DRUŠTVO
Gutači kokaina i heroina
Objavljeno prije
14 godinana
Objavio:
Monitor online
Dvije godine unazad crnogorska policija uhapsila je jednog našeg državljanina iz Tuzi, koji je bio organizator i naručilac kokaina švercovanog putem takozvanih „gutača” ili „mula”. To je bilo prvi i jedini put do sada da je taj način šverca droge registrovan u Crnoj Gori. Njegov kurir, prema riječima Monitorovog policijskog izvora, bila je žena, koja je uhvaćena na podgoričkom aerodromu.
„Žena je registrovana još na aerodromu u Frankfurtu, ali je propustila njemačka policija da bi se vidjelo ko je naručilac i koja je krajnja adresa na koju droga treba da stigne. Našoj policiji je dojavljeno, i žena, koja je uhvaćena na podgoričkom aerodromu, ubrzo je odala kome je trebalo da isporuči drogu”, objašnjava ovaj izvor.
Kokain, koji je žena u stomaku prenijela preko okeana, „krenuo” je iz Bolivije i trebalo je da bude predat u Tuzima. Koliko je puta do tada ovom narkodileru uspjelo da tako naruči i dobije drogu nije poznato. Pošiljalac i naručilac, uglavnom, nijesu žrtvovali mnogo, dok je glavu u torbi nosio kurir, u ovom slučaju žena.
„Da se kojim slučajem dogodila neka nepredvidiva situacija i zadržavanje na aerodromima, pitanje je šta bi se desilo sa kurirom. Droga se u stomaku ne može nositi dugo. Najviše dvadeset četiri do četrdeset osam sati, pod uslovom da sve ide kako treba. Za to vrijeme ne smije ni da se jede, ni da se pije. I bez toga želudačna kiselina može da ošteti ampule u stomaku i da se droga izlije. Smrt je u tom slučaju najčešći ishod”, kaže naš izvor iz policije.
Iako u Crnoj Gori od tada do danas nije zabilježen više nijedan slučaj ovakvog transporta kokaina ili heroina, to ne znači da ih nema. Naprotiv. Upravo poslije akcije Balkanski ratnik i prekida glavnih i velikih transporta kokaina iz Južne Amerike, droga na naše prostore u posljednje vrijeme sve češće stiže putem takozvanih „mula”.
Beogradske Večernje novosti su nedavno pisale o slučaju Marka U. iz Ugrinovca, koji je preminuo na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu od prekomjerne količine kokaina u stomaku, upakovanog u kesice radi ilegalnog prenosa.
Ovaj slučaj je, naravno, uznemirio javnost u Srbiji. Tamošnja policija je utvrdila da je Marko nosio u stomaku 600 grama kokaina, ali je ostalo nepoznato kome je droga bila namijenjena.
,,Narko-mafija u svijetu već deset godina koristi tajne kurire, ‘mule’ za prenos heroina i kokaina u unutrašnjim djelovima tijela, a posebno u stomaku. Ovaj način prenošenja droge smišljen je u Južnoj Americi, gdje se anonimnim ljudima plaća i do 3.000 dolara za prenos u stomaku jednog kilograma kokaina u Evropu. U međuvremenu, ‘mule’ su se pojavile u SAD, na Balkanu, čak i u Rusiji”, ispričao je tim povodom jedan beogradski kriminolog.
On je iznio podatak da su tokom prošle godine policija i carinici u svijetu uhapsili osamdeset ,,mula” različite nacionalnosti sa drogom sakrivenom u stomaku.
Brazilska policija uhapsila je u Sao Paulu dvadesetogodišnjeg Irca koji je u stomaku nosio za Brisel gotovo kilogram kokaina u 72 kapsule. Carinici su u Vašingtonu otkrili ženu iz Nigerije sa 2,27 kilograma heroina u 182 kapsule koje je progutala. Italijan Roberto Palacoti (44) umro je u Peruu, a Roza Aljende u Madridu, jer im je ,,eksplodirao” paket heroina sakriven u želucu.
Večernje novosti pišu da je preminuli ,,mula” Marko M. u Beograd stigao iz Dominikanske Republike, a prema rezultatima istrage, on je u stomaku prenosio kokain čija je cijena oko 40.000 eura.
Ostalo je nepoznato kolika je bila kurirska plata nesrećnog mladića. Takođe je ostala i sumnja da je još jedna „mula” išla sa njim. Šta se Marku desilo, objasnio je jedan ljekar iz Kliničkog centra Srbije.
,,Pri pucanju ampula s kokainom, u stomaku dolazi do nagle apsorpcije velike količine droge. Droga tada djeluje sedativno, smanjuje se pritisak, usporavaju srčane radnje i broj udisaja, što pacijenta uvodi u komu”, prenijele su Novosti riječi toga ljekara.
Ovaj vid šverca droge narko-dileri su proglasili najsigurnijim, jer se teško otkriva. Riječ je o jako riskantnom poslu. Kokain se pakuje u specijalne plastične ampule, navodno otporne na želudačnu kiselinu, koje kurir proguta.
Prve ,,mule” su se na Balkanu pojavile 2008. godine u Bosni, potom u Makedoniji i prije dvije godine u Srbiji. Posljednjih godina na našim prostorima otkriveno je dvadesetak kurira narko-mafije koji su kokain i heroin nosili u stomaku. Sedmoro je uhvaćeno u Srbiji. Kada je četvoro državljana Bolivije stiglo na aerodrom Nikola Tesla, vozilom Hitne pomoći prevezeni su na VMA kako bi se potvrdila sumnja carinika da u stomacima švercuju kokain.
Na VMA je bila jedna žena iz Bolivije zbog švercovanja u stomaku 115 kesica kokaina. Ona je iz Santa Kruza, preko Sao Paula i Ciriha, doputovala u Beograd i na VMA izbacila kilogram kokaina. Policija je kasnije došla do saznanja da su ove ,,mule” htjele da predaju drogu srpskim dilerima u hotelu Slavija.
U Vojvodini je uhapšen američki državljanin S. R. u autobusu na redovnoj liniji Beograd – Sombor, sa drogom u džepovima. Pošto se radilo o specijalnim kesicama, vjeruje se da je i ovaj mladić kokain čistoće 80 odsto u stomaku donio nekom od srpskih dilera.
Srpska policija je nakon svih ovih slučajeva saopštila da se pojava ovakvih ,,sitnijih” narko-kurira mogla očekivati poslije presijecanja glavnog kanala Šarićeve grupe.
,,Direktne isporuke kokaina iz Južne Amerike plod su prijateljskih veza koje su naši kriminalci uspostavili prethodnih godina sa južnoameričkim ‘kolegama”, tvrde u srpskoj policiji.
Naš izvor iz crnogorske policije takođe smatra da šverc kokaina i heroina putem takozvanih ,,gutača” ili ,,mula” nije praktikovan kada je u pitanju kartel Darka Šarića, ili ako se radi o avganistanskoj transverzali.
,,Šarić i Kalić su radili na veliko, i njima se ne bi isplatilo da rade ovako sitno, kilogram-dva. Šta znači kilogram droge za Šarića ili na avganistanskoj transverzali? Veliki šverceri rade tradicionalno putem aviona, kamiona, brodova. Šverceri u Kolumbiji koriste čak i podmornice. Zato je, vjerovatno, tačno da su ‘mule” ili ‘gutači’ nastavak šverca u manjem obimu na rutama gdje su prekinuti putevi velikih količina droge”, objašnjava Monitorov policijski izvor.
On dodaje da to može biti i stalni posao manjih narkodilera, ,,individualaca”, kao što je bio slučaj u Crnoj Gori prije dvije godine.
,,Taj način prenošenja droge, koji se zove ‘mule’ ili ‘gutači’ , posebno koriste nigerijske bande, koje tržište Evrope snabdijevaju sitnim količinama. A Crnogorci se, eto, svuda nađu, pa i u ovom poslu”, kaže Monitorov izvor.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
DRUŠTVO
BLOKADERI U MILOČERU: Sedam dana za odgovor vlade
Objavljeno prije
2 danana
14 Novembra, 2026
Da li će i kako Vlada odgovoriti na zahtjeve u ostavljenom roku, znaće se 17. novembra. Vlada je zaključila sporazum sa zakupcem kojim se dozvoljava nastavak gradnje a sada se od nje traži da zaustavi ili izmijeni ono što je sporazumom omogućeno. Za građane koji protestuju suštinsko je pitanje šta je Vlada obećala investitoru, šta je zauzvrat dobila država i da li su interesi javnosti i prostor Miločerskog parka dovoljno zaštićeni
Sa zbora građana Svetog Stefana i Pržna održanog u ponedeljak u Hotelu Maestral, poslata je ultimativna poruka Vladi premijera Milojka Spajića da zustavi gradnju hotela Janu – Kraljičina plaža u Miločeru ili će blokirati gradilište. Mještani su na zboru gotovo jednoglasno usvojili tri zahtjeva koji podrazumijevaju obustavljanje svih daljnih građevinskih radova u Miločerskom parku. Traže odustajanje od izgradnje trećeg bloka ovog kompleksa i da se već izgrađeni objekti koriste isključivo za hotelsku namjenu. Protive se prodaji stanova i apartmana na ovoj eksklzuzivnoj lokaciji.
Na spornoj parceli u dijelu Miločerskog parka zakupac hotela Sveti Stefan i Miločer, kompanija Adriatic properties doo, čiji je osnivač kompanija Aidwey Investment ltd, registrovana na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, započela je gradnju gabaritnog kompleksa na mjestu nekadašnjeg hotela Kraljičina plaža.
Hotelsko-apartmanski kompleks Janu – Kraljičina plaža predstavlja kombinaciju sadržaja, hotel sa oko 66 soba i depandanse u kojima je planirana izgradnja 66 luksuznih brendiranih rezidencija namijenjenih tržištu nekretnina. Nakon pauze od pet godina, kada je gradilište u Miločeru bilo zatvoreno tokom trajanja arbitražnog postupka pred sudom u Londonu do zaključivanja sporazuma o poravnanju između Vlade i zakupca, građevinski radovi su nastavljeni početkom oktobra ove godine.
Odluka o upućivanju ultimativnog zahtjeva donijeta je apsolutnom većinom, bez glasova protiv. Vladi je dat rok od sedam dana da obustavi građevinske radove ili će mještani krenuti u totalnu blokadu gradilišta.
Građani zahtijevaju da se već izgrađeni objekti u sivoj fazi, riječ je o dvije višepratnice, adaptiraju u hotel i da se ne dopusti prodaja rezidencija na tržištu nekretnina. Protive se izgradnji dodatnih kapaciteta, odnosno trećeg bloka koji je planiran.
Ovo je drugo okupljanje mještana povodom gradnje u Miločeru. Prethodno su 28. oktobra blokirali gradilište kako bi obavijestili javnost da se katastraska parcela na kojoj se izvode radovi u katastru nepokretnosti i dalje vodi kao park. Parcela broj 970/6 ukupne površine 12.553 kvadrata, na kojoj se planira izgradnja trećeg bloka, označena je u katastru većim dijelom kao parkovska površina i manjim kao neplodno zemljište.
Upozorili su takođe da se u Upravi za zaštitu kulturnih dobara trenutno priprema dokumentacija za uspostavljanje institucionalne zaštite i proglašenja Miločera kulturnim dobrom.
„Smatramo da trenutno u svijetu ne postoji sličan slučaj – da se gradi u parku kondo hotel. Takođe apelujemo na nadležne institucije da obustave građevinske radove u Miločerskom parku jer sada je toku postupak zaštite Miločera. Na značaj zaštite Miločera ukazao je i Evropski parlament u svom posljednjem zvaničnom izvještaju o Crnoj Gori. Tražimo da se obustavi gradnja do detaljne provjere građevinske dokumentacije za kondo hotel, kao i do pravosnažnoog okončanja postupka zaštite Miločera u skladu sa pravilima struke kao preporukama Evrope Nostre i grupe Evroparlamentaraca koji su izrazili zabrinutost povodom nastavka gradnje u Miločeru“, kazao je jedan od aktivista Blažo Kažanegra.
U maju ove godine nekolicina poslanika Evropskog parlamenta uputili su premijeru Milojku Spajiću pismo povodom gradnje u zoni Miločerskog parka i Svetog Stefana.
„Pozdravljamo najavu Vlade da će Miločerski park dobiti status zaštićenog kulturnog dobra, ali ostaju brige oko trenutne i buduće gradnje unutar te zone, uključujući nastavak na projektu velikog hotela. Posebno brinu „brendirane rezidencije” unutar kompleksa Janu Kraljičina plaža, koje se na tržištu nude sa privilegovanim pristupom plažama na Miločeru. Plaže i obala su po Ustavu Crne Gore javno dobro i moraju ostati jednako dostupne svim građanima i posjetiocima“, navodi se u obraćanju premijeru Spajiću.
Poslanici Vladimir Prebilič, Sebastian Everding, Matjaž Nemec, Mounir Satouri, Gordan Bosanac, Estella Galan, Majdouline Sbai i Tomas Vaitz, pozvali su Vladu da obezbijedi transparentnost u odlukama, uradi reviziju objekata i dokumentacije, uz napomenu da se Sveti Stefan ne smije tretirati kao eksluzivna enklava“, prenijele su Vijesti.
Podsjećamo da je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma 2021. godine formiralo Komisiju za analizu ugovorne i planske dokumentacije za gradnju u Miločeru. U svom preliminarnom izvještaju iz aprila iste godine, Komisija je osporila dio planske dokumentacije i zaključila da kroz prethodno spoveden javni konkurs nisu poštovana obavezujuća planska rješenja iz planova višeg reda, ali da nisu uzeta u obzir ni rješenja iz važećih planova nižeg reda.
Na osnovu tako sprovedenog konkursa, te Odluke o urbanističko-arhitektonskom rješenju Hotelskog rizorta Miločer, Opština Budva, koju je donijela Vlada Mila Đukanovića 29. 12. 2015, kojom je propisano da usvojeno rješenje predstavlja sastavni dio Prostornog plana Opštine Budva, Ministarstvo održivog razvoja i turizma u mandatu Branimira Gvozdenovića, izdalo je na zahtjev investitora urbanističko-tehničke uslove koji su postali osnov za izradu projektne dokumentacije.
Međutim, usvojeno rješenje nije moglo biti osnov za izdavanje UTU, jer je Prostorni plan Opštine bio van snage i nije se primjenjivao od 31. 12. 2015.
„Budući da lokacija za hotelski rizort – Miločer NIJE određena u skladu sa SMJERNICAMA ondašnjeg Prostornog plana Opštine Budva, što je bio uslov iz člana 60a Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata, da bi se po tom osnovu mogla odrediti lokacija za gradnju, slijedi preispitivanje pravne valjanosti Odluke o određivanju lokacije za Hotelski rizort – Miločer Opština Budva, a samim tim i Odluke o urbanističko –arhitektonskom rješenju Hotelskog rizorta – Miločer“, zaključuje državna komisija i preporučuje formiranje ekspertskog parvnog tima za zaštitu državnih interesa u ovom slučaju.
Preporuke su ostale na papiru da bi Ministarstvo planiranja prostora, urbanizma i državne imovine u maju 2026. potvrdilo da ovaj pravni tim nikada nije formiran i da nalazi iz izvještaja Komisije nisu doveli do poništavanja građevinske prijave.
Provjera sporne dokumentacije o gradnji betonskog bastiona u Miločeru nije spovedena do kraja. Mještani Svetog Stefana zatražili su obustavu radova do detaljne revizije građevinske dokumentaicje i pristupa spisima po osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja.
Nezavisna provjera projekta i dokumentacije je važan put jer otvara uvid u način donošenja odluka prethodne državne administracije i odgovara na pitanja kako su zakonske odredbe prilagođavane interesima investitora i kako je na osnovu nepostojećeg planskog osnova donijet programski zadatak za raspisivanje javnog konkursa za agresivnu urbanizaciju zakupljenog ljetovališta.
Da li će i kako Vlada odgovoriti na zahtjeve znaće se već 17. novembra. Vlada je zaključila sporazum sa zakupcem kojim se dozvoljava nastavak gradnje a sada se od nje traži da zaustavi ili izmijeni ono što je sporazumom omogućeno. Međutim, konačan tekst sporazuma javnost nije imala priliku da vidi. Za građane koji protestuju suštinsko je pitanje šta je Vlada obećala investitoru, šta je zauzvrat dobila država i da li su interesi javnosti i prostor Miločerskog parka poravnanjem sa zakupcem dovoljno zaštićeni.
Takođe se postavlja pitanje da li Vlada može u ime investicionih i ugovornih obaveza donositi odluke koje trajno mijenjaju karakter jednog od najznačajnijih ambijenata crnogorskog primorja bez saglasnosti i stvarnog učešća lokalne zajednice.
Branka PLAMENAC
Komentari
DRUŠTVO
SLUČAJ SINIŠE RAIČEVIĆA, CARINSKOG INSPEKTORA: Disciplinovanje zviždača
Objavljeno prije
2 danana
14 Novembra, 2026
Carinski inspektor Siniša Raičević, koji je još 2020. u Upravi carina dobio status zviždača, krajem 2024. je suspendovan s posla. U prijavi koju je ove sedmice podnio Osnovnom sudu navodi da je žrtva mobinga i progovara o, kako tvrdi, nezakonitom radu sadašnje i bivše uprave
Carinski inspektor Siniša Raičević je ove sedmice Osnovnom sudu u Podgorici podnio prijavu za mobing. U prijavi, u koju je Monitor imao uvid, Raičević navodi da je ,,počev od septembra 2024. godine, (a i ranije) na radnom mjestu kontinuirano izložen psihičkom zlostavljanju, ponižavanju i sistematskom narušavanju profesionalnog i ličnog dostojanstva od strane Maje Vučinić, vd. direktorice Uprave carina”.
Raičević u prijavi navodi da je politički motivisan njegov progon koji je počeo u decembru 2004. godine pokretanjem disiplinskog postupka. Par dana kasnije dobio je rješenje o suspenziji i umanjenju plate od 40 odsto. Suspenzija je ukinuta tek 9. oktobra ove godine.
Raičević je od Uprave carina, u kojoj radi od 1997. godine, 2020. dobio status zviždača. Monitor je početkom 2020. pisao o njegovom upozorenju da se pogrešnim načinom obračunavanja akciza na plin nanosi velika šteta državnom budžetu. Uprava carina mu je tada priznala status zviždača, ali uslijedile su i kazne. Premješten je iz Podgorice u carinsku ispostavu u Danilovgradu.
Carinski inspektor nije upozoravao samo na nepravilnosti prilikom obračunavanja akcize za plin, već je tvrdio i da je Uprava carina ranije žmurila na zloupotrebe prilikom izvoza cigareta, bojenja goriva izvan skladišta, prometa bakra koji je završen aferom u Srbiji i drugog, te da mu je vrijeme dalo za pravo. U Upravi su demantovali ove optužbe i tvrdili da je sve po zakonu i da nema štete za budžet.
Pored optužbi za mobing, Raičević u prijavi opet objelodanjuje, kako tvrdi, sistem nezakonitog rada u Upravi carina.
U prijavi se navodi da se ,,imenovani rukovodilac Maja Vučinić u kontinuitetu, politički motivisana trudila da mi onemogući normalno da radim, a sve u dosluhu sa bivšim direktorom Uprave carina Vladanom Jokovićem kojeg sam sa razlogom optužio za korupciju, (koju je on iz „MONSTAT“-a doveo u Upravu carina po partijskoj liniji) i sa Draganom Perovićem, koji u dužem vremenskom periodu obavlja dužnost pomoćnika i utiče na protivzakoniti rad Uprave carina“.
Raičević, dalje, objašnjava slučaj prilikom zapljene pola tone marihuane i 20 kg hašiša. U prijavi navodi da je Dragan Perović navodno pokušao da zapljenu pravno obesmisli i drogu premjesti sa graničnog prelaza Božaj na Carinski
terminal u Podgorici . ,,Čemu sam se ja usprotivio i saopštio da je to protivzakonito. On je nakon toga organizovao hajku na carinske službenike koji su profesionalno odradili posao, a sve preko unutrašnje kontrole i Božidara Lazarevića“, navodi zviždač.
Raičević takođe tvrdi da je vd direktorice Uprave carina ,,omogućila vršenje carinskih prevara na način što je preko unutrašnje kontrole izvršila pritisak da ljudi koji profesionalno rade, konkretno carine upotrebljavanih vozila, budu disciplinski gonjeni. A firmama koje su fiktivno otvorene u inostranstvu od strane naših građana omogućeno je da vrše carinske prevare, ne plaćaju carinu i da carinske dažbine plaćaju u smanjenom iznosu čim su učinili i čine više milionsku štetu po budžet Crne Gore“. Raičević tvrdi da je jedan od razloga zbog kojih je sklonjen sa mjesta upravnika, upravo to da bi tim firmama bilo omogućeno da vrše carinske prevare.
On u prijavi navodi da je 9. decembra 2024. podnio zahtjev za kopiju službene zabilješke o prijetnjama koji mu je uputio Aleksandar Mrkić nakon što mu je oduzeo robu i napisao carinski prekršaj na carinskom terminalu u Podgorici, za firmu „Montenegro tabaco Company“. Ističe da mu je direktorica Vučinić odgovorila da se ne nalazi u arhivama Uprave carina i da nema evidenciju kad se navedeni događaj desio. Raičević tvrdi da je to neistina i da je bivši direktor Uprave carina Vladan Joković u dužem periodu pomagao Aleksandru Mrkiću u švercu nafte i cigareta.
U prijavi, Raičević optužuje još jednog bivšeg direktora Uprave carina: ,, Božidar Vuksanović je nakon što je bio direktor Uprave carina prešao na mjesto direktora policije. On je sa mjesta direktora policije organizovao odmazdu i u dogovoru sa Aleksandrom Mrkićem organizovao mjere tajnog nadzora, prisluškivanje svih nas koji smo onemogućavali šverc cigareta i šverc nafte i naftnih derivata koji je organizovao Mrkić, koji je trenutno na potjernici i nedostupan je pravosudnim organima u Crnoj Gori. Vuksanović je oganizovao hapšenje carinskih inspektora koji su učestvovali u sprečavanju navedenog šverca i koji su pravosnažno oslobođeni tek nakon sedam godina“.
Raičević je sudu predložio saslušavanje brojnih svjedoka. Na kraju prijave se ističe da mu je ,,uskraćeno pravo na poziciju koja mu pripada u skladu sa školskom spremom, radnim stažom, i vještinama – na normalane uslove za rad, zaradu u punom iznosu, redovno usavršavanje, dok je određenim zaposlenima u skladu sa partijskom pripadnošću i simpatijama to omogućeno, iako im objektivno to pravo ne pripada”.
Zaključio je i daje zbog kontinuiranog ponašanja tuženog, kod njega došlo do narušavanja zdravstvenog stanja, koje se manifestuje kroz hronični stres, anksioznost, nesanicu i poremećaj pritiska. ,,Zbog čega se Tužilac u više navrata obraćao ljekaru specijalisti i na koncu mi je u decembru 2025. konstatovan karcinom bubrega i izvršena je operacija odstranjivanja desnog bubrega“, piše u prijavi.
Glavna rasprava u ovom slučaju zakazana je za kraj januara sledeće godine.
Fiktivne fakture za uvoz automobila
U martu prošle godine Raičević je podnio krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) protiv bivših direktora Uprave carina Vladana Jokovića i Vladimira Bulajića, kao i aktuelne vd direktorice Maje Vučinić.
U krivičnoj prijavi tvrdi da su navedeni direktori donosili instrukcije suprotne zakonima koji tu oblast uređuju. Pored brojnih nepravilnosti on u prijavi navodi i fakture za uvoz automobila koje su duplo ili trostruko manje od stvarne vrijednosti automobila, a sve u skladu sa katalogom Nacionalnog biroa osiguravača, čiju vrijednost saznaju i upisuju u fiktivne račune – fakture.
Raičević ističe da se tako plaćaju duplo do trostruko umanjene carinske dažbine i enormno šteti budžet. Navodi da su neki otišli i korak dalje pa su registrovali fantomske firme u Bugarskoj, Češkoj i drugim zemljama EU.,,Pa smo često svjedoci da je auto kupljeno i odjavljeno u Njemačkoj ili Belgiji, a priložena je faktura iz Bugarske. Uz konstataciju na fakturi da će auto biti plaćeno u gotovini u Crnoj Gori, što je nonsens i suprotno Carinskom zakonu, Zakonu o spoljnoj trgovini, Zakonu o platnom prometu“, naveo je u prijavi.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
DRUŠTVO
NAKON ORUŽANE PLJAČKE NA STAROM AERODROMU: Ko kontroliše transport novca
Objavljeno prije
2 danana
14 Novembra, 2026
Zaštitarska kompanija je novac, prema dostupnim informacijama, prevozila običnim putničkim automobilom, umjesto specijalizovanim, blindiranim vozilom. Prema Pravilniku o bližim uslovima koje treba da ispunjavaju vozila i oprema za bezbjedno vršenje poslova zaštite, transport novca i dragocjenosti mora se obavljati specijalnim vozilima koja ispunjavaju uslove određenog stepena balističke zaštite
Oružana pljačka na podgoričkom Starom aerodromu, u kojoj je iz automobila zaštitarske kompanije CSP Security oteta vreća s novcem prikupljenim iz 16 poslovnih objekata, otvorila je ozbiljno pitanje bezbjednosti transporta gotovine u Crnoj Gori, ali i odgovornosti kompanija koje obavljaju taj posao i institucija koje su dužne da kontrolišu njihov rad.
Dvojica nepoznatih napadača presrela su u ponedjeljak, oko devet sati, automobil marke „reno“ u Ulici Avda Međedovića, neposredno nakon preuzimanja pazara iz jednog marketa. Uz prijetnju vatrenim oružjem oteli su vreću sa više plastičnih kesa u kojima se nalazio novac iz 16 objekata, a potom pobjegli. Prema informacijama objavljenim 11. novembra, plijen je iznosio više od 70.000 eura. Dok policija traga za počiniocima, ostaje da se utvrdi kako je organizovan transport tolikog novca i da li su eventualni propusti u bezbjednosnim procedurama napadačima olakšali posao.
Posebno zabrinjava činjenica da je novac, prema dostupnim informacijama, prevožen običnim putničkim automobilom, umjesto specijalizovanim, blindiranim vozilom. Prema Pravilniku o bližim uslovima koje treba da ispunjavaju vozila i oprema za bezbjedno vršenje poslova zaštite, transport novca i dragocjenosti mora se obavljati specijalnim vozilima koja ispunjavaju uslove određenog stepena balističke zaštite.
Takva vozila moraju biti konstruisana i opremljena tako da onemoguće neovlašćeni pristup stvarima koje se prevoze, njihovo otvaranje, oštećenje ili otuđenje. Propisano je i da blindirano vozilo ima najmanje dva odvojena prostora – jedan za pratnju, a drugi za novac i druge vrijednosti. Uz to, mora posjedovati tehničke uređaje koji sprečavaju neovlašćeni ulazak, registruju pokušaje nasilnog pristupa i omogućavaju njihovo dojavljivanje putem GPS sistema, telefona ili radio-veze.
Prema nezvaničnim informacijama, automobil kojim je prevožen novac nije bio ni posebno obilježen, iako je propisima predviđeno da specijalizovana vozila na vidnom mjestu imaju natpis kojim se označava pratnja novca, hartija od vrijednosti i dragocjenosti. Istraga bi trebalo da utvrdi i da li su poštovane procedure koje se odnose na transport novca u sigurnosnim vrećama i koferu sa posebnim kodom, kao i ko je donio odluku da se pazar iz 16 objekata prevozi putničkim automobilom.
Doktor nauka bezbjednosti Ivan Pekić u razgovoru za Monitor ocjenjuje da bi, ukoliko se potvrdi da je novac transportovan na taj način, bila riječ o ozbiljnom bezbjednosnom propustu koji otvara niz pitanja o organizaciji posla, fizičkoj zaštiti i kontroli rada privatnih bezbjednosnih kompanija.
„Ukoliko se nakon istrage potvrdi da je novac iz 16 poslovnih objekata transportovan običnim putničkim automobilom, umjesto specijalizovanim vozilom za transport novca, riječ je o ozbiljnom bezbjednosnom propustu koji otvara više pitanja o načinu organizacije, fizičke zaštite, profesionalnim standardima i kontroli rada privatnih bezbjednosnih kompanija“, kaže on. „Transport gotovog novca predstavlja jednu od rizičnih aktivnosti u sistemu privatne bezbjednosti, jer podrazumijeva prenošenje značajnih materijalnih vrijednosti i zahtijeva jasno definisane procedure, odgovarajuća tehnička sredstva, stručno osposobljeno osoblje i prethodnu procjenu bezbjednosnih rizika. Specijalizovana vozila nijesu samo tehnički standard, već važan segment integralnog sistema zaštite privatne bezbjednosti. Upotreba običnog putničkog motornog vozila, ukoliko nije u skladu sa propisanim uslovima i odgovarajućim mjerama zaštite, značajno povećava ranjivost takvog transporta“, objašnjava Pekić.
On smatra da je, kada je riječ o odgovornosti, neophodno napraviti razliku između operativne odgovornosti zaštitarske kompanije i regulatorne odgovornosti države.
„Primarna odgovornost za organizaciju i sprovođenje bezbjednosnog transporta novca pripada isključivo kompaniji koja je preuzela taj posao. Ona je dužna da obezbijedi odgovarajuća sredstva, osposobljene zaposlene, procjenu rizika i dosljednu primjenu bezbjednosnih procedura. S druge strane, nadležne državne institucije imaju obavezu da kontrolišu zakonitost rada ovih kompanija, ispunjenost uslova za obavljanje djelatnosti i poštovanje zakonom utvrđenih standarda. Država ne može preuzeti operativnu odgovornost kompanije, ali ne može ni zanemariti svoju regulatornu i nadzornu funkciju“, kaže Pekić.
Pekić upozorava da ovaj slučaj zahtijeva ozbiljno preispitivanje načina na koji se organizuje transport novca širom Crne Gore, kao i odgovornosti onih koji upravljaju tim poslovima.
Uprava policije je nakon pljačke apelovala na sva privredna društva koja obavljaju poslove transporta novca i dragocjenosti da dosljedno primjenjuju propisane procedure i obezbijede najviši nivo zaštite. Međutim, apel nakon incidenta ne može zamijeniti redovne i djelotvorne kontrole.
Pekić upozorava da bez rezultata istrage ne bi trebalo donositi zaključke o sistemskom propustu svih kompanija koje se bave ovom djelatnošću.
„Bilo bi preuranjeno tvrditi da je riječ o sistemskom propustu svih kompanija u ovoj oblasti. Potrebno je utvrditi da li je riječ o individualnoj grešci, propustu u rukovođenju ili nedovoljno efikasnom institucionalnom nadzoru. Iz ugla bezbjednosnog menadžmenta najvažnije pitanje nije samo kako je došlo do pljačke, već i zašto eventualne ranjivosti nijesu prepoznate i otklonjene prije nego što je do incidenta došlo. Bezbjednosna procedura koja postoji samo na papiru, a ne primjenjuje se u praksi, predstavlja ozbiljan rizik. Zato ovaj slučaj treba da bude povod za institucionalnu analizu, preispitivanje postojećih standarda i unapređenje kontrole privatnih bezbjednosnih kompanija. Bezbjednost se ne smije posmatrati kao trošak u privatnoj kompaniji i poslovanju, već kao osnovni preduslov odgovornog i profesionalnog obavljanja ove djelatnosti koja se tiče zaštite lica i imovine“, zaključuje Pekić.
Pljačka na Starom aerodromu nije prvi slučaj u Crnoj Gori u kojem se, nakon ozbiljnog kriminalnog događaja, postavlja pitanje bezbjednosti transporta novca i zaštite zaposlenih. U novembru 2021. godine, tokom oružane pljačke novca Pošte u Nikšiću, ubijen je radnik obezbjeđenja Ljubiša Mrdak. Njegova smrt pokrenula je pitanja o tome da li su zaštitarske kompanije poštovale zakonske procedure i da li su zaposleni bili adekvatno zaštićeni prilikom obavljanja jednog od najrizičnijih poslova u ovoj djelatnosti. Nakon tragedije, MUP je pokrenuo nadzor nad zaštitarskim firmama koje su imale odobrenje za transport novca i drugih vrijednosti. Tada se, kao i sada, pokazalo da propisi sami po sebi ne garantuju bezbjednost ukoliko se njihova primjena ne kontroliše, a eventualna kršenja ne sankcionišu.
Pet godina nakon ubistva Mrdaka ponovo se postavlja pitanje koliko su institucije naučile iz te tragedije i da li se nadzor nad zaštitarskim kompanijama sprovodi kontinuirano ili tek nakon što se dogodi razbojništvo. Posebno je važno utvrditi kako je organizovan transport pazara iz 16 poslovnih objekata, ko je bio odgovoran za izbor vozila, da li je kompanija ispunjavala sve zakonske i tehničke uslove i zbog čega takva praksa, ukoliko se potvrdi da su propisi prekršeni, nije ranije zaustavljena. Pljačka u Podgorici, srećom, nije završena novom tragedijom, ali je ponovo pokazala da se bezbjednost ne smije provjeravati tek nakon što bude narušena.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari

EU PUT I NEKAŽNJENI RATNI ZLOČINI: Saglasni u zaboravu
STANOVI ZA PRIVILEGOVANE IZMEĐU PARLAMENTA I USTAVNOG SUDA: Što se grbo rodi…
ŠARIĆI I PRVA FAMILIJA POD LUPOM U SRBIJI: Dok Crna Gora ćuti
Izdvajamo
-
IN ENGLISH2 sedmiceBACKGROUND OF MIHAILO ZINČUK’S MISSION IN MONTENEGRO: Helped to be discovered
-
IN ENGLISH2 sedmiceUncertain Fate of Wars in Ukraine and Iran: Trump Does Not Need Peaceful Solutions Before a Deal with China
-
IN ENGLISH2 sedmiceDROUGHT AND TWO WARS CREATE GRAIN SHORTAGE: On the brink of global famine
-
DRUŠTVO3 sedmiceŠKOLE NA SJEVERU: Za deceniju 4000 manje osnovaca
-
DRUŠTVO3 sedmiceBUDVA IZMEĐU DVA MEĐUNARODNA KONKURSA: Za ideje utrošeno 300.000 a promenada i dalje čeka
-
DRUŠTVO3 sedmiceDRI DALA DVOSTRUKO NEGATIVNO MIŠLJENJE MINISTARSTVU ZDRAVLJA: Milioni bez potpunog revizorskog traga
-
INTERVJU3 sedmiceOBRAD NENEZIĆ, PISAC: „Bučna tišina” jedini odgovor na zaglušujuću kliku jednoumlja
-
Izdvojeno3 sedmiceNEIZVJESNA SUDBINA RATOVA U UKRAJINI I IRANU: Trampu nisu potrebna mirna rješenja prije sporazuma s Kinom
