Povežite se sa nama

OKO NAS

HERCEG NOVI: POIGRAVANJE S POSLJEDNJOM VOLJOM JEDNOG DOBROTVORA: Uzaludna ljubav Nika Džanjevića

Objavljeno prije

na

srednja-skola-ivan_goran_ko

Proteklo je devet godina od kada je Anketni odbor tadašnjeg saziva Skupštine Opštine Herceg Novi, kako stoji u izvještaju, poslije 39 održanih sjednica i više od godinu rada konstatovao da ,,jedna humana i iznad svega ljudska želja našeg sugrađanina, pokojnog Nika Džanjevića iz Igala, nije ispoštovana”. Međutim, kako tada, 28. jula 2009. godine, tako i dan danas, sva nepokretna imovina koju je Džanjević testamentom ostavio hercegnovskoj srednjoj školi Ivan Goran Kovačić u vlasništvu je trećih lica i nije privedena namjeni koju je svojeručnim testamentom, u koji je i Monitor imao uvid, penzioner iz Igala zavještao za pomoć učenicima svoga grada.

,,Rukovođen ljubavlju prema rodnom kraju i željom da pomognem siromašnim učenicima koji nemaju sredstava za školovanje, ja ovim svu svoju imovinu, kao i sva moja potraživanja koja se budu zatekla poslije moje smrti ostavljam – Gimnaziji Ivan Goran Kovačić u Herceg Novom, koju imenujem svojim jedinim nasljednikom, ograničenjem da se moja nepokretna imovina može prodati nikada, niti pak gotov novac trošiti već da se prihod od nepokretne imovine, kamata od gotovog novca mogu naplaćivati i upotrebiti samo za školovanje đaka Gimnazije u Herceg Novom”, stoji u drugoj tački testamenta koji je Džanjević svojeručno napisao u maju 1979. godine.

U istom dokumentu Niko Jova Džanjević, penzioner iz Igala, obavezuje svoga nasljednika, dakle srednju školu Ivan Goran Kovačić, da osnuje Zadužbinu Nika Džanjevića iz Igala, koja će u skladu sa tačkom dva testamenta, upravljati cjelokupnom zaostavštinom. Na osnovu toga testamenta, poslije smrti Nika Džanjevića preminulog u oktobru 1990. godine, Osnovni sud u Herceg Novom donosi Rješenje o nasljeđivanju (posl. br. 022890), kojim se nepokretnosti upisane u tadašnjim knjigama u K.O. Topla na česticama 232/3, 289, 252/4, i K.O. Sutorina na česticama 161/1, 160/2 i 32/96, kao i novac deponovan u Societe de banque Suisse Lousanne, dodjeljuju srednjoj školi Ivan Goran Kovačić. Po tom rješenju, a u skladu s testamentom, naznačeno je da se nasljednik ograničava u pogledu raspolaganja zaostavštinom i da ne može otuđiti nepokretnosti.

Međutim, prema svemu sudeći, a i tvrdnjama osobe koja je član školskog odbora roditelja i koja je željela da ostane anonimna i koja nam je i dala sve ove podatke, te nepokretnosti nikada nijesu stavljene u svrhu određenu testamentom, niti su, bez obzira na zakonske zabrane promjene titulara, u vlasništvu zakonskog nasljednika, odnosno Srednje škole Ivan Goran Kovačić.

Da je situacija takva potvrdio je i izvještaj Anketnog odbora: „Što se tiče nepokretne imovine, sedam katastarskih parcela više se ne vode na ostavioca, to jest nasljednika, već na druga lica, za koje se nije utvrdio osnov sticanja nepokretnosti”, stoji u izvještaju koji je potpisala tadašnja predsjednica radne grupe Anketnog odbora dr Nada Setečnić. U istom dokumentu, koji je u tadašnjem sazivu SO Herceg Novi, dostavljen odbornicima navode se i primjeri: ,,Primjer broj 1- plac u Igalu, veličine 2000 kvadratnih metara, ispod magistrale prešao je u privatno vlasništvo zamjenom zemljišta za plac koji je ustupljen kao opštinski, a ne zadužbinski. Primjer broj 2 – za katastarsku parcelu Topla 717/1 KO Topla u Igalu ne postoji dokumentacija da se utvrdi osnov sticanja. Primjer broj 3 – kat. parc. 374 KO Topla je primjer otuđenja nekretnine, nema prepisa lista nepokretnosti i neizvjesno je čija je to parcela. Primjer broj 4 – na djelovima kat. parc. u Njivicama, upis je izvršen na osnovu novog premjera izlaganja plana nekretnina, a ne na pravnom osnovu, tako da su se te katastarske parcele istopile i vode se na nove vlasnike.”

Jednostavno rečeno, sva nepokretna imovina Nika Džanjevića otuđena je na razne načine. Da bi se obavio ovaj važan posao, svakako je neophodna obrada eksperata pravne i geodetske struke, a biće posla i za opštinskog tužioca, ukoliko bude volje da se spasi ono što je pokojni Niko Džanjević s ljubavlju ostavio siromašnim đacima hercegnovske Gimnazije, navodi se u izvještaju, koji je 28. jula 2006. godine dr Nada Setenčić dostavila lokalnom paralamentu.

Naknadno se, po završetku rada Anketnog odbora, došlo i do saznanja da kod UBS banke u Švajcarskoj, postoje i obveznice kupljene u Luksemburgu i da njihova vrijednost iznosi oko 137.000 eura.

Naš sagovornik iz Odbora roditelja tvrdi da je škola raspolagala jedino gotovim novcem, a da joj ništa od nekretnina još nije pripalo te da još ništa nije privedeno namjeni.

Koliko se zaista poštuje testament igalskog dobrotvora? Šta je urađeno na vraćanju imovine zakonskom nasljedniku, odnosno Srednjoj školi Ivan Goran Kovačić? I ostala pitanja vezana za ovaj slučaj ostala su bez odgovora, jer iz resornog ministarstva nijesmo dobili odgovor iako su, na adrese šefice kabineta i PR službe Ministarstva prosvjete, ta pitanja poslata u srijedu 15. jula. Takođe, nikakav komentar nijesmo mogli dobiti ni od Moma Dragićevića, direktora hercegnovske Srednje škole Ivan Goran Kovačić, jer nije odgovarao na telefonske pozive.

Nebojša MANDIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo