Povežite se sa nama

INTERVJU

VESNA CIMBALJEVIĆ, ADVOKATICA  IZ PODGORICE: Rizično  je olako shvatanje društvenih mreža  

Objavljeno prije

na

Krivična djela, kao što su finansijske prevare na internetu, zloupotreba platnih kartica, digitalno nasilje nad djecom, seksualna eksploatacija djece na internetu – sve su češća i kod nas, a vrlo je malo načina da se od toga zaštitimo

 

MONITOR: Sajber kriminal je jedna od najbrže rastućih oblika kriminala kako na globalnom nivou. Šta je visokotehnološki kriminal, poznat i kao e-kriminal ili sajber kriminal?

CIMBALJEVIĆ: Visokotehnološki kriminal obuhvata skup krivičnih djela gdje se kao objekat izvršenja i kao sredstvo za izvršenje krivičnog djela javljaju računari, računarske mreže, računarski podaci, kao i njihovi oblici u materijalnom i elektronskom obliku.  Ova definicija uključuje veliki broj zloupotreba informacionih tehnologija.

MONITOR: Živimo u vremenu u kojem svako može postati meta internet nasilnika i prevaranata. Kako oni najčešće zloupotrebljavaju društvene mreže?

CIMBALJEVIĆ: Tako je, nažalost, kao što ste i sami naveli. Živimo u vremenu u kojem svako može postati meta internet nasilnika i prevaranata. Krivična djela, kao što su finansijske prevare na internetu, zloupotreba platnih kartica, digitalno nasilje nad djecom, seksualna eksploatacija djece na internetu – sve su češća, ne samo u svijetu i zemljama regiona, već i kod nas, a vrlo je malo načina da se zaštitimo na pravi način, koliko god nas zakon štitio.

MONITOR: Ko su najčešće žrtve sajber kriminala u svijetu?

CIMBALJEVIĆ: Najčešće žrtve sajber kriminala u svijetu su osobe koje ne vode računa o tome koga prihvataju kao mogućeg prijatelja ili saradnika na internetu. Takođe i ljudi koji ne obraćaju pažnju na sadržaj e mailova, koje dobijaju od nepoznatih ljudi sa nepoznatih lokacija. Ovo olako shvatanje društvenih mreža, pa i internet, u cjelini najčešće dovodi do toga da upravo ta osoba postane žrtva sajber kriminala, a da toga nije ni svjesna. Jednostavno, pravo na privatnost u današnjem vremenu je privilegija, šta više, nemoguća misija.

MONITOR: A  u Crnoj Gori?

CIMBALJEVIĆ: Kako u svijetu, tako i u Crnoj Gori, kada govorimo o potencijalnim žrtvama sajber kriminala su najčešće mladi ljudi koji su nedovoljno informisani o opasnostima koje im prijete na internetu. Dešava se da ljudi koji su u potrazi za lakom zaradom putem interneta najčešće nasjednu na lažne poslovne prilike koje im se pružaju i pri tome ostave svoje lične podatke, kao i određenu svotu novca, a upravo tako postaju žrtve sajber kriminala, otkrivanjem ličnih podataka, svjesno ili nesvjesno.

MONITOR: Kako se sve ugrožava privatnost građana preko interneta?

CIMBALJEVIĆ: Što se tiče privatnosti građana na internetu možemo reći da je u današnjem vremenu taj pojam sveden na domen teorije. Građani – korisnici interneta svakodnevno ostavljaju veliki broj ličnih podataka preko društvenih mreža, sajtova za kupovinu, prodaju i slično, nesvjesni činjenice da upravo takvim radnjama i ponašanjem ostavljaju prostor za ugrožavanje privatnosti od strane sajber kriminalaca. Ovdje se najprije misli na hakere koji uz pomoć raznih programa i malverzacija uspijevaju da ukradu podatke građana, njihove slike, brojeve kreditnih kartica, kao i da saznaju lokaciju gdje se i u kojem momentu određena osoba nalazi. Pa upravo zbog toga imamo i veliki broj krivičnih djela krađe, prevare…

MONITOR: Koje su najčeće zloupotrebe identiteta  na društvenim mrežama?

CIMBALJEVIĆ: Zloupotreba indentiteta putem društvenih mreža se u najvećem broju slučajeva koristi da bi se drugom nanijela šteta. Kada se kaže šteta tu se prije svega misli na povredu ugleda, povredu časti kao i na povredu privatnosti te osobe. Naravno, to nije jedini oblik zloupotrebe indentiteta. Nerijetko se dešava da se tuđi lični podaci zloupotrebljavaju u svrhu činjenja krivičnih djela, kao na primjer u svrhu pribavljanja protivpravne imovinske ili neke druge koristi. Najčešći primjer jedne ovakve zloupotrebe jeste sklapanje lažnih ugovora koristeći se tuđim podacima, to jest ukradenim indentitetom.

MONITOR: Kako se od toga zaštiti, kako se ponašati u sajber prostoru?

CIMBALJEVIĆ: Treba da koristmo najjednostavniju formulu – ne otkrivati svoje podatke na internetu. Ne postavljati na društvene mreže podatke o sebi poput broja telefona, adrese i slično. A kada govorimo o sajtovima onda svakako treba izbjegavati one koji nam za registraciju traže broj lične karte, broj pasoša, jedinstveni matični broj i tako dalje. Najveću zaštitu pružamo upravo mi sami neotkrivanjem takvih podataka. Koliko god se trudili da sačuvamo privatnost, to je u današnje vrijeme prosto nemoguće, jer za veliki broj poslova koje treba da obavimo moramo da dostavimo najjednostavnije podatke, da ne kažem i mnogo više. Ja volim da kažem da je pravo na privatnost upravo ono da budemo ostavljeni na miru, ali to je u vremenu u kojem trenutno živimo prosto nemoguće, ali treba koliko god se može uticati da  sačuvamo makar najosnovnije podatke iz privatnog i porodičnog života, sačuvati porodični i duševni mir.

MONITOR: Kako, na primjer, korisnici društvenih mreža mogu zaštiti svoje lične podatke i fotografije od raznih zloupotreba?   

CIMBALJEVIĆ: Što se tiče fotografija i podataka na društvenim mrežama koji se nalaze na vašem profilu najbezbjedniji način čuvanja privatnosti jeste zaključani vid profila. Ovo podrazumijeva da zaštitite svoj profil tako što ćete ga zaključati i sve ono što se nalazi na njemu moći će da vide samo ljudi kojima vi dozvolite i koje bi trebalo lično da poznajete, jer meni je nezamislivo da neko ima preko hiljadu prijatelja na društvenim mrežama, a jedva da poznaje i trećinu, što je nemoguće, zato se i dešavaju razne sajber prevare.

MONITOR: Kome se obratiti u takvim slučajevima?

CIMBALJEVIĆ: Ukoliko osoba sazna da je bila žrtva sajber kriminala potrebno je obratiti se nadležnim organima koji će  preduzeti odgovarajuće korake u cilju zaštite žrtve. Prvi kojima bi se trebalo obratiti je policija, koja će u saradnji sa nadležnim tužiocem shodno dokazima koji  postoje da utvrdi da li je to djelo koje se goni po službenoj dužnosti ili će vas uputiti da pravdu tražite putem privatne tužbe.

MONITOR: Prijavljuju li naši građani te zloupotrebe?

CIMBALJEVIĆ: Ako pogledamo statističke podatke koji govore da su pripadnici sektora kriminalističke policije od 2007. godine, pa do kraja prošle godine podnijeli oko 90 krivičnih prijava zbog 153 krivična djela iz te oblasti, stiče se utisak da naši građani ne prijavljuju zloupotrebe u dovoljnoj mjeri, boje se ili jednostavno ne shvataju ozbiljnost povrede prava na privatnost i mogućih posljedica.

MONITOR: Ovih dana uhapšen je jedan Podgoričanin zbog prijetnji dvojici novinara preko lažnih profila.  Kakve kazne predviđa naš zakon za one koji ugrožavaju nečiju privatnost i bezbjednost preko interneta?

CIMBALJEVIĆ: Tako je, u tom konkretnom slučaju osoba je uhapšena zbog sumnje da je počinila krivično djelo ugrožavanje sigurnosti na štetu druge osobe, tačnije novinara. U zavisnosti od težine krivičnog djela i same posljedice koje je ono ostavilo na žrtvu naš zakon propisuje različite sankcije, pa tako se počionici krivičnih djela mogu kazniti od novčane kazne do kazne zatvora koja može ići čak i do pet godina.

MONITOR: Ima li Crna Gora   strategiju o sajber bezbjednosti i specijalni broj putem kojeg se mogu prijavljivate prevare?

CIMBALJEVIĆ: Za razliku od zemalja u regionu Crna Gora nema broj na koji se može pozvati i prijaviti sajber kriminal, ali građani prijavu mogu podnijeti CIRT-u putem dopisa ili putem sajta www.cirt.me

MONITOR: Borba protiv sajber kriminala jedna je od oblasti koje Crna Gora treba da uskladi sa evropskim regulativama u pregovorima o pristupanju EU. Je li to uradila?

CIMBALJEVIĆ: Crna Gora je kao zemlja koja pretenduje da bude članica EU svakako morala da se pozabavi evropskim regulativama i propisima koji regulišu određene oblasti, pa samim tim i ovu obast o kojoj govorimo. Ako govorimo o tome da li je i u kojoj mjeri Crna Gora implementirala evropske regulative onda možemo reći da su one svakako dio strategije sajber bezbjednosti Crne Gore koju je donijelo Ministarstvo javne uprave. Naravno, mišljenja sam da uvijek može bolje i više u svakoj oblasti primjene, a posebno u ovoj, jer žrtve sajber kriminala su najčešće djeca. Nažalost, dječija pornografija je zauzela maha i tome se mora stati na put.

 

                      Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

Dr Đorđe Čekrlija, profesor Filozofskog fakulteta u Banja Luci: U BiH postoje samo dominantno ljevoruki političari

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki napredak u Bosni i Hercegovini je mikroskopski ukoliko nema opšteg sistematskog angažovanja koje je pokrenuto od strane države i njenih institucija (bez obzira kojeg nivoa vlasti), i kao takav niti će biti primjetan, niti će nešto značiti

 

MONITOR: I ove godine proslavljen je Dan Republike Srpske 9. januar. To je naišlo na brojna negativna reagovanja. Treba Ii RS da proslavlja taj dan? 

ČEKRLIJA: Iako se ovo pitanje predstavlja kao fundamentalno pitanje nakon svake Nove godine, meni se čini da je mnogo važnije koliko penzionera i djece gladuje tog istog dana. I na dan potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, i na dan prvog zasjedanja ZAVNOBIHA.

MONITOR: Visoki predstavnik Valetnin Incko u svom reagovanju kazao je da Republika Srpska nije država, kao što tvrdi član Predsjedništva Dodik, jer entiteti nisu države i da će o netačnim tvrdnjama o državnosti RS izvijestiti Vijeće sigurnosti UN.

ČEKRLIJA: Bez obzira na to što je svima sve jasno, isprazne polemike oko toga se i dalje vode. Ovo je jedna od takvih polemika koje služe samo da bi skrenule pažnju od stvarnih problema sa kojima se u Bosni i Hercegovini susrećemo. Što se konkretnog odgovora tiče, dovoljno je da svaki političar ili građanin pogleda šta piše na pasošu koji ima. Direktniji i jasniji odgovor od toga ne postoji.

MONITOR: I dalje se najavljuje otcjepljenje RS. Može li se to dogoditi?

ČEKRLIJA:Pitanje otcjepljenja RS na prvi pogled zvuči kao užasna opasnost u svim mogućim scenarijima. Međutim, ukoliko se pogleda unazad onda se stvari vide sasvim drugačije. Potenciranje otcjepljenja RS je prvo služilo kao krajnja odbrana koja se može angažovati kada situacija bude apsolutno neprihvatljiva. Zatim je nakon nekog vremena otcjepljenje postalo prijetnja ukoliko se budu osujećivao razvoj i napredak RS. Konačno otcjepljenje je danas u rukama političara postalo oruđe za svakodnevni politički rad. Meni se čini da je sam koncept otcjepljenja time izgubio svoju moć nad građanima i da u tu priču iskreno vjeruju oni koji bi vjerovali i u sve drugo što vođe kažu.

MONITOR: Kakva  je trenutno politička situacija u BiH? 

ČEKRLIJA: Politička situacija u Bosni i Hercegovini se već godinama čini istom. Problemi zasnovani na etničkim ideologijama dominiraju u političkom i društvenom životu i održavaju socijalnu situaciju gotovo nepromijenjeno nestabilnom. Istovremeno takva situacija onemogućava pozitivne promjene na ekonomskom i privrednom planu. A to dalje onemogućava većinu ostalih mogućih napredovanja. Svi indikatori stanja u ekonomiji i privredi u državi su negativni. Uz nepostojanje jasnog plana za unapređenje i odliv stanovništva jasno je da je situacija loša. A pri tome nismo ni pomenuli kriminal, korupciju, zdravstvo, školstvo…

Konačan ishod u smislu uticaja opšteg političkog stanja u zemlji na građane se najbolje vidi iz brojnih socio-psiholoških istraživanja koja se sprovode u Bosni i Hercegovini. Rezultati jasno pokazuju vrlo nisko zadovoljstvo životom građana BiH, relativno visok stepen zabrinutosti za budućnost i perspektivnost.

MONITOR: Postoje li u BiH ozbiljnija ljevica i ozbiljnija građanska partija?

ČEKRLIJA: U Bosni i Hercegovini postoje samo političari koji su dominantno ljevoruki. Kako sada stvari stoje, na ljevicu, pa čak i ozbiljnu građansku partiju ćemo još dosta čekati.

MONITOR: Često se može čuti da je strah ušao u sve pore društva i da je Bosna i Hercegovina zemlja straha?

ČEKRLIJA:Pored bazične nesigurnosti koja opstaje zahvaljujući održavanju međuetničke tenzije, i nesigurnosti koja je posljedica loše ekonomske situacije u BIH postoji i strah vezan za eskalaciju kriminala u različitim oblicima. Tome dodatno doprinosi nepovjerenje u institucije koje bi građanima trebale garantovati sigurnost. Bolni primjeri Mahira Rakovca, Dženana Memića i Davida Dragičevića omogućili su direktan uvid u ovaj problem. Građani u susretu sa ovakvom svakodnevicom opravdano zaključuju da je BiH zemlja straha. Međutim, čini se da najviše treba da brine odsustvo želje političara i institucija da se na tom planu nešto pozitivno uradi. Mislim da sticanje takvog uvida najviše doprinosi opstanku straha kod građana.

MONITOR: Šta se u ovoj godini u BiH može očekivati na političkom planu?

ČEKRLIJA:Svaki napredak u Bosni i Hercegovini je mikroskopski ukoliko nema opšteg sistematskog angažovanja koje je pokrenuto od strane države i njenih institucija (bez obzira kojeg nivoa vlasti), i kao takav niti će biti primjetan, niti će nešto značiti. Na osnovu najvećeg broja različitih pokazatelja stanja u zemlji ne mogu reći da očekujem nikakvu posebnu promjenu političke situacije. Mislim da i kad jednom dođe do određenih značajnijih promjena, one će biti pokrenute od strane građana, a ne političara u Bosni i Hercegovini.

MONITOR: Edin Pobrić, profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, nedavno je izjavio da u BiH pored hrvatskog i srpskog, vlada i bošnjački nacionalizam – uobličen kroz neke institucije, novine, portale…

ČEKRLIJA:Profesor Pobrić je samo konstatovao jednu činjenicu iz društvenog života Bosne i Hercegovine. Bošnjački nacionalizam postoji kao i srpski i hrvatski. Jedina razlika je u tome što je bošnjački nacionalizam nominalno vezan za Bosnu i Hercegovinu, dok su srpski i hrvatski vezani za njihove matične države. U svim ostalim karakteristikama je negativan kao i bilo koji drugi nacionalizam.

MONITOR: Koliko je kleronacionalizam raširen u bh društvu?

ČEKRLIJA:Kleronacionalizam kao naučni konstrukt u psihologiji predstavlja spoj izražene etničke vezanosti; distanciranja u odnosu na druge etničke grupe; i poslušničke religioznosti. Istraživanja ovih aspekata u BiH jasno pokazuju da je kleronacionalizam prilično rasprostranjen. Većina rezultata koji se odnose na mlade pokazuje izraženu vezanost za vlastitu etničku grupu, kao i izražene među-etničke  distance. Takvi rezultati ne čude imajući u vidu da se pripadnost vlastitoj etničkoj grupi i vjeri danas instalira kao osnovna odrednica ličnog identiteta. Naglašavanje ovih aspekata kroz permanentno nametanje odnosa Mi i Oni (Naši i Tuđi) plodno je tlo za dalji razvoj kleronacionalizma.

MONITOR: Hoće li se izborom Zorana Milanovića promijeniti politika Hrvatske prema BiH? 

ČEKRLIJA:Mislim da na to pitanje čak ni on sam ne može dati odgovor. Gledajući u širem smislu, svaki predsjednik Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine koji želi unaprijediti odnose sa komšijama i susjedima se mora boriti na dva fronta; na jednom se sa predsjednikom susjedne države zajedno boriti za razvoj i unapređenje odnosa, a na drugom protiv reakcionih snaga u vlastitoj državi (ili vlastitom etničkom korpusu) kojima to ne odgovara. Na osnovu pred i izbornih rezultata čini se da je novi predsjednik sposoban funkcionisati simultano na oba plana.

Logično je prije svega očekivati da će Zoran Milanović djelovati tako da iz odnosa sa Bosnom i Hercegovinom izvuče maksimum dobiti za Hrvatsku. Moje je mišljenje da u ovom momentu to može ostvariti tretirajući Bosnu i Hercegovinu kao dobrog partnera iz susjedstva i volio bih da taj scenario i zaživi.

 

Trajni podanički mentalitet

MONITOR: Posljednjih decenija, kažu analitičari, u Bosni i Hercegovini, ali i zemljama regiona, građani najčešće na izborima za svoje predstavnike biraju autoritativne lidere, pa umjesto vladavine institucija i zakona o svemu odlučuju političke ličnosti.

ČEKRLIJA: Nakon vjekova uslovljavanja ostvarenih kroz tuđinsku vlast i permanentno nesigurnu egzistencijalnu kod naroda Bosne i Hercegovine je razvijena sklonost ka potrebi da budu zaštićeni, oslobođeni, vođeni. Najvećim dijelom su kroz istoriju liderske figure formirane kroz borbe i sukobe. Drugim riječima i arhetipski lider na našim područjima je neko ko će obezbjeđivati sigurnost i smanjivati strah a ne voditi u dalji napredak ili ostvarenje većeg zadvoljstva životom. Nažalost, izgleda kao da smo stekli trajni podanički mentalitet, jer nismo imali dovoljno vremena da razvijemo napredniji oblik.

Tome slobodno možemo dodati i činjenicu da su današnji lideri u Bosni i Hercegovini toga savršeno svjesni i da to koriste u ogromnoj mjeri. Četvrt vijeka nakon rata postoji isti bazični osjećaj nesigurnosti i zabrinutosti za egzistenciju koji su zasnovani na lošim etničkom međuodnosima. Čime se god takvo stanje podupire, i koliko god to moglo biti samo krajnje nepošteno političko sredstvo, održavanje osjećaja bazične nesigurnosti produžava mogućnost opstanka autoritarnih političara.

I na kraju ne mogu da ne dodam da stepen intelektualne otvorenosti i obrazovanje takođe igraju ogromnu ulogu u formiranju, odnosno razbijanju sklonosti ka autoritarnim političarima. Ukoliko ste stvarno upoznati sa tim šta znači autoritarni političar (u narodu nerijetko poznat i kao diktator) i ko sve spada u ovu grupi, onda bi trebalo da je nemoguće da takvog birate, koliko god pripadao vašoj etničkoj grupi. S obzirom na to da ih mi na ovim prostorima stalno iznova biramo samo zato što su naši, to pokazuje da imamo ogroman problem, ili sa strahom ili sa kognitivnim funkcionisanjem.

 

Politički preletači

MONITOR: Da li, kako tvrde bh mediji, napuštanje političkih partija pojedinaca ili grupa, koji zadržavaju poslaničke ili odborničke mandate, poprima zabrinjavajući obim?

ČEKRLIJA:Zabrinjavajuće razmjere pojava “političkih preletača”, kako se danas nazivaju političari koji mijenjaju stranke, su već odavno dostignute. Danas je to pojava koja predstavlja sasvim legitimno sredstvo u političkom i društvenom djelovanju. U zakonu ne postoje stavke koje tretiraju ovaj problem tako da je iz tog ugla sasvim legalno prodavati i kupovati stranačku pripadnost ili riječnikom političih elita “trgovati papcima”. S druge strane, pitanje moralnosti postupaka pojedinca ili grupe se u Bosni i Hercegovini uopšte gledajući prestalo postavljati za bilo šta, kako na ličnom, tako i na opštem planu. Primarni cilj je ostvarenje kvazi-političkih i ličnih interesa, a sve ostalo se prilagođava tome, čak i osnovna moralna načela. U vezi moralnosti u Bosni i Hercegovini kvalitetni su samo još vicevi, koji opet nastaju da bi lakše podnosili opšte nezadovoljstvo i nemoć.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Teže je nego devedesetih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne znam da li će SPC i DPS napraviti komrpomis. Ne znam ni da li je kompromis dobar. Znam samo da je Crna Gora propustila šansu da bude građanska, demokratska, razvijena država

 

MONITOR:  Otkako se  u zemlji priča o Zakonu o vjerskim zajednicama, kao da je sve drugo stalo. Kako vidite ovu situaciju ?

KOVAČEVIĆ: Ne mogu da sagledam situaciju u cjelini  ali percipiram  vanjsku utišanost  i unutrašnju uznemirenost. Možda ovom utisku doprinosi  i život u Kotoru koji me nakon kratkog izbivanja ( novogodišnji praznici ) sačekao  sablasno pust i miran. Tog dana kada sam se vratila,  na Trgu od oružja  ispred stuba srama,  neosvijetljena   ogromna jelka,kolona  ljudi u tamnom sa upaljenim svijećama. Hodaju u tišini, nose djecu, beba u kolicima…nema kraja. Kao da sam neprikladna uletjela u  scenu filma  iz srednjevjekovnog života. Ostala sam bez daha a u mislima vraćena na  sjednicu Parlamenta na kojem je izglasan zakon , nezakonito uhapšen  čitav poslanički klub,pokazana  arogancija  jednoumnika  I predaja moći opozicije  u ruke predstavnicima crkve, suspendovana politika.  Vidim posledicu I razumijem.  U nizu dešavanja koje nam godinama priređuje vladajuća elita utišani su ljudi,učeni godinama da svojim ušima ne vjeruju, da svojim očima dobro ne vide,kakvo crno kritičko mišljenje, adaptirani na nepravdu i laž, bez nade  uhvatili su se onog koji godinama stvara povjerenje  I  iracionalnog,  “odbranu” svetog, zaštićeni  moćnom institucijom.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja Roditelji: Vršnjačko nasilje je slika našeg društva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Djeca uče od nas, mi smo im primjeri u svemu,  mi smo jedini odgovorni za njihovo ponašanje. Uzaludna je sva priča o tome da nešto treba da se radi ovako ili onako ako im mi svakodnevno pokazujemo svojim ponašanjem suprotno

 

MONITOR: Krajem prošle godine u Podgorici je predstavljen Nacionalni plan za djelovanje protiv vršnjačkog nasilja. Šta je njime predviđeno?

MIHAILOVIĆ: Nacionalni akcioni plan I sve ono što je njime predviđeno i na čemu se već radi rezultat je rada i zalaganja velikog broja organizacija, institucija i ustanova posljednjih godinu i sa kojima sarađujemo kroz projekat Koalicija protiv vršnjačkog nasilja u crnogorskim školamai da pokušamo da unaprijedimo postojeći ambijent kako bi djeca u Crnoj Gori bila bolje zaštićena od vršnjačkog nasilja. Da, potpuno smo svjesni da ga nikada nećemo ni mi u Crnoj Gori ni bilo ko u potpunosti iskorijeniti, ali je stanje bilo takvo da je zabrinjavalo koliko se nije reagovalo na nasilje, koliko se nije prepoznavalo i koliko je propusta bilo u postupanju. Na prevenciji se ipak radilo, ali je i taj dio morao da pretrpi određena unaprjeđenja. Dakle, Nacionalnim akcionim planom je definisan niz koraka na svim nivoima – od promjene zakona u dijelu odgovornosti svih, i obavezno roditelja, promjene upustva, odnosno smjernica po kojima se mora postupati i obavezivanja svih u školama da ga primjenjuju (do sada je često bilo mrtvo slovo na papiru), uvođenja evidencije o slučajevima vršnjačkog nasilja koja do sada nije postojala, uspostavljanje tijela koje će pratiti stanje iprimjenu svega usvojenog … Takođe, prepoznalo se da bi bilo potrebno mijenjati zakon u dijelu koji se odnosi na PP službe, odnosno da se omogući da iškole sa manjim brojem učenika imaju psihologe i ako treba pedagoge. Uz sve to, predloženo je, ina tome će se insistirati, da centri za socijalni rad budu partneri u posebno izazovnim slučajevima kada roditelji nijesu zainteresovani da sarađuju i da centri pomažu školama, ali im podrška moraju biti i domovi zdravlja koji moraju početi da obezbjeđuju tretmane i podršku porodicama čija su djeca i žrtve ,ali i počinioci nasilja.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo