Povežite se sa nama

INTERVJU

Branko Rašović, specijalista oralne hirurgije, iz Podgorice: Od bezubosti do svjetskih trendova

Objavljeno prije

na

Nova saznanja o značaju oralnog zdravlja za ukupno zdravstveno stanje organizma kao i na estetski učinak čine da veliki broj naših sugrađana postaje svjestan važnosti da poboljša kvalitet svog oralnog zdravlja

 

 MONITOR: Ima li Crna Gora uslove da prati savremene svjetske trendove u stomatologiji?

RAŠOVIĆ: Smatram da ima. Ali,da bi se govorilo o tome da li idemo u korak sa svijetom, moramo uzeti u obzir tri faktora: kadar, opremu i implementaciju postojećih svjetskih trendova na lokalnom terenu. Kada su u pitanju kadrovi, u Crnoj Gori postoje kvalitetni stručnjaci, kako stomatolozi tako i specijalisti stomatologije. Prije desetak godina novosnovani stomatološki fakultet u Podgorici počinje da formira nove kadrove, iako još uvijek nema specijalističke studije, pa se ta znanja i dalje stiču u inostranstvu, najčešće u Srbiji.

Ako govorimo o opremi, onda tu stvari u privatnim ordinacijama stoje značajno bolje. Sa adekvatnim finansijskim resursima moguće je opremiti ordinaciju najsavremenijom opremom po svjetskim standardima.Stomatolozi danas imaju mogućnost da se dodatno edukuju i unapređuju svoje znanje na međunarodnim kongresima i skupovima koje onda neposredno primijenjuju u praksi.

MONITOR: Koji su to trendovi?

RAŠOVIĆ: Jedan od svjetskih trendova koje primjenjujemo u našoj ordinaciji je laser za meka tkiva.Koristi se kako bi se pacijentima obezbijedio komfor koji podrazumijeva brze i bezbolne intervencije, bez hirurških konaca,  bez komplikacija i brz oporavak. Primjenjuje se u oralnoj hirurgiji i parodontologiji, kao pomoć pri zarastanju rana, izbjeljivanju zuba, čak i terapiji bola. Laser radi na principu fototermalnog efekta, što znači da pretvara svjetlosnu u toplotnu energiju. Mogućnosti koje nam laser pruža u svakodnevnom radu su upravo spriječavanje krvarenja, omogućavanje brzog i bezbolnog zarastanja rana, smanjenje osjetljivosti operativnog područja i liječenje raznih upalnih stanja.

Drugi važan trend je primjena faktora rasta, CGF -concentrated growth factors u postoperativnom procesu zarastanja rana. Pored klasičnih zamjenika za kost, kao što su autologni transplantati i vještačka kost, kao pomoć zarastanju rana koristimo metodu primjene plazme bogate trombocitima, odnosno koncentrovanog faktora rasta, koji se nalazi u trombocitima. Oni se izdvajaju iz krvi pacijenta i aplikuju direktno na mjesto intervencije čime se postiže ubrzavanje zarastanja tkiva, smanjuje mogućnost infekcije i bola i onemogućava pojava alergijskih reakcija jer je riječ o autolognom supstratu.

MONITOR: Zubi su dominantan detalj na licu , a gubitak zuba je veliki funkcionalni i estetski problem. Da li su građani u Crnoj Gori svjesni toga?

RAŠOVIĆ: Zastupljenost ovog problema, koji možemo narodnim jezikom nazvati, bezubost i krezubost, je nažalost i dalje veoma prisutan u našoj sredini. Nova saznanja i savremeni trendovi o značaju oralnog zdravlja na ukupno zdravstveno stanje organizma kao i na estetski učinak, koji predstavlja profil svakog pojedinca, čine da veliki broj naših sugrađana postaje svjestan važnosti odluke da poboljša kvalitet svog oralnog zdravlja i samim tim ukupnog kvaliteta života. Pored klasičnih rješenja, sve češći izbor postaju implantati, kako zbog funkcionalsti tako i zbog, ne manje važnog psihološkog faktora, estetike. Oni su danas izrađeni od biokompatibilnih materijala koji sprečava odbacivanje i kao takvi predstavajaju odličnu osnovu za buduće proteteske radove – krunice, mostove i mobilne proteze. Prednosti ugradnje implantata su svakako to što se okolni zubi ne oštećuju, održava se zapremina kosti i postiže poboljšanje funkcije kao I psihološki napredak kod pacijenta.

MONITOR: Koji su stomatološki problemi zbog kojih Vam se pacijenti najčešće obraćaju?

RAŠOVIĆ: ”Apolonia” pokriva sve stomatološke usluge, kako osnovne tako i specijalističke. U našu ordinaciju dolaze pacijenti koji imaju širok spektar potreba. Ipak, pošto je ordinacija deklarisana i prepoznata po oralnoj hirurgiji i parodontologiji, onda su to najčešće pacijenti kojima je potrebno uraditi različite hirurške intervencije – operacije zuba, cista, operacije impaktiranih zuba i implantološke intervencije. Ono što posebno zavređuje pažnju su stručna mišljenja koje tim doktora u ordinaciji Apolonia može da ponudi o konkretnoj stomatološkoj problematici. Značajan je procenat pacijenata koji dolaze na konsultacije ili intervencije na osnovu uputa drugih stomatologa. To me posebno raduje jer govori o stručnosti i savjesnosti kolega da urade ono što znaju, a slučajeve za viši nivo specijalističke usluge, upute u specijalističku ordinaciju na dalji tretman ili mišljenje.

Pored stručnosti naša ordinacija pruža izuzetan komfor pacijentu u dijelu jednostavnog i brzog zakazivanja, prijatne atmosfere, diskrecije i efikasne usluge stomatološkog osoblja, do kvalitetnog pružanja kompletnog tretmana na jednom mjestu.  To prati izbor najboljeg materijala, sigurne i bezbjedne opreme uz korišćenje najsavremenijih aparata za sterilizaciju. Kod nas se pružaju usluge i pacijentima iz osjetljivih grupa prema kojima inače postoji određjeni stepen društvene marginalizacije.

MONITOR: Apolonija je jedna od prvih privatnih stomatoloških ordinacija u Crnoj Gori. Za 27 godina rada stekli ste povjerenje pacijenata i stručnih krugova.  Kako još jedna privatna ordinacija može da iskoristi svoje kapacitete?

RAŠOVIĆ: Logičan slijed događaja bio je da Apolonia podijeli svoje iskustvo sa onima koji to žele. Radi se o praktičnim savjetima i neposrednim uputstvima, a ostvaruje se kroz nekoliko kanala. Kod nas je moguće da mladi stomatolozi stažiraju, pa mnogi od njih danas imaju svoje samostalne ordinacije i uspješno posluju.  Takođe, imamo aktivan program razmjene studenata stomatologije iz inostranstva koji tokom ljeta u ordinaciji mogu da steknu uvid u naše iskustvo iz prve ruke.

MONITOR: Bili ste predsjednik Udruženja privatnih stomatologa Crne Gore u dva mandata i jedan ste od osnivača nezavisne Stomatološke komore. Koliko i na koji način je takvo udruženje doprinijelo boljoj saradnji stomatologa u Crnoj Gori?

RAŠOVIĆ: Bio sam Presjednik prvog UPS CG. Članovi Upravnog odbora bili su iz svih krajeva Crne Gore.  Prije osnivanja UPS, kolege se nisu neposredno poznavale. Tek tada počinje organizacija seminara u privatnoj praksi, kao što je i simpozijum “Iz prakse za praksu”, koji je organizovan nekoliko godina uzastopno, a na kraju rezultirao i organizacijom Prvog kongresa stomatologa sa međunarodnim učešćem.Ovi događaji su doprinijeli kreiranju kvalitetne platforme za razmjenu iskustava, mišljenja i znanja među stomatolozima, kako u oblasti struke, tako i o tekućim problemima sa kojima smo se suočavali. Govorili smo o ilegalnoj praksi, stavu prema institucijama i pokrenuli aktivnosti, ne samo u stručnom smislu nego i u smislu društvene aktivnosti u cilju poboljšanja statusa stomatologa i stomatologije kao zdravstvene djelatnosti i kao privatne stomatološke prakse uopšte.Krajnji rezulat bio je podjela Ljekarske komore Crne Gore i donošenje zakona o formiranju nezavisne Stomatološke komore, kakva postoji i svuda u svijetu.

MONITOR: Rastući trend u istočnim zemljama, a naročito zemljama Balkana, je dentalni turizam. Gdje je Crna Gora na mapi ove ponude?

RAŠOVIĆ: Realnost je da stomatološke usluge, naročito iz oblasti implantologije, u Crnoj Gori pacijent može dobiti po nekoliko puta nižim cijenama u odnosu na razvijene zemlje Evrope i Amerike, bez kompromisa kvaliteta.

MONITOR: U eri digitalizacije i automatizacije, kako Vi vidite budućnost stomatologije?

RAŠOVIĆ: Savremeni uslovi već podrazumijevaju primjenu novih dijagnostičkih metoda. Pored ortopoan tomografije i 3d dijagnostike, u protetici i implantologiji način rada i planiranje se sve više vrši putem savremenih aparata – skeniranja i pravljenja plana na osnovu kompjuterizovane procijene. Treći karakter interakcija među kolegama što utiče na efikasnost i kvalitet pružanja usluge. U tom smislu, iako posao stomatologa podrazumijeva korišćenje mašine, za neposredan kontakt sa pacijentom ipak nije nađena adekvatna zamjena. Bar ne do sada.


Prednosti  opšte anestezije

 

MONITOR: Kao rezultat plodnosne saradnje sa ordinacijom Beograd Centar i prof. dr Stajčićem, 2016. godine su uspješno urađene prve stomatološke intervencije u opštoj anesteziji u privatnoj praksi. Koliko je ovaj zahvat postao čest u Crnoj Gori i u kojim slučajevima?

RAŠOVIĆ: Opšta anestezija zahtijeva bolničke uslove i neke intervencije nije moguće raditi u ambulantnim uslovima. Ona je predviđena za teže slučajeve koji se duže rade i gdje je potrebna potpuna anestezija operativnog područja koja se ne može postići lokalnom anestezijom.Te intervencije nisu tako česte, ali je bitno da se u privatnoj praksi, a zahvaljujući privatnim bolnicama, ipak može po potrebi uraditi i to,na zadovoljstvo pacijenata, bez uputa, komisija i dugog čekanja.

Međutim, u ambulantnim uslovima dobra metoda je intravenska sedacija.Ova procedura je primjenjiva na sve pacijente, a posebno je značajna za one sa posebnim potrebama. Njene prednosti su te što pacijent nije intubiran čime je očuvana funkcija gutanja i ne gubi svijest. Blago je uspavan, ali može da čuje. Uz dodatak lokalne antestezije intervencije su apsolutno bezbolne i pacijent se ničega ne sjeća što je važno u slučajevima velikog straha radi sprečavanja traumatičnog iskustva. Postoji antidot koji u jednom trenu‘budi’ pacijenta i vraća ga u potpuno stanje svijesti i normalne komunikacije. Potpuno je bezbjedna i radi se u prisustvu stručnog kadra,anesteziologa i anestetičara.

                        Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

Dr Đorđe Čekrlija, profesor Filozofskog fakulteta u Banja Luci: U BiH postoje samo dominantno ljevoruki političari

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki napredak u Bosni i Hercegovini je mikroskopski ukoliko nema opšteg sistematskog angažovanja koje je pokrenuto od strane države i njenih institucija (bez obzira kojeg nivoa vlasti), i kao takav niti će biti primjetan, niti će nešto značiti

 

MONITOR: I ove godine proslavljen je Dan Republike Srpske 9. januar. To je naišlo na brojna negativna reagovanja. Treba Ii RS da proslavlja taj dan? 

ČEKRLIJA: Iako se ovo pitanje predstavlja kao fundamentalno pitanje nakon svake Nove godine, meni se čini da je mnogo važnije koliko penzionera i djece gladuje tog istog dana. I na dan potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, i na dan prvog zasjedanja ZAVNOBIHA.

MONITOR: Visoki predstavnik Valetnin Incko u svom reagovanju kazao je da Republika Srpska nije država, kao što tvrdi član Predsjedništva Dodik, jer entiteti nisu države i da će o netačnim tvrdnjama o državnosti RS izvijestiti Vijeće sigurnosti UN.

ČEKRLIJA: Bez obzira na to što je svima sve jasno, isprazne polemike oko toga se i dalje vode. Ovo je jedna od takvih polemika koje služe samo da bi skrenule pažnju od stvarnih problema sa kojima se u Bosni i Hercegovini susrećemo. Što se konkretnog odgovora tiče, dovoljno je da svaki političar ili građanin pogleda šta piše na pasošu koji ima. Direktniji i jasniji odgovor od toga ne postoji.

MONITOR: I dalje se najavljuje otcjepljenje RS. Može li se to dogoditi?

ČEKRLIJA:Pitanje otcjepljenja RS na prvi pogled zvuči kao užasna opasnost u svim mogućim scenarijima. Međutim, ukoliko se pogleda unazad onda se stvari vide sasvim drugačije. Potenciranje otcjepljenja RS je prvo služilo kao krajnja odbrana koja se može angažovati kada situacija bude apsolutno neprihvatljiva. Zatim je nakon nekog vremena otcjepljenje postalo prijetnja ukoliko se budu osujećivao razvoj i napredak RS. Konačno otcjepljenje je danas u rukama političara postalo oruđe za svakodnevni politički rad. Meni se čini da je sam koncept otcjepljenja time izgubio svoju moć nad građanima i da u tu priču iskreno vjeruju oni koji bi vjerovali i u sve drugo što vođe kažu.

MONITOR: Kakva  je trenutno politička situacija u BiH? 

ČEKRLIJA: Politička situacija u Bosni i Hercegovini se već godinama čini istom. Problemi zasnovani na etničkim ideologijama dominiraju u političkom i društvenom životu i održavaju socijalnu situaciju gotovo nepromijenjeno nestabilnom. Istovremeno takva situacija onemogućava pozitivne promjene na ekonomskom i privrednom planu. A to dalje onemogućava većinu ostalih mogućih napredovanja. Svi indikatori stanja u ekonomiji i privredi u državi su negativni. Uz nepostojanje jasnog plana za unapređenje i odliv stanovništva jasno je da je situacija loša. A pri tome nismo ni pomenuli kriminal, korupciju, zdravstvo, školstvo…

Konačan ishod u smislu uticaja opšteg političkog stanja u zemlji na građane se najbolje vidi iz brojnih socio-psiholoških istraživanja koja se sprovode u Bosni i Hercegovini. Rezultati jasno pokazuju vrlo nisko zadovoljstvo životom građana BiH, relativno visok stepen zabrinutosti za budućnost i perspektivnost.

MONITOR: Postoje li u BiH ozbiljnija ljevica i ozbiljnija građanska partija?

ČEKRLIJA: U Bosni i Hercegovini postoje samo političari koji su dominantno ljevoruki. Kako sada stvari stoje, na ljevicu, pa čak i ozbiljnu građansku partiju ćemo još dosta čekati.

MONITOR: Često se može čuti da je strah ušao u sve pore društva i da je Bosna i Hercegovina zemlja straha?

ČEKRLIJA:Pored bazične nesigurnosti koja opstaje zahvaljujući održavanju međuetničke tenzije, i nesigurnosti koja je posljedica loše ekonomske situacije u BIH postoji i strah vezan za eskalaciju kriminala u različitim oblicima. Tome dodatno doprinosi nepovjerenje u institucije koje bi građanima trebale garantovati sigurnost. Bolni primjeri Mahira Rakovca, Dženana Memića i Davida Dragičevića omogućili su direktan uvid u ovaj problem. Građani u susretu sa ovakvom svakodnevicom opravdano zaključuju da je BiH zemlja straha. Međutim, čini se da najviše treba da brine odsustvo želje političara i institucija da se na tom planu nešto pozitivno uradi. Mislim da sticanje takvog uvida najviše doprinosi opstanku straha kod građana.

MONITOR: Šta se u ovoj godini u BiH može očekivati na političkom planu?

ČEKRLIJA:Svaki napredak u Bosni i Hercegovini je mikroskopski ukoliko nema opšteg sistematskog angažovanja koje je pokrenuto od strane države i njenih institucija (bez obzira kojeg nivoa vlasti), i kao takav niti će biti primjetan, niti će nešto značiti. Na osnovu najvećeg broja različitih pokazatelja stanja u zemlji ne mogu reći da očekujem nikakvu posebnu promjenu političke situacije. Mislim da i kad jednom dođe do određenih značajnijih promjena, one će biti pokrenute od strane građana, a ne političara u Bosni i Hercegovini.

MONITOR: Edin Pobrić, profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, nedavno je izjavio da u BiH pored hrvatskog i srpskog, vlada i bošnjački nacionalizam – uobličen kroz neke institucije, novine, portale…

ČEKRLIJA:Profesor Pobrić je samo konstatovao jednu činjenicu iz društvenog života Bosne i Hercegovine. Bošnjački nacionalizam postoji kao i srpski i hrvatski. Jedina razlika je u tome što je bošnjački nacionalizam nominalno vezan za Bosnu i Hercegovinu, dok su srpski i hrvatski vezani za njihove matične države. U svim ostalim karakteristikama je negativan kao i bilo koji drugi nacionalizam.

MONITOR: Koliko je kleronacionalizam raširen u bh društvu?

ČEKRLIJA:Kleronacionalizam kao naučni konstrukt u psihologiji predstavlja spoj izražene etničke vezanosti; distanciranja u odnosu na druge etničke grupe; i poslušničke religioznosti. Istraživanja ovih aspekata u BiH jasno pokazuju da je kleronacionalizam prilično rasprostranjen. Većina rezultata koji se odnose na mlade pokazuje izraženu vezanost za vlastitu etničku grupu, kao i izražene među-etničke  distance. Takvi rezultati ne čude imajući u vidu da se pripadnost vlastitoj etničkoj grupi i vjeri danas instalira kao osnovna odrednica ličnog identiteta. Naglašavanje ovih aspekata kroz permanentno nametanje odnosa Mi i Oni (Naši i Tuđi) plodno je tlo za dalji razvoj kleronacionalizma.

MONITOR: Hoće li se izborom Zorana Milanovića promijeniti politika Hrvatske prema BiH? 

ČEKRLIJA:Mislim da na to pitanje čak ni on sam ne može dati odgovor. Gledajući u širem smislu, svaki predsjednik Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine koji želi unaprijediti odnose sa komšijama i susjedima se mora boriti na dva fronta; na jednom se sa predsjednikom susjedne države zajedno boriti za razvoj i unapređenje odnosa, a na drugom protiv reakcionih snaga u vlastitoj državi (ili vlastitom etničkom korpusu) kojima to ne odgovara. Na osnovu pred i izbornih rezultata čini se da je novi predsjednik sposoban funkcionisati simultano na oba plana.

Logično je prije svega očekivati da će Zoran Milanović djelovati tako da iz odnosa sa Bosnom i Hercegovinom izvuče maksimum dobiti za Hrvatsku. Moje je mišljenje da u ovom momentu to može ostvariti tretirajući Bosnu i Hercegovinu kao dobrog partnera iz susjedstva i volio bih da taj scenario i zaživi.

 

Trajni podanički mentalitet

MONITOR: Posljednjih decenija, kažu analitičari, u Bosni i Hercegovini, ali i zemljama regiona, građani najčešće na izborima za svoje predstavnike biraju autoritativne lidere, pa umjesto vladavine institucija i zakona o svemu odlučuju političke ličnosti.

ČEKRLIJA: Nakon vjekova uslovljavanja ostvarenih kroz tuđinsku vlast i permanentno nesigurnu egzistencijalnu kod naroda Bosne i Hercegovine je razvijena sklonost ka potrebi da budu zaštićeni, oslobođeni, vođeni. Najvećim dijelom su kroz istoriju liderske figure formirane kroz borbe i sukobe. Drugim riječima i arhetipski lider na našim područjima je neko ko će obezbjeđivati sigurnost i smanjivati strah a ne voditi u dalji napredak ili ostvarenje većeg zadvoljstva životom. Nažalost, izgleda kao da smo stekli trajni podanički mentalitet, jer nismo imali dovoljno vremena da razvijemo napredniji oblik.

Tome slobodno možemo dodati i činjenicu da su današnji lideri u Bosni i Hercegovini toga savršeno svjesni i da to koriste u ogromnoj mjeri. Četvrt vijeka nakon rata postoji isti bazični osjećaj nesigurnosti i zabrinutosti za egzistenciju koji su zasnovani na lošim etničkom međuodnosima. Čime se god takvo stanje podupire, i koliko god to moglo biti samo krajnje nepošteno političko sredstvo, održavanje osjećaja bazične nesigurnosti produžava mogućnost opstanka autoritarnih političara.

I na kraju ne mogu da ne dodam da stepen intelektualne otvorenosti i obrazovanje takođe igraju ogromnu ulogu u formiranju, odnosno razbijanju sklonosti ka autoritarnim političarima. Ukoliko ste stvarno upoznati sa tim šta znači autoritarni političar (u narodu nerijetko poznat i kao diktator) i ko sve spada u ovu grupi, onda bi trebalo da je nemoguće da takvog birate, koliko god pripadao vašoj etničkoj grupi. S obzirom na to da ih mi na ovim prostorima stalno iznova biramo samo zato što su naši, to pokazuje da imamo ogroman problem, ili sa strahom ili sa kognitivnim funkcionisanjem.

 

Politički preletači

MONITOR: Da li, kako tvrde bh mediji, napuštanje političkih partija pojedinaca ili grupa, koji zadržavaju poslaničke ili odborničke mandate, poprima zabrinjavajući obim?

ČEKRLIJA:Zabrinjavajuće razmjere pojava “političkih preletača”, kako se danas nazivaju političari koji mijenjaju stranke, su već odavno dostignute. Danas je to pojava koja predstavlja sasvim legitimno sredstvo u političkom i društvenom djelovanju. U zakonu ne postoje stavke koje tretiraju ovaj problem tako da je iz tog ugla sasvim legalno prodavati i kupovati stranačku pripadnost ili riječnikom političih elita “trgovati papcima”. S druge strane, pitanje moralnosti postupaka pojedinca ili grupe se u Bosni i Hercegovini uopšte gledajući prestalo postavljati za bilo šta, kako na ličnom, tako i na opštem planu. Primarni cilj je ostvarenje kvazi-političkih i ličnih interesa, a sve ostalo se prilagođava tome, čak i osnovna moralna načela. U vezi moralnosti u Bosni i Hercegovini kvalitetni su samo još vicevi, koji opet nastaju da bi lakše podnosili opšte nezadovoljstvo i nemoć.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Teže je nego devedesetih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne znam da li će SPC i DPS napraviti komrpomis. Ne znam ni da li je kompromis dobar. Znam samo da je Crna Gora propustila šansu da bude građanska, demokratska, razvijena država

 

MONITOR:  Otkako se  u zemlji priča o Zakonu o vjerskim zajednicama, kao da je sve drugo stalo. Kako vidite ovu situaciju ?

KOVAČEVIĆ: Ne mogu da sagledam situaciju u cjelini  ali percipiram  vanjsku utišanost  i unutrašnju uznemirenost. Možda ovom utisku doprinosi  i život u Kotoru koji me nakon kratkog izbivanja ( novogodišnji praznici ) sačekao  sablasno pust i miran. Tog dana kada sam se vratila,  na Trgu od oružja  ispred stuba srama,  neosvijetljena   ogromna jelka,kolona  ljudi u tamnom sa upaljenim svijećama. Hodaju u tišini, nose djecu, beba u kolicima…nema kraja. Kao da sam neprikladna uletjela u  scenu filma  iz srednjevjekovnog života. Ostala sam bez daha a u mislima vraćena na  sjednicu Parlamenta na kojem je izglasan zakon , nezakonito uhapšen  čitav poslanički klub,pokazana  arogancija  jednoumnika  I predaja moći opozicije  u ruke predstavnicima crkve, suspendovana politika.  Vidim posledicu I razumijem.  U nizu dešavanja koje nam godinama priređuje vladajuća elita utišani su ljudi,učeni godinama da svojim ušima ne vjeruju, da svojim očima dobro ne vide,kakvo crno kritičko mišljenje, adaptirani na nepravdu i laž, bez nade  uhvatili su se onog koji godinama stvara povjerenje  I  iracionalnog,  “odbranu” svetog, zaštićeni  moćnom institucijom.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja Roditelji: Vršnjačko nasilje je slika našeg društva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Djeca uče od nas, mi smo im primjeri u svemu,  mi smo jedini odgovorni za njihovo ponašanje. Uzaludna je sva priča o tome da nešto treba da se radi ovako ili onako ako im mi svakodnevno pokazujemo svojim ponašanjem suprotno

 

MONITOR: Krajem prošle godine u Podgorici je predstavljen Nacionalni plan za djelovanje protiv vršnjačkog nasilja. Šta je njime predviđeno?

MIHAILOVIĆ: Nacionalni akcioni plan I sve ono što je njime predviđeno i na čemu se već radi rezultat je rada i zalaganja velikog broja organizacija, institucija i ustanova posljednjih godinu i sa kojima sarađujemo kroz projekat Koalicija protiv vršnjačkog nasilja u crnogorskim školamai da pokušamo da unaprijedimo postojeći ambijent kako bi djeca u Crnoj Gori bila bolje zaštićena od vršnjačkog nasilja. Da, potpuno smo svjesni da ga nikada nećemo ni mi u Crnoj Gori ni bilo ko u potpunosti iskorijeniti, ali je stanje bilo takvo da je zabrinjavalo koliko se nije reagovalo na nasilje, koliko se nije prepoznavalo i koliko je propusta bilo u postupanju. Na prevenciji se ipak radilo, ali je i taj dio morao da pretrpi određena unaprjeđenja. Dakle, Nacionalnim akcionim planom je definisan niz koraka na svim nivoima – od promjene zakona u dijelu odgovornosti svih, i obavezno roditelja, promjene upustva, odnosno smjernica po kojima se mora postupati i obavezivanja svih u školama da ga primjenjuju (do sada je često bilo mrtvo slovo na papiru), uvođenja evidencije o slučajevima vršnjačkog nasilja koja do sada nije postojala, uspostavljanje tijela koje će pratiti stanje iprimjenu svega usvojenog … Takođe, prepoznalo se da bi bilo potrebno mijenjati zakon u dijelu koji se odnosi na PP službe, odnosno da se omogući da iškole sa manjim brojem učenika imaju psihologe i ako treba pedagoge. Uz sve to, predloženo je, ina tome će se insistirati, da centri za socijalni rad budu partneri u posebno izazovnim slučajevima kada roditelji nijesu zainteresovani da sarađuju i da centri pomažu školama, ali im podrška moraju biti i domovi zdravlja koji moraju početi da obezbjeđuju tretmane i podršku porodicama čija su djeca i žrtve ,ali i počinioci nasilja.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo