Vrhovni sud se ni poslije pet mjeseci nije odredio o odluci Ustavnog suda da je tokom suđenja optuženima za ubistvo policijskog funkcionera 2005. godine, Bigoviću i Boreti povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku. I da im treba suditi ponovo. Potrajaće
Ni skoro peti mjeseci nakon što je Ustavni sud Crne Gore ukinuo presudu u slučaju ubistva visokog policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića, sudije Vrhovnog suda nijesu donijelče odluku o tome kakav će stav zauzeti i ko će, po 11. put, raspravljati o sudbini optuženih u ovom slučaju.
Podsjetimo: Saša Boreta, Ljubo Bigović, Milan Čila Šćekić i Ljubo Vujadinović osuđeni su na po 30 godina robije zbog likvidacije Slavoljuba Šćekića.
Prema sada već ukinutoj presudi, optuženi Šćekić i Vujadinović su ubili policijskog inspektora 30. avgusta 2005, a na taj zločin podstrekli su Boreta i Bigović.To su, navodi se u presudi, učinili jer im je Šćekić bio na tragu rukovodeći istragom o pokušaju iznude i seriji bombaških napada na tadašnje gradlište hotela Splendid. Za bombaške napade osuđen je Alan Kožar, koji je kaznu izdržao.
Ljetos je Ustavni sud ukinuo pravosnažnu presudu i vratio je na odlučivanje Vrhovnom sudu. Dodatni zadatak dao im je Saša Boreta koji je na sjednici Vrhovnog suda 24. oktobra tražio izuzeće svih članova sudskog vijeća formiranog za razmatranje ukinute odluke Ustavnog suda.
Boreta smatra da neće imati pravično suđenje ako se tim predmetom i ubuduće budu bavile sudije Stanka Vučinić, Petar Stojanović, Branimir Femić, Svetlana Vujanović i Vesna Vučković.
On je u ahtjevu naveo da su iste sudije Vrhovnog suda, prije četiri godine, potvrdile osuđujuću odluku „pod pritiskom predsjednice tog suda Vesne Medenice”.
Iako sutkinjaVučković tada nije bila članica vijeća, on je naveo razloge zbog čega traži i njeno izuzeće. ,,Suprug sutkinje Vučković, predsjednik Osnovnog suda u Kotoru Branko Vučković, odbio je moj zahtjev za ukidanje pritvora obrazlažući odluku time da je presuda kojom sam osuđen još pravosnažna, iako je tu odluku Ustavni sud prethodno ukinuo”. Zahtijevao je da o izuzećima ne odlučuje predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, čije izuzeće je takođe tražio, navodeći njene izjave date nakon ukidne odluke Ustavnog suda, kada je isticala da taj sud ne može biti četvorostepeni i da ne može ukidati odluke Vrhovnog suda.
,,Medenica je slala i pismo premijeru Dušku Markoviću od kog je tražila izmjene zakona kako bi se brisala odredba da Ustavni sud može da odlučuje u presudama Vrhovnog suda”, navodi Boreta i dodaje da je „Medenica bila ta koja je 2006. godine, kao VDT, potpisala zahtjev da se status zaštićenog svjedoka dodijeli Zoranu Vlaoviću Bohumu”.
Vlaoviću je 16 puta odobravan prekid zatvorske kazne da bi svjedočio onako kako mu je rečeno i na kraju se nikada nije vratio da izdrži kaznu, navodi Boreta. „ Koliko je bio ugrožen dovoljno govori njegova izjava da se ne boji nikoga i da mu ne treba zaštita”.
Iz Vrhovnog suda je saopšteno da još nije održana opšta sjednica sudija na kojoj treba da se odluči o zahtjevu za izuzeće prve žene crnogorskog pravosuđa. Tek nakon što bude donijeta odluka o izuzeću Medenice steći će se uslovi da se odlučuje o izuzeću vijeća koje je određeno da donese novu odluku u ovom predmetu. Poslije toga treba zakazati novu sjednicu, razmotriti odluku Ustavnog suda i donijeti novu odluku.
Koliko sve to može trajati nije poznato ali se zna da je Ustavni sud utvrdio da je upravo Vrhovni sud optuženima Boreti i Bigoviću povrijedio pravo na suđenje u razumnom roku.
Još od podizanja optužnice, proces za ubistvo Šćekića važi za jedan od najvećih predmeta u crnogorskom pravosuđu, ali i za onaj gdje je napravljen najveći broj tehničkih grešaka.
Ustavni sud je ocijenio da su glavni pretresi zakazivani u primjerenim rokovima i da su isti redovno i održavani. Prema Ustavnom sudu ,nije bilo izrazito neopravdanih i dugih perioda neaktivnosti u radu prvostepenog i drugostepenog suda, što se ne može reći i za Vrhovni sud.
,,Ustavni sud je utvrdio da je Vrhovnom sudu bilo potrebno 11 mjeseci da donese rješenje od 2. aprila 2014. godine, tj. da odluči po žalbama VDT, optuženih i njihovih branilaca. Ovakvo odlučivanje je, po ocjeni Ustavnog suda, bilo predugo, s obzirom da je Vrhovni sud odlučivao samo o pravnim pitanjima, bez potrebe da izvodi dokaze ili preduzima bilo koje druge procesne aktivnosti“, navodi se u obrazloženju odluke kojom je zaključeno da je Boreti i Bigoviću povrijeđeno pravo na suđenje u razumom roku, kao jedno od elemenata prava na pravično suđenje.
Krajem marta sud u Strazburu utvrdio je da je država kada je u pitanju Bigović prekršila prava na zabranu torture zbog uslova u kojima je boravio u pritvoru, kao i na slobodu ličnosti pošto mu je, po nalazu tog suda, pet godina i pet mjeseci pritvor neosnovano produžavan. Njemu je dosuđeno 7.500 eura na ime nematerijalne štete.
Iskaz nekadašnjeg zaštićenog svjedoka bio je još jedan od razloga sudijama Ustavnog suda za donošenje odluku da optuženima treba suditi ponovo. Oni navode da su redovni sudovi olako povjerovali iskazu zaštićenog svjedoka i naglašavaju da je taj dokaz za redovne sudove imao veliki značaj.
Zaštićeni svjedok Vlaović tokom tog krivičnog procesa ispričao je da mu je Boreta u decembru 2005. godine, dok su bili u spuškom zatvoru, priznao da su on i Bigović finansirali ubistvo inspektora i da je policajca ubio Milan Čila Šćekić.
Iz Ustavnog suda tvrde da redovni sudovi nijesu odgovorili na “uporne navode odbrane o povezanosti svjedočenja V. i prekinute mu kazne”.Oni podsjećaju da je odbrana optuženih tvrdila da se do iskaza tog svjedoka došlo na sumnjiv način, s obzirom na to da mu je od strane nadležnih organa prekinuto izdržavanje zatvorske kazne, te da „nikad nije nastavio da izdržava prekinutu zatvorsku kaznu, zbog krivičnih djela silovanje, protivpravni blud, prevara…“. I navode kako „podnosioci u ustavnim žalbama tvrde da je svjedok V. oslobođen od zatvorskih kazni u zamjenu za svjedočenje koje odgovara optužbi”.
U presudi Ustavnog suda, dodatno, stoji kako “to izgleda posebno sporno, s obzirom na saglasne prigovore koje su isticali saoptuženi, a koji su potvrđeni sa više rješenja Ministarstva pravde o prekidima i produžetku kazne V., te posebno imajući u vidu da se osuđeni – svjedok V. do dana odlučivanja po toj žalbi, nije javio u Zavod za izvršenje krivičnih sankcija radi izdržavanja preostalog dijela zatvorske kazne”.
Oni kritikuju kolege iz redovnih sudova što nisu ispitali tvrdnje optuženih o okolnostima pod kojima je pribavljen iskaz svjedoka. “U nedostatku odgovarajućeg obrazloženja sudova, Ustavni sud ima ozbiljne dileme o pouzdanosti i tačnosti iskaza ovog svjedoka, kao i o kvalitetu tog dokaza u konkretnom krivičnom postupku”.
Ustavni sud je utvrdio da je, u odnosu na optuženog Ljuba Bigovića, došlo do izmjene činjeničnog dijela precizirane optužnice i to u presudi prvostepenog suda od 19.jula 2012., zbog čega se pojavilo suštinsko pitanje, da li je narušen identitet presude i optužbe, odnosno da li je optužba prekoračena.
Prema tadašnjoj optužnici, Bigović je krivično djelo podstrekivanje na ubistvo izvršio tako što je „pod nerazjašnjenim okolnostima“ izašao iz pritvora u Spužu u noći 22/23. avgusta 2005. i u Tivtu se sastao sa okrivljenim Vujadinovićem. Sud je izostavio iz dispozitiva presude te navode optužbe, ističući u obrazloženju presude da oni nijesu dokazani.
Umjesto toga, sud je „na osnovu sprovedenih dokaza“ ustvrdio kako je Bigović pomenuto krivično djelo izvršio ranije, prije nego što je „lišen slobode“. Sudije Ustavnog suda konstatuju kako „ovako precizirano vrijeme izvršenja krivičnog djela nije bilo određeno optužnicom nadležnog tužioca, niti pak izmjenama te optužnice“, i cijene da bi Bigovićeva odbrana bila drugačija da su mu te činjenice bile poznate prije izricanja presude.
“Rasprava po toj optužbi bila je usredsređena na pitanje da li je optuženi (Bigović) preduzeo radnju podstrekavanja za vrijeme dok se nalazio u istražnom zatvoru, te da li je pod nerazjašnjenim okolnostima izašao iz pritvora“, navedeno je u odluci Ustavnog suda uz ocjenu da je Bigović„oizmijenjenim razlozima optužbe saznao kasno, tek po prijemu prvostepene presude, kada njegova odbrana više nije mogla reagovati na prekoračenja optužbe, osim u formi žalbenih navoda“.
Ustavni sud zapaža da u osporenim odlukama Vrhovnog suda nema ni riječi o tome da je prvostepenom presudom došlo do izmjene činjeničnog opisa optužbe, pa je taj dio presude ostao na snazi. Zato su odlučili kako je u konkretnom slučaju došlo do prekoračenja optužbe na štetu podnosioca ustavne žalbe Bigovića ali i da je prekršeno njegovo pravo da bude detaljno informisan o prirodi i razlozima optužbe, kao i pravo da ima dovoljno vremena i mogućnosti za pripremu odbrane.
Tako, stavku po stavku, suđenje optuženima za ubistvo Slavoljuba Šćekića ide ka novom početku. I dok se čeka nova odluka Vrhovnog suda, manje do deset mjeseci dijeli nas od 15. godišnjice zločina.
SLAVICA ŠĆEKIĆ, SESTRA UBIJENOG INSPEKTORA
Odluka Ustavnog suda nezakonita
Sestra ubijenog policijskog funkcionera Slavica Šćekić za Monitor tvrdi da je odluka Ustavnog suda kojom je ukinuta presuda za ubistvo njenog brata nezakonita:
,,Ne postoji nijedan razlog zbog kojeg bi ona bila ukinuta. Krivica osuđenih je dokazana i Ustavni sud nema pravo da preispituje odluku Vrhovnog suda o utvrđenim dokazima i činjenicama. Ustavni sud je trebalo da donese odluku o pokretanju postupka odgovornosti sudija koji su povrijedili pravo na suđenje u razumnom roku.
Dakle, Ustavni sud je trebao Vrhovnom sudu da naloži da pokrene pitanje odgovornosti svih sudija koji su vodili sudski postupak za ubistvo moga brata, kao i da naloži Vrhovnom sudu da odredi novčani iznos kao vid naknade štete osuđenima za ubistvo moga brata.
Sve to je regulisano po Zakonu o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku. Međutim, očigledno, Ustavni sud štiti sudije, a krši zakon. Umjesto obratno“, zaključuje Slavica Šćekić.
Svjedok nezakonito oslobođen?
U odluci Ustavnog suda napisanoj na skoro 50 strana pojašnjava se da je zaštiženi svjedok V. sve vrijeme svjedočenja u ovom postupku, bio u prekidu zatvorske kazne, što Zakon u konkretnom slučaju ne poznaje.
,,Odredbama Zakonika o krivičnom postupku zakonodavac nije propisao da se zaštićenom svjedoku daju određene pogodnosti ili benefiti sa ciljem da se isti pridobije za saradnju sa pravosudnim organima vlasti, niti je ratio legis ovog instituta davanje iskaza od strane zaštićenog svjedoka, u zamjenu za oslobođenje od kazne. Cilj ove zaštite je da se osigura lična i imovinska bezbjednost građaninu koji vršenjem svoje svjedočke dužnosti ukazuje pomoć državnom pravosuđu i da se u isto vrijeme otklone eventualne prepreke za iskreno i potpuno svjedočenje“, piše u odluci Ustavnog suda.
„Slijedom navedenog, Ustavni sud smatra da se u okolnostima konkretnog slučaja, nameće sumnja da su zaštićenom svjedoku date pogodnosti u vidu prekida izvršenja kazne zatvora u zamjenu za njegov iskaz…, pa te okolnosti, po ocjeni ovog Suda, dovode u sumnju pouzdanost i tačnost iskaza ovog svjedoka“.
Svetlana ĐOKIĆ
DRUŠTVO2 sedmice
SUSRETI4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
FOKUS4 sedmice