Povežite se sa nama

PERISKOP

Fratri

Objavljeno prije

na

Bosna Bosnom ne bi bila da i među sljedbenicima svetog Franje nema razlike. Dok bosanski franjevci, orgazovani u svoju redo-državu Bosnu Srebrenu u velikoj većini brane samostalnost i  teritorijalni integritet BIH, primjetno je vezivanje hercegovačkih franjevaca uz HDZ-ovske vlasti koje  otvoreno naginju  prema Hrvatskoj snujući separatističke snove o prisajedinjenju Herceg Bosne Hrvatskoj

 

Još je nobelovac Ivo Andrić svojim magijskim proznim perom pisao o fratrima u Bosni.Kako vrijeme prolazi svećenici u karakterističnim braon, rjeđe bijelim (cisterciti!)habitima jednako privlače pažnju.Ti sljedbenici poslanja Svetoga Franje potpuno liče, a tako se u svakodnevlju i ponašaju, siromašni su red katoličke crkve. I nekako mi se čine najsličniji asketizmu i skromnosti sadašnjega pape Franje.

No od vremena Andrićevih nadahnutih Fratarskih priča puno se toga promijenilo u zemlji Bosni i Hercegovini…

I dok su hercegovački franjevci potpali pod skute HDZ-ovske, nacionalizmu okrenute politike, dotle braću im po istom habitu karakteriše izraženi (u najvećem broju slučajeva!!!) bosanskohercegovački integralistički patriotizam. Pokojni fra Petar Anđelović, u mojim je mislima i osjećanjima predvodnik te skupine čestitih bosanskohercegovačkih franjevaca- domoljuba.Naravno, tu su i fra Marko Oršolić,fra Ivo Marković, pa Benedikt Vujica, Ivan Šarčević…Odgojili su na svojim bogoslovskim franjevačkim sveučilištima i dostojne nasljednike poput Drage Bojića.

Ali Bosna Bosnom ne bi bila da i među sljedbenicima svetog Franje nema razlike.

U BiH je svima jasno da se hercegovački ujaci, kako fratre popularno zove narod, bitno razlikuju od svoje bosanske braće. Dok bosanski franjevci, orgazirani u svoju redo-državu Bosnu Srebrenu u velikoj većini brane samostalnost, teritorijalni integritet i cjelovitost Bosne i Hercegovine, primjetno je izrazito vezivanje hercegovačkih franjevaca uz HDZ-ovske vlasti koje otvoreno i bez ustezanja naginju prema Hrvatskoj snujući herceg bosanske separatističke snove o teritorijalnom i svekolikom prisajedinjenju Herceg Bosne Hrvatskoj.

Svoju podanost bosansko hercegovačkoj cjelovitosti neki poput fra Drage Bojića plaćali su izmještanjem iz Sarajeva, ali i progonom i šikaniranjem na druge načine. Ta razdioba franjevaca šteti svima, poglavito  katoličkoj crkvi u Bosni i Hercegovini.

Bosanski franjevci poput pokojnog Luke Markešića ušli su i u oblike političkog organiziranja (Hrvatsko narodno vijeće) kako bi podupirali cjelovitost,suverenitet i nezavisnost Bosne i Hercegovine.

Valja zabilježiti da su fratri u svim djelovima Bosne i Hercegovine nosioci rijetko rafiniranog odnosa prema svim oblicima umjetnosti.Tako je iznimnom manifestacijom umjetničke kolonije i pripadajuće joj galerije u Breškama kod Tuzle itekako obogaćen likovni život sjeveroistočne Bosne. Hercegovački franjevci,posebno pokojni fra Pejič i Vendelin Karačić vrijednim su višegodišnjim radom stvorili likovnu akademiju na Širokom Brijegu i Franjevačku galeriju, koje su danas vrela snažne umjetničke radijacije ne samo u Hercegovini. Da ne govorim o reprezentativnom galerijskom prostoru vezanom za grandiozni likovni opus Gabrijela Jurkićau Livnu.

Tu su i bogate samostanske zbirke umjetnina koje su sljedbenici Svetog Franje sačuvali u manastirskim odajama,poput onih u Kraljevoj Sutjesci za vrijeme najtežih i ratnih vremena. Doprinos fratara i drugim vrstama umjetnosti preznačajan je.

Ujaci su značajno pomagali katolički puk, ali i druge Bosance i Hercegovce u njihovom obrazovanju,a djelovanje njihovih humanitarnih udruga poput one Kruha Svetoga Ante mnogo je građana nahranila.
Nije slučajno veliki Ivo Andrić cijeli kontingent pripovjednog stvaralaštva posvetio fratrima.

I završiću ovaj Periskop predivnim pozdravom bosanskih franjevaca MIR I DOBRO!

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Umjetnikova zadužbina

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedan od utemeljitelja Akademije likovne umjetnosti, ali i galerije Collegium Artisticum u Sarajevu, Dževad je Hozo svojim čudesnim grafičkim varijacijama bosanskih mramorova (Krleža), čuvenih i po Bosnu i Hercegovinu amblematskih stećaka, ove saputnike i tvorce bosanske povijesnosti vratio je na svjetsku umjetničku pozornicu

 

U Sarajevu svoje dane traje  uistinu izniman čovjek. Akademik Dževad Hozo.Rođen,sad već daleke 1938.u Užicu, odnjihan, dječakovao i momkovao u Bihaću, vinuo se Hozo svojim čudesnim grafikama do grafičarskog Panteona. Postao je za života istinska legenda bh.,jugoslavenske,a sa puno argumenata ustvrditi ću i svjetske umjetnosti.Brojna svjetska priznanja i nagrade, za što bi mi trebale bar dvije ovakve i ovolike kolumne da ih sve tek pobrojim bez ikakvog komentara, jamče da je moja konstatacija o Hozinojsvjetskoj slavi sasvim na mjestu.

Jedan od utemeljitelja Akademije likovne umjetnosti, ali i galerije Collegium Artisticum u Sarajevu, Dževad je Hozo svojim čudesnim grafičkim varijacijama bosanskih mramorova (Krleža), čuvenih i po Bosnu i Hercegovinu amblematskih stećaka, ove saputnike i tvorce bosanske povijesnosti,   vratio je na svjetsku umjetničku pozornicu.Svoje bogato umjetničko iskustvo kada je artizam grafičkoga lista u pitanju, Hozo je stavio na uvid generacijama koje dolaze iza nas. Bio sam čvrsto ubjeđen da je Bišćanin, školovanjem vezan za slovenačku čuvenu školu grafizma, svoje umjetničko i ljudsko poslanje ovjekovječio u briljantnoj knjizi Umjetnost multioriginala, ali veliki mag je uporno stvarao i pisao i otišao daleko,daleko dalje…
Tako je nastala čudesna umjetničko-pedagoška književna cjelina, jednostavno ali i najtačnije nazvana GRAFIKA! Tu zamamnu i zlata vrijednu cjelinu čine knjige:Majstori japanskog drvoreza,Majstori-aspekti,Majstori-biografije,Grafički list(papir,tiskarska boja,atelijer, medicinski aspekti),Duboki tisak,Visoki tisak,Glosarij i bibliografija, Plošni tisak, Testovi, Grafičke pitaliceBibliografija 2

Majstor grafike ovim je knjigama uz onu temeljnu Umjetnost multioriginala stavio pečat ozbiljnosti na jednu umjetničku oblast, otvarajući brojne mogućnosti svojim sljedbenicima u polju grafičke umjetnosti. Ovo blago koje je na dolično genijalan način otisnuo i kao nakladnik se pojavio ambiciozni visokokvalitetni Grafotisak iz Gruda,na čelu sa prvom personom štamparstva u Bosni i Hercegovini, Stipanom Vranješom,nemjerljiv je doprinos ne samo bh. grafici, nakladništvu i svekolikoj bh. umjetnosti,već nakon ovoga Hozinog pothvata cijeli region Zapadnog Balkana ima razloga da svjetskoj umjetničkoj misaonosti uopće ponosno kaže:Mi smo tu!!!

U Bosni i Hercegovini,na Balkanu, nastalo je pravo pravcato izdavačko čudo!

Oni koji nisu vidjeli,a ne manje je značajno, ako nije i značajnije, držali u rukama Hozino zadužbinsko djelo,u Grudama otisnuto, prikraćeni su za višestruke užitke: za umjetnost, za znanost, za čudesnu vizualnost, za majstorovu mudrost i neprocjenjiva iskustva!

Dževad Hozo se ne zadovoljava učinjenim i postignutim.Umjetnik čije grafike krase najprestižnije galerije i muzeje,zašavši u svoje zlaćane godine, predaje se novim istraživanjima…

Umjetnički nemiran tragalački duh akademika Dževada Hoze oduševljava nas već izvjesno vrijeme svojim video radovima.

Dževad Hozo za mene osobno mjera je sveukupne umjetnosti i umjetničke misaonosti i filozofičnosti. Čovjek koji se jedanput rađa u stoljeću.

Sretna je država Bosna i Hercegovina što ima Dževada Hozu!

 

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Mala moja iz Bosanske krupe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Branko Ćopić je bio prvi veliki pisac jugoslovenske literature koga su, s podjednakim oduševljenjem, čitale sve generacije čitalaca. Njegov literarni talent bio je temeljen na prepoznavanju karakteristične narodnosne leksike iz koje su nastajali svima nama prepoznatljivi humorno optočeni literarno zamamni svjetovi kojima su se divili i  velikani  poput Krleže i Andrića

 

Prvog januara godine u koju smo upravo stupili navršilo se 105 godina od rođenja Branka Ćopića. Nenadmašni lirik u realizmu i krajnje realističan u svome lirizmu, Branko Ćopić, ostavio je duboki trag u bosanskohercegovačkoj i jugoslovenskoj književnosti. Za mene osobno Ćopić je bio prvi veliki pisac jugoslovenske literature koga su,s podjednakim oduševljenjem čitale sve,bukvalno sve generacije čitalaca.

Satirična i humoristična strana njegovog književnog angažmana do te mjere je pogađala u metu kad su u pitanju neuralgije društvenog sistema poslije Drugog svjetskog rata, da su čitaoci i njegova lirski obojena djela prihvatali kao reportaže iz prijesnoga života i nimalo lagodne svakodnevice, dobrano bojene naslagama socijalističkog realizma. Ćopić je prostodušnom,narodskom jednostavnošću pripovjedanja i krajiškim blistavo čistim jezikom zadobio povjerenje i mladih i starih, jednako tadašnjeg radništva,mladih i penzionera.

Nikoletina Bursać, amblematski lik Ćopićeve literature, postao je identifikaciono sredstvo širokih masa izišlih iz Drugog svjetskog rata,potpuno nesviklih na novi život i prilike koje je on diktirao. Da ne govorim o Vuku Bubalu, liku koji je blagohumorno ironizirao, ali i bitno relaksirajuće ocrtavao ratna vojevanja.

Pjesmom Mala moja iz Bosanske krupe Branko Ćopić je postavio visoki standard svoga lirskog pisma uopšte,a ta će se pjesma recitirati jednako na najuspjelijim književnim manifestacijama, kao i na većini školskih priredbi. Ako se za nekog jugoslovenskog književnika moglo reći da je narodski pisac, onda je to bio upravo Branko Ćopić.

Njegov literarni talent bio je temeljen na prepoznavanju karakteristične narodnosne leksike iz koje su nastajali svima nama prepoznatljivi humorno optočeni svjetovi,a literarno zamamni, da su im se divili i takvi velikani književnosti poput Miroslava Krleže i Ive Andrića.

Nije Ćopić bio samo vrstan pripovjedač, romanopisac i pjesnik.Njegove dramske storije harale su pozornicama, od onih školskih do nacionalnih kuća. Kao teatarski djelatnik zapamtio sam da kada god bi u nekom teatru  došlo do krize publike (čitaj: prorijeđenih gledališta!) dramaturzi i direktori teatara posezali su za sigurnim adutima, a uz genijalnog klasika Branislava Nušića to su u dugom vremenskom periodu bili komadi Fadila Hadžića i Branka Ćopića.

Ćopić je pisao i jetku političku satiru, zbog koje je nerijetko bio i partijski kritikovan i opominjan. Ali, unatoč svemu, zdrav narodski humor koji je Ćopić donosio u svoje prozne i dramske tekstove pobjeđivao je moguće limite i potencijalne zabrane.

Pjesnik lirske duše i raskošne humorističnosti nije mogao ništa drugo do biti najčitanijim piscem ne samo lektirskih izbora već i najgledanijim komediografom koji je pisao o drugosvjetskoj ratnoj zbilji i surovom poraću. Bio je neponovljiv u jednostavnosti i spontanosti.

Danas, kad u jednoj dnevnoj novini gledam briljantan karikaturalni crtež Nikoletine Bursaća crtan perom Zuke Džumhura, ne bez sjete i dubokog uzdaha asociram na sretne trenutke dječaštva i mladosti kad sam Ćopićeve svjetove krajiških pletisanki doživljavao kao čudesna pozorja svijeta koji nije bio izmaštan, ali u koji je Ćopićeva pjesnička duša dosoljavala dostatne doze i plemenite tuge i smjeha i razgalice da je to bila poslastica kojoj niko nijemogao odoljeti.

A prošlo je 105 godina od rođenja velikog pjesnika.

Trebali bismo ga se češće sjećati.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Šezdesetogodišnji teatarski sjaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

U šezdeset teatarskih ljeta režiseri su donosiii scenski eros po kojem  će sarajevska publika biti najpovlaštenija na svijetu, a rezultati teatarskih traganja pokazani na MES-u putokazi za  povijest teatra. Šezdeseti rođendan valja shvatiti i kao podsjećanje da je MES pokrenuo mnoge male i eksperimentalne scene poput ljubljanskog Odera 57, mostarskog Studija 64, zagrebačkog SEK-a, ljubljanske Pekarne i Gleja

 

Godine 1960. krenula je do današnjih dana nezaustavljiva bujica teatarskog traganja, najprije uokvirena sintagmom Festival malih i eksperimentalnih scena Jugoslavije, a potom još razvihorenija pod nazivom MES,danas uobičajenog i nevjerovatno respektiranog u cijelom svijetu. U tih šezdeset teatarskih ljeta smatrao sam, a i danas smatram, da su režiseri kao tvorci cjeline donosiii te količine scenskog erosa po kojima će sarajevska publika biti najpovlaštenija na svijetu, a rezultati teatarskih traganja pokazani na MES-u putokazi za bližu i dalju povijest teatra. Počelo je sve od scenskog i muzičkog maštara Jurislava Uce Korenića, koji je bukvalno smislio i osmislio sve relevantno u Sarajevu.

MES-ovsku baklju su dalje nosili uspješničelni ljudi MES-a, inače uglednici literature i teatra Josip Lešić,Miro Lasić, Luka Popović, pa sve do Dine Mustafića i mlađeg Kreševljakovića.

Teatarska zublja pronošena od najboljih glumaca i režisera Jugoslavije postala je kulturnim svjetionikom po kojem se Sarajevo pozicioniralo na teatarskoj mapi svijeta, pa će vrlo brzo u Sarajevo doći i čuveni Living teatar  i laboratorij Grotovskog,a korifeji modernosti na južnoslavenskom tlu Stupica, Paro, Putnik i Georgievski postaće nezaobilazni sa svojim ostvarenjima kad je MES-ovska produkcija bila u pitanju.
Čitave generacije Odsjeka za komparativnu književnost i scensku umjetnost sarajevskog Filozofskog fakulteta, a kasnije Akademije scenskih umjetnosti, imale su stvarni i najbolji prakltikum na ovom festivalu.
Plejade režisera, glumaca, scenografa i kostimografa svoj let u teatarske visine otpočele su iz sarajevskog MES-ovskog gnijezda.

Samjeravajući iz današnje, za bh. kulturu izrazito crne perspektive, poziciju MES-a primijećuje se da je unatoč svim slabostima i poglavito financijskim nemogućnostima šezdesetogodišnjak MES svoju umjetničku brazdu utvrdio na tri plana: razvijajući eksperiment i teatarsko tragalaštvo;internacionalizirajući domaću teatarsku scenu,dovodeći je u snažne estetske korelacije sa najavangardnijim teatarskim trendovima u svijetu i,konačno, verificirajući svojim tradicionalnim zlatnim vjenčićima najuspješnije teatarske tragaoce Europe i svijeta.

Šezdeseti rođendan MES-a svima nama čije su predstave bile dijelom ovih reprezentativnih festivala je više od rođendana!

Dapače, to je za sve nas nagrađivane ili nenagrađivane snažno aktivno priznanje da smo sudjelovali u europeizaciji i avangardizaciji teatra na  festivalu koji jest davao i daje takve certifikate!

MES je značajan i po tome što je stvorio Scenu MES na kojoj priliku da glume i režiraju dobijaju  samo najbolji od najboljih, najavangardniji teatarski stvaraoci kod nas i u svijetu!

Šezdeseti rođendan valja shvatiti i kao podsjećanje da je upravo MES pokrenuo mnoge male i eksperimentalne scene poput ljubljanskog Odera 57, mostarskog Studija64, zagrebačkog SEK-a,ljubljanske Pekarne i Gleja.

Svima sretna Nova 2020.,posebno zagriženim periskopovcima, a MES-ovcima sretno šezdeset godina istrajavanja u teatarskoj čaroliji, eksperimentalnoj!!!

 

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo