Povežite se sa nama

MONITORING

NEMA KRAJA SUĐENJU OPTUŽENIMA ZA UBISTVO SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Zločin u nastavcima

Objavljeno prije

7 godina

na

Vrhovni sud se ni poslije pet mjeseci nije odredio o odluci Ustavnog suda da je tokom suđenja optuženima za ubistvo policijskog funkcionera 2005. godine, Bigoviću i Boreti povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku. I da im treba suditi ponovo. Potrajaće

 

Ni skoro peti mjeseci nakon što je Ustavni sud Crne Gore ukinuo presudu u slučaju ubistva visokog policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića, sudije Vrhovnog suda nijesu donijelče odluku  o tome  kakav će stav zauzeti i ko će, po  11. put, raspravljati o sudbini optuženih u ovom slučaju.

Podsjetimo: Saša Boreta, Ljubo Bigović, Milan Čila Šćekić i Ljubo Vujadinović osuđeni su na po 30 godina robije zbog likvidacije Slavoljuba Šćekića.

Prema sada već ukinutoj presudi, optuženi Šćekić i  Vujadinović su ubili policijskog inspektora 30. avgusta 2005, a na taj zločin podstrekli su Boreta i Bigović.To su, navodi se u presudi, učinili jer im je Šćekić bio na tragu rukovodeći istragom o pokušaju iznude i seriji bombaških napada na tadašnje gradlište hotela Splendid. Za bombaške napade osuđen je Alan Kožar, koji je kaznu izdržao.

Ljetos je  Ustavni sud ukinuo pravosnažnu presudu i vratio je na odlučivanje Vrhovnom sudu. Dodatni zadatak dao im je Saša Boreta koji je na sjednici Vrhovnog suda 24. oktobra tražio izuzeće svih članova sudskog vijeća formiranog za razmatranje ukinute odluke Ustavnog suda.

Boreta smatra da neće imati pravično suđenje ako se tim predmetom i ubuduće budu bavile sudije Stanka Vučinić, Petar Stojanović, Branimir Femić, Svetlana Vujanović i Vesna Vučković.

On je u ahtjevu naveo da su iste sudije Vrhovnog suda, prije četiri godine, potvrdile osuđujuću odluku „pod pritiskom predsjednice tog suda Vesne Medenice”.

Iako sutkinjaVučković tada nije bila članica vijeća, on je naveo razloge zbog čega traži i njeno izuzeće. ,,Suprug sutkinje Vučković, predsjednik Osnovnog suda u Kotoru Branko Vučković, odbio je moj zahtjev za ukidanje pritvora obrazlažući odluku time da je presuda kojom sam osuđen još pravosnažna, iako je tu odluku Ustavni sud prethodno ukinuo”. Zahtijevao je da o izuzećima ne odlučuje predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, čije izuzeće je takođe tražio, navodeći njene izjave date nakon ukidne odluke Ustavnog suda, kada je isticala da taj sud ne može biti četvorostepeni i da ne može ukidati odluke Vrhovnog suda.

,,Medenica je slala i pismo premijeru Dušku Markoviću od kog je tražila izmjene zakona kako bi se brisala odredba da Ustavni sud može da odlučuje u presudama Vrhovnog suda”, navodi Boreta i dodaje da je „Medenica bila ta koja je 2006. godine, kao VDT, potpisala zahtjev da se status zaštićenog svjedoka dodijeli Zoranu Vlaoviću Bohumu”.

Vlaoviću je 16 puta odobravan prekid zatvorske kazne da bi svjedočio onako kako mu je rečeno i na kraju se nikada nije vratio da izdrži kaznu, navodi Boreta. „ Koliko je bio ugrožen dovoljno govori njegova izjava da se ne boji nikoga i da mu ne treba zaštita”.

Iz Vrhovnog suda je saopšteno da još nije održana opšta sjednica sudija na kojoj treba da se odluči o zahtjevu za izuzeće prve žene crnogorskog pravosuđa. Tek nakon što bude donijeta odluka o izuzeću Medenice steći će se uslovi da se odlučuje o izuzeću vijeća koje je određeno da donese novu odluku u ovom predmetu. Poslije toga treba zakazati novu sjednicu, razmotriti odluku Ustavnog suda i donijeti novu odluku.

Koliko sve to može trajati nije poznato ali se zna da je Ustavni sud utvrdio da je upravo Vrhovni sud optuženima Boreti i Bigoviću povrijedio pravo na suđenje u razumnom roku.

Još od podizanja optužnice, proces za ubistvo Šćekića važi za jedan od najvećih predmeta u crnogorskom pravosuđu, ali i za onaj gdje je napravljen najveći broj tehničkih grešaka.

Ustavni sud je ocijenio da su glavni pretresi zakazivani u primjerenim rokovima i da su isti redovno i održavani. Prema Ustavnom sudu ,nije bilo izrazito neopravdanih i dugih perioda neaktivnosti u radu prvostepenog i drugostepenog suda, što se ne može reći i za Vrhovni sud.

,,Ustavni sud je utvrdio da je Vrhovnom sudu bilo potrebno 11 mjeseci da donese rješenje od 2. aprila 2014. godine, tj. da odluči po žalbama VDT, optuženih i njihovih branilaca. Ovakvo odlučivanje je, po ocjeni Ustavnog suda, bilo predugo, s obzirom da je Vrhovni sud odlučivao samo o pravnim pitanjima, bez potrebe da izvodi dokaze ili preduzima bilo koje druge procesne aktivnosti“, navodi se u obrazloženju odluke kojom je zaključeno da je Boreti i Bigoviću povrijeđeno pravo na suđenje u razumom roku, kao jedno od elemenata prava na pravično suđenje.

Krajem marta sud u Strazburu utvrdio je da je država kada je u pitanju Bigović prekršila prava na zabranu torture zbog uslova u kojima je boravio u pritvoru, kao i na slobodu ličnosti pošto mu je, po nalazu tog suda, pet godina i pet mjeseci pritvor neosnovano produžavan. Njemu je dosuđeno 7.500 eura na ime nematerijalne štete.

Iskaz nekadašnjeg zaštićenog svjedoka bio je još jedan od  razloga sudijama Ustavnog suda za donošenje odluku da optuženima treba suditi ponovo. Oni navode da su redovni sudovi olako povjerovali iskazu zaštićenog svjedoka i naglašavaju da je taj dokaz za redovne sudove imao veliki značaj.

Zaštićeni svjedok Vlaović tokom tog krivičnog procesa ispričao je da mu je Boreta u decembru 2005. godine, dok su bili u spuškom zatvoru, priznao da su on i Bigović finansirali ubistvo inspektora i da je policajca ubio Milan Čila Šćekić.

Iz Ustavnog suda tvrde da redovni sudovi nijesu odgovorili na “uporne navode odbrane o povezanosti svjedočenja V. i prekinute mu kazne”.Oni podsjećaju da je odbrana optuženih tvrdila da se do iskaza tog svjedoka došlo na sumnjiv način, s obzirom na to da mu je od strane nadležnih organa prekinuto izdržavanje zatvorske kazne, te da „nikad nije nastavio da izdržava prekinutu zatvorsku kaznu, zbog krivičnih djela silovanje, protivpravni blud, prevara…“. I navode kako „podnosioci u ustavnim žalbama tvrde da je svjedok V. oslobođen od zatvorskih kazni u zamjenu za svjedočenje koje odgovara optužbi”.

U presudi Ustavnog suda, dodatno, stoji kako “to izgleda posebno sporno, s obzirom na saglasne prigovore koje su isticali saoptuženi, a koji su potvrđeni sa više rješenja Ministarstva pravde o prekidima i produžetku kazne V., te posebno imajući u vidu da se osuđeni – svjedok V. do dana odlučivanja po toj žalbi, nije javio u Zavod za izvršenje krivičnih sankcija radi izdržavanja preostalog dijela zatvorske kazne”.

Oni kritikuju kolege iz redovnih sudova što nisu ispitali tvrdnje optuženih o okolnostima pod kojima je pribavljen iskaz svjedoka. “U nedostatku odgovarajućeg obrazloženja sudova, Ustavni sud ima ozbiljne dileme o pouzdanosti i tačnosti iskaza ovog svjedoka, kao i o kvalitetu tog dokaza u konkretnom krivičnom postupku”.

Ustavni sud je utvrdio da je, u odnosu na optuženog Ljuba Bigovića, došlo do izmjene činjeničnog dijela precizirane optužnice i to u presudi prvostepenog suda od 19.jula 2012.,  zbog čega se pojavilo suštinsko pitanje, da li je narušen identitet presude i optužbe, odnosno da li je optužba prekoračena.

Prema tadašnjoj optužnici, Bigović je krivično djelo podstrekivanje na ubistvo izvršio tako što je „pod nerazjašnjenim okolnostima“ izašao iz pritvora u Spužu u noći 22/23. avgusta 2005. i u Tivtu se sastao sa okrivljenim Vujadinovićem. Sud je izostavio iz dispozitiva presude te navode optužbe, ističući  u obrazloženju presude da oni nijesu dokazani.

Umjesto toga, sud je „na osnovu sprovedenih dokaza“ ustvrdio kako je Bigović pomenuto krivično djelo izvršio ranije, prije nego što je „lišen slobode“. Sudije Ustavnog suda konstatuju kako „ovako precizirano vrijeme izvršenja krivičnog djela nije bilo određeno optužnicom nadležnog tužioca, niti pak izmjenama te optužnice“, i cijene da bi Bigovićeva odbrana bila drugačija da su mu te činjenice bile poznate prije izricanja presude.

“Rasprava po toj optužbi bila je usredsređena na pitanje da li je optuženi (Bigović) preduzeo radnju podstrekavanja za vrijeme dok se nalazio u istražnom zatvoru, te da li je pod nerazjašnjenim okolnostima izašao iz pritvora“, navedeno je u odluci Ustavnog suda uz ocjenu da je Bigović„oizmijenjenim razlozima optužbe saznao kasno, tek po prijemu prvostepene presude, kada njegova odbrana više nije mogla reagovati na prekoračenja optužbe, osim u formi žalbenih navoda“.

Ustavni sud zapaža da u osporenim odlukama Vrhovnog suda nema ni riječi o tome da je prvostepenom presudom došlo do izmjene činjeničnog opisa optužbe, pa je taj dio presude ostao na snazi. Zato su odlučili kako je u konkretnom slučaju došlo do prekoračenja optužbe na štetu podnosioca ustavne žalbe Bigovića ali i da je prekršeno njegovo pravo da bude detaljno informisan o prirodi i razlozima optužbe, kao i  pravo da ima dovoljno vremena i mogućnosti za pripremu odbrane.

Tako, stavku po stavku, suđenje optuženima za ubistvo Slavoljuba Šćekića ide ka novom početku. I dok se čeka nova odluka Vrhovnog suda, manje do deset mjeseci dijeli nas od 15. godišnjice zločina.

 

SLAVICA ŠĆEKIĆ, SESTRA UBIJENOG INSPEKTORA
Odluka Ustavnog suda nezakonita

Sestra ubijenog policijskog funkcionera Slavica Šćekić za Monitor tvrdi  da je odluka Ustavnog suda kojom je ukinuta presuda za ubistvo njenog brata nezakonita:

,,Ne postoji nijedan razlog zbog kojeg bi ona bila ukinuta. Krivica osuđenih je dokazana i Ustavni sud nema pravo da preispituje odluku Vrhovnog suda o utvrđenim  dokazima i činjenicama. Ustavni sud je trebalo da donese odluku o pokretanju postupka odgovornosti sudija koji su povrijedili pravo na suđenje u razumnom roku.

Dakle, Ustavni sud je trebao Vrhovnom sudu da naloži da pokrene pitanje odgovornosti svih sudija koji su vodili sudski postupak za ubistvo moga brata, kao i da naloži Vrhovnom sudu da odredi novčani iznos kao vid naknade štete osuđenima za ubistvo moga brata.

Sve to je regulisano po Zakonu o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku. Međutim, očigledno, Ustavni sud štiti sudije, a krši zakon. Umjesto obratno“, zaključuje Slavica Šćekić.

 

Svjedok nezakonito oslobođen?

U odluci Ustavnog suda napisanoj na skoro 50 strana pojašnjava se da je zaštiženi svjedok V. sve vrijeme svjedočenja u ovom postupku, bio u prekidu zatvorske kazne, što Zakon u konkretnom slučaju ne poznaje.

,,Odredbama Zakonika o krivičnom postupku zakonodavac nije propisao da se zaštićenom svjedoku daju određene pogodnosti ili benefiti sa ciljem da se isti pridobije za saradnju sa pravosudnim organima vlasti, niti je ratio legis ovog instituta davanje iskaza od strane zaštićenog svjedoka, u zamjenu za oslobođenje od kazne. Cilj ove zaštite je da se osigura lična i imovinska bezbjednost građaninu koji vršenjem svoje svjedočke dužnosti ukazuje pomoć državnom pravosuđu i da se u isto vrijeme otklone eventualne prepreke za iskreno i potpuno svjedočenje“, piše u odluci Ustavnog suda.

„Slijedom navedenog, Ustavni sud smatra da se u okolnostima konkretnog slučaja, nameće sumnja da su zaštićenom svjedoku date pogodnosti u vidu prekida izvršenja kazne zatvora u zamjenu za njegov iskaz…, pa te okolnosti, po ocjeni ovog Suda, dovode u sumnju pouzdanost i tačnost iskaza ovog svjedoka“.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

VLADINA EKONOMIJA (NE)ODGOVORNOSTI: Sve pod kontrolom

Objavljeno prije

4 dana

na

24 Oktobra, 2026

Objavio:

Najavljujući Euro model a potom i ograničenje trgovačkih marži, Vlada pokazuje spremnost da preuzme kontrolnu ulogu na tržištu rada i u sektoru trgovine. Ostaje da vidimo da li taj naum prati i spremnost prihvatanja odgovornosti za (ne)očekivane posljedice

 

 

Objašnjavajući zašto je predloženi Euro model jedini način za dugoročnu i održivu zaštitu životnog standarda, premijer Milojko Spajić ustvrdio je da subvencije i vremenski ograničene akcije sniženja cijena pojedinih proizvoda  mogu donijeti samo kratkoročno olakšanje građanima/potrošačima. Koju sedmicu kasnije, potpredsjednik njegove Vlade Nik Đeljošaj najavljuje ograničavanje trgovačkih marži od 1. januara, „kako poskupljenja ne bi obezvrijedila najavljeno povećanje plata“.

Dugoročno rješenje, izgleda, već traži (kratkoročnu?) zaštitu. Prije nego što je počelo da se primjenjuje.

Samo po sebi, tu ne mora biti protivrječnosti. Povećanje minimalnih zarada i privremeno ograničavanje marži mogu biti djelovi iste politike, ako se unaprijed zna šta se želi postići, koliko to traje i košta, ko snosi troškove i kako će se mjeriti rezultat. Kod nas se, međutim, od privrede očekuje da se prilagodi politički određenoj cijeni rada, dok se na logična upozorenja kako to može dovesti do talasa poskupljenja, odgovara najavom novih ograničenja cijena.

Ministar Đeljošaj već govori o tajkunima koji medijski pripremaju teren za neopravdano podizanje cijena. Ko su prozvani saznaćemo kada bude objavljen spisak targetiranih proizvoda i maksimalne dozvoljene marže.

U međuvremenu, sama najava državne intervencije može ubrzati ono što bi trebalo da spriječi. Trgovci i dobavljači mogu pokušati da cijene i uslove poslovanja prilagode prije januarskih ograničenja. Prebacujući očekivane troškove na kupce već sada. Ograničena marža, pritom, nije garancija nepromijenjene cijene: ako poraste nabavna cijena, vrlo vjerovatno će  poskupjeti i proizvod na polici. Tako bi građani, dok čekaju najavljeno  povećanje plata i penzija, već plaćali dio tuđih troškova kroz skuplju kupovinu.

Najavljujući Euro model i ograničenje trgovačkih marži, Vlada pokazuje spremnost da preuzme kontrolnu ulogu na tržištu rada i u sektoru trgovine. Ostaje da vidimo da li taj naum prati i spremnost prihvatanja odgovornosti za posljedice. Uključujući mogućnost da dio poslodavaca nametnuti rast troškova i najavljeno ograničenje mogućnosti da se oni kompenzuju većom maržom, ne pokrije zahvatanjem iz sadašnje i buduće dobiti, nego smanjenjem broja zaposlenih ili povratkom u sivu zonu.

Ako ta zona još postoji. Ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić ustvrdila je, gostujući na RTCG početkom oktobra, da „sive ekonomije skoro da nema“, zahvaljujući rezultatima programa Evropa sad I i II. Šest dana kasnije, u Vijestima čitamo procjenu Ministarstva finansija da nepostojeća siva ekonomija čini 12,4 odsto crnogorskog BDP-a. To je predstavljeno kao značajno poboljšanje u odnosu na procijenjenih 20,6 odsto BDP-a iz 2022. godine. Procjena Ministarstva odnosi se na poslovanje registrovanih privatnih firmi i preduzetnika.

Ovo registrovanim nije usputna ograda. Riječ je o neprijavljenom dijelu poslovanja onih koji rade u formalno legalnim okvirima: prometu koji ne evidentiraju, radnicima koje ne prijavljuju ili dijelu zarade na koji ne plaćaju dažbine. Nalaz predstavljen sa takvim obuhvatom ne možemo proglasiti mjerom cjelokupne sive ekonomije. Izvan njega ostaje poslovanje potpuno neregistrovanih učesnika, poput uličnih prodavaca cigareta i duvana ili neprijavljenih izdavalaca smještaja, uključujući one koji goste pronalaze preko internet platformi. Sama platforma, naravno, ne čini izdavanje nelegalnim; neprijavljen posao i prihod čine ga dijelom problema. Ukupni obim neformalnih aktivnosti zato bi bio veći kada bi se obuhvatile i te djelatnosti, ali ovo istraživanje ne govori za koliko.

Na projektovanom ovogodišnjem BDP-u od 8,56 milijardi eura, procijenjenih 12,4 odsto vrijedi oko 1,06 milijardi eura. Godišnje. To nije novac koji bi u cjelosti pripao budžetu. Ali, kada bi legalizacija tih aktivnosti (onih koje se mogu legalizovati) donijela dodatne javne prihode u vrijednosti desetine procijenjenog iznosa, govorili bismo o nekih 106 miliona eura godišnje; pri petini, o 212 miliona. Radi predstave o veličini pomenimo kako to odgovara približno trećini, odnosno dvjema trećinama, gotovinskog deficita od 313,7 miliona eura koji je Vlada iskazala za prošlu godinu.

Ovo nije procjena stvarno naplativog prihoda. On zavisi od vrste aktivnosti, poreskih stopa, već plaćenih dažbina i toga koliko se poslovanja zaista može prevesti u legalne tokove. Ipak, brojevi su dovoljno veliki da se zapitamo šta ministarka Nišić smatra zanemarljivim. Odnosno, da li su njoj poznati podaci kojima barataju u „susjednom“ resoru iste Vlade.

Tim prije što siva ekonomija ostaje, makar u najavama, obećani izvor dodatnih prihoda države. Samo što iz resora Novice Vukovića priznaju da ne mogu pouzdano izračunati koliko je njeno smanjivanje minulih godina donijelo državnoj kasi. Ali javnost, i pored toga, ubjeđuju da će budući prihodi po osnovu legalizacije sive ekonomije pomoći da se premoste izazovi koje Euro model donosi i na prihodnoj i na rashodnoj strani državnog i lokalnih budžeta. finansiranju novih obaveza. Iako, ponovimo, nadležni nemaju precizno obračunate benefite dosadašnjih uspjeha na smanjenju ekonomskih aktivnosti van legalnih tokova.

Godišnji nalaz Državne revizorske institucije (DRI) pokazuje da problema ima i sa računima koji bi morali biti mnogo jednostavniji. I izvjesniji. U Glavnoj knjizi trezora nijesu evidentirane neizmirene obaveze od 37,11 miliona eura, dok u budžetskim evidencijama nije prikazano 7,76 miliona prihoda od dobiti Monteputa i Aerodroma. DRI navodi kako je, tokom privremenog finansiranja iz državnog budžeta, od 1. januara do 10. februara prošle godine, odobreno 60 miliona za 116 aktivnosti kojih nije bilo u budžetu za 2024. Zato je i Mišljenje DRI o pravilnosti poslovanja Ministarstva finansija i drugih budžetskih korisnika – negativno.

Upravo bi Glavna knjiga trezora trebala da bude osnovna, objedinjena računovodstvena evidencija države. Kada u njoj nijesu prikazane desetine miliona neizmirenih obaveza Vlade, problem prevazilazi urednost knjiženja. Bez potpune evidencije, nemoguće je pouzdano planirati koliko novca ostaje za nova obećanja. Dug koji je neupisan u javno vidljivu evidenciju nije prestao da postoji. Niti će povjerilac odustati od naplate zato što Vlada njegovo potraživanje nije uredno evidentirala… Prozvani su prećutali nalaz DRI, pa nemamo njihovu stranu priče.

I prije bilo kakvog zvaničnog odgovora, nameće se pitanje kako izvršna vlast od privrede zahtijeva finansijsku disciplinu koju nije u stanju da obezbijedi ni u svom radu. Da pomenuti primjer nije incident, svjedoče još makar dva aktuelna izvještaja/revizije DRI.

Ministarstvo zdravlja dobilo je dvije negativne ocjene. Revizori nijesu imali pristup cjelokupnoj izvornoj dokumentaciji za novac prenesen UNDP-u, a nepravilnosti su našli i u obračunu zarada, poreskom izvještavanju i javnim nabavkama.

U Ministarstvu ekologije građevinski radovi vrijedni 763.800 eura prikazani su kao konsultantske usluge, projekti i studije, dok je za 73 osobe angažovane ugovorima o djelu i konsultantskim ugovorima isplaćeno više od 453.000 eura. Uglavnom za redovne poslove iz tog resora. Za dio programa nijesu definisani ciljevi i pokazatelji učinka, a tamo gdje pokazatelji postoje, često se broji šta je rađeno, umjesto da se mjeri šta je postignuto.

Tu se priče o platama, maržama, sivoj ekonomiji i budžetu spajaju u jedan tok. A on previše liči na rijeku ponornicu.

Odgovorna ekonomska politika Vlade zahtijeva da se obećanja povežu sa prihodima, odluke sa posljedicama, a potrošeni novac sa rezultatima. I da pravila koja vlast propisuje drugima važe i za nju.

Umjesto toga, od građana se očekuje da vjeruju obećanjima o uspješnosti i održivosti najavljenog Euro modela, bez pratećih prikaza finansijskih tokova i analiza različitih ekonomskih scenarija. Dok državni revizori osporavaju pouzdanost računa o već potrošenom novcu. Ne ulazeći u ocjenu da li je u pitanju nesposobnost ili namjera da se nešto sakrije i/li nenamjenski iskoristi.

Bližimo se realnosti u kojoj će plate zaposlenih u javnom i privatnom sektoru određivati Vlada, gdje će ona  prekrajati formulu za isplatu penzija i, konačno, propisvati maksimalne marže, odnosno cijene u trgovinama.  Ispada da je samo pitanje utvrđivanja odgovornosti ostavljeno samoregulaciji na (političkom) tržištu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POGAĐANJE SA USTAVNIM PROMJENAMA: Svi naši integriteti

Objavljeno prije

2 sedmice

na

17 Oktobra, 2026

Objavio:

Nakon što je predsjednik parlamenta Andrija Mandić politički preživio novo glasanje o sopstvenoj smjeni zbog saučešća koje je uputio porodici ratnog zločinca Ratka Mladića, na dnevni red Skupštine došle su ustavne promjene, koje je opozicija prethodno uslovila glasanjem o Mandićevoj smjeni. Nijedna ni druga tema – prošlost i integritet – nijesu pokazale evropsko lice parlamenta

 

 

Crnogorski parlament ove sedmice: prepun nariječ evropejaca koji se muče sa elementarnim  demokratskim standardima i vrijednostima. Od zabrane veličanja ratnih zločinaca do biografije sa integritetom  za učešće u vlasti.

Nakon što je predsjednik parlamenta Andrija Mandić politički preživio novo glasanje o sopstvenoj smjeni zbog saučešća koje je uputio porodici ratnog zločinca Ratka Mladića, na skupštinski dnevni red došle su ustavne promjene, koje je opozicija prethodno uslovila glasanjem o Mandićevoj smjeni. Nijedna ni druga tema, ni prošlost ni integritet vlastodržaca,  nijesu pokazale evropsko lice parlamenta.

Za opstanak Mandića glasao je 41 poslanik, 37 je bilo protiv, dok su dva listića bila nevažeća. Glasanje je bilo tajno. Paralelno sa incijativom opozicije da se opet glasa o smjeni predsjednika parlamenta i sama Mandićeva Nova srpska demokratija podnijela je, šeretski,  predlog za njegovo razriješenje. U obrazloženju inicijative NSD se navodi da je cilj „da se kroz politički dijalog obezbijedi šira podrška ustavnim promjenama i evropskim reformama“.

Dijaloga nije bilo. Nakon usvajanja dnevnog reda većina poslanika vlasti napustila je salu i nije učestvovala u raspravi, a vratila se za tajno glasanje. Mandić je ostao na čelu parlamenta. Njegov opstanak, sudeći po broju podignutih ruku, nije ni bio upitan.

Civilne organizacije koje se decenijama bave pitanjima ratnih zločina i suočavanja sa prošlošću ocjenile su da je crnogorska Skupština na taj način podržala genocid. „Crna Gora je time nažalost pokazala da nema političku većinu za bezrezervnu osudu Mladićevih masovnih zločina, kao i onih ljudi koji ga bezobzirno veličaju“, saopštili su.

Mandić je nakon što su saopšteni rezultati glasanja kazao da je i on slučajno glasao za inicijativu, odnosno za svoju smjenu. „Nijeste uspjeli da me smijenite ni sa mojim glasom“, kazao je samozadovoljno.

Nakon svega, poslanik DPS Andrija Nikolić uputio je poruku i međunarodnim partnerima koji insistiraju da se evropski put zemlje, odnosno ustavne promjene stave na prvo mjesto. Kazao je da njegova partija neće prihvatiti saradnju sa onima koji negiraju genocide i da takvi stavovi nijesu spojivi sa evropskim vrijednostima. „Ako vama ne smeta da sarađujete sa negatorima genocida, nama smeta“, rekao je.

Nikolić se, međutim,  samo kratko osvrnuo na opasku predsjednika parlamenta da im podmladak DPS „drži predavanja iz onih priča koje pripadaju Slavku Peroviću i Liberalnom savezu Crne Gore“.

„Zaboravljaju kako je sve počelo“, ocijenio je Mandić  podsjećajući na ulogu počasnog predsjednika DPS Mila Đukanovića u ratovima devedesetih. Kazao je da je Đukanović danas ugaoni kamen DPS-a i da  „ovo nije priča o prošlosti, već priča o budućnosti“.

Nikolić je uzvratio: „ Mi smo sa tom istorijskom stranicom civilizacijski raščistili, ali nažalost, parlamentarna većina još nije. Oni poručuju da bi i dalje bili politička logistika zločinima koji su se dogodili 90-ih. Obrazovni sistem nije uradio sve što je trebalo da se suočimo s prošlošću, udžbenici su u tom dijelu ostali prazni“.   Nije detaljisao o tome kako je DPS „civilizacijski račistio sa tom stranicom“. O slučajevima ratnih zločina u tužilačkim ladicama decenijama za vrijeme vladavine  počasnog predsjednika, ni riječ. Ni o tome zašto u udžbenicima nema devedesetih.

Dok opozicioni DPS bezrezervno podržava političku prošlost svog počasnog predsjednika i traži razrešenje Mandića, iskazao je „ozbiljne rezerve“ prema predlogu Vlade za ustavne promjene koje se tiču provjere integriteta za premijera i ministre.  „Predloženo rješenje, što se tiče kluba poslanika DPS-a, ni u startu, a ni danas kroz inovirano rješenje ne nailazi na visok stepen razumijevanja“, saopštio je Nikolić.

Inovirano Vladino rješenje o pitanju integriteta će se pred poslanicima naći kad ovaj broj Monitora bude odlazio u štampu. Osim DPS rezerve su javno iskazali i Evropski savez i HGI.

Ustavni odbor Skupštine Crne Gore podržao je sa osam glasova predložene izmjene Ustava kojima se uvodi obavezna provjera integriteta najviših funkcionera izvršne vlasti, tako da je dokument spreman za skuopštinsku raspravu. No, sjednici nijesu prisustvovali predstavnici opozicije. Predsjednica Odbora Jelena Božović (NSD) izrazila je očekivanje da će  biti prisutni na plenumu i dati neophodnu podršku da se Ustav izmijeni. Sudeći po početku skupštinskog dana  – ne bi se reklo.  Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, opozicione klupe u Skupštini prazne su.

Prethodna parlamentarna „rasprava“ o provjeri integriteta kandidata za vladu,  svela se na međusobna optuživanja o tome čiji su ministri bili na optužnicama i ko ne glasa za ukidanje imuniteta svojima.

Za sad su u parlamentu usvojene izmjene Ustava koje se odnose na ukidanje imuniteta članovima Vlade za koruptivna krivična djela. Za tekst Nacrta amandmana 22 na najviši pravni akt glasala su 62 poslanika, dok protiv i uzdržanih glasova nije bilo.

Vlada je u dorađenom dokumentu predložila da rezultati provjere integriteta kandidata za mandatara i članove Vlade budu javno objavljeni, a da pravosnažna osuda za krivično djelo sa elementom korupcije bude prepreka za izbor na te funkcije.

Novim tekstom precizira se i da kandidat ne može biti predložen za mandatara ili člana Vlade ako odbije da učestvuje u provjeri integriteta ili ako se utvrdi rizik od sukoba interesa koji nije otklonjen na zakonom propisan način, pišu Vijesti. Raniji predlog sadržao je opštiju odredbu prema kojoj kandidat ne može biti predložen ako ne ispunjava zakonom propisane uslove provjere integriteta. Novi tekst provjeru izričito vezuje za utvrđivanje rizika od sukoba interesa i preduzimanje mjera za njihovo otklanjanje. To znači da samo postojanje rizika ne bi automatski isključivalo kandidata.

Evropska unija je ranije ukazivala da su ustavne izmjene koje se odnose na imunitet i provjere integriteta najviših funkcionera izvršne vlasti među preostalim obavezama u oblasti vladavine prava. Za promjenu Ustava potrebna je dvotrećinska većina, odnosno najmanje 54 glasa u Skupštini od 81 poslanika

U izvještaju o Crnoj Gori iz petog evaluacionog kruga, GRECO je preporučio da se propišu provjere integriteta prije imenovanja ministara i državnih sekretara, kako bi se mogući sukobi interesa prepoznali i njima upravljalo prije stupanja na funkciju. Preporuka se odnosila i na šefove kabineta i politički imenovane savjetnike najviših funkcionera.

Za Crnu Goru je posebno značajno mišljenje Venecijanske komisije od 16. juna 2026. o Predlogu zakona o Vladi. Komisija je naglasila da je potrebno jasno propisati šta se događa u slučaju negativnog rezultata provjere integriteta, uz poštovanje Ustava. Upozorila je da posljedice mogu uticati i na formiranje nove vlade i na funkcionisanje državnih institucija

U suštini priča o integritetu nisioca vlasti se kreće od toga da javnost ma pravo da očekuje integritet ljudi koji upravljaju državom, ali da ta provjera integriteta ne smije postati sredstvo političke kontrole nad izborom vlasti. Suština reforme nije samo u tome da se uvede provjera, već i da se precizno utvrdi ko je sprovodi, po kojim kriterijumima i uz kakvu pravnu zaštitu.

I suočavanje sa prošlošću, kao i provjera integriteta, evropske su vrijednosti. Opozicija i vlast, u zavisnosti od interesa, sa tim se vrijednostima pogađaju.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRISTUPNI FINIŠ NA PUTU ZA EU: Vrijeme za  ustupke i dogovore sa Hrvatskom

Objavljeno prije

2 sedmice

na

17 Oktobra, 2026

Objavio:

Hrvatska navodi da ključna otvorena pitanja „moraju biti riješena prije nego Crna Gora pristupi EU“ i da je opipljiv napredak presudan za široku javnu, političku i parlamentarnu podršku u Hrvatskoj. Crnogorska vlada je ove sedmice pronašla način da odgovori na neke od zahtjeva Hrvatske

 

 

U srijedu je Radio slobodna Evropa (RSE) objavila da je Hrvatska početkom sedmice uputila dokument članicama EU o uslovima koje Podgorica mora ispuniti prije ulaska u blok. Dio zahtjeva je izričiti uslov da Hrvatska pristane na zatvaranje poglavlja 23 (Pravosuđe i osnovna prava) i 31 (Vanjska, bezbjedonosna i odbrambena politika). Hrvatska navodi da ključna otvorena pitanja „moraju biti riješena prije nego Crna Gora pristupi EU“ i da je opipljiv napredak presudan za široku javnu, političku i parlamentarnu podršku u Hrvatskoj. To uključuje i ratifikaciju pristupnog ugovora koju svaka članica mora uraditi u svom parlamentu.

Vezano za poglavlje 23, Zagreb ističe šest uslova za EU. Prvo ide odšteta zatočenim logorašima u Morinju, očuvanje spomen – ploče u sada zatvorenom vojnom objektu, promjena imena bazena u Kotoru, rasvjetljavanje sudbine 14 nestalih hrvatskih državljana, procesuiranje ratnih zločina uključujući i one po komandnoj odogovornosti. Posljednji je rješavanje imovinskih prava hrvatskih bokeljskih porodica, uključujući 51 porodicu iz Tivta. Njihovi zahtjevi se ne sprovode uprkos pravosnažnim presudama ili dugotrajnim postupcima.

Za poglavlje 23 se vezuje povrat školskog broda Jadran i potpisivanje ugovora o kopnenoj granici na osnovu nalaza Badinterove komisije čime bi Crna Gora nedvosmisleno potvrdila da poštuje granicu i da neće posezati za Prevlakom. Hrvatska je napravila ustupak  u vezi sa određivanjem morske granice, nit je određen rok u kojem se  to pitanje mora riješiti.

Pisanje RSE je indirektno potvrdio hrvatski premijer Andrej Plenković uoči sastanka Savjeta Evrope u Briselu rekavši da žele napredak Crne Gore prema EU ali i rješavanje osam otvorenih pitanja koje je povezao s poglavljima 23 i 31. Hrvatski vanjski ministar Gordan Grlić Radman je 12. oktobra u Luksemburgu rekao novinarima da se zahtjevi odnose na nasleđe raspada bivše države. „U ovih 20, odnosno 35 godina, niti jedno pitanje nije zatvoreno“, upozorio je Grlić Radman. Hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP) je i zvanično upozorilo crnogorsku vladu 22. jula ove godine kako je „sada vrijeme za odlučne korake“ i da „preostaje tek nekoliko mjeseci do kraja 2026“. Julsko saopštenje podsjeća da je „u nastojanju pronalaženja puta za pomak… i rješavanje otvorenih pitanja Hrvatska  koncem 2024. ponovila poziv Crnoj Gori na dijalog“. Svo to vrijeme vlada Milojka Spajića nije uradila gotovo ništa. Jedini ustupak, kada je postalo jasno da se Hrvati ne šale, je bilo ekspresno vraćanje Doma kulture Josip Marković u Tivtu hrvatskoj zajednici.

Prije posjete ministra odbrane Dragana Krapovića Zagrebu na razgovore oko Jadrana pokušana je promjena imena bazena u Kotoru koji nosi ime navodno bivšeg čuvara u logoru Morinj. U vladajućoj većini u Kotoru nije postignut konzensus jer se dio njih (prikriveni velikosrbi) protivio preimenovanju. Deklarativno proevropski DPS i sateliti nisu htjeli osigurati većinu, vjerovatno po instrukcijama centrale.

Ipak se našlo solomonsko rješenje. Usvojeni je Zakon o sportu predviđa da se nazivi sportskih objekata mogu vezati za grad u kom se objekat nalazi, datum od posebnog značaja za mjesto ili ličnost od čije je smrti proteklo najmanje 40 godina. Time je Vlada dobila priliku da ukloni ime Zorana Džimija Gopčevića koji je umro prije 26 godina. Zakon je donešen na prijedlog  PES-a i njime nazivi sportskih objekata koji nisu u saglasnosti s novim odredbama prestaju važiti danom stupanja na snagu zakona. Skupština je u utorak usvojila i Zakon o spomen obilježju predložen od Bošnjačke stranke (BS). Njime se omogućava naknadna legalizacija spomenika podignutih mimo zakona čime se osigurava i pravni okvir za ostanak spomen-ploče u Morinju. Po nekim nezvaničnim informacijama se ubrzo očekuje i rješavanje pitanja odštete logorašima iz Morinja. Ovo pitanje je već trebalo biti riješeno prošle godine ali je odluka Vlade nekoliko puta odlagana zbog nevoljnosti dijela ministara koji se smatraju Srbima. Traženo je da se ispostavi i kontrazahtjev za crnogorske rezerviste brutalno mučene i ubijene u Lori. Rezervisti stradali u Lori su zarobljeni tokom agresije na Hercegovinu i bili su pod komandom Beograda koji ih nije prijavio Medjunarodnom crvenom krstu (IRC). Po nekim informacijama hrvatskih NVO organizacija za ljudska prava, prije svega Dalmatinskog komiteta za ljudska prava, pitanje rezervista je riješeno dogovorom HDZ-a sa DPS vlašću da se to stavi pod tepih. Zauzvrat Hrvatska je zažmurila na ulogu Mila Đukanovića i njegovih saradnika u agresiji na jug Hrvatske i sistematsku pljačku okupiranih teritorija o čemu u Vladi Crne Gore postoji obilna dokumentacija.

DPS vlast je jula 2005. godine u Cavtatu potpisala Memorandum i sporazum o naknadi štete za uništeni i opljačkani stočni fond u Konavlima (oko 650 krava sa farme u Grudama). Crna Gora je na ime obeštećenja ukupno isplatila oko 380 hiljada eura. Tada je Srpska narodna stranka (sada Nova srpska demokratija) Andrije Mandića tražila ispitivanje odgovornosti Đukanovića jer „tim novcem, kojim se plaćaju goveda, gospodin Đukanović kupuje podršku Republike Hrvatske“. Od tada su Mandić i njegova stranka prošli put transformacije. Sada ga u Srbiji režimski mediji pljuju i optužuju za izdaju srpstva.

Pitanje potvrđivanja sadašnje (istorijski i pravno nesporne) granice na kopnu je vjerovatno ispostavljeno zbog stava predsjednika Jakova Milatovića i vučićevskih političara koji smatraju da je i dalje sporna kopnena granica. U nemudroj izjavi za TV E početkom juna Milatović je rekao da smatra da Rt Oštro na poluostrvu Prevlaka u pregovorima sa Hrvatskom oko razgraničenja treba pripasti Crnoj Gori jer se na taj način čuva ulaz u Bokokotorski zaliv. Slične izjave je davao i Milan Knežević.

Problem broda Jadran kao uslov zatvaranja poglavlja 31 je drugačiji. Hrvatska po riječima zvaničnika crnogorske vlasti koji je želio ostati anoniman „nastupa sa maksimalističkim zahtjevima koristeći trenutak“. Ranije diplomatske sondaže prema Zagrebu, da se stvar prepusti međunarodnoj arbitraži, su odbijene. Zagreb smatra da je Split „matična luka Jadrana“ iako nije prezentirao dokument kojim to potvrđuje. Vojni brodovi za razliku od trgovačkih de facto i de iure nemaju matične luke već se samo upisuju u flotnu listu dotične ratne mornarice (RM). Tvrdnja da je Jadran zvanično predat Kraljevskoj mornarici na svečanosti 6. septembra 1933. u Splitu je upitna. Tada je organizovana javna svečanost uručenja broda od strane organizacije Jadranska straža u vidu navodnog „poklona“ Mornarici. Na osnovu dokumenata Jadranska straža je prikupila tek osminu novca potrebnog za gradnju broda. Zvanični zapisnik o primopredaji broda između brodograditelja (hamburški Stulcken&Sohn)  i naručioca, Kraljevske Mornarice, sačinjen je i potpisan  16. jula 1933. u Tivtu i predat u tivatskom Arsenalu predstavniku KrMJ, kontradmiralu Marjanu Poliću. Sporazumom o sukcesiji od 29. juna 2001. (Hrvatska, SRJ, BiH, Slovenija i Makedonija) u Aneksu 3 stoji „pokretna materijalna državna imovina SFRJ koja se nalazila na teritoriji SFRJ preći će na državu sukcesora na čijoj se teritoriji ta imovina nalazila na dan kada je ova proglasila nezavisnost“. Jadran je bio u Tivtu na dugom remontu.

Još teže će se riješiti povrat otete imovine bokeljskih Hrvata (ali i drugih nacionalnosti) u doba vlasti porodice Đukanović koja i dalje velikim dijelom drži zarobljeno pravosuđe. Zapadni diplomata je u neformalnom razgovoru za Monitor rekao da Hrvatska to dobro zna i  zna da je to zahtjev koji je nemoguće ispuniti u kratkom vremenu. Isto se odnosi i na zahtjev procesuranja ratnih zločina po komandnoj odgovornosti. Tužioci se, bez velikog pristiska sa Zapada, neće usuditi pozvati Đukanovića ni na razgovor a kamoli ga procesuirati za ratne zločine. Po sadašnjem ponašanju Zagreba vidno je da Đukanović ima njihovu zaštitu (i zajedničkih prijatelja u Kremlju).

Nedavno je u intervjuu za video kanal HDZ-u naklonjenog Jutarnjeg lista  istoričar i politički komentator Tvrtko Jakovina izjavio da „Hrvatska vlast…ne  želi druge zemlje u EU s evropskog jugoistoka“ i da je „hrvatskoj vlasti u interesu da Vučić ostane (na vlasti)“. Jakovina je inače i autor i priređivač obimne arhivske građe za predstojeću knjigu o Milu Đukanoviću.

Crnogorska Vlada se najviše uzda u kancelara Fridriha Merca kao i pomoć Austrije, Češke i Slovačke oko slamanja HDZ-DPS  opstrukcija za ulaz u EU. Dosadašnja ignorancija hrvatskih zahtjeva ne ide u prilog Crnoj Gori.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo