Povežite se sa nama

OKO NAS

UMJETNOST AUTOMEHANIČARA MLADENA KARIŠIKA: Suvo granje uobličeno u stav

Objavljeno prije

na

Kreativnost, talenat, pomalo i dokolica, potreba da ,,glasno” saopšti svoje poruke, sve je to tridesetogodišnjeg Kolašinca Mladena Karišika, pokrenulo da komade drva razbacanih po obali Tare, obličava u originalne skulpture, kojima su oduševljeni i sugrađani i turisti.

Prvo je nastao Drekavac, visok četiri i po metra: Stop nezakonitom uništavanju šuma. ,,Drekavac je, inače, mitsko biće kojim se plaše djeca, a ovaj moj treba da uplaši šumokradice i skrene pažnju nadležnima da bolje čuvaju šume. Skulpturu sam, uz pomoć nekolicine drugova, a prije svih Ivana i Miloša, pravio tri- četiri dana. Od suvog je granja različitih vrsta drveta, dakle ‘100 posto naša’. Granje sam skupljao pored Tare, pa sam na taj način malo i očistio oko 1,5 km obale”, kaže Karišik.

Mladić je nekoliko dana kolicima dovozio suvo granje, skupljeno pored rijeke, pa je to bio teži dio posla. Pravljenje Drekavca bilo mu je zadovoljstvo.

Autor se trudi, da njegova djela budu autentična, da ne podsjećaju na filmske ili kreacije iz stripova. Suvo granje za konstrukciju od letvi pričvršćeno je ekserima, koji su koštali pet eura, pa je to jedini finansijski trošak za Karišikovo umjetničko djelo.

Drekavac u rukama ima testeru i znak STOP. Karišik kaže da je za početak želio da pošalje što razumljiviju poruku, kako sugrađanima, tako i turistima. Očekuje da će se Drekavac uskoro preseliti u centar grada. U tome ima podršku i lokalne Turističke organizacije (TO).

,,Iz TO su podržali ovo što radim i vrlo je vjerovatno da će skulptura uskoro biti prenesena u centar grada. Ja bih volio da to bude na vrh Sibirske ulice, na mjestu gdje je bezobzirno posječena jedna od najstarijih lipa u gradu. Tako bi simbolika Drekavca bila još jača”, kaže autor.

Karišik je automehaničar, ali bez posla. Dok se ne zaposli, kaže, trudiće se da na kreativan način troši slobodno vrijeme. Cilj mu je, prije svega, da kroz ono što radi prenese svoje stavove, ali i ktitike na račun kolašinske svakodnevice.

,,Uskoro će centar Kolašina ukrasiti još jedna skulptura. Ima još snažniju i, rekao bih, univerzalniju poruku. Želim da to bude iznenađenje za sve, pa ne govorim mnogo, ali ovih dana vrijedno radim. Skulptura će biti posvećana djeci i onome što je njima važno”.

Karišik kaže da je uobličavanje suvog granja i korijenja postao njegov najpodesniji način da saopšti stav i poruku o onome što ga okružuje. I ubuduće će na taj način upozoravati, kritikovati, najavljivati…

Kolašinc nema formalno umjetničko obrazovanje, ali ima puno vajarskih ideja. Svoje skulpture nije prodavao niti mu je to prioritet. Nedavno je po narudžbini napravio Balkan boja za ugostiteljski objekat u centru grada.

,,Vlasnici kafića Balkan u samom centru grada naručili su mi da i za njih napravim skulpturu koja je slična Drekavcu. I za ovu skulpturu trebalo mi je deset dana, postavljena je u bašti lokala i drži šank. Nijesam još za njih odredio cijenu mislim da će biti neka simbolična, ali eto sad se može razmišljati i o sitnoj zaradi”, objašnjva Karišik.

Drvo kao materijal namjerava i dalje da koristi. Kad krene u skupljanje grana i komada koje je voda izbacila u glavi već ima izgled skulpture. Zbog toga, iako mu drugovi nude pomoć, najradije ide sam.

,,Ne skupljam sve što stignem, a kad vidim neki komad znam koji je to dio skulpture. Nije baš jednostavno uobličavanje i povezivanje svega toga, što na prvi pogled izgleda haotično, u cjelinu koja odgvara mojoj zamisli. No to je izazov. Drvo volim, mislim da je to najpodesniji material sa kolašinskog vajara”, uz smijeh kaže samouki umjetnik.

Karišik nerado o onome što radi razgovara s novinarima, a kaže ne zna ni da li je umjetnik ni da li bi njegove skulpture dobile ,,prelazne ocjene” nekog kritičara. Sve to, smatra, manje je bitno od zadovoljstva što je našao način da se ,,čuje” njegovo mišljenje. I što ljudi vide njegove radove.

,,Mnogo mladih, koji su ostali u Kolašinu i te kako imaju šta da saopšte. Imaju ideje, vizije, međutim, ne i način da ih obznane i realizuju. Ućutkani su sveukupnom situacijom i moguće da gube samopouzdanje i realnu predstavu o onome što mogu. Možda je ovo što radim spasavanje od toga. To je moj prostor da se izrazim i učinim vidljivim svoje postojanje u ovom gradu. Za sada sugrađani shvataju. I hvale. Nadam se da će i dalje tako biti”, kaže Karišik.

Očekuje i da će njegove skuplture možda biti poen više turističkoj ponudi Kolašina.

Dok privodi kraju radove na skulpturi koja će, uz Drekavca, biti postavljena u centru grada, pored Balkan boja se do sada fotografisalo na desetine turista. Oni traže objašnjenja o tom umjetničkom djelu, a na društvenim mrežama za Karišikov rad mogu se naći samo afirmativni komentari.

,,Želio bih da se prepozna moja iskrenost i autentičnost. To mi je najbitnije. Ne plagiram, ne foliram, radim iz srca. Ne znam da li je to što radim vrijedno neke šire i stručne pažnje, o tome i ne razmišljam. Dobro se osjećam, imam elana da i dalje radim, pa će Drekavac imati narednih godina brojno društvo. Ukoliko iz TO i Opštine procijene da je to vrijedno da se izmjesti iz dvorišta moje kuće, biću zadovoljan. Neću biti nesrećan i ako te skulpture ostanu samo moje”, kaže mladi vajar. Mladen Karišik čini svoje, najljepše što zna, ostalo je do nas.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo