Povežite se sa nama

OKO NAS

PREKO DVJESTA PLANINARA U DOBROM DOLU NA DURMITORU: Bobot primio obožavaoce

Objavljeno prije

na

Memorijal Danilo Jauković na Durmitoru događaj je koji ozbiljan planinar ne smije propustiti iz više raloga. Tu je uspon na Bobotov kuk, najviši vrh Durmitora i to jednom od najljepših staza u Crnoj Gori – stazom iz Dobrog dola, zatim nezaboravno druženje pored vatri u kampu Šarban i treće – odavanje počasti sjenima velikog zaljubljenika u prirodu koji je umro na svojoj voljenoj planini: Danilu Jaukoviću.

Ovogodišnjem Memorijalu prisustvovalo je preko 200 planinara. Većina mladih planinara ne zna, međutim, mnogo o tome ko je bio general Danilo Jauković i šta je značio ovom kraju, ali i ostatku Crne Gore. Tu su stariji da ih poduče. A o legendarnom Durmitorcu ima se šta ispričati. Život dostojan književnosti ili filma: neustrašivi ratnik koji sa pet rana dolazi pješke od Tjentišta na Sutjesci do svog Durmitora, intelektualac i graditelj u miru i nadasve zaljubljenik u planine. Čovjek čije ime možete pročitati na česmi u Gornjoj Bukovici ili na ulazu u Kanjon Mrtvice pored staze u stijeni koju su napravili inžinjerci bivše JNA a sa kojom je selo Velje Duboko spojeno sa civilizacijom.

„Malo ljudi zna da je pokojni Jauković prvi prošao kanjon da ne bi ugrozio život nekog od vojnika, takav je bio čovjek: uvijek na čelu, uvijek naprijed. I tako je i završio”, sjeća se Hafiz Muratović iz planinarskog društva Montenegro tim koje organizuje Memorijal posvećen Jaukoviću koji je bio i osnivač Planinarskog saveza Crne Gore. Na toj funkciji bio je do smrti. Krenuvši u susret planinarima iz Bosne 9. maja 1977. Njegovo je srce stalo baš na durmitorskim visovima.

Memorijal ustanovljen godinu dana kasnije održavao se do 2012. godine kada je nestao sa zvanične liste godišnjih događaja Planinarskog saveza Crne Gore. Te godine susret planinara je ipak održan zahvaljujući planinarskom društvu Oblun iz Podgorice i brojnim entuzijastima iz cijele Crne Gore i regiona. Već sledeće godine organizacije se poduhvatio Montenegro tim iz Nikšića, planinarsko društvo Pivare Trebjesa , Vojska Crne Gore , odnosno planinari iz kluba Kapetan i Planinski bataljon iz Pljevalja sa poljskom kuhinjom spremnom za čuveni vojnički pasulj. I kamp u Dobrom dolu je ponovo oživio.

A prostrana dolina ispod prevoja Sedlo počinje da se puni dan prije 13. jula kada se memorijal tradicionalno održava. Pristižu automobili dok sunce zalazi za vrh Prutaša i hiljadu ovaca iz farme Kujundžića prilazi torovima, praćene čobanima i lavežom velikih pasa tornjaka.

I dok miriše svježe pokošena kopriva na mjestima gdje se postavljaju šatori počinju susreti sa planinara od kojih se neki nijesu vidjeli od prošlogodišnjeg uspona. Ima i onih koji dođu prvi put. Veselo planinarsko bratstvo brzo preskače barijere upoznavanja – kroz sat vremena svi su kao jedno.

Nakon prospavane noći , sunce kao da eksplodira iznad Durmitora, udiše se punim plućima „vazduh koji miriše” , kao što kaže pjesnik Baćo Tomić, pramenovi magle se preko Sedla dižu iz Šavničke kotline, povremeno prostruji hladni vazduh ali sve obećava lijepi dan na planini.

Rendžeri iz Nacionalnog parka insistiraju da svaki učesnik mora platiti ulaznicu iako planinari koji posjeduju planinarsku knjižicu – a takvih je većina, po zakonu nemaju tu obavezu . I dok se organizatori bakću sa tim problemom, kolona lagano kreće ka najvećem vrhu Durmitora: Bobotovom kuku.

„Hvala planini što nam je podarila ovakav dan i nemojmo da je izazivamo, hajde da uživamo u njoj”, predlaže Vesna Bulatović predsjednica Montenegro tima jednog od organizatora događaja.

Planinarska kolona predvođena iskusnim vodičima ide preko Mliječnog dola ka Zelenom viru, i ispod Šarenih pasova nailazi na prve ozbiljne količine snijega a Zeleni vir je pun i opravdava ime nevjerovatnom nijansom boje svoje površine. Na usponi iznad jezera je ploča postavljena malo ispod mjesta na kome je umro Danilo Jauković idući tadašnjom stazom Bratstva i jedinstva. Najmlađa planinarka tradicionalno postavlja planinsko cvijeće na ploču.

„Neka mu duši miriše”, tužan je Hafiz Muratović i zbog toga što ni ni ove godine nije na Memorilaju Branko, sin pokojnog Jaukovića. Trideset i tri puta je Branko popeo Bobot povodom memorijala, ali ga narušeno zdravlje sprečava da i dalje penje vrhove.

I onda eto Velike previje, priječi se staza ka Škrčkom pogledu, toj, po mnogima najljepšoj tački Crne Gore. Slijedi pola sata završnog napora po stijenama Bobota i konačno upisivanje u svesku na najvišem vrhu Crne Gore.

Kratki predaha na vrhu, pa brzi povratak nazad ka Dobrom dolu jer tamo čeka vojnički pasulj i točeno Nikšićko pivo. Prijatni umor teče venama dok pada noć, gori vatra i bruje akordi Draganove gitare. Ali nema tuge, samo novo obećanje : Vidimo se dogodine.

Bato PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo