Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Očekivanja građana velika

Objavljeno prije

na

Nova vlast neće imati priliku da se uči svom poslu jer su očekivanja građana velika i biće mnogo manje strpljenja za greške. Ako ne budu poštovali Ustav i zakone, treba ih odmah mijenjati

 

MONITOR: Ove sedmice održana je prva sjednica parlamenta, nakon konstitutivne Skupštine. Iz redova Liberalne partije i Demokratske partije socijalista čuli su se stavovi da je „država u opasnosti“. Je li država u opasnosti danas i od čega?

ĐUROVIĆ: DPS nastavlja sa retorikom iz predizborne kampanje da je država u opasnosti nasuprot izjavama njihovog predsjednika Mila Đukanovića, ponovljenim u više navrata nakon 30. avgusta, da se na ovim izborima nije odlučivalo o državi. Država nije u opasnosti zbog  puke i prijeko potrebne promjene vlasti. DPS i  Đukanović su najveći krivci što se u Crnoj Gori nisu u 30 godina razvile profesionalne institucije koje jedino mogu garantovati stabilan razvoj države.  DPS je zarobio  državu i  ta  struktura  je najviše ugrožavala Crnu Goru. Nova vlast na djelu treba da pokaže da li je odgovorna prema svim građanima, uključujući i one koji nisu glasali za partije na vlasti, a to znači i poštovanje Ustava koji je jasno odredio karakter Crne Gore u smislu njenog državnog uređenja, organizacije vlasti, građanskih prava i sloboda.  Nova vlast je potpisla sporazum kojim se iskazuje opredijeljenost da se poštuje Ustav i spoljopolitički prioriteti i treba im dati priliku da dokažu svoje opredjeljenje. DPS je na djelu pokazao da ne poštuje Ustav i zakone koje je sam donosio: 1) zakonodavnu vlast (Skupštinu) oslobodio je kontrole sudske vlasti i narušio, suprotno Ustavu, ravnopravnost tri grane vlasti; 2) DPS je nagradio sudsku vlast trećim i sedmim mandatima, stanovima i drugim privilegijama; 3) pred zakonom nisu svi bili jednaki jer zakoni nisu važili za DPS članove i pristalice; 4) izbori, suprtono Ustavu, nisu bili slobodni… Ako ne budu poštovali Ustav i zakone, novu vlast treba odmah mijenjati.

MONITOR: Kako vidite proces formiranja nove vlade?

ĐUROVIĆ: Proces formiranja nove vlade odvija se u širokom krugu političkih aktera, sastavnih djelova pobjedničkih koalicija, koji imaju različite vrijednosti, interese  i shvatanje politike. Neće biti lako pomiriti sve te razlike i pristupe. Partije koje čine novu vlast su nakon izbora nastavile sa međusobnim optužbama i uvredama, koje su dva-tri mjeseca prije izbora uspjele da ostave po strani. I pozicija mandatara je u jednom trenutku dovedena u pitanje i to od članica koalicije na čijem je čelu bio  Zdravko Krivokapić. Proces formiranja nove vlade dijelom je posljedica nedostatka iskrene predizborne komunikacije i dogovora partija koje čine sadašnju vlast. Prije 30. avgusta je bilo potrebno dogovoriti i potpisati osnovne principe na kojima treba da se formira nova vlada u slučaju pobjede tadašnje opoziije na izborima. Javnosti nije poznato da  li je bilo pokušaja postizanja takvih dogovora. Ukoliko novu vladu bude karakterisalo međusobno nepovjerenje  kao što je to bilo prije izbora, onda će njen učinak biti veoma ograničen i skroman u odnosu na (pre)velika očekivanja građana.

MONITOR: Nakon početnog obećanja pobjedničkih lista da će prihvatiti predlog URA-e, odnosno ekspertsku vladu, uslijedile su rasprave o tome da li je ona potrebna, odnosno kakav model ekspertske vlade. Mislite li da sa tim obećanjem nove vlasti može biti kompromisa?

ĐUROVIĆ: Mandatar je neposredno nakon izbora najavio da u izboru novih rukovodilaca državnih organa, pa čak i ministara, treba da odlučuju njihove kompetencije. Ohrabrujuću izjavu mandatara bilo je potrebno dalje operacionalizovati i definisati koja znanja, vještine i sposobnosti treba da imaju budući ministri. Vjerujem da samo osobe sa stvarnim, dokazivim kompetencijama i rezultatima u svom radu treba da budu na ključnim mjestima odlučivanja. Eksperte određuju njihove kompetencije a ne politička pripadnost. Prema informacijama iz medija, nova vlada će biti dominantno sastavljena od partijskih funkcionera od kojih neki imaju dokaziva iskustva i rezultate a neki ne. Ministri u vladi jesu političke funkcije ali to ne znači da treba da budu osobe koje nemaju znanja, vještine rukovođenja, rezultate u svom radu. Kada većina u Skupštini Crne Gore  izglasa novu vladu, onda prihvata političku odgovornost za njene rezultate.To znači da ministri ne moraju nužno da budu funkcioneri političkih partija jer im partijska pripadnost ne može sama po sebi obezbijediti autoritet u rukovođenju ministarstvom. Autoritet se uspostavlja na osnovu znanja, vještina rukovođenja, komunikacije sa stotinama zaposlenih u ministarstvima i državnim organima. Nije dovoljno da imate korektne poltičke stavove, da ste prisutni na društvenim mrežama, da ste učestvovali u predizbornoj kampanji ili da sami sebe hvalite, da biste bili dobar ministar/ka ili rukovodilac državnog organa.  DPS je 30 godina postavljao partijske činovnike bez kompetencija na najodgovornije pozicije, pa rezultate trpimo svakog dana. Ako nova vlast hoće da započne preobražaj društva i da se suštinski razlikuje od DPS-a onda to može jedino sa kompetentnim ljudima. Nova vlast neće imati priliku da se uči svom poslu jer su očekivanja građana velika i biće mnogo manje strpljenja za greške.

MONITOR: Šta bi prvo trebalo preduzeti za demontiranje postojećeg sistema?

ĐUROVIĆ: Građanima prvo treba saopštiti stvarno stanje sa preciznim podacima. To  treba da bude osnova za planiranje promjena. Program rada Vlade za 2021. godinu treba da bude jasan dokument sa preciznim pokazateljima promjena u svim oblastima rada kako bi javnost mogla da prati ostvarenje obećanja. Građanima treba saopštiti realno izvodljive aktivnosti i rezultate, bez lažnih obećanja. Vjerujem da u prvoj godini nova vlast može da oslobodi institucije značajne za razvoj društva kao što su Agencija za sprečavanje korupcije (ASK), RTCG, Agencija za elektronske medije (AEM). Naravno, u prvoj godini se može  započeti proces profesionalizacije službi bezbjednosti, tužilaštva i sudova. Ne manje važan posao je hitna reforma javne uprave i zato će biti veoma važno ko će biti na čelu ovog resora. Posao reforme i oslobađanja institucija treba početi izmjenama zakonskih propisa. Na sreću, veći dio propisa je već pripremljen od strane NVO a nadam se da će ih nova vlast sprovesti u djelo. U prvoj godini, nova vlast bi morala početi proces reforme izbornog zakonodavstva ali i stvoriti uslove za primjenu zakona o porijeklu imovine, koji bi 2022. godine mogao da postane značajan osnov za povećanje prihoda budžeta Crne Gore.

MONITOR: A kako RTCG transformisati u javni servis?

ĐUROVIĆ: Potrebno je obaviti  hitne izmjene zakona o RTCG-u donijetog u julu ove godine. Zakon o RTCG-u DPS je prilagodio svojoj potrebi da se ozakoni zarobljenost ove institucije, računajući da nikada neće izgubiti vlast.  Zakon predviđa da članove Savjeta RTCG-a, ključnog upravljačkog organa, biraju zapravo poslanici u Administrativnom odboru koje u drugom koraku potvrđuje Skupština. Time bi se ozakonio partijski uticaj na Savjet i samo oni po volji većine mogu biti izabrani. RTCG neće nikada postai javni servis, slobodna i profesionalna institucija, ukoliko je omogućen direktan partijski uticaj na njegov rad. Media centar je odavno pripremio konkretna zakonska rješenja u ovoj oblasti i ponudio ih političkim subjektima. Ukoliko nova vlast ne bude željela da izmijeni ovaj zakon pokazaće da ima isti odnos prema RTCG-u kao i DPS, a koji je krtikovan godinama od strane EU i međunarodnih organizacija. Samo slobodan Savjet RTCG-a može izabrati profesionalnog genralnog direktora koji dalje može da sprovodi u djelo ciljeve propisane zakonom i planovima javnog servisa.

MONITOR: Kako vidite dešavanja u toj kući nakon izbora, od odlaska pojedinih novinara, do oštrih tonova uredništva i menadžmenta prema svakoj vrsti kritike?

ĐUROVIĆ: Menadžment dosljedno slijedi interese DPS-a  i do kraja svog mandata će svakodnevno dokazivati svoju partijsku pripadnost. Savjet i menadžmen su kao i DPS uvjek bili osjetljivi na kritike NVO i drugih subjekata. Najveću krivicu za stanje u RTCG-u ima Savjet, a ovakav menadžment je samo posljedica lošeg sastava i rada Savjeta. Ovaj Savjet je izabrao za generalnog direktora Božidara Šundića i sklopio sa njim ugovor kojim mu je omogućena mjesečna zarada od 2.700 eura. Šundić za ovaj novac slijedi interese DPS-a, a ne javnosti. Svi članovi  Savjeta RTCG-a su po volji DPS-a, a povremene reakcije pojedinih članova nakon izbora 30. avgusta su samo pokušaj skidanja sopstvene krivice za stanje u javnom servisu. Nikome iz Savjeta, pa ni onima koje su imenovale NVO,  nije palo na pamet prije 30. avgusta da inicira pitanje smjene Božidara Šundića zbog nepoštovanja programsko-produkcionih planova, nezakonitog zapošljavanja, netransparentnog rada, potencijalne štete za budžet RTCG-a zbog nedovršenog procesa digitalizacije… Članovi Savjeta su izabrali ćutanje umjesto aktivne borbe (koja uključuje i javne rakcije) za bolji javni servis, a sporadična oglašavanja pojedinih čanova uglavnom su bila vezana za manje značajne propuste u radu, sa ciljem da se kod javnosti, koja površno prati rad članova Savjeta, stvori utisak posvećenosti i kritičkog odnosa prema partijski kontrolisanom menadžmentu.

MONITOR: Iz te kuće najavljeno je da će umjesto smanjenja broja radnih mjesta, taj broj biti povećan za 140 ljudi. Bili ste član Savjeta. Koliko je to opravdano?

ĐUROVIĆ: Savjet u kojem sam participirao je donio odluku o ograničavanju broja zaposlenih u RTCG-u i tražio da se u okviru procesa digitalizacije RTCG utvrdi precizan broj izvršilaca za realizaciju (proizvodnju) programskih planova. Taj posao nije završen zbog opstrukcija u periodu razrješenja članova Savjeta (novembar/decembar 2017) a kasnije i Andrijane Kadije i Vladana Mićunovića (jun/jul 2018). Pitanje broja zaposlenih je u direktnoj vezi sa obimom sopstvene proizvodnje programa. Bez angažovanja spoljnih eksperata nije moguće utvrditi stvarni broj neophodnih izvršilaca za realizaciju sadašnjih planova jer je u RTCG-u zaposleno preko 150 direktnih srodnika, a broj onih u rođačkim linijama je još i mnogo veći. Ukoliko RTCG počne da koristi mogućnosti nove digitalne tehnologije, povećaće se broj kanala (sport, muzika, zabava…) i obim sadržaja kako bi se zadovoljile potrebe građana. Tada je moguće da se broj zaposlenih i poveća. Sada je nejasno zašto bi se povećavao broj zaposlenih i ne vjerujem da do toga može doći.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo