Povežite se sa nama

INTERVJU

VESNA CIMBALJEVIĆ, ADVOKATICA  IZ PODGORICE: Rizično  je olako shvatanje društvenih mreža  

Objavljeno prije

na

Krivična djela, kao što su finansijske prevare na internetu, zloupotreba platnih kartica, digitalno nasilje nad djecom, seksualna eksploatacija djece na internetu – sve su češća i kod nas, a vrlo je malo načina da se od toga zaštitimo

 

MONITOR: Sajber kriminal je jedna od najbrže rastućih oblika kriminala kako na globalnom nivou. Šta je visokotehnološki kriminal, poznat i kao e-kriminal ili sajber kriminal?

CIMBALJEVIĆ: Visokotehnološki kriminal obuhvata skup krivičnih djela gdje se kao objekat izvršenja i kao sredstvo za izvršenje krivičnog djela javljaju računari, računarske mreže, računarski podaci, kao i njihovi oblici u materijalnom i elektronskom obliku.  Ova definicija uključuje veliki broj zloupotreba informacionih tehnologija.

MONITOR: Živimo u vremenu u kojem svako može postati meta internet nasilnika i prevaranata. Kako oni najčešće zloupotrebljavaju društvene mreže?

CIMBALJEVIĆ: Tako je, nažalost, kao što ste i sami naveli. Živimo u vremenu u kojem svako može postati meta internet nasilnika i prevaranata. Krivična djela, kao što su finansijske prevare na internetu, zloupotreba platnih kartica, digitalno nasilje nad djecom, seksualna eksploatacija djece na internetu – sve su češća, ne samo u svijetu i zemljama regiona, već i kod nas, a vrlo je malo načina da se zaštitimo na pravi način, koliko god nas zakon štitio.

MONITOR: Ko su najčešće žrtve sajber kriminala u svijetu?

CIMBALJEVIĆ: Najčešće žrtve sajber kriminala u svijetu su osobe koje ne vode računa o tome koga prihvataju kao mogućeg prijatelja ili saradnika na internetu. Takođe i ljudi koji ne obraćaju pažnju na sadržaj e mailova, koje dobijaju od nepoznatih ljudi sa nepoznatih lokacija. Ovo olako shvatanje društvenih mreža, pa i internet, u cjelini najčešće dovodi do toga da upravo ta osoba postane žrtva sajber kriminala, a da toga nije ni svjesna. Jednostavno, pravo na privatnost u današnjem vremenu je privilegija, šta više, nemoguća misija.

MONITOR: A  u Crnoj Gori?

CIMBALJEVIĆ: Kako u svijetu, tako i u Crnoj Gori, kada govorimo o potencijalnim žrtvama sajber kriminala su najčešće mladi ljudi koji su nedovoljno informisani o opasnostima koje im prijete na internetu. Dešava se da ljudi koji su u potrazi za lakom zaradom putem interneta najčešće nasjednu na lažne poslovne prilike koje im se pružaju i pri tome ostave svoje lične podatke, kao i određenu svotu novca, a upravo tako postaju žrtve sajber kriminala, otkrivanjem ličnih podataka, svjesno ili nesvjesno.

MONITOR: Kako se sve ugrožava privatnost građana preko interneta?

CIMBALJEVIĆ: Što se tiče privatnosti građana na internetu možemo reći da je u današnjem vremenu taj pojam sveden na domen teorije. Građani – korisnici interneta svakodnevno ostavljaju veliki broj ličnih podataka preko društvenih mreža, sajtova za kupovinu, prodaju i slično, nesvjesni činjenice da upravo takvim radnjama i ponašanjem ostavljaju prostor za ugrožavanje privatnosti od strane sajber kriminalaca. Ovdje se najprije misli na hakere koji uz pomoć raznih programa i malverzacija uspijevaju da ukradu podatke građana, njihove slike, brojeve kreditnih kartica, kao i da saznaju lokaciju gdje se i u kojem momentu određena osoba nalazi. Pa upravo zbog toga imamo i veliki broj krivičnih djela krađe, prevare…

MONITOR: Koje su najčeće zloupotrebe identiteta  na društvenim mrežama?

CIMBALJEVIĆ: Zloupotreba indentiteta putem društvenih mreža se u najvećem broju slučajeva koristi da bi se drugom nanijela šteta. Kada se kaže šteta tu se prije svega misli na povredu ugleda, povredu časti kao i na povredu privatnosti te osobe. Naravno, to nije jedini oblik zloupotrebe indentiteta. Nerijetko se dešava da se tuđi lični podaci zloupotrebljavaju u svrhu činjenja krivičnih djela, kao na primjer u svrhu pribavljanja protivpravne imovinske ili neke druge koristi. Najčešći primjer jedne ovakve zloupotrebe jeste sklapanje lažnih ugovora koristeći se tuđim podacima, to jest ukradenim indentitetom.

MONITOR: Kako se od toga zaštiti, kako se ponašati u sajber prostoru?

CIMBALJEVIĆ: Treba da koristmo najjednostavniju formulu – ne otkrivati svoje podatke na internetu. Ne postavljati na društvene mreže podatke o sebi poput broja telefona, adrese i slično. A kada govorimo o sajtovima onda svakako treba izbjegavati one koji nam za registraciju traže broj lične karte, broj pasoša, jedinstveni matični broj i tako dalje. Najveću zaštitu pružamo upravo mi sami neotkrivanjem takvih podataka. Koliko god se trudili da sačuvamo privatnost, to je u današnje vrijeme prosto nemoguće, jer za veliki broj poslova koje treba da obavimo moramo da dostavimo najjednostavnije podatke, da ne kažem i mnogo više. Ja volim da kažem da je pravo na privatnost upravo ono da budemo ostavljeni na miru, ali to je u vremenu u kojem trenutno živimo prosto nemoguće, ali treba koliko god se može uticati da  sačuvamo makar najosnovnije podatke iz privatnog i porodičnog života, sačuvati porodični i duševni mir.

MONITOR: Kako, na primjer, korisnici društvenih mreža mogu zaštiti svoje lične podatke i fotografije od raznih zloupotreba?   

CIMBALJEVIĆ: Što se tiče fotografija i podataka na društvenim mrežama koji se nalaze na vašem profilu najbezbjedniji način čuvanja privatnosti jeste zaključani vid profila. Ovo podrazumijeva da zaštitite svoj profil tako što ćete ga zaključati i sve ono što se nalazi na njemu moći će da vide samo ljudi kojima vi dozvolite i koje bi trebalo lično da poznajete, jer meni je nezamislivo da neko ima preko hiljadu prijatelja na društvenim mrežama, a jedva da poznaje i trećinu, što je nemoguće, zato se i dešavaju razne sajber prevare.

MONITOR: Kome se obratiti u takvim slučajevima?

CIMBALJEVIĆ: Ukoliko osoba sazna da je bila žrtva sajber kriminala potrebno je obratiti se nadležnim organima koji će  preduzeti odgovarajuće korake u cilju zaštite žrtve. Prvi kojima bi se trebalo obratiti je policija, koja će u saradnji sa nadležnim tužiocem shodno dokazima koji  postoje da utvrdi da li je to djelo koje se goni po službenoj dužnosti ili će vas uputiti da pravdu tražite putem privatne tužbe.

MONITOR: Prijavljuju li naši građani te zloupotrebe?

CIMBALJEVIĆ: Ako pogledamo statističke podatke koji govore da su pripadnici sektora kriminalističke policije od 2007. godine, pa do kraja prošle godine podnijeli oko 90 krivičnih prijava zbog 153 krivična djela iz te oblasti, stiče se utisak da naši građani ne prijavljuju zloupotrebe u dovoljnoj mjeri, boje se ili jednostavno ne shvataju ozbiljnost povrede prava na privatnost i mogućih posljedica.

MONITOR: Ovih dana uhapšen je jedan Podgoričanin zbog prijetnji dvojici novinara preko lažnih profila.  Kakve kazne predviđa naš zakon za one koji ugrožavaju nečiju privatnost i bezbjednost preko interneta?

CIMBALJEVIĆ: Tako je, u tom konkretnom slučaju osoba je uhapšena zbog sumnje da je počinila krivično djelo ugrožavanje sigurnosti na štetu druge osobe, tačnije novinara. U zavisnosti od težine krivičnog djela i same posljedice koje je ono ostavilo na žrtvu naš zakon propisuje različite sankcije, pa tako se počionici krivičnih djela mogu kazniti od novčane kazne do kazne zatvora koja može ići čak i do pet godina.

MONITOR: Ima li Crna Gora   strategiju o sajber bezbjednosti i specijalni broj putem kojeg se mogu prijavljivate prevare?

CIMBALJEVIĆ: Za razliku od zemalja u regionu Crna Gora nema broj na koji se može pozvati i prijaviti sajber kriminal, ali građani prijavu mogu podnijeti CIRT-u putem dopisa ili putem sajta www.cirt.me

MONITOR: Borba protiv sajber kriminala jedna je od oblasti koje Crna Gora treba da uskladi sa evropskim regulativama u pregovorima o pristupanju EU. Je li to uradila?

CIMBALJEVIĆ: Crna Gora je kao zemlja koja pretenduje da bude članica EU svakako morala da se pozabavi evropskim regulativama i propisima koji regulišu određene oblasti, pa samim tim i ovu obast o kojoj govorimo. Ako govorimo o tome da li je i u kojoj mjeri Crna Gora implementirala evropske regulative onda možemo reći da su one svakako dio strategije sajber bezbjednosti Crne Gore koju je donijelo Ministarstvo javne uprave. Naravno, mišljenja sam da uvijek može bolje i više u svakoj oblasti primjene, a posebno u ovoj, jer žrtve sajber kriminala su najčešće djeca. Nažalost, dječija pornografija je zauzela maha i tome se mora stati na put.

 

                      Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DR ESAD KUČEVIĆ, UNIVERZITETSKI PREDAVAČ IZ TUTINA: Vuhan u Sandžaku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo Sandžaklije, nego svi građani Srbije su prevareni da je opasnost od epidemije prošla. Naprečac, ishitreno i lakomisleno su ukinute sve preventivne mjere

 

MONITOR: Novi Pazar je uveo vanredno stanje zbog epidemije korona virusa. Zašto se Gradski štab za vanredne situacije Novog Pazara odlučio za to?

KUČEVIĆ:  Gradski štab za vanredne situacije Novog Pazara odlučio je na onlajn sednici da proglasi vanredno stanje zbog naglog skoka broja zaraženih i alarmantne kliničke slike stotinak inficiranih osoba. Tim povodom uveden je niz mera, postupaka i aktivnosti u cilju zabrane okupljanja na javnim površinama više od pet osoba, zabrane organizovanja porodičnih veselja i ograničenog rada ugostiteljskih objekata od sedam do 19 časova. U kafićima i restoranima za stolom ne može biti više od dve osobe, a obavezna je i distanca od dva metra između stolova. Takođe, na snazi je zabrana konzumiranja ovde popularnih nargila, uzročnika prošlogodišnje galopirajuće epidemije tuberkuloze, posle koje se i najnovijim povodom virusne kulminacije, svakodnevno dezinfikuju sve medicinske ustanove i najprometnije gradske ulice.

Međutim, ekskluzivni raport iz sandžačke prestonice je nedorečen bez letimičnog osvrta na političku, ekonomsku i socijalnu situaciju na obalama Raške i Jošanice, koja je, ako se ne varam, sveukupno doprinela da Pazarci plaćaju najskuplju cenu aktuelnoj epidemiji. Sve je zvanično eskaliralo do nivoa epidemiološke eksplozije pre deset dana, iako dobro obavešteni pominju nedelju dana ranije. Prethodno, ne samo Sandžaklije, nego svi građani Srbije su prevareni da je opasnost od epidemije prošla i da treba 21. juna što masovnije da izađu na parlamentarne i lokalne izbore. Naprečac, ishitreno i lakomisleno su ukinute sve preventivne mere, iako se očekivao postepeni povratak u normalni život. Uz jalovo podsećanje na nezavidno kadrovsko stanje krhkog zdravstvenog sistema Srbije kome nedostaje 15 posto radnika, a još 10 posto je epidemija izbacila iz stroja. Toliki kvalitativno-kvantitativni kadrovski manjak izostanka četvrtine radnika u najtežem trenutku je nenadoknadiv i najtransparentiji hendikep u sudaru sa nevidljivim i jezivo nepredvidivim virusom. 

Ali, prema teorijskom scenariju virusa Covid 19, prirodna selekcija je preko noći došla po svoje zalihe. Ekstremno i gromovito, baš u Novom Pazaru, zbog već nabrojanih preduslova i tradicionalno kompromitovanoj Opštoj bolnici, bremenitoj aferama u znaku mita, korupcije i kriminala. Naročito na hirurgiji, ginekologiji i internom odeljenju, kao i kadrovskoj nesposobnosti neiskusnih radnika nedavno osnovanog Zavoda za javno zdravlje, kojima je struka definisala želje, a politika stav, pred svako oficijelno obraćanje javnosti.

MONITOR: Poštuju li građani vanredne mjere?

KUČEVIĆ:  Ponašanje većine građana je u skladu s propisima, bez obzira na to što individualno svako poseduje jedinstvenu i različitu unutrašnju prirodu. Tokom epidemije poumirala je sirotinja raja. Ona je najviše stradala, u gradu sa hiljadama socijalnih slučajeva, obila se o glavu, najčešće socijalnoj spontanosti, iskrenosti i bliskosti. Ali, virus Covid 19 ne bira žrtve. Među njima je i mnogo elitnih intelektualaca, visoko pozicioniranih društveno-političkih radnika iz Novog Pazara.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SREĆKO CRNOGORAC, FILOZOF I POLITIKOLOG: Postoji pravo na pobunu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Javno demaskiranje koruptivnih praksi neće posebno zabrinuti Đukanovića, dok god uspije da u očima populacije obezvrijedi pojam slobodnih izbora. Ovdje su radikalizacija i zloupotreba državnih organa, koji kažnjavaju satiru, a štite in flagranti uhvaćene vinovnike korupcije i nasilja, integralni dio predizborne taktike koja računa na kreiranje iluzije moći

 

MONITOR: Kako biste najkraće opisali današnju Crnu Goru?

CRNOGORAC: Kad god se takvo pitanje postavi, s nelagodom se sjetim jedne večeri na Oksfordu, kada sam prisustvovao predavanju profesora Džozefa Naja, jednog od najslavnijih svjetskih politikologa i tvorca pojma „meke moći”. Održavši predavanje i odgovarajući na pitanja publike, profesor Naj se dotakao i balkanske politike. Došavši do savremene Crne Gore, opisao ju je kao „balkansku satrapiju, rukovođenu od strane kriminalnog kartela, koji u evropskim i evroatlantskim integracijama prepoznaje samo privremenu ličnu korist”. Ma kako neprijatno i poražavajuće ta ocjena zvučala, ni danas nemam ništa da dodam, osim iskrene želje da stid koji sam kao student tada osjetio, više ne doživi niti jedan naš mlad čovjek u inostranstvu.

MONITOR: A njenu vlast?

CRNOGORAC: Politička teorija je iznašla terminološki nezadovoljavajuće opise režima u Podgorici – a „režim”, ne zaboravimo, je politički neutralan izraz. Reći da se radi o „stabilokratiji”, dakle sistemu u kome sloboda, demokratija i prava bivaju žrtvovana radi stabilnosti, opisuje isključivo spoljnopolitički aspekt – jer se na hibridnu prirodu poretka gleda kao na žaljenja vrijednu, ali neophodnu cijenu stabilnosti na trusnom Balkanu. Interno, radi se o nominalno liberalnoj autokratiji – nominalno, jer je usvajanje liberalnih vrijednosti površno i ima isključivo trenutnu pragmatičnu svrhu, dok je teza o samodržavlju sasvim opravdana, budući da je vlast lidera vladajuće partije sine qua non čitave strukture. Prava istina je da se radi o akterima savršeno lišenim bilo kakvog ideološkog usmjerenja, koje bi ih samo ograničilo i smanjilo manevarski prostor. Vlast karakteriše, međutim, nemogućnost da prevaziđe problem legitimnosti, koju nadomješta naslijeđenim totalitarnim mehanizmima proizvodnje saglasnosti dijela populacije, kao i disciplinovanjem putem kontrole radnih mjesta, izbornih manipulacija, a sve češće i otvorene represije. Vlast ima jasan zavjerenički karakter, jer je riječ o grupi okupljenoj oko projekta očuvanja nezarađenih sredstava i privilegija, kao i nezasluženih pozicija u profesionalnoj hijerarhiji.

MONITOR: Kako vidite dešavanja u Budvi, iz koje nam svakodnevno stižu nove slike nasilja, mahom policijskog?

CRNOGORAC :Dva su ključna aspekta prisutna u budvanskim dešavanjima: legalizacija političke korupcije i normalizacija nasilja. I dok prvo odavno više nikog ne skandalizuje, ovo drugo je jasna indicija da su žaljenja vrijedna instrumentalizacija policije i upotreba neuniformisanih plaćenika dio strategije eskalacije, a ne pokušaji pacifikacije antirežimski orijentisanog stanovništva. Crna Gora je jedna od rijetkih zemalja svijeta u kojima je policija po operativnim sposobnostima u najmanju ruku rival vojnim snagama, iako te kapacitete koristi ekstremno (i sumnjivo) neefikasno u borbi protiv organizovanog kriminala. Stoga bi se dalo zaključiti da primaran razlog takvog stanja leži u svrsi kontrole stanovništva u slučaju opravdanog bunta. Ne smije se zaboraviti – u uslovima predstojećeg i sasvim izvjesnog ekonomskog kraha, policijski poziv može privremeno nanovo postati privlačan očajnim mladim ljudima, čija će stvarna lojalnost svakako vremenom biti stavljena na probu.

Milena PEROVIĆ

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Ivana Marić, politička analitičarka iz Sarajeva: BiH nije siromašna već opljačkana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mafijaška hobotnica je zahvatila sve sfere društva, od politike, preko pravosuđa, preduzetništva, zdravstva, pa sve do obrazovanja. Najbolji dokaz za to je da u Bosni i Hercegovini niko od ljudi s vrha piramide nije osuđen za korupciju i organizovani kriminal

 

MONITOR: Kakva je  politička situacija u BiH?

MARIĆ: Politička situacija u Bosni i Hercegovini je već dugi niz godina loša i zabrinjavajuća. Kriza je za nas postala normalno političko i društveno stanje. Izazivanje vještačkih kriza i podizanje nacionalnih tenzija je snaga koja održava političke stranke na vlasti. Ukoliko bi se situacija normalizirala i smirila, građani bi mogli početi razmišljati o kvalitetu svog života i perspektivi koju njima i njihovoj djeci nudi Bosna i Hercegovina. Vještačkim stvaranjem sukoba i izazivanjem straha od „drugih“ političari svoje narode uspješno drže pod kontrolom. Vodeći političari ne žele da zaista dođe do sukoba, pogotovo ne oružanog i stoga uspješno balansiraju. Oni ciljano stvaraju onoliko tenzija koliko im je potrebno da se održe na vlasti, a dobro paze da slučajno ne pređu nedozvoljenu granicu. I dok se narod zabavlja njihovim predstavama oni mogu neometano dalje da dijele „osvojeni plijen“.

MONITOR: Koji su to najveći problemi sa kojima se BiH suočava?

MARIĆ: Najveći problem Bosne i Hercegovine, uostalom, kao i čitavog regiona, je korupcija i organizirani kriminal koji su doveli do velike nezaposlenosti i jako loše ekonomske i socijalne situacije u državi. Bosna i Hercegovina nije siromašna država, ona je opljačkana država. Mafijaška hobotnica je zahvatila sve sfere društva, od politike, preko pravosuđa, poduzetništva, zdravstva, pa sve do obrazovanja. Najbolji dokaz za to je da u Bosni i Hercegovini niko od ljudi s vrha piramide nije osuđen za korupciju i organizirani kriminal. Građani su korupciju prihvatili kao sastavni dio života i uobičajen način da dođu do onoga što žele. Prioritet većine vodećih političara je lično bogaćenje nauštrb građana i sve dok im građani to tolerišu, oni se neće brinuti za dobrobit društva. Bosna i Hercegovina je zahvaljujući svojim korumpiranim političarima, ali i biračima koji ih već decenijama opetovano biraju, postala crna rupa na Balkanu koju više niko ne shvata ozbiljno.

MONITOR: Lokalni izbori u BiH odgođeni su za 15. novembar. Zbog toga je negodovao srpski član Predsjedništva BiH i lider SNSD-a Milorad Dodik. Je li ta odluka Centralne izborne komisije legitimna?

MARIĆ: U Bosni i Hercegovini je uvijek važniji uzrok problem kojeg vladajuće strukture dobro kriju, nego sam problem. To je i ovaj put u pitanju. Vodeće stranke bh. Hrvata i Srba su nezadovoljni nedavnim kadrovskim promjenama u Centralnoj izbornoj komisiji BiH (CIK). Javna je tajna da su lideri upravo ove dvije stranke imali utjecaj na pet od ukupno sedam članova CIK-a. SDA, vodeća Bošnjačka stranka u BiH, je u suradnji s još nekoliko stranaka nedavno uspjela promijeniti taj odnos snaga tako da trenutno u CIK-u niko nema monopol. To je glavni razlog za Dodikove kritike „nelegalnom“ odgađanju lokalnih izbora.

S druge strane, SDA je tokom pandemije ostavila građane da se sami liječe, ugrožavala je njihova ljudska prava nedozvoljenim restrikcijama, te bila upletena u brojne aferesa sumnjivim nabavkama. SDA je svjesna da će zbog toga izgubiti podršku birača i zato se najglasnije zalaže za odgađanje izbora, po mogućnosti i njihovo spajanje s općim izborima 2022. godine. HDZBiH i SNSD su taj očaj SDA pokušale iskoristiti da odgađanje izbora uvjetuju ponovnim izborom članova CIK-a ne bi li vratili raniji utjecaj u ovoj, za izborne rezultate, jako korisnoj instituciji. Možda bi i uspjeli u tome da se nije umiješala međunarodna zajednica, koja je nedvosmisleno poručila da se izbori moraju održati.

Veseljko KOPRIVICA

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo