INTERVJU
DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA CGO: Sve antikoruptivne institucije pale na ispitu
Poslanici DPS-a su svih ovih godina kada su kritički orijentisane NVO, mediji i opozicija ukazivali na hronične nedostatnosti u Tužilaštvu, bez ijedne zamjerke glasali za izvještaje o radu Tužilaštva. Sad se stiče utisak kao da je neko nevrijeme preko noći pogodilo i Tužilaštvo, ili da je jedini problem Ivica Stanković
MONITOR: Posljednja afera i hapšenje građevinskih inspektora Vladana Juretića i Zorana Boškovića novo je svjedočanstvo korupcije koja razjeda ovdašnje institucije i društvo. Afera je pokazala ne samo kako funkcioniše dio inspekcije nego i da je Tužilaštvo o svemu ćutalo, a u toku je prepucavanje saopštenjima dijela Vlade, na čelu sa premijerom, sa vrhom Tužilaštva. Da li su institucije uopšte više u mogućnosti da rješavaju ovakve slučajeve, i problem korupcije, obzirom da su upravo one te koje korupcija jede?
ULJAREVIĆ: Mislim da je dobro što se u posljednje vrijeme intenzivno ogoljava Tužilaštvo jer to ne može proći bez posljedica. Problemi u Tužilaštvu nijesu od juče a ni mali, niti za njih postoje jednostavna i brza rješenja sa kojima sad neki žure. Na primjer, vlast kroz ovo pokušava da dokaže da Ustav ne valja, da ga treba hitno mijenjati kako bi u toj brzoj akciji izbrisali 2/3 većinu kao deblokirajući mehanizam, a samim tim praktično u cjelosti otvorili sebi put da pokore Tužilaštvo. To treba spriječiti i naći način da ni ova, niti neka buduća vlast ne bude u mogućnosti da samostalno uređuje Tužilaštvo kroz izbor VDT-a.
Moramo se i podsjetiti da su poslanici DPS-a, svih ovih godina kada su kritički orijentisane NVO, mediji i opozicija ukazivali na hronične nedostatnosti u Tužilaštvu, bez ijedne zamjerke glasali za izvještaje o radu Tužilaštva u Skupštini. Sad se stiče utisak kao da je neko nevrijeme preko noći pogodilo i Tužilaštvo, ili da je jedini problem Ivica Stanković. Nesporno je da Stanković mora da ode, to je preduslov svih daljih akcija. Ali, potrebno je mnogo opreza i šire saglasnosti donosilaca odluka o načinima kako da se ova institucija počne vraćati na mjesto zaštitnika prava i javnog interesa.
A učinci u borbi protiv korupcije ili bolje rečeno nedopustivi izostanak rezultata u toj borbi porazni su pokazatelji da su sve antikoruptivne institucije u Crnoj Gori pale na ispitu demonstrirajući ozbiljna ograničenja da svoj posao obavljaju zakonito i profesioalno.
MONITOR: Ministar turizma Pavle Radulović podnio je zbog ovog slučaja ostavku. Šta vama to govori?
ULJAREVIĆ: Institut odgovornosti je prilično zaboravljena kategorija u crnogorskom institucionalno-političkom okviru. Zato je ostavka Radulovića dragocjen podsjetnik da se može i mora drugačije nekim stvarima pristupiti. Ta ostavka se sada u nekim krugovima i nepotrebno relativizira. Pošten pristup je da se neke stvari označe kao pozitivne i kad dolaze iz onih struktura koje često i s mnogo razloga kritikujemo. Mi se nismo bavili radom MORT-a, jer to nije dio našeg programskog i stručnog fokusa, vjerujem da su kolege koje su to radile svoju kritiku bazirale na argumentima ali mislim da je važno primijetiti na kraju mandata Radulovića još nešto što bi od njega mogli primijeniti i drugi ministri. Radulović je izlazio iz zone komfora iz koje većina ministara nikad ne izlazi, nije bježao od javnosti ma kako ga ta javnost kritikovala, dolazio je na javne rasprave otvorenog tipa, bio je i u provladinim i kritički orijentisanima medijima u direktnoj komunikaciji sa onima koji su žestoko osporavali njegov rad. Dobro bi bilo kada bi i drugi ministri bili otvoreni za direktne debate, a nema sumnje i da među njima ima onih koji su i prije Radulovića trebali stati u red da daju ostavku zbog objektivne odgovornosti, koja je odjednom, postala i dio javnog diskursa u kojem učestvuju najviši zvaničnici vlasti.
Vrijedi napomenuti i da je Radulovićeva ostavka treća ministarska ostavka ove Vlade i ja cijenim da je to jedan pozitivan pomak u odnosu na ranije Vlade, iako su sva tri slučaja bitno različita.
MONITOR: Nedavno je iz CGO saopšteno da je ASK za šest mjeseci kaznila funkcionera SDP-a dva puta, ali još nije okončala nijedan postupak protiv 25 funkcionera vladajuće koalicije. Konstatovali ste da je to školski primjer selektivnog pristupanja. Kredibilitet ove institucije odavno je poljuljan. Čini li vam se da je bilo bolje ne formirati ovu instituciju, nego je imati kao instrument vlasti?
ULJAREVIĆ: Nema sumnje da je ASK svojim (ne)radom razočarala sve koji su vjerovali da će ta institucija biti lider u prevenciji i borbi korupcije, ali to ne znači da je nije trebalo formirati. Nama je ASK potrebna i obaveza je svih nas koji vjerujemo da se održivost društva temelji na institucijama da te institucije kontinuirano testiramo, da ih kroz različite inicijative “guramo” da rade svoj posao, da predlažemo i unaprijeđenja zakonskog okvira koji bi adresirao sve ono čime je ASK do sada u primjeni Zakona o spriječavanju korupcije manipulisala, da se zalažemo da u Savjetu ASK-a sjede ljudi sa nesumnjivim kredibilitetom i integritetom, kao i da tu instituciju vodi neko ko neće imati partijske i familijarne veze sa vlašću. I mi ćemo nastaviti kroz svoje inicijative prema ASK-u da ukazujemo na sve disfunkcionalnosti ove institucije i da prozivamo one za koje cijenimo da svoj posao ne rade.
MONITOR: A Univerzitet? Senat Univerziteta nije uspio da se izjasni da li je rad profesorice Pravnog fakulteta Bojane Lakićević Đuranović plagijat, iako se u Izvještaju Komisije za sprovođenje postupka utvrđivanja plagijata navodi da se njen rad u 97, 7 posto poklapa sa radom studenta Đorđija Drinčića. Šta to u stvari govori?
ULJAREVIĆ: Dosta su nam senatori rekli kroz svoje postupanje u slučaju Lakićević-Đuranović, a toliko da smo cijenili potrebnim, radi dokumentovanja, objaviti saopštenje sa imenima ta 24 člana Senata kojima nije bilo jasno da je 97,7% preklapanja rada njihove koleginice sa specijalističkim radom njenog studenta plagijat, uz integralni nalaz Komisije i shodni Zakon o akademskom integritetu koji definiše plagijat. Pozivam građane i građanke da pročitaju ta imena na našem sajtu i da ih dobro upamte, jer ih oni finansiraju kroz poreze i druge namete upravo zbog njihove pretpostavljene stručnosti i isto tako pretpostavljenih kapaciteta da svoje probleme riješavaju u svojoj kući. Ti dokumenti i činjenice sami kažu sve.
MONITOR: Lakićević Đuranović je na suđenju kazala da nije plagirala rad i da je sve zavjera protiv nje u kojoj učestvuje CGO. Vaš komentar?
ULJAREVIĆ: Mislim da u Crnoj Gori, a ni šire, ne postoji osoba koja je pratila ovaj slučaj a da se ne smije grohotom takvoj karikaturalnoj odbrani nečeg što je i laiku, a ne akademskoj i pravničkoj zajednici, jasno. Sa tvrdnjom da su joj svi krivi za njeno nepočinstvo – i CGO koji je slučaj otkrio i pokrenuo nephodne postupke, i Vijesti koje su o tome izvještavale, i Komisija Pravnog fakulteta koja je utvrdila da se radi o plagijatu, i Tužilaštvo koje je na osnovu materijalnih dokaza i iskaza oštećenog optužilo, i na kraju, a najniže sa njene strane, i sam oštećeni student – ona zapravo ukazuje i na dublji problem sa kojim treba da se pozabavimo. Ko su ti ljudi koji predaju studentima kada su spremni ne samo ovako nešto uraditi nego i negirati na način koji vrijeđa svima zdrav um? Pred nama je, izgleda, veliki posao analize učinaka korupcije u visokom obrazovanju na koju CGO, inače, skoro deceniju ukazuje.
MONITOR: Sve češće govorimo o zarobljenim institucijama dok put u EU traje. Šta to znači? I gdje je Crna Gora danas u pregovorima sa EU?
ULJAREVIĆ: Naše institucije su nebrojeno puta dokazale da u svom postupanju prave razliku između onih koji su u strukturama vladajuće koalicije ili njima bliski, i svih ostalih a time su same sebe okarakterisale kao partijski zarobljene, a posebno prema oponentima vlasti. I zbog toga smo, između ostalog, sada usporeni u procesu pregovora, a stagnacija, čak i regresija, se konstatuje u mjerodavnim domaćim i međunarodnim izvještajima, uklučujući i one koje produkuje Evropska komisija.
Po mom sudu, za to najveću odgovornost nosi izvršna vlast, kao nosilac pregovora, a koja je taj proces svjesno i sistematski stavila iza partijskog i partikularnog interesa, a ne malu odgovornost ima i zakonodavna i sudska vlast. To sve, naravno, nije dobro za čitavo društvo jer je upravo proces pregovora bio i ostaje ključni motor demokratizacije i evropeizacije Crne Gore.
MONITOR: Klima u EU prema proširenju se mijenja. Da li će se to odraziti i na Crnu Goru?
ULJAREVIĆ: Nedavno odluka da se Sjevernoj Makedoniji i Albaniji ne da zeleno svjetlo za otvaranje pregovora nema direktan uticaj na Crnu Goru. Ali, činjenica je da se otvara u EU i dublja priča o perspektivama proširenja koja polazi ne samo od unutrašnjih turbulencija u EU već i od analize dosadašnjeg učinka pristupa koji je primijenjen na zapadnom Balkanu. I u tom kontekstu, treba imati u vidu da dio odgovornosti za najavljena razmišljanja o promjeni tog pristupa u pregovorima sa državama regiona, pa čak i nekim opasnostima da politika proširenja bude još više marginalizovana u EU, nosi i Crna Gora. Jer, da su svi domaći zadaci završeni blagovremeno i kvalitetno od strane crnogorskih vlasti to bi bilo snažno zagovaračko oruđe onima u EU koji podržavaju proširenja. Ovako je dato mnogo više materijala onima koji bi da povuku ručnu a to neće biti podsticajno ni za naše unutrašnje reforme.
Veliku je grešku napravila i EU što prošle godine nije crnorskim vlastima zaprijetila klauzulom balansa, koju mi faktički sada imamo u jednoj neformalnoj verziji i koja sada ne proizvodi ni desetinu onog efekta koju bi samo prijetnja prošle godine proizvela.
Najbolji odlaze
MONITOR: CGO je radio istraživanja koja konstatuju da veliki broj mladih želi da ode iz Crne Gore. I najnoviji podaci to potvrđuju. Gdje će nas to odvesti i mogu li se oni zadržati ovdje?
ULJAREVIĆ: Mi smo još 2016. na bazi rezultata istraživanja koje je ukazalo da 50% mladih želi napustiti državu, upozorili na taj problem i pozvali institucije da se tome ozbiljno posvete. Naši nalazi i dvije godine kasnije su ukazali da ovaj trend raste i najnovije istraživanje Vesminster fondacije, koje je izazvalo dosta pažnje, samo je dokazalo opravdanost tih naših ranijih apela. Treba napomenuti da se ovdje radi o mladima koji su na najvišim nivoima obrazovanja odnosno to su najobrazovaniji i najperspektivniji mladi ljudi, a među njima su i oni vanrednih kvaliteta, a ne vide ovaj sistem kao podsticajan za svoj lični i profesionalni razvoj. Ono što brine još više od tih podataka je i kontinuirani pokušaj vlasti da se problem stavi pod tepih, kroz osporavanje samih istraživanja, a taj problem pred našim očima opasno raste i usložnjava se.
Vjerujem da postoje načini da se mladi zadrže ali to zahtijeva radikalne promjene u sistemu obrazovanja, zapošljavanja, napredovanja itd. odnosno pretvaranje ovog klijentelističko-nepotističkog sistema u onaj koji će biti zasnovan na zaslugama.
Milena PEROVIĆ KORAĆ
Komentari
INTERVJU
SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu
Ako ono što radi tužilaštvo ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja. U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu
MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?
SEKULOVIĆ: Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.
Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.
MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?
SEKULOVIČ: Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo. To, bar za sada, nerijetko daje rezultate
MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN o Srebrenici mogla pogoditi Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?
KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.
Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006.. U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.
Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture
Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.
MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?
KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.
To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.
MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?
KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.
MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?
KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.
Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.
MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?
KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.
Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.
Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.
Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.
Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.
Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.
Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.
MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?
KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.
Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice, ponovljeni i zakazani za 2. jun.
Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.
MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?
KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.
Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.
MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?
KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.
MONITOR: Zašto partije konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?
KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.
Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.
Slijedi nastavak popisne sage
MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?
KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.
Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.
Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU3 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
FOKUS4 sedmicePOLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada
-
FOKUS2 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 sedmiceDRAMA OKO SMJENE DIREKTORA MONTEFARMA: Politički i drugi lobiji
-
DRUŠTVO4 sedmiceKOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu
-
DRUŠTVO3 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
Izdvojeno4 sedmiceKAKO JE IBAR SPASIO VLADU: Političarenje
-
Izdvojeno3 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini