Povežite se sa nama

INTERVJU

VALERIJA SAVELJIĆ, NEKADAŠNJA FINANSIJSKA DIREKTORICA PLANTAŽA: Plantaže me hrane, zato ih branim

Objavljeno prije

na

Ja nisam odbila da potpišem lažni bilans da bih ugasila Plantaže. Ja sam to uradila da bi se nešto desilo i da bi one ponovo bile ono što su bile nekada

 

Prvi put u istoriji Plantaža, na kraju proizvodne godine (kraj septembra) imamo – gubitak, kaže za Monitor Valerija Saveljić manjinski akcionar, zaposlena i nekadašnja finansijska direktorica jedne od najpoznatijih crnogorskih kompanija (uz EPCG jedina za koju je ozvaničen naum da ostane u državnom vlasništvu). Verzirani,  našu sagovornicu prepoznaju kao možda i najargumentovanijeg kritičara aktuelnog menadžmenta Plantaža oličenog u izvršnoj direktorici Verici  Maraš i predsjedniku borda Veselinu Vukotiću.

MONITOR: Šta se desilo?

SAVELJIĆ: I ja sam se pitala zašto su to dozvolili.

Ovo, što se prinosa tiče, nije naša najgora godina. Plantaže su imale i veće podbačaje što se tiče količine ubranog grožđa, ali je poslovni rezultat uvijek bio pozitivan. Do sada.

U prvom momentu sam posumnjala da je menadžment Plantaža odlučio da bilanse kompanije uskladi sa stvarnošću. Mi godinama imamo situaciju da su nam godišnji rashodi veći od prihoda, ali se poslovni rezultat „pegla“ uvlaćanjem vrijednosti zaliha. I ove godine je vrijednost zaliha enormno povećana u odnosu na prošlu godinu – iako nema realnog opravdanja za tako nešto: prinos je manji, kvalitet grožđa je lošiji –  ali to nije pomoglo.

MONITOR:Šta pokazuju podaci o kojima razgovaramo?

SAVELJIĆ: U ovom periodu mi imamo smanjenje prihoda od prodaje za 1,5 miliona eura. Imamo, zatim, povećane troškove poljoprivredne zaštite za 0,4 miliona, pa povećanje troškova zarada (vjerujem da su oni rezultat porodičnog i partijskog zapošljavanja) i veliko povećanje troškova sudskih sporova sa radnicima.

Znači, na svim bitnim pozicijama prihodi su smanjeni a troškovi povećani. Veći su troškovi materijala, zarada…

MONITOR: Koliko su ti sudski sporovi ozbiljan problem?

SAVELJIĆ: Ove godine ti su troškovi već 1,4 miliona eura.

U ovom trenutku spor protiv Plantaža vodi više od stotinu zapošljenih, a prema podacima koje imam, od 2016. godine Plantaže su za sudske sporove sa zaposlenima isplatile preko 3,2 miliona eura neto. To znači da su skupa sa porezima i doprinosima koje moraju platiti ti troškovi blizu pet miliona.

MONITOR:Da li su plate zaposlenima povećane?

SAVELJIĆ: Ne. Ako ima stvarnog povećanja troškova zarada ono je posljedica novog zapošljavanja. A novo zapošljavanje se ne obavlja na pozicijama na kojima je to potrebno već tamo gdje mogu da se smjeste prijatelji, rođaci i partijske kolege.

To se pokušava prikriti zapošljavanjem preko agencija.

Tako se, pored ostalog, prikrivaju stvarni troškovi radne snage pošto se naknade zaposlenima koji su angažovani preko agencije vode kao „ostali poslovni rashodi“.

MONITOR: O kolikom broju zaposlenih govorimo?

SAVELJIĆ: U Plantažama, zvanično, ima oko 750 stalno zaposlenih, ali ja mislima da je taj broj oko hiljadu, računajući i zaposlene preko agencija. A u sezoni raste, možda, i na 1,5 hiljada zaposlenih.

Paralelno, menadžment koji je kompaniju doveo na crnu listu poreskih dužnika, uz prekomjerno zaduživanje kod kreditnih institucija (trenutno taj dug iznosi preko 19 miliona) prima enormne zarade. Tako izvršna direktorka ima ugovorenu platu od pet hiljada eura mjesečno!?

MONITOR: Plantaže, zvanično, imaju desetak miliona eura neraspoređene dobiti. Istovremeno se nalaze na listi poreskih dužnika, uz konstantni rast kreditnog zaduženja. Možete li nam objasniti tu poslovnu politiku?

SAVELJIĆ: Plantaže, zahvaljujući ovom menadžmentu, ne posluju dobro. Naši rashodi su veći od prihoda, pa se dobit izmišlja i naduvava kako bi neki opravdali svoj radni angažman. Otud ni neraspoređena dobit koju ste pomenuli  – nije stvarni novac. Ona se prikazuje kao novac iako svi koje to interesuje znaju da tih deset miliona ne postoje. Nema ih.

MONITOR:Tvrdite da se bilansi „peglaju“ preko zaliha?

SAVELJIĆ: Imate podatak da su, dok je direktor bio Đoko Rajković a to je negdje do 2007. godine, skladišni kapaciteti bili oko 33 miliona litara i od tada nijesu povećani ni za litar. Znači da to ogromno povećanje zaliha nije rezultat povećanja količine, nego cijena. U 2007. godini mi imamo zalihe rinfuz proizvoda vrijedne 3,9 miliona eura. Prošle godine, prema zadnjem revizorskom izvještaju, vrijednost zaliha porasla je na 38,5 miliona. Ponavljam, bez povećanja kapaciteta.

MONITOR: Može li se taj rast opravdati vrijednošću novih, skupljih i kvalitetnijih, vina i rakija?

SAVELJIĆ: Ne. Ovdje se radi o namještanju poslovnih rezultata. Mi svake godine imamo povećanje cijene proizvoda na zalihama. Te cijene su, možda, u početku bile potcijenjene – do 2007. godine. I za to postoji određeno ekonomsko i tehnološko opravdanje. Interes tadašnjeg menadžmenta nije bio da zalihe budu precijenjene. Oni su i bez toga imali izuzetne poslovne rezultate. A vino je kvarljiva roba.

Sada je situacija obrnuta. Mi, zapravo oni, precjenjuju zalihe Plantaža kako bi prikrili gubitke. Ta korekcija vrijednosti zaliha prikazuje se kao prihod, i utiče da konačan poslovni rezultat bude pozitivan. Ali, to je mač sa dvije oštrice.

Povećanjem vrijednosti zaliha Plantaže povećavaju cijenu koštanja svojih proizvoda. I, po zakonu, te proizvode ne bi smjeli prodavati ispod te cijene. A oni to rade.

Ja sam još 2016. godine tužilaštvu predala krivičnu prijavu zbog prodaje vina u PET ambalaži od dva litra po cijeni od 1,05 eura. Prosječna cijena vranca na zalihama tada je bila 0,91 euro za litar u rinfuzi, bez ambalaže. Tako je kompanija po prodatom litru gubila najmanje 45 centi, odnosno, ukupno nekih 270 hiljada eura. Do danas ta prijava nije ni prihvaćena ni odbijena. Zapravo, nemam nikakav odgovor iz Specijalnog tužilaštva.

MONITOR: Nedavno ste prezentovali podatke –  a to je u dobroj mjeri bio i povod za naš razgovor – koji pokazuju jedan još problematičniji posao, odnosno, veći gubitak.

SAVELJIĆ: Sad su napravili haos.

Prodavali su sirovi lozovi destilat, koji mi dobijamo destilaciom vina. Za litar lozovog destilata od koga pravimo lozovu rakiju ili prvjenac, jačine oko 50 odsto alkohola, nama treba 5,5 litara vina. A oni su milion litara sirovovogdestilata jačine 62 odsto alkohola prodali kruševačkom Rubinu, kao 620 hiljada litara 100 postotnog akohola.

MONITOR: Zašto bi Plantaže Rubinu prodavale svoj proizvod po cijeni alkohola, praktično kao sirovinu za preradu?

SAVELJIĆ: Ja postavljam pitanje zašto bi mi to ikome prodavali. Zamislite da neki seljak litar svoje rakije, jačine 50 odsto alkohola, proda za 1,2 eura!? Teško. E to smo mi uradili. I to je nanijelo veliku štetu Plantažama, pošto smo time poslali poruku da se nalazimo u vrlo teškoj situaciji.

Uostalom, taj posao govori sam  za sebe. Pazite: za proizvodnju jednog litra 100 postotnog alkohola Plantažamatreba 11 litara vina. Prema završnom računu za prošlu godinu, naša cijena koštanja tog vina je 12,83 eura. Najmanje. Ako zalihe nijesu pune, a vjerujem da nijesu, onda je ta cijena još veća. E, oni su tih 11 litara vina, kao litar 100 postotnog alkohola, prodali po cijeni od 2,4 eura. Tako je na svakom litru supstance izgubljeno 10,43 eura. Na 620 hiljada litara – gotovo 6,5 miliona eura.

MONITOR: I vi im onda prebacujete da falsifikuju poslovne rezultate?

SAVELJIĆ: Iza tog falsifikovanja krije se mnogo toga. Ja sam zato i dobila otkaz kao finansijski direktor, pošto nisam htjela da učestvujem u tim rabotama. To je bilo nakon polugodišnjeg finansijskog izvještaja za 2015. godinu. Tada sam izvršnoj direktorici rekla da mi više ne možemo da povećavamo vrijednost zaliha, i da se moramo boriti na neki drugi način – povećanjem prihoda, osvajanjem novih tržišta, smanjenjem troškova…

MONITOR: Da li je jedan od tih modela predviđao i prodaju zemljišta Plantaža, kao što se to sada radi?

SAVELJIĆ: Dok sam ja bila dio menadžmenta nije bilo prodaje zemljišta.

Prvo se pričalo da zemljište koje nije u funkciji prodajemo kako biste izmirili poreski dug, onda su pominjane nove investicije. Ali, prodato je zemljište na Marezi i u Donjim Kokotima (11.100 kvadrata), poreski dug nije izmiren, firma uzima nove kredite za flaširnicu i hladnjaču. Nedavno je upućen javni poziv za prodaju još 45.000 kvadrata.

MONITOR: Protivite se tome?

SAVELJIĆ: Naravno. Ja nisam odbila da potpišem lažni bilans i bila bez posla godinu i po dana da bi Plantaže ugasila. Jasam to uradila da bi se nešto desilo i da bi one ponovo bile ono što su bile nekada. Plantaže hrane mene i moju porodicu. Zato ih branim, kako i koliko mogu.

 

Zalihe pića precijenjene i tajne

MONITOR: Vi ne možete da saznate kolike su zalihe vina i rakije u vašim podrumima?

SAVELJIĆ: To ne može da sazna ni bord direktora. Ako bi oni to odali, oni bi sebi direktno stavili lisice na ruke. Ja to tako vidim.

Na drugoj strani ne vidim da se država, kao većinski vlasnik, brine zbog toga. Ako sam ja kao bivši finansijski direktor predala makar sedam krivičnih prijava zbog nezakonitih radnji u Plantažama, i ako su sve one ostale bez bilo kakve reakcije, onda ja počinjem da sumnjam da je nekome u interesu da se te Plantaže unište.

Da li neko želi da ih osiromaši pa privatizuje po nekoj bagatelnoj cijeni, ili neko planira da naše vinograde, oko tri hiljade hektara sada već na obodu Podgorice, pretvori u gradsko građevinsko zemljište, ili možda nešto treće – je ne znam. Ali znam da Plantaže, predvođene ovim ljudima i na ovaj način, nemaju budućnost.

I pored toga, ti ljudi su pod zaštitom vladajućih struktura.

MONITOR: Jeste li, kada ste bili finansijska direktorica Plantaža (do XXX 2015. godine) znali kolike su te zalihe?

SAVELJIĆ: Jesam. I znam da nikad nisu bile pune. Jedno vrijeme je, pošto su bile potcijenjene, bilo prostora da se vrijednost zaliha povećava. Ali to je prošlost. Sada su precijenjene. Koliko –  to možemo samo da nagađamo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo