Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Očekivanja građana velika

Objavljeno prije

na

Nova vlast neće imati priliku da se uči svom poslu jer su očekivanja građana velika i biće mnogo manje strpljenja za greške. Ako ne budu poštovali Ustav i zakone, treba ih odmah mijenjati

 

MONITOR: Ove sedmice održana je prva sjednica parlamenta, nakon konstitutivne Skupštine. Iz redova Liberalne partije i Demokratske partije socijalista čuli su se stavovi da je „država u opasnosti“. Je li država u opasnosti danas i od čega?

ĐUROVIĆ: DPS nastavlja sa retorikom iz predizborne kampanje da je država u opasnosti nasuprot izjavama njihovog predsjednika Mila Đukanovića, ponovljenim u više navrata nakon 30. avgusta, da se na ovim izborima nije odlučivalo o državi. Država nije u opasnosti zbog  puke i prijeko potrebne promjene vlasti. DPS i  Đukanović su najveći krivci što se u Crnoj Gori nisu u 30 godina razvile profesionalne institucije koje jedino mogu garantovati stabilan razvoj države.  DPS je zarobio  državu i  ta  struktura  je najviše ugrožavala Crnu Goru. Nova vlast na djelu treba da pokaže da li je odgovorna prema svim građanima, uključujući i one koji nisu glasali za partije na vlasti, a to znači i poštovanje Ustava koji je jasno odredio karakter Crne Gore u smislu njenog državnog uređenja, organizacije vlasti, građanskih prava i sloboda.  Nova vlast je potpisla sporazum kojim se iskazuje opredijeljenost da se poštuje Ustav i spoljopolitički prioriteti i treba im dati priliku da dokažu svoje opredjeljenje. DPS je na djelu pokazao da ne poštuje Ustav i zakone koje je sam donosio: 1) zakonodavnu vlast (Skupštinu) oslobodio je kontrole sudske vlasti i narušio, suprotno Ustavu, ravnopravnost tri grane vlasti; 2) DPS je nagradio sudsku vlast trećim i sedmim mandatima, stanovima i drugim privilegijama; 3) pred zakonom nisu svi bili jednaki jer zakoni nisu važili za DPS članove i pristalice; 4) izbori, suprtono Ustavu, nisu bili slobodni… Ako ne budu poštovali Ustav i zakone, novu vlast treba odmah mijenjati.

MONITOR: Kako vidite proces formiranja nove vlade?

ĐUROVIĆ: Proces formiranja nove vlade odvija se u širokom krugu političkih aktera, sastavnih djelova pobjedničkih koalicija, koji imaju različite vrijednosti, interese  i shvatanje politike. Neće biti lako pomiriti sve te razlike i pristupe. Partije koje čine novu vlast su nakon izbora nastavile sa međusobnim optužbama i uvredama, koje su dva-tri mjeseca prije izbora uspjele da ostave po strani. I pozicija mandatara je u jednom trenutku dovedena u pitanje i to od članica koalicije na čijem je čelu bio  Zdravko Krivokapić. Proces formiranja nove vlade dijelom je posljedica nedostatka iskrene predizborne komunikacije i dogovora partija koje čine sadašnju vlast. Prije 30. avgusta je bilo potrebno dogovoriti i potpisati osnovne principe na kojima treba da se formira nova vlada u slučaju pobjede tadašnje opoziije na izborima. Javnosti nije poznato da  li je bilo pokušaja postizanja takvih dogovora. Ukoliko novu vladu bude karakterisalo međusobno nepovjerenje  kao što je to bilo prije izbora, onda će njen učinak biti veoma ograničen i skroman u odnosu na (pre)velika očekivanja građana.

MONITOR: Nakon početnog obećanja pobjedničkih lista da će prihvatiti predlog URA-e, odnosno ekspertsku vladu, uslijedile su rasprave o tome da li je ona potrebna, odnosno kakav model ekspertske vlade. Mislite li da sa tim obećanjem nove vlasti može biti kompromisa?

ĐUROVIĆ: Mandatar je neposredno nakon izbora najavio da u izboru novih rukovodilaca državnih organa, pa čak i ministara, treba da odlučuju njihove kompetencije. Ohrabrujuću izjavu mandatara bilo je potrebno dalje operacionalizovati i definisati koja znanja, vještine i sposobnosti treba da imaju budući ministri. Vjerujem da samo osobe sa stvarnim, dokazivim kompetencijama i rezultatima u svom radu treba da budu na ključnim mjestima odlučivanja. Eksperte određuju njihove kompetencije a ne politička pripadnost. Prema informacijama iz medija, nova vlada će biti dominantno sastavljena od partijskih funkcionera od kojih neki imaju dokaziva iskustva i rezultate a neki ne. Ministri u vladi jesu političke funkcije ali to ne znači da treba da budu osobe koje nemaju znanja, vještine rukovođenja, rezultate u svom radu. Kada većina u Skupštini Crne Gore  izglasa novu vladu, onda prihvata političku odgovornost za njene rezultate.To znači da ministri ne moraju nužno da budu funkcioneri političkih partija jer im partijska pripadnost ne može sama po sebi obezbijediti autoritet u rukovođenju ministarstvom. Autoritet se uspostavlja na osnovu znanja, vještina rukovođenja, komunikacije sa stotinama zaposlenih u ministarstvima i državnim organima. Nije dovoljno da imate korektne poltičke stavove, da ste prisutni na društvenim mrežama, da ste učestvovali u predizbornoj kampanji ili da sami sebe hvalite, da biste bili dobar ministar/ka ili rukovodilac državnog organa.  DPS je 30 godina postavljao partijske činovnike bez kompetencija na najodgovornije pozicije, pa rezultate trpimo svakog dana. Ako nova vlast hoće da započne preobražaj društva i da se suštinski razlikuje od DPS-a onda to može jedino sa kompetentnim ljudima. Nova vlast neće imati priliku da se uči svom poslu jer su očekivanja građana velika i biće mnogo manje strpljenja za greške.

MONITOR: Šta bi prvo trebalo preduzeti za demontiranje postojećeg sistema?

ĐUROVIĆ: Građanima prvo treba saopštiti stvarno stanje sa preciznim podacima. To  treba da bude osnova za planiranje promjena. Program rada Vlade za 2021. godinu treba da bude jasan dokument sa preciznim pokazateljima promjena u svim oblastima rada kako bi javnost mogla da prati ostvarenje obećanja. Građanima treba saopštiti realno izvodljive aktivnosti i rezultate, bez lažnih obećanja. Vjerujem da u prvoj godini nova vlast može da oslobodi institucije značajne za razvoj društva kao što su Agencija za sprečavanje korupcije (ASK), RTCG, Agencija za elektronske medije (AEM). Naravno, u prvoj godini se može  započeti proces profesionalizacije službi bezbjednosti, tužilaštva i sudova. Ne manje važan posao je hitna reforma javne uprave i zato će biti veoma važno ko će biti na čelu ovog resora. Posao reforme i oslobađanja institucija treba početi izmjenama zakonskih propisa. Na sreću, veći dio propisa je već pripremljen od strane NVO a nadam se da će ih nova vlast sprovesti u djelo. U prvoj godini, nova vlast bi morala početi proces reforme izbornog zakonodavstva ali i stvoriti uslove za primjenu zakona o porijeklu imovine, koji bi 2022. godine mogao da postane značajan osnov za povećanje prihoda budžeta Crne Gore.

MONITOR: A kako RTCG transformisati u javni servis?

ĐUROVIĆ: Potrebno je obaviti  hitne izmjene zakona o RTCG-u donijetog u julu ove godine. Zakon o RTCG-u DPS je prilagodio svojoj potrebi da se ozakoni zarobljenost ove institucije, računajući da nikada neće izgubiti vlast.  Zakon predviđa da članove Savjeta RTCG-a, ključnog upravljačkog organa, biraju zapravo poslanici u Administrativnom odboru koje u drugom koraku potvrđuje Skupština. Time bi se ozakonio partijski uticaj na Savjet i samo oni po volji većine mogu biti izabrani. RTCG neće nikada postai javni servis, slobodna i profesionalna institucija, ukoliko je omogućen direktan partijski uticaj na njegov rad. Media centar je odavno pripremio konkretna zakonska rješenja u ovoj oblasti i ponudio ih političkim subjektima. Ukoliko nova vlast ne bude željela da izmijeni ovaj zakon pokazaće da ima isti odnos prema RTCG-u kao i DPS, a koji je krtikovan godinama od strane EU i međunarodnih organizacija. Samo slobodan Savjet RTCG-a može izabrati profesionalnog genralnog direktora koji dalje može da sprovodi u djelo ciljeve propisane zakonom i planovima javnog servisa.

MONITOR: Kako vidite dešavanja u toj kući nakon izbora, od odlaska pojedinih novinara, do oštrih tonova uredništva i menadžmenta prema svakoj vrsti kritike?

ĐUROVIĆ: Menadžment dosljedno slijedi interese DPS-a  i do kraja svog mandata će svakodnevno dokazivati svoju partijsku pripadnost. Savjet i menadžmen su kao i DPS uvjek bili osjetljivi na kritike NVO i drugih subjekata. Najveću krivicu za stanje u RTCG-u ima Savjet, a ovakav menadžment je samo posljedica lošeg sastava i rada Savjeta. Ovaj Savjet je izabrao za generalnog direktora Božidara Šundića i sklopio sa njim ugovor kojim mu je omogućena mjesečna zarada od 2.700 eura. Šundić za ovaj novac slijedi interese DPS-a, a ne javnosti. Svi članovi  Savjeta RTCG-a su po volji DPS-a, a povremene reakcije pojedinih članova nakon izbora 30. avgusta su samo pokušaj skidanja sopstvene krivice za stanje u javnom servisu. Nikome iz Savjeta, pa ni onima koje su imenovale NVO,  nije palo na pamet prije 30. avgusta da inicira pitanje smjene Božidara Šundića zbog nepoštovanja programsko-produkcionih planova, nezakonitog zapošljavanja, netransparentnog rada, potencijalne štete za budžet RTCG-a zbog nedovršenog procesa digitalizacije… Članovi Savjeta su izabrali ćutanje umjesto aktivne borbe (koja uključuje i javne rakcije) za bolji javni servis, a sporadična oglašavanja pojedinih čanova uglavnom su bila vezana za manje značajne propuste u radu, sa ciljem da se kod javnosti, koja površno prati rad članova Savjeta, stvori utisak posvećenosti i kritičkog odnosa prema partijski kontrolisanom menadžmentu.

MONITOR: Iz te kuće najavljeno je da će umjesto smanjenja broja radnih mjesta, taj broj biti povećan za 140 ljudi. Bili ste član Savjeta. Koliko je to opravdano?

ĐUROVIĆ: Savjet u kojem sam participirao je donio odluku o ograničavanju broja zaposlenih u RTCG-u i tražio da se u okviru procesa digitalizacije RTCG utvrdi precizan broj izvršilaca za realizaciju (proizvodnju) programskih planova. Taj posao nije završen zbog opstrukcija u periodu razrješenja članova Savjeta (novembar/decembar 2017) a kasnije i Andrijane Kadije i Vladana Mićunovića (jun/jul 2018). Pitanje broja zaposlenih je u direktnoj vezi sa obimom sopstvene proizvodnje programa. Bez angažovanja spoljnih eksperata nije moguće utvrditi stvarni broj neophodnih izvršilaca za realizaciju sadašnjih planova jer je u RTCG-u zaposleno preko 150 direktnih srodnika, a broj onih u rođačkim linijama je još i mnogo veći. Ukoliko RTCG počne da koristi mogućnosti nove digitalne tehnologije, povećaće se broj kanala (sport, muzika, zabava…) i obim sadržaja kako bi se zadovoljile potrebe građana. Tada je moguće da se broj zaposlenih i poveća. Sada je nejasno zašto bi se povećavao broj zaposlenih i ne vjerujem da do toga može doći.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo