Povežite se sa nama

OKO NAS

GUŽVE U SAOBRAĆAJU U PODGORICI: Nekvalitetan javni prevoz – nečistiji grad  

Objavljeno prije

na

Vožnja Podgoricom nedjeljama je nepodnošljiva. Rješenje za sve češće gužve u saobraćaju leži u kvalitetnom gradskom prevozu, kojim se Glavni grad ne može pohvaliti i poboljšanju uslova za aktivne modele prevoza – prije svega biciklizam. I pješačenje, naravno

 

Posljednjih nekoliko nedjelja saobraćaj u Podgorici obilježile su ogromne  gužve. Gradom se jedva kreće, a parking mjesto je gotovo nemoguće pronaći.

U Crnoj Gori je na kraju prošle godine registrovano oko 235 385 vozila, od čega oko 74 hiljade putničkih automobila samo u Podgorici. Prema posljednjim podacima MONSTAT-a, u 2019. godini je za sada registrovano oko 186 756 vozila, od čega samo u Podgorici 56 349 automobila. To je pritisak koji grad sa ovakvim prostorno urbanističkim uređenjem ne može da izdrži.

,,Vožnja gradom postaje mučna. Svakoga dana sate potrošim čekajući na semaforima. Ni skorašnja odluka o minimalnoj i maksimalnoj cijeni za taksi prevoz, kojom je predviđeno naplaćivanje starta vožnje, nije znatno doprinijela smanjenju gužvi u saobraćaju. Ljudi, i pored većih cijena, i dalje jednako potražuju taksi službe”, kaže za Monitor zaposleni u jednom taksi udruženju, koji je želio da ostane anoniman.

U Podgorici se, gledajući redosljed vožnje, na gradske autobuse čeka u prosjeku  pola sata do četrdeset minuta. S uobičajenim kašnjenjima to je mnogo duže. U Zagrebu oko dvadeset minuta. U Sloveniji postoji dijeljenje automobila ili car sharing, vrsta alternativnog prevoza koja je u nekim slučajevima dvostruko brža i jeftinija od javnog.

Iz NVO Biciklo.me Sonja Dragović za Monitor kaže da se saobraćaj u Podgorici do sada nije razvijao u skladu sa principima održivog razvoja i poštovanja životne sredine: ,,Saobraćajna infrastrukura razvijana je sa ciljem da privremeno budu riješeni problemi loše saobraćajne povezanosti i saobraćajnih gužvi u pojedinim djelovima grada, a automobil  je bio podrazumijevano prevozno sredstvo. Situacija na podgoričkim ulicama pokazuje da ovaj pristup mora da se mijenja”.

Iz ove nevladine organizacije ističu da je neophodno formirati kvalitetan i pristupačan sistem javnog prevoza i poboljšati uslove za aktivne modele prevoza u gradu – prije svega biciklizam. I pješačenje.

Svaki novi infrastrukturni projekat u Podgorici morao bi da uključuje i odgovarajuću biciklističku infrastrukturu, vodeći računa da se ne naruši kvalitet prostora za pješake.

,,Postojeći biciklistički koridori doprinijeli su da veći broj građana Podgorice počne da koristi biciklo kao prevozno sredstvo u svakodnevnim aktivnostima – za putovanje do posla, škole, pijace… No, potrebno je širenje mreže biciklističkih staza van centra grada i unaprijediti javne parkinge za bicikla i spremišta u okviru stambenih zgrada. Velika je šteta što rekonstrukcija donjogoričkog bulevara nije obuhvatila i izgradnju biciklističke staze”, kažu iz NVO Biciklo.me.

Mnogi gradovi u svijetu se suočavaju sa haotičnim saobraćajem. Talin, glavni grad Estonije, bio je u sličnom stanju kao Podgorica, kada su se čelnici dosjetili da bi uvođenjem besplatnog javnog prevoza mogli da stanu na put aerozagađenju i čestim gužvama. Stanovnicima registrovanim u ovoj opštini dostupna je besplatna upotreba autobusa, trolejbusa i tramvaja još od 2013. godine. Edgar Savisar, bivši gradonačelnik Talina, ovaj projekat je nazvao 13. Plata, jer porodice, zahvaljujući besplatnom prevozu, godišnje uštede mjesečnu zaradu.

,,Zaradili smo dvostruko više nego što smo izgubili od uvođenja besplatnog prevoza. Zabiljeležen je porast od 25 hiljada registrovanih stanovnika na već zvanično prijavljenih 416 hiljada od kojih lokalne vlasti dobijaju hiljadu eura godišnje poreza na dohodak po glavi stanovnika. Cijene parkinga su porasle, ali se niko ne žali, jer postoji besplatna alternativa. Vlada planira da ovakav princip uvede i u druge estonske gradove”, istakao je za Gardijan Alan Alakula, šef kancelarije Evropske unije u Talinu.

Čelnici u Podgorici se ovakvog ili sličnog riješenja nisu sjetili. Naprotiv, cijena autobuske karte je od 2013. godine, kada je iznosila 50 centi, gotovo udvostručena.  Autobuskih stajališta koja imaju elektronska obaviještenja o redu vožnje, mobilne aplikacije javnog prevoza kojom bi se svakodnevna putovanja lakše organizovala, sistema elektronskih karata ili autobusa sa eko motorima još uvijek nema. O tačnosti javnog prevoza da i ne govorimo. Bilo bi to previše za ekološku državu Crnu Goru koja, kao što znamo, liderski gazi putem evropskih integracija.

Iz NVO Biciklo.me imaju dobru vijest: u toku je izrada Plana održive urbane mobilnosti za Podgoricu, kroz koji bi uskoro trebalo da bude implementiran niz mjera za poboljšanje stanja u saobraćaju. ,,Na smanjenje gužve u gradu drastično bi uticalo regulisanje česte nesavjesne prakse vozača da se parkiraju na trotoarima, zelenim površinama ili na sredini ulice sa upaljenim žmigavcima. I izgradnja podzemnih i nadzemnih pješačkih prelaza na mjestima gdje pješaci najčešće prolaze bi pomogla u riješenju ovog problema”, kaže Monitorov anonimni sagovornik sa početka teksta.

Danski parlament usvojio je nacionalnu strategiju za bicikliste. Cilj im je da  smanje gužvu u saobraćaju i nivo ugljen dioksida a poboljšaju ekonomiju i zdravlje stanovnika.

,,Nemoguće je da istovremeno ovoliko koristimo automobile, a da izbjegnemo zagađenje i gužve“, konstatuje Sonja Dragović.

Na javnoj tribini Bolji saobraćaj, bolji grad koju je NVO Biciklo.me organizovala u maju 2018. godine, predstavnice i predstavnici svih većih političkih partija u Podgorici složili su se sa idejom o zatvaranju centra grada za motorizovani saobraćaj. ,,Oni očekuju da će se građani buniti protiv ovakvog rješenja i da je potrebno razviti detaljnu strategiju prije pokretanja ovakve inicijative. Planovi za zatvaranje centra grada za saobraćaj sprovedeni su u nizu evropskih gradova, sa dobrim ekološkim i ekonomskim rezultatima. Primjera dobre prakse iz kojih je moguće učiti ima dovoljno”, kažu iz ovog nevladinog udruženja.

Da bi došlo do smanjenja intenziteta saobraćaja potrebno je i umanjiti broj dostupnih parking mjesta. Oslo je i po površini i po broju stanovnika veće od Podgorice oko četiri puta, a u u centru grada ima svega 650 parking mjesta. Najavljeno je da će i ta mjesta biti uklonjena i da će umjesto njih biti postavljene biciklističke staze i urbani mobilijar.

U Podgorici glavne prepreke biciklistima predstavljaju rizik od krađe bicikla, nerazvijena biciklistička infrastruktura i nedovoljna vidljivost biciklista kao učesnika u saobraćaju.

Upotreba zastarelih vozila, nedovoljna pouzdanost i usaglašenost linija različitih prevoznika, kao i cijena karata, najčešće su zamjerke sistemu javnog prevoza.

To su i razlozi zbog kojih se Podgoričani uglavnom odlučuju za automobil. Vrijeme je da primijete: to nije gradsko prevozno sredstvo budućnosti.

                                                                                                                                                                 Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo