Kreativnost, talenat, pomalo i dokolica, potreba da ,,glasno” saopšti svoje poruke, sve je to tridesetogodišnjeg Kolašinca Mladena Karišika, pokrenulo da komade drva razbacanih po obali Tare, obličava u originalne skulpture, kojima su oduševljeni i sugrađani i turisti.

Prvo je nastao Drekavac, visok četiri i po metra: Stop nezakonitom uništavanju šuma. ,,Drekavac je, inače, mitsko biće kojim se plaše djeca, a ovaj moj treba da uplaši šumokradice i skrene pažnju nadležnima da bolje čuvaju šume. Skulpturu sam, uz pomoć nekolicine drugova, a prije svih Ivana i Miloša, pravio tri- četiri dana. Od suvog je granja različitih vrsta drveta, dakle ‘100 posto naša’. Granje sam skupljao pored Tare, pa sam na taj način malo i očistio oko 1,5 km obale”, kaže Karišik.

Mladić je nekoliko dana kolicima dovozio suvo granje, skupljeno pored rijeke, pa je to bio teži dio posla. Pravljenje Drekavca bilo mu je zadovoljstvo.

Autor se trudi, da njegova djela budu autentična, da ne podsjećaju na filmske ili kreacije iz stripova. Suvo granje za konstrukciju od letvi pričvršćeno je ekserima, koji su koštali pet eura, pa je to jedini finansijski trošak za Karišikovo umjetničko djelo.

Drekavac u rukama ima testeru i znak STOP. Karišik kaže da je za početak želio da pošalje što razumljiviju poruku, kako sugrađanima, tako i turistima. Očekuje da će se Drekavac uskoro preseliti u centar grada. U tome ima podršku i lokalne Turističke organizacije (TO).

,,Iz TO su podržali ovo što radim i vrlo je vjerovatno da će skulptura uskoro biti prenesena u centar grada. Ja bih volio da to bude na vrh Sibirske ulice, na mjestu gdje je bezobzirno posječena jedna od najstarijih lipa u gradu. Tako bi simbolika Drekavca bila još jača”, kaže autor.

Karišik je automehaničar, ali bez posla. Dok se ne zaposli, kaže, trudiće se da na kreativan način troši slobodno vrijeme. Cilj mu je, prije svega, da kroz ono što radi prenese svoje stavove, ali i ktitike na račun kolašinske svakodnevice.

,,Uskoro će centar Kolašina ukrasiti još jedna skulptura. Ima još snažniju i, rekao bih, univerzalniju poruku. Želim da to bude iznenađenje za sve, pa ne govorim mnogo, ali ovih dana vrijedno radim. Skulptura će biti posvećana djeci i onome što je njima važno”.

Karišik kaže da je uobličavanje suvog granja i korijenja postao njegov najpodesniji način da saopšti stav i poruku o onome što ga okružuje. I ubuduće će na taj način upozoravati, kritikovati, najavljivati…

Kolašinc nema formalno umjetničko obrazovanje, ali ima puno vajarskih ideja. Svoje skulpture nije prodavao niti mu je to prioritet. Nedavno je po narudžbini napravio Balkan boja za ugostiteljski objekat u centru grada.

,,Vlasnici kafića Balkan u samom centru grada naručili su mi da i za njih napravim skulpturu koja je slična Drekavcu. I za ovu skulpturu trebalo mi je deset dana, postavljena je u bašti lokala i drži šank. Nijesam još za njih odredio cijenu mislim da će biti neka simbolična, ali eto sad se može razmišljati i o sitnoj zaradi”, objašnjva Karišik.

Drvo kao materijal namjerava i dalje da koristi. Kad krene u skupljanje grana i komada koje je voda izbacila u glavi već ima izgled skulpture. Zbog toga, iako mu drugovi nude pomoć, najradije ide sam.

,,Ne skupljam sve što stignem, a kad vidim neki komad znam koji je to dio skulpture. Nije baš jednostavno uobličavanje i povezivanje svega toga, što na prvi pogled izgleda haotično, u cjelinu koja odgvara mojoj zamisli. No to je izazov. Drvo volim, mislim da je to najpodesniji material sa kolašinskog vajara”, uz smijeh kaže samouki umjetnik.

Karišik nerado o onome što radi razgovara s novinarima, a kaže ne zna ni da li je umjetnik ni da li bi njegove skulpture dobile ,,prelazne ocjene” nekog kritičara. Sve to, smatra, manje je bitno od zadovoljstva što je našao način da se ,,čuje” njegovo mišljenje. I što ljudi vide njegove radove.

,,Mnogo mladih, koji su ostali u Kolašinu i te kako imaju šta da saopšte. Imaju ideje, vizije, međutim, ne i način da ih obznane i realizuju. Ućutkani su sveukupnom situacijom i moguće da gube samopouzdanje i realnu predstavu o onome što mogu. Možda je ovo što radim spasavanje od toga. To je moj prostor da se izrazim i učinim vidljivim svoje postojanje u ovom gradu. Za sada sugrađani shvataju. I hvale. Nadam se da će i dalje tako biti”, kaže Karišik.

Očekuje i da će njegove skuplture možda biti poen više turističkoj ponudi Kolašina.

Dok privodi kraju radove na skulpturi koja će, uz Drekavca, biti postavljena u centru grada, pored Balkan boja se do sada fotografisalo na desetine turista. Oni traže objašnjenja o tom umjetničkom djelu, a na društvenim mrežama za Karišikov rad mogu se naći samo afirmativni komentari.

,,Želio bih da se prepozna moja iskrenost i autentičnost. To mi je najbitnije. Ne plagiram, ne foliram, radim iz srca. Ne znam da li je to što radim vrijedno neke šire i stručne pažnje, o tome i ne razmišljam. Dobro se osjećam, imam elana da i dalje radim, pa će Drekavac imati narednih godina brojno društvo. Ukoliko iz TO i Opštine procijene da je to vrijedno da se izmjesti iz dvorišta moje kuće, biću zadovoljan. Neću biti nesrećan i ako te skulpture ostanu samo moje”, kaže mladi vajar. Mladen Karišik čini svoje, najljepše što zna, ostalo je do nas.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari