Povežite se sa nama

OKO NAS

ZA POŽARE NA DEPONIJI U BAKOVIĆIMA JOŠ NEMA RJEŠENJA: Sela prekrivena otrovom

Objavljeno prije

na

Više od sedmice naselja oko privremene gradske deponije na Bakovićima bila su danonoćno prekirivena gutim smrdljivim dimom od zapljenog otpada, a vatrogasci ni ovog ljeta danima nijesu uspijevali da ugase požar. Već godinama tokom ljetnjih mjeseci mještani Trebaljeva, Babljaka, Rogobora i Breze trpe torturu zbog požara na deponiji, koji obično traju dok ih kiša ne ugasi, jer drugačije do sada nije bilo moguće. Dim je, naročito kasno popodne bio toliko gust da je potpuno smanjivao vidljivost na dijelu magistralnog puta od Bakovića do Sjerogošta. Radnici na obližnjoj Luk-oil pumpi tvrde da je pored nesnosnog smrada i oteženog disanja, zbog dimne zavjese sada ugrožena i bezbjednost saobraćaja.

„Opet je bio neizdrživ dim, ljudi koji su svraćali na pumpu bukvalno su bježali glavom bez obzira, a to su uglavnom bili strani turisti koji nijesu krili čuđenje što se ovo na ovakav način dešava. Magistralnim putem od pumpe do Sjerogošta nije se ništa vidjelo. Ovdje se niko više ne zadržava, ali mi moramo da radimo. Postaje zaista nepodnošljivo”, kažu zaposleni na toj pumpi.

Mještani su još ogročeniji. Tvrde da nema nadležne adrese kojoj se nijesu obratili, ali to im do sada nije pomoglo. Minule sedmice na deponiji je bilo preko deset žarišta, pa vatru nijesu ugasile ni stotine cisterni vode, koje su iz službe zaštite i spasavanja utrošili u nastojanjima da lokalizuju požar. Zbog otežanog disanja izazvanog dimom nekoliko djece iz starijih osoba iz tih naselja zatražilo je ljekarsku pomoć.

“Ovo zaista više nema smisla, ne možemo prozor otvoriti, ni sjesti ispred svojih kuća, niti veš prostrijeti. Smrad je neopisiv, neka kiselina u vazduhu, gušim se čitavo popodne, čist otrov. Djeca to udišu, imamo usjeve, plastenike…Ne znamo u čemu je problem, svakog ljeta nas truju, zaista je krajnje vrijeme da neko čuje naše apele – kazala je Nada Mašković ispred čije kuće danima nije moglo da se sjedi od dima koji je vjetar donosio sa druge strane Tare,

Iako zvanično “privremena lokacija”, u Bakovićima se, tik pored ušća Plašnice u Taru, već skoro četiri decenije odlaže otpad. Mještani već nekoliko godina zahtijevaju da se obustavi paljenje smeća na deponiji i da se sporevede opštinska odluka o privremenom skladištenju otpada. Tom odlukom, za čiju relaizaciju do sada nije bilo novca, predviđeno je da se organizuje čuvarska služba kao i služba za održavanje privremenog skladišta komunalnog otpada, koja je ujedno obavezna da sprovodi mjere zaštite od požara.

„Deponija u Bakovićima aktivni je izvor zagađivanje vazduha pogotovo u ljetnjim mjesecima kada gotovo svakog dana gori i u vazduh izbacuje ogromne količine štetnih gasova. Postavlja se pitanje ko se pametan našao da ovu deponiju smjesti na lokaciji pored rijeka i na sjevernoj strani, kada se zna da je sjeverni vjetar, prema rezultatima relevantnih studija, duva po 273 dana godišnje. Da li su građani svjesni da sve što ubace u kontenjere odmah im se vrati kao bumerang iz Bakovića u pluća”, kažu mještani Rogobora.

U lokalnoj upravi i pored finasnijskog kolapsa u kojem se Opština nalazi spemaju se da konačno stanu na kraj problemima u Bakovićima. Do sada nijesu precizirali šta tačno namjeravaju učiniti, a izjavu o stanju na deponiji i preduzetim mjerama aktuelne vlasti predsjednica Opštine Željka Vuksanović novinarima, zbog zauzetosti, još nije dostavila. Optužbe mještana i zaposlenih na Luk-oil pumpi, prema kojima zaposleni u Komunalnom preduzeću namjerno pale smeće da bi sebi olakšali posao, iz te firme su oštro demantovali. Ranijih godina su tvrdili da otpad pale Romi u potrazi za metalom.

Načelnik komunalne policije u Kolašinu Zoran Kujović kaže da su nakon prijave da deponija gori, izašli na lice mjesta i napravili službenu zabolješku. Po njihovom pozivu, intervenisali su i vatrigasci. Nakon toga, mehanizacija Komunalnog i privatnici koje je Opština angažovala, uspjeli su da dijelom zatrpaju žarišta.

Na opasnost od požara na deponijama, odnosno od dima, kakav danima prekriva nekoliko kolašinskih sela, upozorili su i ekolozi. Kako kažu u NVO Green Home, imajući u vidu da se radi o neuređenim deponijama na kojima se odlažu sve vrste otpada, pa čak i onaj koji ulazi u kategoriju opasnog, to predstavlja jako ozbiljan problem koji se mora riješavati u što skorijem roku.

“Opasnost u procesu sagorijevanja otpada na ovakvim deponijama dolazi od različitih materija, kao što je plastika, stiropor, PVC, gume, elektronski otpad i ostali materijali koji ispuštaju opasne gaspve kada sagorijevaju. U ovom procesu stvara se toksični dim sa mnogo sitnih čestica koje ulaskom u sistem organa za disanje mogu izazvati razne bolesti pa čak i kancer. Ovakav dim sadrži povećane koncentracije dioksina, ali i stotine drugih rizičnih materija koje imaju negativni uticaj na zdravlje ljudi”, kazala je Azra Vuković koordinatorka u toj organizaciji.

Prema njenim riječima, te materije raznošene vjetrom mogu lako ući u lanac ishrane i nastaviti svoja negativna dejstva na ljude, životinje i biljke. Sama činjenica što se radi o deponijama koja se nalaze u blizini naselja, napominje ona, govori o ozbiljnosti problema.

Vuković upozorava da bi Opština trebalo da uspostavi stražarske službe koje će onemogućiti namjerno paljenje otpada. Sa druge strane, kaže ona, neophodno je hitno uspostaviti sisteme primarne selekcije otpada gdje bi se posebno odlagao otpad koji kada se nađe na deponijama ima dalekosežne negativne efekte, kao što su različite kiseline, baterije, elektronski otpad i sl.

“Odgovornost treba tražiti u uzrocima ovih dešavanja, odnosno u neefikasnom sistemu upravljanja otpadom kako na lokalnom tako i na nacionalnom nivou. U prethodnim godinama nije se našao odgovarajući model za upravljanje otpadom što je ovaj problem samo komplikovalo i na kraju ostavilo ozbiljne posljedice po životnu sredinu, zdravlje ljudi ali i turističku privredu”, tvrdi Vuković.

Kolašin, kaže, nije usmaljen, jer „privremene deponije” širom Crne Gore predstavljaju ozbiljnu prijetnju životnoj sredini i zrdavlju građana. U tom smislu, nagalašava Vuković, najvažnije je iskoristiti sve moguće mehanizme za smanjenje količine otpada koji se proizvodi.

“Prema dostupnim informacijama Monstata, u Crnoj Gori bilježimo rast u količinama proizvedenog otpada po glavi stanovnika. Razlog je, prije svega, velika količina ambalažnog otpada i plastičnih kesa koja se nemilosrdno koriste isključivo za jednokratnu upotrebu. Sa druge strane, procenat recikliranog materijala jedva da je odmakao od nule u prethodnih desetak godina”. navodi koorinatorka NVO Green Home.

Iako u Podgorici postoje reciklažni centri na kojima je moguće odložiti različite vrste otpada, procenat građana koji koristi ovu mogućnost je neznatan.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo