Povežite se sa nama

INTERVJU

Luka Mesec, koordinator  stranke Levica iz Ljubljane: Slovenija postaje “podizvođač” njemačkih firmi

Objavljeno prije

na

Slovenija je izgubila više milijardi eura od privatizacije banaka, zbog privatizacije Merkatora je ponajviše pretrpjela poljoprivreda, a prije mjesec dana je uništena nacionalna aviokompanija – bankrotirao je njemački fond, kojemu je aviokompaniju prije dvije godine prodala Vlada

 

MONITOR: Koje su dominantne karakteristike današnje slovenačke političke scene?

MESEC: Sloveniju je u posljednjem desetljeću najviše okarakterizirala financijska kriza, koja je prerasla u političku. Oko toga su se stvorile nove političke podjele. Prije deset godina najviše se govorilo o staroj kulturnoj borbi između “partizana” i “domobrana”, dok su teme današnjice porezi, borba protiv siromaštva, budućnost EU i slično.

MONITOR: Koji su najveći problemi sa kojima se Slovenija suočava?

MESEC: Nažalost, siromaštvo je još uvijek veliki problem, posebno je izrazit među penzionerima i invalidima. Drugi veliki problem je razvoj, jer Slovenija sve više postaje “podizvođač” njemačkih firmi i pitanje je kako dalje, kako naprijed. Treći problem je ekologija: slovenačka vlada još uvijek nema nikakvog plana za smanjenje CO2 za 40 odsto do 2030, što je obećala usvajanjem deklaracije u Parizu.

MONITOR: Često se ističe da Slovenija može biti uzor drugim državama u regionu. Šta  to u Sloveniji može biti uzor drugima?

MESEC: Slovenija je država koja je najbolje preživjela tranziciju – to je bila naša »posebnost«. Na sreću, nismo imali niti rata niti »šok terapije«. Imali smo »gradualni model« i zbog njega najbolji standard među tranzicijskim državama. Poslije krize taj je model uništen, tako da sad, nažalost, sve više ličimo drugim tranzicijskim državama.

MONITOR: Šta je Slovenija dobila pristupanjem Evropskoj uniji?

MESEC: Dobila je pristup na zajedničko tržište i time šansu da ojača svoj izvoz. Naša preduzeća su tu mogućnost dobro iskoristila – danas smo jedna od EU država sa najvećim trgovinskim viškom. Ali sa druge strane je izgubila znatan dIo svoje ekonomske suverenosti – na primjer poslije krize smo morali prodati sve banke u koje je država prije toga uložila više desetina milijardi evra, jeftino smo prodali i dobre firme kao što je Mercator i slično.

MONITOR: Jednom ste izjavili da je u Sloveniji na djelu neokolonijalizam. Šta to znači?

MESEC: Kao što sam maloprije spomenuo – preko EU smo bili prisiljeni u privatizaciju dobrih preduzeća i u jeftinu privatizaciju banaka u koje je država uložila više desetina milijardi evra.

MONITOR: Kakve koristi Slovenija ima od stranog kapitala kad je riječ o privatizaciji firmi?

MESEC: Slovenija je izgubila više milijardi evra od privatizacije banaka, zbog privatizacije Mercatora je ponajviše pretrpjela naša poljoprivreda, prije mjesec dana je uništena nacionalna aviokompanija – bankrotirao je njemački fond, kojemu je aviokompaniju prije dvije godine prodala Vlada Mira Cerara. Pristalice stranog kapitala će reći  to je sve istina, ali ipak imamo i japansku firmu Yaskava u Kočevju, koja dobro radi i koja je mnogo učinila za razvoj tog grada. To je istina, ali u većini primjera nije tako. Zato ne govorim o koristi, nego o gubitku i šteti koje su nanijeli privatizacija i strani kapital.

MONITOR: Nekada je bilo neshvatljivo da u Sloveniji postoje kuhinje za siromašne, trgovine za socijalno ugrožene, zposleni u mnogim oblastima su na ivici egzistencije… Zašto se to desilo?

MESEC: Zbog političkih odluka. Slovenija nije siromašna država, daleko od toga, a to da u njoj postoji siromaštvo je odluka i odgovornost politike. Nema nikakve potrebe da naši penzioneri žive u siromaštvu. Politika bi morala samo donijeti odluku da se sabere više poreza za penzije. To ne bi smjelo biti teško – samo lani su na primjer firme u Sloveniji ostvarile 4,2 milijarde evra profita.

MONITOR: Koji su najbitniji ciljevi za koje se Levica zalaže?

MESEC: Imamo tri velike teme: socijala, razvoj i ekologija. Na području socijale nam je primarni cilj ukidanje siromaštva i prekarnog rada, borimo se za manju nejednakost u društvu, kao i za državnu podršku izgradnji stanova za mlade. Na području razvoja stremimo ka izdatnijem finansiranju nauke i istraživanja, povećanju sredstava za izgradnju željezničke infrastrukture i za bolju povezanost države. Na području ekologije nam je prioriteta “zeleni new deal”: preokret na obnovljive izvore energije, smanjenje broja automobila u korist javnog prijevoza i biciklizma, manje stočarstva i više poljoprivrede, i tako dalje.

MONITOR: Imate li podršku intelektualaca?

MESEC: Da, Levica je stranka sa najvišom podrškom intelektualca u državi.

MONITOR: Levica se poziva na samoupravljanje, nezavisnu spoljnu politiku, jaku socijalnu zaštitu građana… Zašto?

MESEC: Da. Naš program je demokratski i ekološki socijalizam. Stari socijalizmi su propali, jer su bili suviše autokratski, a kapitalizam nije održiv jer stvara velike socijalne razlike i uništava planetu. Zbog toga je naš zadatak istraživanje alternativnog, demokratskog, ravnopravnog i ekološkog modela za 21. vijek.

MONITOR: Levicu često kritikuju, pa je u vašim medijima objavljeno i da je to stranka koja je  sramota za Sloveniju. Ko vas najčešće kritikuje i zbog čega?

MESEC: To nisu ozbiljne kritike, tako govore samo neki kranji desničari. Naše politike su jasne. U godini dana, koliKo smo surađvali sa Vladom, uspjeli smo dignuti minimalnu platu (iznosiće 700 evra neto mjesečno od 1.januara.2020) i minimalnu socijalnu pomoć (koja trentno iznosi 400 evra), počeli smo sa uređivanjem stambene politike i limitiranjem prekarnog rada. Naši politički ciljevi su jasni: podržavamo socijalnu državu, jednakost dohotka, prava radnika i prava svakog čovjeka. I pored toga imamo jasne principe – naravno, to se ne sviđa svima.

MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o stranci Janeza Janše?

MESEC: On je imitacija Viktora Orbana. Nadam se da nikad više neće doći na vlast.

MONITOR: Koliko su Slovenci zainteresovani za događaje na Balkanu?

MESEC: Nažalost ne mnogo. Još uvijek postoji zajednički kulturni prostor – omladina sluša balkansku muziku, idemo na more u Hrvatsku i tako dalje. Ali mislim da bi bilo za sve zemlje u regiji korisno da se ponovo uspostave političke i intelektualne veze među nama. One su posljednjih godina dosta izumrle.

MONITOR: Ima li Slovenija nekih povlastica u odnosima sa Amerikom zbog toga što je Melanija Tramp Slovenka?

MESEC: Ne. Nije bilo ni jedne inicijative sa strane Melanije Trump.

                             Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MILA KASALICA, FINANSIJSKI ANALITIČAR I FORENZIČAR: Nijesmo naučili lekciju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nepovjerenje je još snažno u sistemu. To potvrđuje podatak da je do marta sektor stanovništva bio neto povjerilac u sistemu (više je deponovao nego što se zaduživao). Od tada, prvi put nakon više godina, postao je neto kreditor

 

Početkom decembra prošle godine CBCG je započela „operaciju Atlas“ koje je, proljetos, rezultirala uvođenjem stečaja i početkom procesa likvidacije IBM i Atlas banke. O uzrocima i posljedicama tih dešavanja razgovaramo sa Milom Kasalicom, finansijskom analitičarkom i forenzičarkom.

MONITOR: Bili ste među malobrojnima koji su mnogo ranije upozoravali na loše stanje Kneževićevih banaka i potrebu da CBCG, u skladu sa zakonskim ovlašćenjima, preduzme adekvatne mjere. Zašto se toliko kasnilo sa mjerama?

KASALICA: U trećem kvaratalu 2015. godine urađena je kontrola Atlas banke, koja je precizno skenirala njeno stanje. Preliminarno izračunat koeficijent solventnosti (kalkulativni indikator zdravlja banke) je bio sa minusnim predznakom. Paralelno, u javnim revizorskim izvještajima eksterne revizije(što je legitimni izvor podataka za supervizora) stavljeno je do znanja u kakvoj finansijskoj i bankarskoj situaciji je Atlas banka.

Međutim, izvještaj navedene kontrole CBCG ostao je nezaveden u fioci jednog viceguvernera, akademski i institucionalno nespremnog da zaštiti instituciju. Za potrebe izbjegavanja odgovornosti domaštali su se “patriotski razlozi“. Otprilike: Fond za zaštitu depozita (FZD) nema novca da podmiri male deponente. Ili, naći će Debeli (možda ipak Knežević) pare. I, tome slično.

Tako da se sa pravovremenim sistemskim mjerama namjerno kasnilo. Zato ključno pitanje zdrave finansijske budućnosti Crne Gore mora biti: zašto se ćutalo unutar CB CG i na tržištu, kada je zvaničnih podataka bilo dovoljno za kvalitetnu reakciju, saglasno zakonima?

MONITOR: Da li bi sudbina IBM i Atlas banke bila drugačija da su adekvatne mjere preduzete u pravo vrijeme?

KASALICA: Da su tada uvedene mjere privremene uprave, sa ciljem suštinskog restrukturiranja banke, možda je Atlas banka imala šansu da preživi. Svakodnevno praćenje stanja, na koje se sada poziva CBCG bilo je nedovoljno fokusirano  i nedosljedno.

I IBM bi ostala da posluje.Ova banka je platila cijenu povezanosti sa glavnim akcionarem Atlas banke.

Naravno, i ovdje se mora biti oprezan, pošto su povezana lica u ovim bankama bila jedno vrzino kolo uzimanja, davanja, bez vraćanja dugova, a uz papirološko zatvaranje obaveza ili reklasifikaciju iz kreditnog portfelja u ostalu aktivu, kako bi se koeficijent solventnosti naštelovao do nivoa izvještajno prihvatljivog, a za potrebe ćutanja CBCG. Zbog toga je supervizor banaka morao da reaguje mnogo strožije od primijenjenog u periodu 2015 (ili čak 2014.) -2018.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Zvonko Karanović pjesnik i prozaista iz Niša: Misleći čovjek je pobunjeni čovjek

Objavljeno prije

na

Objavio:

Onaj koji želi da stvara nešto novo po definiciji je pobunjeni čovek

MONITOR: Vašu književnu karijeru prožima muzika.

KARANOVIĆ: Da sam bio bar malo muzikalniji danas bih verovatno bio muzičar, jer muzika je moja prva ljubav. Od tinejdžerskih dana provodio sam sate i sate preslušavajući ploče, pokušavao da sviram i komponujem. Pisanje je došlo tek kasnije, u 21. godini, za pesnika prilično kasno, u dobu kada mnogi pesnici dignu ruke od poezije. Ono što sam iz muzike preneo u književnost je moja sklonost ka ljudima sa osobenim pogledom na svet, autorima, istraživačima, pionirima. Nisu mi bili važni hladni, svirački besprekorni instrumentalisti, virtuozi ili u književnosti bezidejni stilisti. Tražio sam jake umetnike, odvažne, one koji se trude da pomeraju granice. Dela naših najvećih učitelja nas uče umetničkoj hrabrosti, a ne pukom oponašanju. Bob Dilan, Džon Lenon, Leonard Koen, Tom Vejts, Igi Pop, Džoni Štulić, sve sami sjajni tekstopisci, samo su neki iz plejade onih koji su me inspirisali jednako kao i Kafka, Selin, Bulgakov, Keruak, Ginzberg. Muziku i danas slušam, doduše, ne tako intenzivno kao nekad. Sada me više interesuju vremenska razdoblja pa obnavljam „gradivo” ili kopam po onome šta sam propustio. Trenutno slušam muziku iz kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih, odeljak soul/fank.

MONITOR: „Dnevnik dezertera” je za mnoge već kultna trilogija. Vaš junak kaže da ima „Tri seljaka po glavi stanovnika“? 

KARANOVIĆ: Ta izjava jednog od likova romana Više od nule (2004) je namerno karikaturalna, nastala iz revolta zbog promenjene kulturne klime grada. Treba imati na umu da je Niš sa svojih 260.000 stanovnika veći od Podgorice ili Splita, približno iste veličine kao Sarajevo ili Ljubljana, univerzitetski centar sa 30.000 studenata. Ranih osamdesetih postojala je jaka alter scena sa puno pank i nju vejv bendova, radili su se fanzini, održavale slušaonice, kasnije pod pokroviteljstvom SKC-a prevodile neke važne knjige (Endi Vorhol, Nik Kejv, Džoj Divižn). Grad je imao kičmu, jak kulturni identitet, i to se nekako održavalo do kraja devedesetih. Narodnjaci su počeli da se puštaju po kafićima, što je do tada bilo nezamislivo, legalne i ilegalne nadogradnje su umnogome poružnele grad, tezge, trafike, bašte kafića oduzeli su skoro sav prostor za pešake. Grad se pretvorio u nekakvo otužno vašarište iz koga se neprestano iseljavaju mladi u potrazi za boljom šansom za život. Otuda i revolt prema novonastaloj situaciji onih koji pamte neka druga, bolja vremena.

MONITOR: Vrlo je hrabro od pisca da u svoju književnost unosi realne stavove o bolnim i gorućim pitanjima zemlje. Šta predstavlja danas Kosovo za vas?

KARANOVIĆ: Pisac ne mora da deli mišljenje svojih junaka. Mnoge krupne političke greške su učinjene u prošlosti i danas snosimo posledice toga. Da je bilo više pameti i tolerancije možda do ove nerazrešive situacije uopšte nije moralo da dođe.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MILICA PUŠONJIĆ, PSIHOLOŠKINJA IZ PODGORICE: Nasilnici uče kako biti nasilnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori su zabilježeni slučajevi raznih oblika vršnjačkog nasilja. Fizičko nasilje je najuočljivije, pa je samim tim njegova učestalost najveća

 

Vršnjačko nasilje je nakon nedavnog konflikta između nastavnice i učenika u jednoj srednjoj školi u Rožajama ovih dana opet u žiži javnosti. Prema podacima Zavoda za školstvo, u osnovnim i srednjim školama u Crnoj Gori zabilježeno je 305 slučajeva vršnjačkog nasilja za prethodne dvije godine. Iz Uprave policije saopšteno je polovinom oktobra da je od početka godine prijavljeno 50 slučajeva vršnjačkog nasilja. Šta je glavni uzrok tome, pitamo Milicu Pušonjić, psihološkinju iz Podgorice?

PUŠONJIĆ: Ne postoji jedan jedinstven uzrok, već su razlozi za pojavu svakog nasilja, pa i vršnjačkog, veoma raznovrsni. Često se može čuti da je nasilje među djecom „normalna pojava“ sa kojom se raste i u skladu sa tim postoje očekivanja da će dječije nasilno ponašanje biti spontano prevaziđeno tokom razvoja. Međutim, da nasilje nije dio uobičajenog toka odrastanja, govore mnogi obrasci ponašanja koje dijete može ispoljavati. Posljedice počinjenog i proživljenog nasilnog ponašanja mogu biti ne samo neposredne nego i trajne – za čitav život.Nasilno ponašanje nije uobičajena pojava i treba intervenisati da bi se ona spriječila.

Predrasude postoje i u pogledu razumijevanja manje vidljivih oblika nasilnog ponašanja kakvi su verbalno i socijalno-emocionalno nasilje. Mnoga djeca, a i odrasli, ne shvataju ozbiljnosti stalnog omalovažanja, nazivanja pogrdnim imenima, vrijeđanja, ignorisanja, uhođenja itd. Obično se nalaze racionalni „razlozi“ da ovo ponašanje i nije baš nasilno, da se njime želi postići određeni cilj ili napraviti „šala“ i slIčno. Među učenicima, obično dječacima, a i pojedinim roditeljima, raširena je predrasuda da nasilje osnažuje dijete. Česta predrasuda koja se može čuti u školi je da nije moguće uticati na različite vrijednosti i oblike ponašanja koje su djeca usvojila prije dolaska u školu..

MONITOR: Šta je vršnjačko nasilje?

PUŠONJIĆ: Vršnjačko nasilje je fizičko ili psihičko nasilno ponašanje među vršnjacima, koje se ponavlja duži period s ciljem povrjeđivanja i odražava neravnopravan odnos snaga. Ono podrazumijeva nekoliko mogućih odnosa: nasilno ponašanje jednog učenika/učenice prema drugom, nasilno ponašanje grupe prema pojedincu, jedne grupe učenika prema drugoj grupi ili pak nasilno ponašanje učenika prema nastavnicima i obratno. Iako je vršnjačko nasilje karakteristično za školsku sredinu, istraživanja pokazuju da se ono dešava i na putu od škole do kuće, na autobuskim stajalištima, u prevozu, odnosno van školskog prostora. Važno je istaći da je nasilno ponašanje bilo kojeg od navedenih subjekata u vezi sa odnosima u školi i okolnostima u njoj, ali da svaka pojava vršnjačkog nasilja nije direktno vezana za život škole.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo