Povežite se sa nama

INTERVJU

VESNA CIMBALJEVIĆ, ADVOKATICA  IZ PODGORICE: Rizično  je olako shvatanje društvenih mreža  

Objavljeno prije

na

Krivična djela, kao što su finansijske prevare na internetu, zloupotreba platnih kartica, digitalno nasilje nad djecom, seksualna eksploatacija djece na internetu – sve su češća i kod nas, a vrlo je malo načina da se od toga zaštitimo

 

MONITOR: Sajber kriminal je jedna od najbrže rastućih oblika kriminala kako na globalnom nivou. Šta je visokotehnološki kriminal, poznat i kao e-kriminal ili sajber kriminal?

CIMBALJEVIĆ: Visokotehnološki kriminal obuhvata skup krivičnih djela gdje se kao objekat izvršenja i kao sredstvo za izvršenje krivičnog djela javljaju računari, računarske mreže, računarski podaci, kao i njihovi oblici u materijalnom i elektronskom obliku.  Ova definicija uključuje veliki broj zloupotreba informacionih tehnologija.

MONITOR: Živimo u vremenu u kojem svako može postati meta internet nasilnika i prevaranata. Kako oni najčešće zloupotrebljavaju društvene mreže?

CIMBALJEVIĆ: Tako je, nažalost, kao što ste i sami naveli. Živimo u vremenu u kojem svako može postati meta internet nasilnika i prevaranata. Krivična djela, kao što su finansijske prevare na internetu, zloupotreba platnih kartica, digitalno nasilje nad djecom, seksualna eksploatacija djece na internetu – sve su češća, ne samo u svijetu i zemljama regiona, već i kod nas, a vrlo je malo načina da se zaštitimo na pravi način, koliko god nas zakon štitio.

MONITOR: Ko su najčešće žrtve sajber kriminala u svijetu?

CIMBALJEVIĆ: Najčešće žrtve sajber kriminala u svijetu su osobe koje ne vode računa o tome koga prihvataju kao mogućeg prijatelja ili saradnika na internetu. Takođe i ljudi koji ne obraćaju pažnju na sadržaj e mailova, koje dobijaju od nepoznatih ljudi sa nepoznatih lokacija. Ovo olako shvatanje društvenih mreža, pa i internet, u cjelini najčešće dovodi do toga da upravo ta osoba postane žrtva sajber kriminala, a da toga nije ni svjesna. Jednostavno, pravo na privatnost u današnjem vremenu je privilegija, šta više, nemoguća misija.

MONITOR: A  u Crnoj Gori?

CIMBALJEVIĆ: Kako u svijetu, tako i u Crnoj Gori, kada govorimo o potencijalnim žrtvama sajber kriminala su najčešće mladi ljudi koji su nedovoljno informisani o opasnostima koje im prijete na internetu. Dešava se da ljudi koji su u potrazi za lakom zaradom putem interneta najčešće nasjednu na lažne poslovne prilike koje im se pružaju i pri tome ostave svoje lične podatke, kao i određenu svotu novca, a upravo tako postaju žrtve sajber kriminala, otkrivanjem ličnih podataka, svjesno ili nesvjesno.

MONITOR: Kako se sve ugrožava privatnost građana preko interneta?

CIMBALJEVIĆ: Što se tiče privatnosti građana na internetu možemo reći da je u današnjem vremenu taj pojam sveden na domen teorije. Građani – korisnici interneta svakodnevno ostavljaju veliki broj ličnih podataka preko društvenih mreža, sajtova za kupovinu, prodaju i slično, nesvjesni činjenice da upravo takvim radnjama i ponašanjem ostavljaju prostor za ugrožavanje privatnosti od strane sajber kriminalaca. Ovdje se najprije misli na hakere koji uz pomoć raznih programa i malverzacija uspijevaju da ukradu podatke građana, njihove slike, brojeve kreditnih kartica, kao i da saznaju lokaciju gdje se i u kojem momentu određena osoba nalazi. Pa upravo zbog toga imamo i veliki broj krivičnih djela krađe, prevare…

MONITOR: Koje su najčeće zloupotrebe identiteta  na društvenim mrežama?

CIMBALJEVIĆ: Zloupotreba indentiteta putem društvenih mreža se u najvećem broju slučajeva koristi da bi se drugom nanijela šteta. Kada se kaže šteta tu se prije svega misli na povredu ugleda, povredu časti kao i na povredu privatnosti te osobe. Naravno, to nije jedini oblik zloupotrebe indentiteta. Nerijetko se dešava da se tuđi lični podaci zloupotrebljavaju u svrhu činjenja krivičnih djela, kao na primjer u svrhu pribavljanja protivpravne imovinske ili neke druge koristi. Najčešći primjer jedne ovakve zloupotrebe jeste sklapanje lažnih ugovora koristeći se tuđim podacima, to jest ukradenim indentitetom.

MONITOR: Kako se od toga zaštiti, kako se ponašati u sajber prostoru?

CIMBALJEVIĆ: Treba da koristmo najjednostavniju formulu – ne otkrivati svoje podatke na internetu. Ne postavljati na društvene mreže podatke o sebi poput broja telefona, adrese i slično. A kada govorimo o sajtovima onda svakako treba izbjegavati one koji nam za registraciju traže broj lične karte, broj pasoša, jedinstveni matični broj i tako dalje. Najveću zaštitu pružamo upravo mi sami neotkrivanjem takvih podataka. Koliko god se trudili da sačuvamo privatnost, to je u današnje vrijeme prosto nemoguće, jer za veliki broj poslova koje treba da obavimo moramo da dostavimo najjednostavnije podatke, da ne kažem i mnogo više. Ja volim da kažem da je pravo na privatnost upravo ono da budemo ostavljeni na miru, ali to je u vremenu u kojem trenutno živimo prosto nemoguće, ali treba koliko god se može uticati da  sačuvamo makar najosnovnije podatke iz privatnog i porodičnog života, sačuvati porodični i duševni mir.

MONITOR: Kako, na primjer, korisnici društvenih mreža mogu zaštiti svoje lične podatke i fotografije od raznih zloupotreba?   

CIMBALJEVIĆ: Što se tiče fotografija i podataka na društvenim mrežama koji se nalaze na vašem profilu najbezbjedniji način čuvanja privatnosti jeste zaključani vid profila. Ovo podrazumijeva da zaštitite svoj profil tako što ćete ga zaključati i sve ono što se nalazi na njemu moći će da vide samo ljudi kojima vi dozvolite i koje bi trebalo lično da poznajete, jer meni je nezamislivo da neko ima preko hiljadu prijatelja na društvenim mrežama, a jedva da poznaje i trećinu, što je nemoguće, zato se i dešavaju razne sajber prevare.

MONITOR: Kome se obratiti u takvim slučajevima?

CIMBALJEVIĆ: Ukoliko osoba sazna da je bila žrtva sajber kriminala potrebno je obratiti se nadležnim organima koji će  preduzeti odgovarajuće korake u cilju zaštite žrtve. Prvi kojima bi se trebalo obratiti je policija, koja će u saradnji sa nadležnim tužiocem shodno dokazima koji  postoje da utvrdi da li je to djelo koje se goni po službenoj dužnosti ili će vas uputiti da pravdu tražite putem privatne tužbe.

MONITOR: Prijavljuju li naši građani te zloupotrebe?

CIMBALJEVIĆ: Ako pogledamo statističke podatke koji govore da su pripadnici sektora kriminalističke policije od 2007. godine, pa do kraja prošle godine podnijeli oko 90 krivičnih prijava zbog 153 krivična djela iz te oblasti, stiče se utisak da naši građani ne prijavljuju zloupotrebe u dovoljnoj mjeri, boje se ili jednostavno ne shvataju ozbiljnost povrede prava na privatnost i mogućih posljedica.

MONITOR: Ovih dana uhapšen je jedan Podgoričanin zbog prijetnji dvojici novinara preko lažnih profila.  Kakve kazne predviđa naš zakon za one koji ugrožavaju nečiju privatnost i bezbjednost preko interneta?

CIMBALJEVIĆ: Tako je, u tom konkretnom slučaju osoba je uhapšena zbog sumnje da je počinila krivično djelo ugrožavanje sigurnosti na štetu druge osobe, tačnije novinara. U zavisnosti od težine krivičnog djela i same posljedice koje je ono ostavilo na žrtvu naš zakon propisuje različite sankcije, pa tako se počionici krivičnih djela mogu kazniti od novčane kazne do kazne zatvora koja može ići čak i do pet godina.

MONITOR: Ima li Crna Gora   strategiju o sajber bezbjednosti i specijalni broj putem kojeg se mogu prijavljivate prevare?

CIMBALJEVIĆ: Za razliku od zemalja u regionu Crna Gora nema broj na koji se može pozvati i prijaviti sajber kriminal, ali građani prijavu mogu podnijeti CIRT-u putem dopisa ili putem sajta www.cirt.me

MONITOR: Borba protiv sajber kriminala jedna je od oblasti koje Crna Gora treba da uskladi sa evropskim regulativama u pregovorima o pristupanju EU. Je li to uradila?

CIMBALJEVIĆ: Crna Gora je kao zemlja koja pretenduje da bude članica EU svakako morala da se pozabavi evropskim regulativama i propisima koji regulišu određene oblasti, pa samim tim i ovu obast o kojoj govorimo. Ako govorimo o tome da li je i u kojoj mjeri Crna Gora implementirala evropske regulative onda možemo reći da su one svakako dio strategije sajber bezbjednosti Crne Gore koju je donijelo Ministarstvo javne uprave. Naravno, mišljenja sam da uvijek može bolje i više u svakoj oblasti primjene, a posebno u ovoj, jer žrtve sajber kriminala su najčešće djeca. Nažalost, dječija pornografija je zauzela maha i tome se mora stati na put.

 

                      Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PROF. DR SANJA BAUK, PREDAVAČ NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U DURBANU, JUŽNA AFRIKA: Znanje je najvredniji resurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedino se znanje upotrebom i vremenom uvećava; svi ostali resursi se upotrebom i vremenom troše. Ulaganje u znanje nije trošak, kako se to često pogrešno tumači, nego ulaganje u bolju budućnost

 

MONITOR: Uskoro će u organizaciji „Anime“ biti promovisana Vaša zbirka kratkih priča „Što Google zna o meni…“. Predstavite svoju knjigu?

BAUK: Nevelika po obimu, moja najnovija knjiga je kolekcija autoetnografskih zapisa. Riječ je o kombinovanju autobiografije i etnografije, na način da sam lična iskustva unijela u istraživanja različitih kulturoloških entiteta. U fokusu je savremeno crnogorsko društvo, uključujući sve varijete koji ga obogaćuju, ali u nekim zapisima se osvrćem i na druge sredine u kojima sam kraće ili duže obitavala tokom proteklih dvadeset godina. Sva ta etnografska zapažanja su prožeta mojim ličnim iskustvima, te su s toga snažno emotivno obojena, ali i iskrena.

Zahvaljujem Animi na izraženoj dobroj volji da mi promoviše knjigu. Promocija će biti u drugoj polovini jula.

MONITOR: Bavite se naukom. Što Vas je natjeralo da se iskažete i na ovaj način?

BAUK: Bavim se naukom, pišem i objavljujem, ali sebe smatram naučnikom i piscem u „pokušaju“. Najviše volim za sebe da kažem da sam istraživač.

Nauka daje jako dobar i sveobuhvatan uvid u različite aspekte stvarnosti, ali ne i u njen totalitet. Ona je dobar put do saznanja, ali nije jedini. Postoji još dosta saznajnih puteva, koje zvanični naučni establišment obično potcjenjuje.

Kao pasionirani čitalac svega što mi duhovi nauke i umjetnosti donesu, u jednom trenutku sam poželjela da se oprobam u pisanju. Ne samo istraživačkih i stručnih knjiga i radova, već i kratkih priča, eseja. Nije mi bio toliko važan ishod, koliko stvaralački put i učenje na sopstvenim greškama. Na tom putu sam došla do nekih neočekivanih spoznaja; tipa, da su izdavači, većinom, postali „ucjenjivači“ pisaca, a da knjižare neće da uzmu knjigu ni na komisionu prodaju, ako kako oni kažu, niste etablirani pisac. To su teške spoznaje, pogotovo za početnike.

MONITOR: U knjizi pišete da ste nakon 23 godine radna na UCG istjerani s posla i da sada predajete u Južnoj Africi. Kako je došlo do toga?

BAUK: Iz ovog vašeg pitanja shvatam da je prosede trebalo da bude maštovitiji! Nastojaću ubuduće da se popravim.

U pravu ste, to su činjenice. Ali nije toliko bitno za čitaoce to što sam istjerana s posla, koliko je bitno da se upoznaju sa brutalnošću tog čina. Imala sam potrebu da ostavim pisani trag o tome, da se ne zaboravi; sa dubokom željom da se tako nešto, nikada više, bilo kome ko to ničim nije zaslužio – ne ponovi! Željela sam da taj čin „ogolim“ i izložim osudi čitalaca, odnosno, javnosti.

U najkraćem to mogu da opišem kao „osvetu loših đaka“, ili kao „operacionalizaciju ljubomore“, odnosno, njeno pretakanje u zlo. Ne bih da čitaocima uskratim slobodu kreacije u izvođenju zaključaka kako je i zašto do toga došlo. U knjizi je data jedna cjelovitija slika čitave situacije, koja je prethodila tom „okidačkom“ činu i ostavila bih detalje za promociju i za vrijeme koje će čitaoci posvetiti knjizi, čitajući je i analizirajući redove i ono između njih.

Otkaz i način kako je on sproveden u (ne)djelo, bio je grub, ali neuspješan, pokušaj da mi se ukalja ugled koji sam decenijama izgrađivala, poštenim radom i pristojnim odnosom prema studentima i kolegama. Ali eto, sve što se dešava, dešava se valjda s nekim razlogom. Nadam se da mi se i ovo zlo desilo za neko dobro. Ove knjige o kojoj sada razgovaramo, u krajnjem, ne bi bilo da nije bilo toga zla!

Trenutno sam u Južnoj Africi i radim kao profesor i istraživač na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu. Južna Afrika je jako lijepa i prirodno bogata zemlja iako je njeno mineralno blago nemilice eksploatisano više od sto trideset godina. Ukoliko vođe ovdje odluče da investiraju više u znanje, po mojoj procjeni, ova zemlja ima odlične izglede da ostavi iza sebe aktuelnu ekonomsku, kao i sve prateće krize, i da se razvije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Za bolju budućnost regiona treba nam konfederacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dovoljno velikim zajedničkim tržištem da može da zaštiti proizvođače, sa širokim kulturnim, sportskim, umjetničkim i naučnim prostorom da podstakne kvalitet, a možda jednog dana i sa zajedničkom spoljnom politikom i odbranom, da ne budemo prašina na svakom vjetru

 

Naš sagovornik Saša Janković niz godina je bio kao dugogodišnji Zaštitnik građana (2007–2017) jedan od malobrojnih čelnika institucija u Srbiji koji su pokazali da je moguće biti nezavisan i stručno obavljati povjereni posao. Pred predsjedničke izbore 2017. godine prepoznat je, od dijela javnosti, kao odličan kandidat za predsjednika Srbije. U aprilu te godine, bio je glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću i drugi po broju osvojenih glasova. Osnovao je Pokret slobodnih građana i bio njegov prvi predsjednik. Danas nije stranački svrstan političar, ali sudeći i prema ovom intervjuu, intenzivno se bavi političkom problematikom, s donekle drugačijim pristupom, van dnevnopolitičkih tema i olako donijetih rješenja.

MONITOR: Za godinu dana će se u Srbiji održati redovni predsjednički izbori. Na prethodnim – 2017. postigli ste značajan izborni rezultat. Šta biste savjetovali onome ili onoj koji će se 2020. godine suprotstaviti Aleksandru Vučiću?

JANKOVIĆ: Netraženi saveti ne služe ničemu, te ih ne dajem.

Podsetiću, čovek sam koji je ne jednom, već čak dva puta ujedinio opoziciju i poziciju u Srbiji! Prvi put kada su svi glasali za mene kao Zaštitnika građana u Narodnoj skupštini, a drugi put posle niza neslaganja, kada sam 2018. godine konačno rekao da neću u Savez za Srbiju, jer niti vidim čemu politički služi, a izgleda mi i da neće ni da radi. Tada se celo opoziciono nebo sručilo na mene uz povike da pravim štetu i da treba da odstupim iz politike koju „ne razumem“. Tu se opozicija po drugi put složila sa vlašću koja me je iz politike terala i pre nego što sam u nju i ušao. Ne želeći da delim ionako slabu opoziciju, ali ni da pravim novu grešku, povukao sam se. Više se ne bavim stranačkom politikom već samo ljudskim, javnim i nacionalnim interesom. Odnos vlasti i opozicije zanima me samo toliko koliko je zdrav odnos između njih u nacionalnom interesu. A itekako jeste.

MONITOR: Pretpostavljam da pratite ovo više za javnost mučno nego „unutrašnje-demokratsko“ prepucavanje u srpskoj opoziciji. Izjavili ste da smatrate kako je nepotrebno pregovaranje i platforme kojima bi se vlastima iznijeli zahtijevi u vezi sa predizbornim uslovima, već samo da se traži primjena postojećih zakona. S druge strane ste i za bojkot?

JANKOVIĆ: Onaj ko misli da je bolji od Vučića, ako smatra da je narod uz njega, nesumnjivo treba da izađe na nacionalne izbore bez obzira na uslove i pobediće. A ako vidi da nema prelomnu podršku, treba da ih bojkotuje i da im ne daje legitimitet jer oni zaista niti su fer, niti slobodni, te i nisu izbori. Najgore je, mislim, raditi po malo od svega.

A izborni uslovi će biti onakvi kakve Vučić proceni da mora da obezbedi i nikakvim se „pregovorima“ on ne može nešto nagovoriti. Besmisleno je gubiti vreme na promenu njegovog stava argumentima, jer su njegovi ciljevi nevezani za te argumente.

MONITOR: Pohvalili ste mogućnost da se i ljudi iz regiona vakcinišu u Srbiji. Vjerujete li da „vakcina diplomatija“ Aleksandra Vučića može ublažiti dosta nekonzistentnu politiku prema susjedima koja je sada obogaćena i sintagmom „srpski svet“?

JANKOVIĆ: Naravno da sam pohvalio, pa šta je trebalo – da puste da vakcinama istekne rok i da propadnu? Nikad nisam pripadao ljudima koji kod političkih neistomišljenika vide sve ružno i naopako, a u sebi i svom dvorištu samo anđelčiće.

Nije tajna ni da mislim da politika ne može da bude samo lokalna, već mora da ima i velike ciljeve, da ljudima ponudi nešto što pojedinačno ne mogu da ostvare. Politike koje sada živimo uglavnom bi, u stvari, trebale da budu u domenu borbe protiv kriminala, a ne ozbiljne političke analize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo