Povežite se sa nama

INTERVJU

Luka Mesec, koordinator  stranke Levica iz Ljubljane: Slovenija postaje “podizvođač” njemačkih firmi

Objavljeno prije

na

Slovenija je izgubila više milijardi eura od privatizacije banaka, zbog privatizacije Merkatora je ponajviše pretrpjela poljoprivreda, a prije mjesec dana je uništena nacionalna aviokompanija – bankrotirao je njemački fond, kojemu je aviokompaniju prije dvije godine prodala Vlada

 

MONITOR: Koje su dominantne karakteristike današnje slovenačke političke scene?

MESEC: Sloveniju je u posljednjem desetljeću najviše okarakterizirala financijska kriza, koja je prerasla u političku. Oko toga su se stvorile nove političke podjele. Prije deset godina najviše se govorilo o staroj kulturnoj borbi između “partizana” i “domobrana”, dok su teme današnjice porezi, borba protiv siromaštva, budućnost EU i slično.

MONITOR: Koji su najveći problemi sa kojima se Slovenija suočava?

MESEC: Nažalost, siromaštvo je još uvijek veliki problem, posebno je izrazit među penzionerima i invalidima. Drugi veliki problem je razvoj, jer Slovenija sve više postaje “podizvođač” njemačkih firmi i pitanje je kako dalje, kako naprijed. Treći problem je ekologija: slovenačka vlada još uvijek nema nikakvog plana za smanjenje CO2 za 40 odsto do 2030, što je obećala usvajanjem deklaracije u Parizu.

MONITOR: Često se ističe da Slovenija može biti uzor drugim državama u regionu. Šta  to u Sloveniji može biti uzor drugima?

MESEC: Slovenija je država koja je najbolje preživjela tranziciju – to je bila naša »posebnost«. Na sreću, nismo imali niti rata niti »šok terapije«. Imali smo »gradualni model« i zbog njega najbolji standard među tranzicijskim državama. Poslije krize taj je model uništen, tako da sad, nažalost, sve više ličimo drugim tranzicijskim državama.

MONITOR: Šta je Slovenija dobila pristupanjem Evropskoj uniji?

MESEC: Dobila je pristup na zajedničko tržište i time šansu da ojača svoj izvoz. Naša preduzeća su tu mogućnost dobro iskoristila – danas smo jedna od EU država sa najvećim trgovinskim viškom. Ali sa druge strane je izgubila znatan dIo svoje ekonomske suverenosti – na primjer poslije krize smo morali prodati sve banke u koje je država prije toga uložila više desetina milijardi evra, jeftino smo prodali i dobre firme kao što je Mercator i slično.

MONITOR: Jednom ste izjavili da je u Sloveniji na djelu neokolonijalizam. Šta to znači?

MESEC: Kao što sam maloprije spomenuo – preko EU smo bili prisiljeni u privatizaciju dobrih preduzeća i u jeftinu privatizaciju banaka u koje je država uložila više desetina milijardi evra.

MONITOR: Kakve koristi Slovenija ima od stranog kapitala kad je riječ o privatizaciji firmi?

MESEC: Slovenija je izgubila više milijardi evra od privatizacije banaka, zbog privatizacije Mercatora je ponajviše pretrpjela naša poljoprivreda, prije mjesec dana je uništena nacionalna aviokompanija – bankrotirao je njemački fond, kojemu je aviokompaniju prije dvije godine prodala Vlada Mira Cerara. Pristalice stranog kapitala će reći  to je sve istina, ali ipak imamo i japansku firmu Yaskava u Kočevju, koja dobro radi i koja je mnogo učinila za razvoj tog grada. To je istina, ali u većini primjera nije tako. Zato ne govorim o koristi, nego o gubitku i šteti koje su nanijeli privatizacija i strani kapital.

MONITOR: Nekada je bilo neshvatljivo da u Sloveniji postoje kuhinje za siromašne, trgovine za socijalno ugrožene, zposleni u mnogim oblastima su na ivici egzistencije… Zašto se to desilo?

MESEC: Zbog političkih odluka. Slovenija nije siromašna država, daleko od toga, a to da u njoj postoji siromaštvo je odluka i odgovornost politike. Nema nikakve potrebe da naši penzioneri žive u siromaštvu. Politika bi morala samo donijeti odluku da se sabere više poreza za penzije. To ne bi smjelo biti teško – samo lani su na primjer firme u Sloveniji ostvarile 4,2 milijarde evra profita.

MONITOR: Koji su najbitniji ciljevi za koje se Levica zalaže?

MESEC: Imamo tri velike teme: socijala, razvoj i ekologija. Na području socijale nam je primarni cilj ukidanje siromaštva i prekarnog rada, borimo se za manju nejednakost u društvu, kao i za državnu podršku izgradnji stanova za mlade. Na području razvoja stremimo ka izdatnijem finansiranju nauke i istraživanja, povećanju sredstava za izgradnju željezničke infrastrukture i za bolju povezanost države. Na području ekologije nam je prioriteta “zeleni new deal”: preokret na obnovljive izvore energije, smanjenje broja automobila u korist javnog prijevoza i biciklizma, manje stočarstva i više poljoprivrede, i tako dalje.

MONITOR: Imate li podršku intelektualaca?

MESEC: Da, Levica je stranka sa najvišom podrškom intelektualca u državi.

MONITOR: Levica se poziva na samoupravljanje, nezavisnu spoljnu politiku, jaku socijalnu zaštitu građana… Zašto?

MESEC: Da. Naš program je demokratski i ekološki socijalizam. Stari socijalizmi su propali, jer su bili suviše autokratski, a kapitalizam nije održiv jer stvara velike socijalne razlike i uništava planetu. Zbog toga je naš zadatak istraživanje alternativnog, demokratskog, ravnopravnog i ekološkog modela za 21. vijek.

MONITOR: Levicu često kritikuju, pa je u vašim medijima objavljeno i da je to stranka koja je  sramota za Sloveniju. Ko vas najčešće kritikuje i zbog čega?

MESEC: To nisu ozbiljne kritike, tako govore samo neki kranji desničari. Naše politike su jasne. U godini dana, koliKo smo surađvali sa Vladom, uspjeli smo dignuti minimalnu platu (iznosiće 700 evra neto mjesečno od 1.januara.2020) i minimalnu socijalnu pomoć (koja trentno iznosi 400 evra), počeli smo sa uređivanjem stambene politike i limitiranjem prekarnog rada. Naši politički ciljevi su jasni: podržavamo socijalnu državu, jednakost dohotka, prava radnika i prava svakog čovjeka. I pored toga imamo jasne principe – naravno, to se ne sviđa svima.

MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o stranci Janeza Janše?

MESEC: On je imitacija Viktora Orbana. Nadam se da nikad više neće doći na vlast.

MONITOR: Koliko su Slovenci zainteresovani za događaje na Balkanu?

MESEC: Nažalost ne mnogo. Još uvijek postoji zajednički kulturni prostor – omladina sluša balkansku muziku, idemo na more u Hrvatsku i tako dalje. Ali mislim da bi bilo za sve zemlje u regiji korisno da se ponovo uspostave političke i intelektualne veze među nama. One su posljednjih godina dosta izumrle.

MONITOR: Ima li Slovenija nekih povlastica u odnosima sa Amerikom zbog toga što je Melanija Tramp Slovenka?

MESEC: Ne. Nije bilo ni jedne inicijative sa strane Melanije Trump.

                             Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo