PERISKOP
Iz tramvaja

Ponekad se u sarajevskim tramvajima nađu i raritetni primjerci zdravog sarajevskog humora, ali bude i tragikomičnih, pa i tužnih prizora, koji legitimiraju sadašnji Šeher. Žurim da jedan takav prizor unesem među dveri Periskopa
Sarajevski su tramvaji ogledalo duše onih koji se njima služe, pa i kultura i nekultura tu zrcale svom silinom. Ponekad se nađu i raritetni primjerci zdravog sarajevskog humora,ali bude i tragikomičnih, pa i tužnih prizora, koji legitimiraju sadašnji Šeher. Žurim da jedan takav prizor unesem među dveri Periskopa.
Nepoznata je gospođa otpočela maltretman cijelog tramvaja preglasnim razgovorom,e da bi nekoj svojoj koni prenijela šta je od markirane garderobe donijela iz Amerike. Potom je počela monolog o vrijednostima života preko oceana i promašenosti života u današnjoj Bosni i Hercegovini. Starija dama koja je sjedila do mene tiho je prošaptala tek jednu ali vrijednu riječ – sramota.
Ne znam da li je govornica čula umjesnu primjedbu, ali je nastavila novu etapu monologa ničim izazvana, naravno. Čuli smo sve svjetske modne trendove odjeće i obuće i kao završnu misao govornice: Bogami, malo ko u BiH ima šta ja imam u ormaru.
Nije to bilo dovoljno ovoj logoreičnoj ženi, pa je krenula s bukvalnim pljuvanjem i uvredama na račun zemlje u kojoj je rođena?!
Izvrijeđavši i ponizivši Bosance i Hercegovce kao zaostao i primitivan svijet, počela je nabrajanje kućnog namještaja i drugih dobara koja navodno u Americi posjeduje.Uglavnom, u njenom starom kraju ne valja ništa, a preko oceana med i mlijeko teče u enormnim količinama. Pljuvanje po Bosancima nakratko je prekinula kada joj se izravno i otvoreno suprotstavio iznimno pristojni mladi čovjek, koji je ovu Femu i Gospođu ministarku u jednoj osobi oslovio duhovitim pitanjem: Gasite li se, nekada, možda gospođo?
Nije se ugasila govornica vrla, jer potom je uslijedio monolog o Pradinim najnovijim modelima ženske obuće, a bila je eksplikacija i o Gučijevim naočalama.
Konačno govornica hvalisavih tonova iz Trojke što vozi ka Ilidži, prešla je na više nego nepristojnu raspravu s jednim putnikom, i to u vrlo borbenom tonu, koliko je po njenim kvazi kritertijima nelogično uopšte živjeti u Bosni. Ne veli zašto se Bosni vraća, a veli da često pohodi ovu zemlju koju je prekrižila.
Elem sad je dogustilo starini koji je čak ustao sa svoga sjedišta i podvrisnuo na govornicu:Dokle, bogati, putuješ da znam pa da ranije izađem?
Mislite da se osvrnula? Monolog se nije prekidao,svim prisutnima za nijansu zanimljiviji, jer je govornica nastavila krtitizirati i pljuvati po aktualnim bh. političarima izlistavši im imovinske kartone,ali i poslavši im arsenal sočnih psovki.
Tu sam pomislio da mi je spas stigao jer smo ulazili u stanicu gdje napuštam tramvaj. Ali, ne lezi vraže, i govornica izađe na istoj stanici.
Dok sam išao kroz podzemni prolaz čuo sam mondenu logoreičarku kako s uličnom prodavačicom vunenih čarapa, priglavaka i debelih džempera raspravlja da je taj asortiman i bolji i jeftiniji u Americi.
Čuh i nekog svog vršnjaka kako procijedi meni jedini logičan komentar, tako karakterističan za Bosnu i Bosance: Vella havle,vella kuvetile...
Poslije tragične vojne agresije na Bosnu i Hercegovinu pohode nas sad i permanentno agresiraju kojekakve nedoučene, primitivne i poluprimitivne spodobe za koje bih volio da ostanu u tim svojim Amerikama i da nas što manje čste svojim brendiranim iskustvima.
Ne može se čovjek normalno ni tramvajem voziti da ne bude maltretiran. Gospođa, kvazi Bosanka i kvazi Amerikanka samo je pokazala dubinu i raskoš svih naših primitivizama i neke oblike stoljetne hetreditarne gluposti.
Opet mi u pomoć priskače moja draga baba Bosa, koja je često ponavljala: Udri Bože, ali nemoj po glavi.
Fema iz Amerike podsjetila me na tu neprolaznu narodnu izreku.
Gradimir GOJER
Komentari
PERISKOP
Drugovanja s genijem

S radošću, nakon svih godina režiranja i dramaturških prilagodbi, sjećam se mojih “drugovanja” sa literarnim monumentom Dostojevskog
Kad sam pročitao prvu prozu Fjodora Mihajloviča Dostojevskog postao sam “zarobljenikom“ ovoga veličanstvenog prozaika. I kao da sam već tada sanjao teatarske prizore što naprosto izviru sa listina te preguste proze, osjećao sam da se moram zaputiti dramskim suštinama, koje su već u redateljskim čitanjima imala itekakvog pozorničkog uspjeha.
Prvi ozbiljniji redateljsko-dramaturški rad imao sam prilagođavajući dramatizaciju Braće Karamazovih. Dramaturški “rez” napravio je Evald Šorm i ta me dramatizacija privukla poglavito radi koncentriranosti na trokut Aljoša – Ivan – Grušenjka. Nastojao sam uz druge bitne teme (religija, obiteljski odnosi Karamazovih i fatalizam Grušenjke) učiniti prilagodbu mome konceptu naglašavanjem odnosa Ivan – Aljoša, te orkestriranjem mizanscenskih rješenja tako da u prvi plan iziđu kapitalne scene temeljne karamazovštine i suptilije odnosa Grušenjke i Aljoše.
Postavkom dvije dramaturške vizije romana Zločin i kazna i Idiot, koje je iskusnom dramaturško- redateljskom optikom stvorio Egon Savin, nastavio sam rad na inscenacijama neponovljivog opusa. U Kamernom teatru 55 tijekom agresije na BiH i opsade Sarajeva postavio sam Nastasju Filipovnu, dramaturški “ekstrakt” romana Idiot. Savin je koncentrirao pozornost defakto na likove Rogožina i Nastasje Filipovne. Tu nisam bitnije mijenjao niti tekstualni dio dramatizuacije, niti sam se upuštao u promjenu ideosfere ove u biti “redateljske” adaptacije Dostojevskog.
Treći puta sam radio režiju i prilagodbu, najzahtjevniju do tada, romana Zločin i kazna u prijedorskom teatru.
U toj predstavi akcenat sam stavio na interpretativne, velike mogućnosti glumca Darka Cvijetića koji je donio slojevitu dramatiku lika Raskoljnikova.
U Savinovu scenski iznimno relevantnu dramatizaciju autorski sam “intervenirao” uvodeći lik Sjene, koji je tumačila glumica Mirela Predojević sa primjernim uspjehom i nekom začudnošću u svim fazama provedbe “nepostojećeg” lika. Ova predstava kontekstualno, obzirom na povijesne i političke pozadine, bila je iznimnim ispitom koji smo i ansambl i ja s uspjehom položili, što je potvrdila i publika i kritika na festivalu Pozorišne igre BiH u Jajcu.
U sve tri postavke Dostojevskog posebno sam se seriozno bavio ženskim likovima, što nije bilo nezapaženo i u kontekstu čitavog mog redateljskog opusa.
Zamaman kao temeljni materijal svaki od ovih naslova zahtijevao je poseban studij literarnog karaktera, ali i stanovitih elemenata historijske kontekstualizaciije.
S radošću, nakon svih godina režiranja i dramaturških prilagodbi, sjećam se mojih “drugovanja” sa literarnim monumentom Dostojevskog.
Gradimir GOJER
Komentari
PERISKOP
Ibrino čovjekoljublje

Upoznao sam i nezaboravno se tri dana družio sa Ibrahimom Žuđelovićem, predratnim dijelom tima koji je gigant Energoinvest učinio europskim i svjetskim gospodarskim ali i istraživačkim brendom, danas građaninom Pariza, vlasnikom nekoliko kompanija diljem svjetskih meridijana… Ulcinjaninom odanom Bosni
Vratio sam se sa zasijedanja Godišnje skupštine Bosanske akademije nauka i umjetnosti “Kulin Ban” (BANUK) iz Sarajeva. Prepun utisaka i sretan što sam u društvu vrhunskih autoriteta u svojim strukama i ljudi nikada okaljanog obraza. Posebno sam bio obradovan što su pojedini akademijski resori obogaćeni osobama koje garantiraju nove prodore u oblasti znanosti i umjetnosti. U isto doba žao mi je što na ovu sjednicu BANUK nisu stigli Brka i Nikolaidis, književnici iznimnih opusa…. Brka je moj golemi drugar, a želio sam upoznati i gospodina Nikolaidisa.
Prebirajući po utiscima otvara se golemina od radosti. Upoznao sam i nezaboravno se tri dana družio sa Ibrahimom Žuđelovićem, predratnim dijelom tima koji je gigant Energoinvest učinio europskim i svjetskim gospodarskim, ali i istraživačkim brendom, danas građaninom Pariza, vlasnikom nekoliko kompanija diljem svjetskih meridijana…
Ovaj stasiti Ulcinjanin odan svojoj Bosni, koji poslije imena a prije prezimena redovito stavlja Bosna, otkrio mi je nove nijanse empatije i sjajne čovjekoljubne žudnje, koja rezultira pomaganjem značajnih projekata (između ostalih i projekta BANUK)!! Ali, Ibrahimova širina, tolerancija i kozmopolitizam rezultirao je i pomaganjem u gradnji sakralnih objekata, potporom bosanskohercegovačkim izbjeglicama iz ratnog bosanskog inferna…
Taj plemeniti gospodin osvaja galskim manirima, a bosanskom dobrodušnošću, stišanim glasom kojim otvara sve nove i nove predjele svoga poslovnog globtroterstva, u više nego ugodnom druženju u Sarajevu i na Bjelašnici pri prvom susretu pokazao je želju da druženjem dosegnemo ne lako utemeljene zasade prijateljstva…
U društvu sa njegovom suprugom i Nenadom Čankom bogatio sam svoja znanja iz oblasti povijesti i tehničkih znanosti…
Nevjerojatna je snaga toga čovjeka koji unatoč zlaćanom dobu svojih godišta inzistira na novim projektima čineći BANUK mjestom privlačnim za svaku personu koja ima i hoće nešto novo kazati u ovom našem današnjem „ovještalošću i okaminama” prebogatom svijetu…
To Žuđelovićevo čovjekoljublje, taj empatijski refleks i želja da se znanstveno i umjetnički mijenja surova zbilja ide do fascinantnog nastojanja koje graniči sa nemogućim ali, uz golemi napor, ostvarljivim.
Ibrahim Žuđelović pokazao mi je i lice vrsnog gospodarstvenika, ono humanistički duboko osvješteno, kompatibilno vrhuncima etičnosti i čovjekoljublja, sasvim oponentno gospodarstvenicima kao svojevrsnim “zarobljenicima” inženjersko-tehnicističke logike. Žuđelović poslije mnogih gospodarstvenih brazda ore sasvim novu brazdu da preko BANUK osnaži sve elemente državotvornog bića toliko mu drage Bosne i Hercegovine.
Parižanin sa srcem u Bosni, građanin svijeta je Ibrahim Žuđelović!
Gradimir GOJER
Komentari
PERISKOP
Gašenje povijesti

Uništenjem Pozorišne kafane izbrisan je jedan blistavi period kulturne povijesti, dokrajčeno je ono što je Sarajevo nekad činilo kulturnim centrom i kozmopolitskom prestonicom…
Nakon izvjesnog vremena opet sam bio u gradu kojem sam dao veliki dio svoje mladosti, visokoškolskog naukovanja, ali i zrelih godišta. Posjetio sam grad svojih teatarskih i književnih strastvovanja. Opet sam prošetao Baščaršijom, Ferhadijom, izvana pogledao (i nemalo se divio) još jednoj arhitektonskoj čaroliji akademika Zlatka Ugljena, sjedištu vrhovništva Islamske zajednice BiH na sarajevskim Kovačima…
Sreo neke stare znance, poput uglednog majstora bakarnih reljefa, hadžije Jabučara.
Nisam mogao zaobići niti Narodno pozorište, gdje sam kao čelnik stolovao skoro jednu deceniju.
Ipak, neka se tuga uvukla mi u dušu kad sam se ponovno susreo sa nakaradom od zgrade koja je nastala na prostoru negdanje Pozorišne kafane. Samo sam jednu ružniju i estetici nimalo blisku stvar vidio u posljednje vrijeme, “spomenik”, tačnije je kazati skulptorski promašaj par ekselans, grdosiju od navodnog spomenika Stefanu Nemanji u Beogradu. Najjeftiniji kič i socrealizam, ubitačan i nepojaman.
Zgrada koju su sarajevski tajkuni posadili na mjestu kazališne umjetnosti toliko je neukusno zdanje koje se ne da gledati! Mogu misliti šta bi na ovaj najnoviji kliktaj provincijalizacije Sarajeva rekao graditelj smislene arhitekture i urbanosti profesor Najdhart!
A zapravo kultni prostor koji su nekada takvim činili bardovi scenskog stvaralaštva Demirdžić, Jokanović, Smoje, Zrnčić, Bačanović, Šarić novi je dokaz kako trenutna neodgovorna i diletantska vlast u Šeheru gasi i poništava slavnu prošlost.
Ti neodgovorni ljudi predvođeni SDP-ovom gradonačelnicom, koja je imala toliko drskosti da ljudsku gromadu Bogića Bogičevića, kojem je jedinom priličilo da sjedne u gradonačelnički ured “zamjeni“ na toj nimalo lakoj i vrlo zahtjevnoj funkciji, dalje urušavaju gradskost u gradu koji se odlikovao svojom imperijalnom gradskošću i u ratnim nevremenima, koji je prkosio i dugo odolijevao naletima graditeljskog i svekolikog barbarizma. To su zapravo partijski aparatčici bez ikakvog smisla i sposobnosti da obnašaju funkcije kojima nisu dorasli, to su mrtvozornici arhitekture i svake ljepote grada na Miljacki.
Uništenjem Pozorišne kafane izbrisan je jedan blistavi period kulturne povijesti, dokrajčeno je ono malo prosvećenog što je Sarajevo činilo kulturnim centrom i kozmopolitskom prestonicom…
O arhitektonskoj diletantnosti onoga što su tajkuni dobro platili, a neodgovorna vlast aminovala, neka svjedoči stručna arhitektonska prosudba, a svoje mišljenje ispisujem kao očajni Thalijin ljubavnik i kulturološki prosuditelj kome nije baš svejedno šta “krasi” prostor naspram zgrade čuvenog Hern kluba, nekada i danas domicila glumaca, redatelja, scenografa, koreografa…
Oni koji su “zaslužni“ za grubo protjerivanje umjetnice Vanje Popović od Sarajeva, nastavljaju praviti kasabu s dominantnim primitivizmom i svakovrsnom nestručnošću koja ne samo da briše tragove “svjedoka postojanja”, nego u kulturologijsklom smislu zadaju nove smrtne udarce gradu koji sam toliko volio…
Poslije najnovijeg koračenja ulicama Sarajeva tuga je dominirajuća emocija,. Čuvanje kulturnih okomica smatrao sam i smatram dužnošću svakog dosljednog borca za autentičnu sarajevštinu…
Večer je, prolazim pogledom po nekulturi u nastajanju, i duboko u svom srcu skrivam žal…
Ne mogu diletantima i lopovima oprostiti sve nove i nove pucnjeve u kulturnu povijest dragog Sarajeva…
Gradimir GOJER
Komentari
-
INTERVJU4 sedmice
SRĐAN PERIĆ, PREOKRET: Mimikrija politike
-
FOKUS4 sedmice
SLUČAJ MILATOVIĆ I SPAJIĆ: Zaokruživanje vlasti
-
Izdvojeno4 sedmice
EPISKOPI SPC U PROMOCIJI ČETNIČKE IDEOLOGIJE: Parastosi podjela
-
DRUŠTVO4 sedmice
NEBOM OD KOTORA DO LOVĆENA: Žićara za bogate
-
FOKUS3 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
Izdvojeno4 sedmice
DR ŽARKO TREBJEŠANIN, PSIHOLOG, TIHI ČOVJEK KOJI SE GLASNO BUNI PROTIV NEPRAVDI: Ideje koje nose nešto novo uvijek su bile u manjini
-
Izdvojeno4 sedmice
DRŽAVNICI, ESTRADA I PODZEMLJE: Diskoteka, malboro, suzuki
-
Izdvojeno2 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali