dodatno je sve pogoršala smanjena potrošnja kroz turizam, što je rezultiralo značajnijim poremećajima na crnogorskom tržištu. Iz Ministarstva kažu da su reagovali raspisivanjem Javnog poziva za dodjelu pomoći skladištenju i povlačenju sa tržišta mladog krompira i lubenice crnogorskih poljoprivrednih proizvođača. „Za krompir je opredijeljena podrška u iznosu od 6 centi po uskladištenom kilogramu, a za lubenicu pet centi”, navode.

No, prema riječima naših upućenih sagovornika koji se bave povrtarstvom i voćarstvom, subvencije koje je MPŠV do sada uvelo odnose se samo na sadni materijal (sjemenske kulture), ne i za preparate i proizvode za tretiranje biljnih vrsta. Ta je vrsta pomoći, kako kažu, neophodna.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PARTIJSKO ZAPOŠLJAVANJE U ULCINJU: Samo selektivno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je bilo i drastičnijih primjera nepotizma i partijskog zapošljavanja u gotovo svim crnogorskim opštinama, dok i aktuelna vlada i partije koje je podržavaju ne zaostaju u tome, pred sudom bi uskoro mogli da završe samo ulcinjski funkcioneri

 

Ulcinj je, reklo bi se po aktivnostima Specijalnog državnog tužilaštva, bio leglo partijskog zapošljavanja. Krajem januara bivši predsjednik opštine Ulcinj Ljoro Nrekić priveden je zbog krivičnog djela nesavjesnog rada u službi. U Specijalnom državnom tužilaštvu formiran je i predmet protiv aktuelnog predsjednika Opštine Aleksandra Dabovića. Takođe zbog  nezakonitog zapošljavanja, a u skladu sa odlukama partije.

Iako je bilo i drastičnijih primjera nepotizma i partijskog zapošljavanja u gotovo svim crnogorskim opštinama, dok i aktuelna vlada i partije koje je podržavaju ne zaostaju u tome, pred sudom bi uskoro mogli da završe samo ulcinjski funkcioneri. Jedino šta ih razdvaja od ostalih je televizijska emisija u kojoj Nrekić priznaje da je bilo partijskog zapošljavanja u Ulcinju i da to njegova Demokratska partija socijalista (DPS) radi „po čitavoj Crnoj Gori“. Objasnio je tom prilikom da „pored 190 stalno zaposlenih, u lokalnoj samoupravi radi 90 osoba koje su tu stizale kako ih koja partija ubaci i da problem partijskog zapošljavanja ne može brzo da iščezne”.

Specijalna državna tužiteljka Sanja Jovićević nedavno je dostavila Višem sudu optužni predlog protiv Nrekića i pet njegovih saradnika koje terete za zlopupotrebu službenog položaja. Osim Nrekića, tu su bivši sekretar za budžet i finansije i aktuelni šef ulcinjskog odbora DPS-a Sead Osmanović, bivši sekretar za komunalne djelatnosti i zaštitu životne sredine Mustafa Goran, načelnik Službe za zaštitu i spašavanje Saubih Mehmeti, sekretar Komunalne policije i bivši predsjednik Skupštine opštine Ulcinj Milazim Mustafa, kao i tadašnji predsjednik Skupštine opštine Ulcinj Ilir Čapuni.

Na saslušanju u ulcinjskom tužilaštvu nakon hapšenja u januaru, Nrekić je kazao da je lokalna vlast tokom 2020. zaposlila određeni broj ljudi, svjesna da krši važeće zakonske propise. Rekao je i da je lokalna vlast bila prinuđena da zapošljava na takav način, kako bi obezbijedila normalno funkcionisanje Opštine.

Tužilaštvo funkcionere Opštine Ulcinj tereti zbog zapošljavanja po osnovu ugovora o privremenim i povremenim poslovima bez saglasnosti Ministarstva finansija, što je predviđeno Sanacionim planom, koji je ta lokalna samouprava mora uraditi s obzirom na to da je korisnik sredstava Egalizacionog fonda. Opština Ulcinj je za deset i po mjeseci, prema planu budžeta za zarade u 2020, na osnovu tih ugovora isplatila gotovo 330.000 eura.

Najviše takvih zapošljavanja evidentirano je u Komunalnoj policiji i Sekretrarijatu za budžet i finansije, koji su za te potrebe izdvojili preko 90.000, odnosno 70.000 eura. Služba zaštite i spasavanja za te ugovore izdvojila je oko 50.000 eura, a Sekretarijat za komunalne djelatnosti i zaštitu životne sredine i kabinet predsjednika Opštine po oko 30.000 eura.

Nrekić je pred tužiocem priznao da nijedno novo zaposlenje, osim u tri slučaja, nije pratila imperativna saglasnost Ministarstva finansija, budući da je Opština u sanacionom planu. Neki od bivših funkcionera Ulcinja ponudili su da sa tužilaštvom sklope sporazum o priznanju krivice, ali do dogovora nije došlo.

Advokat Zoran Piperović je ranije kazao da njihova radnja nije imala za posljedicu štetu niti težu povredu prava drugog. Potvrdio je da su od bivšeg ministra finansija Darka Radunovića tražili da se odobri isplata ljudima koje je trebalo zaposliti, jer je postojala potreba za turističkim inspektorima i komunalnim policajcima pred turističku sezonu. Naveo je da su njegovi branjenici naglasili da su ta sredstva obezbijeđena rebalansom budžeta, koji je usvojen u lokalnoj Skupštini.

Krajem oktobra u Specijalnom državnom tužilaštvu počela su saslušanja bliskih saradnika i aktuelnog predsjednika Opštine Ulcinj Aleksandra Dabovića. Potpredsjednica Opštine Hatidža Đoni saslušana je ranije u svojstvu građanina pred državnim tužiocem.

SDT je u avgustu, od Osnovnog državnog tužilaštva u Ulcinju, preuzelo slučaj Dabovića. Dabović, koji je na funkciji naslijedio Nrekića zbog stečenih uslova za starosnu penziju, pod istragom je zato što je tokom ljeta donio rješenja o formiranju dvije opštinske radne grupe. Prva grupa sa četiri člana i predsjednikom, formirana je za praćenje rada društava s ograničenom odgovornošću čiji je osnivač Opština – DOO Parking servis, DOO Vodovod i kanalizacija i DOO Komunalne djelatnosti. Druga grupa s tri člana i predsjednikom zadužena je za praćenje primjene opštinske odluke o tihoj zoni na Adi Bojani.

Grupe će, kako piše u rješenjima, raditi i van radnog vremena, a članovima komisija pripašće naknade za rad u iznosu od 400 eura mjesečno, koje će biti plaćene iz budžeta Opštine. I jednoj i drugoj grupi mandat traje do 31. decembra ove godine. Prema informacijama Vijesti, Dabović je u međuvremenu rasformirao jednu komisiju.

Iz resora kojim rukovodi Milojko Spajić, krajem jula ponovo je upozoreno da nema novih niti produžavanja starih zaposlenja, dok opštine ne budu poštovale i izvršavale obaveze prema državi. Da i druge opštine ne izvršavaju obaveze, pokazao je i posljednji izvještaj o realizaciji Plana optimizacije javne uprave za drugu polovinu 2019. godine, koju je uradilo tadašnje Ministrastvo javne uprave. Prema tom dokumentu, lokalne samouprave su za tih pola godine zaključile 1.501 ugovor o djelu, a gotovo polovina tih ugovora nije dobila saglasnost Užeg kabineta Vlade ili predsjednika opštine – 790, gdje prednjače javne ustanove (521 ugovor bez saglasnosti). Kada je riječ o ugovorima o privremenim i povremenim poslovima, koje u Ulcinju istražuje tužilaštvo, zaključeno ih je ukupno 450, od čega četvrtina bez saglasnosti predsjednika Opštine ili Užeg kabineta Vlade – 106.

Pitanje je kada će posljedice, koje su dočekali čelnici Ulcinja, dočekati i čelnike drugih gradova, ali i aktuelne i bivše vlasti.

 

Evropa traži depolitizaciju javne uprave

Od 24 lokalne samouprave, sredstva Egalizacionog fonda koristi 15 opština: Andrijevica, Berane, Bijelo Polje, Danilovgrad, Gusinje, Kolašin, Mojkovac, Nikšić, Petnjica, Plav, Pljevlja, Rožaje, Šavnik, Ulcinj i Žabljak. Riječ je o načinu finansiranja siromašnijih opština, kako bi svaka lokalna samouprava bila u stanju da pruža jednaki (ili približno jednaki) kvalitet usluga stanovništvu. Prema izvještaju Ministarstva javne uprave, među opštinama koje su najviše zapošljavale u izvještajnom periodu bez saglasnosti Vlade, nalaze se opštine Bijelo Polje i Nikšić. Prema sanacionim planovima one, takođe, ne bi smjele zapošljavati bez saglasnosti Vlade. Prema četvorogodišnjem planu optimizacije, broj radnika u javnoj upravi mora biti smanjen za deset odsto, a za 15 odsto u lokalnim samoupravama. Međutim, broj zaposlenih se svake godine povećava.

U posljednjem Izvještaju o napretku Crne Gore Evropska komisija je naglasila da je potrebna snažna politička volja u cilju depolitizacije javne administracije i državne uprave. Podsjećaju i da nije bilo epiloga navodne zloupotrebe javnih sredstava u aferi Snimak iz 2013. godine. Afera Snimak izbila je nakon objavljivanja audio-snimka sa zatvorene sjednice DPS-a, u vrijeme dok je bio na vlasti, čiji funkcioner Zoran Jelić govori o zapošljavanju simpatizera DPS-a preko projekata Zavoda za zapošljavanje. Jelić nije procesuiran, a 2017. godine izabran je za člana Državne revizorske institucije koja je zadužena za kontrolu trošenja budžetskih sredstava i upravljanja državnom imovinom.

 

Nije samo DPS zapošljavao po partijskom ključu

Prema nalazima Upravne inspekcije, nije samo Demokratska partija socijalista koristila vlast u opštini kako bi jačala partijsku infrastrukturu. Isto je rađeno i u opštinama gdje je vlast obnašala tadašnja opozicija na državnom nivou, a danas vlast.
U Kotoru su, čim je na vlast došla koalicija na čelu sa Demokratama, krenula imenovanja partijskih drugova. Par mjeseci nakon što je imenovan predsjednik opštine Kotor Vladimir Jokić, njegova vjenčana kuma, inače članica Demokrata, postavljena je na mjesto direktorice Centra za kulturu Kotor. U toj ustanovi ubrzo je zapošljeno još nekoliko nekoliko članova kotorskog odbora Demokrata. Za glavnog administratora opštine postavljen je sin direktora Demokratske Crne Gore Vladimira Vujovića.

Upravna inspekcija je nezakonito zapošljavanje utvrdila i u Beranama, gdje je od 2014. na vlasti koalicija predvođena Socijalističkom narodnom partijom (SNP) i nosiocem njihove liste Dragoslavom Šćekićem. Inspekcijski nadzor obavljen je krajem 2017. godine i tada je utvrđeno da 65 službenika u organima lokalne jedinice ne ispunjava uslove za ta radna mjesta. Značajno je povećan i broj zaposlenih u gradskim preduzećima. Agencija za izgradnju i razvoj Berana u 2014. godini imala je 34 zaposlena, a samo dvije godine kasnije taj broj je povećan na 73. U Komunalnom je broj zaposlenih za dvije godine, od 2016. do 2018, porastao sa 129 na 208.

I Budva, nakon smjene DPS-a, je primjer zapošljavanja partijskih kadrova i članova šire familije u opštini gdje vlada nekadašnja opozicija. Partijska podjela „opštinskog plijena“ u toj lokalnoj samoupravi vjerovatno je i najvidljivija s obzirom na to da je svako malo vladajuća koalicija u krizi zbog nezadovoljstva podjelom fotelja.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo