Povežite se sa nama

OKO NAS

HERCEG NOVI: POIGRAVANJE S POSLJEDNJOM VOLJOM JEDNOG DOBROTVORA: Uzaludna ljubav Nika Džanjevića

Objavljeno prije

na

Proteklo je devet godina od kada je Anketni odbor tadašnjeg saziva Skupštine Opštine Herceg Novi, kako stoji u izvještaju, poslije 39 održanih sjednica i više od godinu rada konstatovao da ,,jedna humana i iznad svega ljudska želja našeg sugrađanina, pokojnog Nika Džanjevića iz Igala, nije ispoštovana”. Međutim, kako tada, 28. jula 2009. godine, tako i dan danas, sva nepokretna imovina koju je Džanjević testamentom ostavio hercegnovskoj srednjoj školi Ivan Goran Kovačić u vlasništvu je trećih lica i nije privedena namjeni koju je svojeručnim testamentom, u koji je i Monitor imao uvid, penzioner iz Igala zavještao za pomoć učenicima svoga grada.

,,Rukovođen ljubavlju prema rodnom kraju i željom da pomognem siromašnim učenicima koji nemaju sredstava za školovanje, ja ovim svu svoju imovinu, kao i sva moja potraživanja koja se budu zatekla poslije moje smrti ostavljam – Gimnaziji Ivan Goran Kovačić u Herceg Novom, koju imenujem svojim jedinim nasljednikom, ograničenjem da se moja nepokretna imovina može prodati nikada, niti pak gotov novac trošiti već da se prihod od nepokretne imovine, kamata od gotovog novca mogu naplaćivati i upotrebiti samo za školovanje đaka Gimnazije u Herceg Novom”, stoji u drugoj tački testamenta koji je Džanjević svojeručno napisao u maju 1979. godine.

U istom dokumentu Niko Jova Džanjević, penzioner iz Igala, obavezuje svoga nasljednika, dakle srednju školu Ivan Goran Kovačić, da osnuje Zadužbinu Nika Džanjevića iz Igala, koja će u skladu sa tačkom dva testamenta, upravljati cjelokupnom zaostavštinom. Na osnovu toga testamenta, poslije smrti Nika Džanjevića preminulog u oktobru 1990. godine, Osnovni sud u Herceg Novom donosi Rješenje o nasljeđivanju (posl. br. 022890), kojim se nepokretnosti upisane u tadašnjim knjigama u K.O. Topla na česticama 232/3, 289, 252/4, i K.O. Sutorina na česticama 161/1, 160/2 i 32/96, kao i novac deponovan u Societe de banque Suisse Lousanne, dodjeljuju srednjoj školi Ivan Goran Kovačić. Po tom rješenju, a u skladu s testamentom, naznačeno je da se nasljednik ograničava u pogledu raspolaganja zaostavštinom i da ne može otuđiti nepokretnosti.

Međutim, prema svemu sudeći, a i tvrdnjama osobe koja je član školskog odbora roditelja i koja je željela da ostane anonimna i koja nam je i dala sve ove podatke, te nepokretnosti nikada nijesu stavljene u svrhu određenu testamentom, niti su, bez obzira na zakonske zabrane promjene titulara, u vlasništvu zakonskog nasljednika, odnosno Srednje škole Ivan Goran Kovačić.

Da je situacija takva potvrdio je i izvještaj Anketnog odbora: „Što se tiče nepokretne imovine, sedam katastarskih parcela više se ne vode na ostavioca, to jest nasljednika, već na druga lica, za koje se nije utvrdio osnov sticanja nepokretnosti”, stoji u izvještaju koji je potpisala tadašnja predsjednica radne grupe Anketnog odbora dr Nada Setečnić. U istom dokumentu, koji je u tadašnjem sazivu SO Herceg Novi, dostavljen odbornicima navode se i primjeri: ,,Primjer broj 1- plac u Igalu, veličine 2000 kvadratnih metara, ispod magistrale prešao je u privatno vlasništvo zamjenom zemljišta za plac koji je ustupljen kao opštinski, a ne zadužbinski. Primjer broj 2 – za katastarsku parcelu Topla 717/1 KO Topla u Igalu ne postoji dokumentacija da se utvrdi osnov sticanja. Primjer broj 3 – kat. parc. 374 KO Topla je primjer otuđenja nekretnine, nema prepisa lista nepokretnosti i neizvjesno je čija je to parcela. Primjer broj 4 – na djelovima kat. parc. u Njivicama, upis je izvršen na osnovu novog premjera izlaganja plana nekretnina, a ne na pravnom osnovu, tako da su se te katastarske parcele istopile i vode se na nove vlasnike.”

Jednostavno rečeno, sva nepokretna imovina Nika Džanjevića otuđena je na razne načine. Da bi se obavio ovaj važan posao, svakako je neophodna obrada eksperata pravne i geodetske struke, a biće posla i za opštinskog tužioca, ukoliko bude volje da se spasi ono što je pokojni Niko Džanjević s ljubavlju ostavio siromašnim đacima hercegnovske Gimnazije, navodi se u izvještaju, koji je 28. jula 2006. godine dr Nada Setenčić dostavila lokalnom paralamentu.

Naknadno se, po završetku rada Anketnog odbora, došlo i do saznanja da kod UBS banke u Švajcarskoj, postoje i obveznice kupljene u Luksemburgu i da njihova vrijednost iznosi oko 137.000 eura.

Naš sagovornik iz Odbora roditelja tvrdi da je škola raspolagala jedino gotovim novcem, a da joj ništa od nekretnina još nije pripalo te da još ništa nije privedeno namjeni.

Koliko se zaista poštuje testament igalskog dobrotvora? Šta je urađeno na vraćanju imovine zakonskom nasljedniku, odnosno Srednjoj školi Ivan Goran Kovačić? I ostala pitanja vezana za ovaj slučaj ostala su bez odgovora, jer iz resornog ministarstva nijesmo dobili odgovor iako su, na adrese šefice kabineta i PR službe Ministarstva prosvjete, ta pitanja poslata u srijedu 15. jula. Takođe, nikakav komentar nijesmo mogli dobiti ni od Moma Dragićevića, direktora hercegnovske Srednje škole Ivan Goran Kovačić, jer nije odgovarao na telefonske pozive.

Nebojša MANDIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo