Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Očekivanja građana velika

Objavljeno prije

na

Nova vlast neće imati priliku da se uči svom poslu jer su očekivanja građana velika i biće mnogo manje strpljenja za greške. Ako ne budu poštovali Ustav i zakone, treba ih odmah mijenjati

 

MONITOR: Ove sedmice održana je prva sjednica parlamenta, nakon konstitutivne Skupštine. Iz redova Liberalne partije i Demokratske partije socijalista čuli su se stavovi da je „država u opasnosti“. Je li država u opasnosti danas i od čega?

ĐUROVIĆ: DPS nastavlja sa retorikom iz predizborne kampanje da je država u opasnosti nasuprot izjavama njihovog predsjednika Mila Đukanovića, ponovljenim u više navrata nakon 30. avgusta, da se na ovim izborima nije odlučivalo o državi. Država nije u opasnosti zbog  puke i prijeko potrebne promjene vlasti. DPS i  Đukanović su najveći krivci što se u Crnoj Gori nisu u 30 godina razvile profesionalne institucije koje jedino mogu garantovati stabilan razvoj države.  DPS je zarobio  državu i  ta  struktura  je najviše ugrožavala Crnu Goru. Nova vlast na djelu treba da pokaže da li je odgovorna prema svim građanima, uključujući i one koji nisu glasali za partije na vlasti, a to znači i poštovanje Ustava koji je jasno odredio karakter Crne Gore u smislu njenog državnog uređenja, organizacije vlasti, građanskih prava i sloboda.  Nova vlast je potpisla sporazum kojim se iskazuje opredijeljenost da se poštuje Ustav i spoljopolitički prioriteti i treba im dati priliku da dokažu svoje opredjeljenje. DPS je na djelu pokazao da ne poštuje Ustav i zakone koje je sam donosio: 1) zakonodavnu vlast (Skupštinu) oslobodio je kontrole sudske vlasti i narušio, suprotno Ustavu, ravnopravnost tri grane vlasti; 2) DPS je nagradio sudsku vlast trećim i sedmim mandatima, stanovima i drugim privilegijama; 3) pred zakonom nisu svi bili jednaki jer zakoni nisu važili za DPS članove i pristalice; 4) izbori, suprtono Ustavu, nisu bili slobodni… Ako ne budu poštovali Ustav i zakone, novu vlast treba odmah mijenjati.

MONITOR: Kako vidite proces formiranja nove vlade?

ĐUROVIĆ: Proces formiranja nove vlade odvija se u širokom krugu političkih aktera, sastavnih djelova pobjedničkih koalicija, koji imaju različite vrijednosti, interese  i shvatanje politike. Neće biti lako pomiriti sve te razlike i pristupe. Partije koje čine novu vlast su nakon izbora nastavile sa međusobnim optužbama i uvredama, koje su dva-tri mjeseca prije izbora uspjele da ostave po strani. I pozicija mandatara je u jednom trenutku dovedena u pitanje i to od članica koalicije na čijem je čelu bio  Zdravko Krivokapić. Proces formiranja nove vlade dijelom je posljedica nedostatka iskrene predizborne komunikacije i dogovora partija koje čine sadašnju vlast. Prije 30. avgusta je bilo potrebno dogovoriti i potpisati osnovne principe na kojima treba da se formira nova vlada u slučaju pobjede tadašnje opoziije na izborima. Javnosti nije poznato da  li je bilo pokušaja postizanja takvih dogovora. Ukoliko novu vladu bude karakterisalo međusobno nepovjerenje  kao što je to bilo prije izbora, onda će njen učinak biti veoma ograničen i skroman u odnosu na (pre)velika očekivanja građana.

MONITOR: Nakon početnog obećanja pobjedničkih lista da će prihvatiti predlog URA-e, odnosno ekspertsku vladu, uslijedile su rasprave o tome da li je ona potrebna, odnosno kakav model ekspertske vlade. Mislite li da sa tim obećanjem nove vlasti može biti kompromisa?

ĐUROVIĆ: Mandatar je neposredno nakon izbora najavio da u izboru novih rukovodilaca državnih organa, pa čak i ministara, treba da odlučuju njihove kompetencije. Ohrabrujuću izjavu mandatara bilo je potrebno dalje operacionalizovati i definisati koja znanja, vještine i sposobnosti treba da imaju budući ministri. Vjerujem da samo osobe sa stvarnim, dokazivim kompetencijama i rezultatima u svom radu treba da budu na ključnim mjestima odlučivanja. Eksperte određuju njihove kompetencije a ne politička pripadnost. Prema informacijama iz medija, nova vlada će biti dominantno sastavljena od partijskih funkcionera od kojih neki imaju dokaziva iskustva i rezultate a neki ne. Ministri u vladi jesu političke funkcije ali to ne znači da treba da budu osobe koje nemaju znanja, vještine rukovođenja, rezultate u svom radu. Kada većina u Skupštini Crne Gore  izglasa novu vladu, onda prihvata političku odgovornost za njene rezultate.To znači da ministri ne moraju nužno da budu funkcioneri političkih partija jer im partijska pripadnost ne može sama po sebi obezbijediti autoritet u rukovođenju ministarstvom. Autoritet se uspostavlja na osnovu znanja, vještina rukovođenja, komunikacije sa stotinama zaposlenih u ministarstvima i državnim organima. Nije dovoljno da imate korektne poltičke stavove, da ste prisutni na društvenim mrežama, da ste učestvovali u predizbornoj kampanji ili da sami sebe hvalite, da biste bili dobar ministar/ka ili rukovodilac državnog organa.  DPS je 30 godina postavljao partijske činovnike bez kompetencija na najodgovornije pozicije, pa rezultate trpimo svakog dana. Ako nova vlast hoće da započne preobražaj društva i da se suštinski razlikuje od DPS-a onda to može jedino sa kompetentnim ljudima. Nova vlast neće imati priliku da se uči svom poslu jer su očekivanja građana velika i biće mnogo manje strpljenja za greške.

MONITOR: Šta bi prvo trebalo preduzeti za demontiranje postojećeg sistema?

ĐUROVIĆ: Građanima prvo treba saopštiti stvarno stanje sa preciznim podacima. To  treba da bude osnova za planiranje promjena. Program rada Vlade za 2021. godinu treba da bude jasan dokument sa preciznim pokazateljima promjena u svim oblastima rada kako bi javnost mogla da prati ostvarenje obećanja. Građanima treba saopštiti realno izvodljive aktivnosti i rezultate, bez lažnih obećanja. Vjerujem da u prvoj godini nova vlast može da oslobodi institucije značajne za razvoj društva kao što su Agencija za sprečavanje korupcije (ASK), RTCG, Agencija za elektronske medije (AEM). Naravno, u prvoj godini se može  započeti proces profesionalizacije službi bezbjednosti, tužilaštva i sudova. Ne manje važan posao je hitna reforma javne uprave i zato će biti veoma važno ko će biti na čelu ovog resora. Posao reforme i oslobađanja institucija treba početi izmjenama zakonskih propisa. Na sreću, veći dio propisa je već pripremljen od strane NVO a nadam se da će ih nova vlast sprovesti u djelo. U prvoj godini, nova vlast bi morala početi proces reforme izbornog zakonodavstva ali i stvoriti uslove za primjenu zakona o porijeklu imovine, koji bi 2022. godine mogao da postane značajan osnov za povećanje prihoda budžeta Crne Gore.

MONITOR: A kako RTCG transformisati u javni servis?

ĐUROVIĆ: Potrebno je obaviti  hitne izmjene zakona o RTCG-u donijetog u julu ove godine. Zakon o RTCG-u DPS je prilagodio svojoj potrebi da se ozakoni zarobljenost ove institucije, računajući da nikada neće izgubiti vlast.  Zakon predviđa da članove Savjeta RTCG-a, ključnog upravljačkog organa, biraju zapravo poslanici u Administrativnom odboru koje u drugom koraku potvrđuje Skupština. Time bi se ozakonio partijski uticaj na Savjet i samo oni po volji većine mogu biti izabrani. RTCG neće nikada postai javni servis, slobodna i profesionalna institucija, ukoliko je omogućen direktan partijski uticaj na njegov rad. Media centar je odavno pripremio konkretna zakonska rješenja u ovoj oblasti i ponudio ih političkim subjektima. Ukoliko nova vlast ne bude željela da izmijeni ovaj zakon pokazaće da ima isti odnos prema RTCG-u kao i DPS, a koji je krtikovan godinama od strane EU i međunarodnih organizacija. Samo slobodan Savjet RTCG-a može izabrati profesionalnog genralnog direktora koji dalje može da sprovodi u djelo ciljeve propisane zakonom i planovima javnog servisa.

MONITOR: Kako vidite dešavanja u toj kući nakon izbora, od odlaska pojedinih novinara, do oštrih tonova uredništva i menadžmenta prema svakoj vrsti kritike?

ĐUROVIĆ: Menadžment dosljedno slijedi interese DPS-a  i do kraja svog mandata će svakodnevno dokazivati svoju partijsku pripadnost. Savjet i menadžmen su kao i DPS uvjek bili osjetljivi na kritike NVO i drugih subjekata. Najveću krivicu za stanje u RTCG-u ima Savjet, a ovakav menadžment je samo posljedica lošeg sastava i rada Savjeta. Ovaj Savjet je izabrao za generalnog direktora Božidara Šundića i sklopio sa njim ugovor kojim mu je omogućena mjesečna zarada od 2.700 eura. Šundić za ovaj novac slijedi interese DPS-a, a ne javnosti. Svi članovi  Savjeta RTCG-a su po volji DPS-a, a povremene reakcije pojedinih članova nakon izbora 30. avgusta su samo pokušaj skidanja sopstvene krivice za stanje u javnom servisu. Nikome iz Savjeta, pa ni onima koje su imenovale NVO,  nije palo na pamet prije 30. avgusta da inicira pitanje smjene Božidara Šundića zbog nepoštovanja programsko-produkcionih planova, nezakonitog zapošljavanja, netransparentnog rada, potencijalne štete za budžet RTCG-a zbog nedovršenog procesa digitalizacije… Članovi Savjeta su izabrali ćutanje umjesto aktivne borbe (koja uključuje i javne rakcije) za bolji javni servis, a sporadična oglašavanja pojedinih čanova uglavnom su bila vezana za manje značajne propuste u radu, sa ciljem da se kod javnosti, koja površno prati rad članova Savjeta, stvori utisak posvećenosti i kritičkog odnosa prema partijski kontrolisanom menadžmentu.

MONITOR: Iz te kuće najavljeno je da će umjesto smanjenja broja radnih mjesta, taj broj biti povećan za 140 ljudi. Bili ste član Savjeta. Koliko je to opravdano?

ĐUROVIĆ: Savjet u kojem sam participirao je donio odluku o ograničavanju broja zaposlenih u RTCG-u i tražio da se u okviru procesa digitalizacije RTCG utvrdi precizan broj izvršilaca za realizaciju (proizvodnju) programskih planova. Taj posao nije završen zbog opstrukcija u periodu razrješenja članova Savjeta (novembar/decembar 2017) a kasnije i Andrijane Kadije i Vladana Mićunovića (jun/jul 2018). Pitanje broja zaposlenih je u direktnoj vezi sa obimom sopstvene proizvodnje programa. Bez angažovanja spoljnih eksperata nije moguće utvrditi stvarni broj neophodnih izvršilaca za realizaciju sadašnjih planova jer je u RTCG-u zaposleno preko 150 direktnih srodnika, a broj onih u rođačkim linijama je još i mnogo veći. Ukoliko RTCG počne da koristi mogućnosti nove digitalne tehnologije, povećaće se broj kanala (sport, muzika, zabava…) i obim sadržaja kako bi se zadovoljile potrebe građana. Tada je moguće da se broj zaposlenih i poveća. Sada je nejasno zašto bi se povećavao broj zaposlenih i ne vjerujem da do toga može doći.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Samo bjesomučna borba za moć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izdijeljena, posvađana i bez jasne ideje kako pokrenuti temeljne reforme, i korak dalje, kako izvući zemlju recimo iz problema da naše stanovništvo stari, da ulazimo u zonu bijele kuge, da postajemo odredište nekvalifikovane i niskoplaćene radne snage… nova većina razumije da je glavni problem odgovor na pitanje ko će biti ,,DPS poslije DPS-a”.

 

MONITOR:  Demokratski front najavio je bojkot parlamenta i svih Vladinih zakona, ukoliko u Vladu  ne uđe lider DF-a Andrija Mandić. Kako vidite taj zahtjev?

PERIĆ: Ukoliko nova vlast želi da bude operativna, ona mora pronaći put uzajamnog uvažavanja. Niti je uvažavanje da nekoga unaprijed proglasite nepoželjnim za ministarske pozicije bez obzira na procenat koji osvoji na izborima, niti je od onog ko osvoji najviše glasova u novoj vlasti korektno da insistiranjem nametanja svojih političkih ciljeva doslovno uništava subjekt koji treba da obezbijedi većinu. Da ne govorimo koje su refleksije takve pozicije na cijelu zajednicu. U tom kontekstu valja demistifikovati određenje u odnosu na državu. Ako uzmemo jednu od najneutralnijih definicija da je država skup procedura koji nam omogućava da funkcionišemo kao zajednica, onda svi treba da prihvate da će poštovati te procedure i da će činiti što i koliko mogu da se društvo nepoštovanjem tih procedura ne bi dezintegrisalo. Bez toga je doslovno nemoguće, ne samo formirati djelotvornu većinu, već i funkcionisati uopšte.

Nama fali plan i dogovor na mnogim poljima, a posebno u politici. Političari bi trebalo da rješavaju probleme, da razumiju značaj kompromisa i da podnose odgovornost. Nažalost, ovo ostaje samo lijepa želja – u praksi je to bjesomučna borba za moć uz pomoć koje onda želite da raspolažete resursima svih nas.

Sve političke partije rasporedile su  svoje ljude u javnim preduzećima na čelnim pozicijama i ,,po dubini” uveliko kadriraju. Tu vidimo da onamo gdje imaju zajedničke interese partije se bez većih problema dogovaraju – bez obzira da li je to u interesu građana ili ne. Razumijem da mnogi ljudi zbog političke pripadnosti nisu mogli da se zaposle i/ili napreduju, ali taj problem se mora rješavati time što će se prvo procesuirati svi oni koji su radili nezakonito u prethodnom periodu i tako što ćete kadrirati najkvalitetnije, a ne ,,najzaslužnije” ljude.

MONITOR: Da li pregovori parlamentarne većine vode izborima ili će se nastaviti sa krizama, uslovljavanjima i pregovorima?

PERIĆ: Nije bilo teško predvidjeti da će se tokom pregovora nastaviti uzajamne optužbe unutar vlasti. Činjenica je da svaka od koalicija ima svoj ucjenjivački kapital, ali bojim se da će stalnim naglašavanjem te pozicije građani postajati taoci te političke realnosti. Ko će biti vještiji, a čija će procjena biti loša je nešto što razumijem da zanima stranke, ali šta to znači iz perspektive propuštanja prilike realizacije suštinskih promjena koju su sami akteri nazvali istorijskom i koja zaista ima taj potencijal?

Da li su razjašnjenje ovog rebusa izbori? Oni jesu opcija, ali ne vjerujem da je ijedan subjekt spreman za njih, a još manje da je siguran da bi mogao da politički kapitalizuje to što bi ih izazvao – tako da ne očekujem izbore u najmanje narednih pola godine.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STAŠA ZAJOVIĆ, KOORDINATORKA ŽENA U CRNOM: Moramo pogledati lice prošlosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji nikada nije postojao konsenzus oko odgovornosti za rat i ratne zločine ni na nivou države ni na nivou društva, pa čak ni civilnog društva. To je, za mene, zagrljaj smrti u ovoj zemlji

 

MONITOR: Prošlo je trideset godina od osnivanja Žena u crnom. Šta je urađeno, u čemu se uspjelo, a u čemu nije?

ZAJOVIĆ: Najvažnija je činjenica da smo mi dosledne i istrajne, da se nismo prilagođavale nikakvim projektnim ni nacionalnim zahtjevima, nikakvim konsenzusima niti modama – nego smo se prilagođavale našim moralnim, etičkim i političkim  principima. Pada mi na pamet Atena Atanasiu, naučnica koja nas je proučavala i koja kaže da je hrabrost istrajnost i odlučnost, bez obzira na neizvesnosti, bez obzira na rizike i često veoma visok stupanj straha. To je jedno opstajanje bez oslonca, bez oslonaca na neke poznate modele. Imale smo puno uzora, ali mi smo se kretale, kako kaže Hana Arent, „bez gelendera“. Imale smo prethodnice, iz NOB-a, ali i iz globalnog, antifašističkog i antimilitarističkog pokreta. Mi smo ipak smatrale da bi trebalo da napravimo svoje prakse i da se u našim teorijama oslanjamo na kontekst koji nas okružuje. Da sve što radimo izranja iz tog konteksta u kojem živimo. Naravno da pozajmljujemo znanja.

Imale smo preko 2500 uličnih akcija, bez obzira na užasne probleme koji su najviše proizlazili iz toga što smo se fokusirale i nikada nismo odustale od pitanja odgovornosti za rat i ratne zločine 90-ih. Otuda svi naši najveći problemi. Proizvele smo potpuno nove prakse jer u vezi sa tranzicionom pravdom nismo imale nikakve modele. To su prakse koje zagovaraju feministički pristup pravdi, kao što je posećivanje mesta zločina počinjenih u naše ime. To je potpuno nova vrsta politike. Zahvaljući tim praksama i doslednosti, mi smo mogle da okupimo žene žrtve iz svih zemalja bivše Jugoslavije u Ženski sud. Mislim da neću biti pretenciozna ako kažem da to nije niko drugi uspeo, jer su one iz zajednice žrtava tražile da mi kontrolišemo taj proces. To nije bilo zato što smo mi visokoprofesionalne, već zbog izgrađenog ogromnog povjerenja. Šest godina smo stajale na Trgu republike tokom ratova.To je nova paradigma mirovnog prisustva u javnosti na Trgu koji je simbol najgorih nacionalističkih narativa, a ti ga preokrećeš u mesto saosećanja sa onima koji su proglašeni nepodobnima, neprijateljima, sa onima koji su subverzivni. To su žrtve različitih etničkih predznaka. Mi smo i u takvim okolnostima napravile pluralitet javnosti, regovale smo ne samo na kontekst zla već smo i proizvodile jednu drugačiju javnost. To smo radile zajedno sa umetničkim kolektivima, stvarajući subverzivno sećanje, subverzivno pamćenje, dugačiju memoralizaciju. I kako kažu u grupi Škart „One su pokretne uznemiriteljke“. To je odluka da neprekidno uznemiravaš kako državu tako i društvo i da podsećaš da je grad Beograd odavno prestao da bude grad. Mi ih ometamo u mitomaniji, u kontroli nad nacionalnim telima. Ovaj grad i ova zemlja samo žele da kontrolišu nacionalna tela i mi smo im na Trgu republike to oduzele. I kako kaže meni blizak teoretičar Malford: grad je samo organ pamćenja. A grad koji to briše i negira, to nije grad to je samo konglomerat zgrada i fizičkih bića. Uglavnom su to tela nacije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA MARINIĆ KRAGIĆ, REDITELJKA: Pravo na ljubav

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će neko živjeti svoj život je isključivo osobna odluka, bez uplitanja politike u privatnost, nametanja ili lažnog moraliziranja

 

Film Nun of your business u režiji Ivane Marinić Kragić dobio je nagradu Maslačak za najbolji film u regionalnoj selekciji na nedavno završenom Underhillfestu. Ivana Marinić Kragić je takođe koscenaristkinja, direktorica fotografije i producentkinja projekta Nun of Your Business. Film je prikazan u okviru programa U fokusu, a rediteljka je bila gošća festivala. Podgorička publika je bila veoma zainteresovana da pogleda film o životnoj priči dvije časne sestre koje su se upoznale u samostanu i zaljubile. Nakon što su zajedno donijele najtežu odluku u životu, jedna za drugom odlaze iz samostana u kojem su u izolaciji proživjele godine ne uvijek idiličnog života.

MONITOR:  Kakvo iskustvo nosite iz Podgorice i UnderhillFesta i koliko Vam je prijalo da budete na festivalu koji se održava uživo, pred publikom i gostima – autorima filma, jer smo svjedoci sve većeg broja online festivala zbog pandemije i to u cijelom svijetu?

MARINIĆ KRAGIĆ: Imam same riječi hvale. Za mene gostovanje na UnderhillFestu ove godine je ujedno bio i moji prvi izlet u Crnu Goru. Divno iskustvo, čemu je prvenstveno zaslužan i odličan tim UnderhillFest-a koji se maksimalno potrudio na gostoprimstvu. S druge strane bila mi je velika čast sudjelovati sa svojim filmom u programu vrlo zanimljive i kvalitetne selekcije filmova. Iskreno se veselim idućem susretu.

MONITOR: Žiri 12. UnderhillFesta je bio jednoglasan i istakao da inovativnim, svježim i modernim rediteljskim postupkom, sve vrijeme publiku milujete i nježno navodite na smijeh tamo gdje je u pitanju najdublja emotivna drama kroz koju su junakinje prolazile zajedno sa Vama.

MARINIĆ KRAGIĆ: Lijep je osjećaj kad dobiješ priznanje struke za svog dugogodišnji rad, a pogotovo kad se to dogodi na festivalu kao što je UnderhillFest. Sjećam se svoje prve nagrade koja je došla od publike na ZagrebDox Festivalu u listopadu 2020, gdje je film ujedno imao i svoju svjetsku premijeru. Bila sam jako napeta, nisam bila sigurna kako će publika prihvatiti film, a najmanje sam se nadala nagradi. Nakon premijerne projekcije uzbuđenje je bilo toliko intenzivno da mi je trebalo tri dana da dođem k sebi.

MONITOR: U filmu “Nun of Your Business” pratimo priču o časnim sestrama i njihovoj potrazi za Bogom, kroz koju one pronalaze ljubav i jedna drugu. Kako i kada ste čuli za njihovu priču i kako ste upoznali Maritu i Fani?

MARINIĆ KRAGIĆ: Tijekom jednog ljetovanja na Korčuli upoznala sam Maritu. Bile smo igrom slučaju u istom društvu. Toga dana sam se pobliže i upoznala s njezinom pričom, pa iako me priča instant zaintrigirala, prošlo je godinu dana kada sam se usudila pitati o mogućnosti snimanja filma. Marita je bila dosta otvorena prema mojoj ideji, ali ni ona ni Fani nisu još bile spremne izaći u javnost sa punim identitetima. Od izlaska iz samostana i outanja obiteljima prošlo je malo vremena, stoga im je trebalo da se prilagode novim okolnostima. Kako je taj proces u njima sazrijevao tako je i odluka da priču podijele s drugima ojačala.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo