Iako je predsjednik lokalnog odbora Demokratske partije socijalista u Andrijevici i predsjednik opštine, Srđan Mašović ocjenjuje da je i ovaj gradić, kao i čitav sjever, zapostavljen od centralnih vlasti. Mašović smatra da je glavni uzrok nedostatak strategije razvoja sjevera, kao i nedostatak ideja na terenu i kvalitetnih razvojnih projekata.
Komentarišući sumorne statističke podatke, predsjednik opštine izražava bojazan da će stalna iseljavanja s područja Andrijevice za relativno kratak period imati za posljedicu manjak mlade radne snage. Mašović ukazuje na činjenicu da je u ovoj opštini već duži vremenski period stopa prirodnog priraštaja negativna. Stopa mortaliteta za nekoliko procenata veća je od stope nataliteta.
„Postoji realna opasnost da dođe do zatvaranja još područnih odjeljenja na seoskim područjima, a dovodi se u pitanje i postojanje srednjoškolskog centra, pošto neće imati dovoljno đaka ako se ovaj trend nastavi” – kaže Mašović.
Monstat je prije nekoliko mjeseci objavio posljednje podatke prema kojima je nezaposlenosti u Andrijevici 34,3 odsto i najveća je u državi. To je nevjerovatnih čak dvadeset procentnih poena više od državnog prosjeka koji iznosi 14,95 odsto.
Sve je jasnije ako se to pretvori u brojke koje kažu da u Andrijevici ima svega petsto zaposlenih, dok je nezaposlenih još toliko, ili precizno 492. Prosječna plata u ovom malenom gradu na sjeveru države iznosi 393 eura, što je za devedeset eura manje od državnog prosjeka.
Kao i drugdje, i u Andrijevici je više penzionera nego onih koji rade. U gradiću pod Komovima ima 709 penzionera, a prosječna penzija je dvjesta eura i za 70 eura manja je od prosjeka u Crnoj Gori. U ovoj opštini nekim oblikom socijalne pomoći obuhvaćene su 184 porodice sa 575 članova.
Predsjednik opštine kaže da je lokalna uprava zbog ovakve situacije usvojila podsticajne mjere u cilju razvoja preduzetništva, i da te mjere prije svega podrazumijevaju učešće Opštine u sufinansiranju radnih mjesta po zaposlenom radniku u iznosu od trista eura.
„Pored toga, Opština se odrekla svojih prihoda prilikom otvaranja novih radnih mjesta i usvojila je mjere poreskih olakšica” – ističe Mašović.
Prema njegovim riječima, u 2015. godini Opština je opredijelila budžetom sredstva u iznosu od 25 hiljada eura za nabavku sadnog materijala i besplatno dodijelila po hiljadu sadnica potencijalnim uzgajivačima malina.
„Strateške razvojne grane na području naše opštine su poljoprivreda, turizam i proizvodnja električne energije proizvedene u minihidroelektranama. Upravo ovih dana puštena je u probni rad minihidroelektrana Bradavac. Njenim puštanjem u rad potkomska sela su dobila jaču i kvalitetniju električnu energiju, što mještani sa zadovoljstvom ističu” – kaže Mašović.
On objašnjava i da je u toku postupak dobijanja dozvola za još tri minihidroelektrane na području opštine Andrijevica, a to su Mojanska rijeka, Kuckaja i Umski potok.
„Mislim da bi Vlada sa svojim ministarstvima i cjelokupnim intelektualnim potencijalom kojim raspolaže država, trebala u što kraćem periodu usvojiti strategiju razvoja sjevera i pronaći strateške partnere koji bi ulagali u ove krajeve. Takođe, trebala bi odobriti veća sredstva za poboljšanje infrastrukture i drugih komunalnih objekata na sjeveru države” – kaže predsjednik opštine Andrijevica.
Ova malena varoš na sjeveru Crne Gore sve do dvijehiljadite godine zapošljavala je oko 650 radnika u proizvodnji. Glavni nosioci razvoja ovog grada bili su Soko Štark s oko 250 radnika, Termovent s oko 175, Polimka s oko 170, Pako s oko 35, Andrimer s oko 40 zaposlenih, uz jedan broj radnika u drugim manjim proizvodnim jedinicama.
„Otpuštanje velikog broja radnika pogoršalo je i onako lošu ekonomsku sliku Andrijevice. Veliki broj ih je otišao na biro rada, a dio je penizionisan pod veoma nepovoljnim uslovima uz minimalne penzije. Ovakva situacija i smanjena ekonomska moć stanovništva dodatno je ugrozila i uslužni sektor, tako da je došlo do zatvaranja većeg broja prodavnica, zanatskih radnji i smanjenja ugostiteljskih kapaciteta” – kaže Mašović.
Koplja oko Andrijevice lomila su se kao da je riječ o najbogatijoj opštini u Crnoj Gori. Na lokalnim izborima 2010. godine DPS i koalicija „Bolja Crna Gora” osvojili su po petnaest mandata, dok je jedan mandat osvojila SDP. Odbornik te partije Veselin Radenović tada se neočekivano priklonio koaliciji „Bolja Crna Gora”, tako da je SNP s partnerima nakratko zadržao vlast.
Novi obrt dogodio se prevođenjem tadašnjeg odbornika PZP Uroša Čukića, koji je mandat dobio unutar koalicije „Bolja Crna Gora”, u klub DPS-a. Tako je ta partija preuzela vlast u Andrijevici, a Čukić danas, osim plate u katastru, prima platu i kao savjetnik predsjednika opštine.
Tako je počelo vrijeme političkih preleta u Crnoj Gori, koji su označeni kao nekažnjena politička korupcija. Predsjednik PZP Nebojša Medojević podnio je, naime, protiv Čukića krivičnu prijavu državnom tužiocu, optužijući njega i druga lica za primanje i davanje mita, ali sudbina te prijave nije poznata.
Bivši predsjendik Opštine Andrijevica, sada potpredsjednik Socijalističke narodne partije Veselin Bakić sumnju u postojanje političke korupcije u Andrijevici javno je iznio još polovinom 2010. godine, kada se s prijavom obratio državnoj Upravi za antikorupcijsku inicijativu, optužujući Direkciju za javne radove da godinama u širokom luku zaobilazi lokalne institucije i asfaltiranje obavlja preko štaba DPS-a.
Već tada je bilo jasno da je Demokratska partija socijalista upregla sve moguće motore u preuzimanje vlasti u varošici na Limu, koja je u tom trenutku bila makar nezadužena i bez viška administracije. Da će vladati po matrici kako ova partija vlada u svim drugim opštinama koje su dovedene na rub propasti, ubrzo je postalo jasno.
DPS je potvrdila vlast na lokalnim izborima 2013. godine koje su SNP i DF bojkotovali, tako da u opštinskom parlamentu danas ima svega dva opoziciona predstavnika. Centralne vlasti tako sada imaju potpunu vlast u Andrijevici, ali šta je bolje kada nemaju rezultate. Ovdje vlada siromaštvo na kvadrat u odnosu na državni prosjek. Statistika je neumoljiva.
Tufik SOFTIĆ