Povežite se sa nama

OKO NAS

REGIONALNI VODOVOD: Vode ima, ali treba je platiti

Objavljeno prije

na

I u ovoj sezoni neki gradovi na Crnogorskom primorju imaju problema sa vodosnadbjevanjem. To se prije svega odnosi na Herceg-Novi u kojem je stanje bilo nepodnošljivo gotovo tokom cijelog juna. Iz Javnog preduzeća “Regionalni vodovod” (RV) poručuju da će vodosnadbjevanje te bokeške opštine biti bolje – od juna naredne godine, kada će i Herceg-Novi biti priključen na taj sistem.

Ako je suditi po primjeru Ulcinja, tako nešto je realno. Ovaj grad je uvijek u špicu sezone, iako leži na vodi, imao problema sa vodom, posebno u visokim zonama. Razloga je bilo mnigi: dotrajalost vodovodne mreže, veliki gubici, nelegalni priključci na cijeloj trasi od lokalnih izvorišta do krajnjih potrošača. Samo 13 odsto vode je, kako je pokazala jedna analiza njemačkih eksperata, bilo fakturisano!?

Prvi put, prošle godine, vode je bilo dovoljno u svim dijelovima Ulcinja. Iz lokalne uprave tvrde da će tako biti i ove godine, jer su opština Ulcinj i lokalni vodovod, kao i ostalih pet opštinskih vodovoda sa Primorja, sklopili poslovni dogovor sa RV o isporuci vode.

Iako nevoljno, čini se da su lokalni vodovodi bili na to primorani zbog ovogodišnjih malih padavina, što je uzrokovalo nestabilnost njihovih izvora. „S druge strane, izdašnost vodoizvorišta ‘Bolje sestre’, iz Skadarskog jezera, je konstantna i u ovakvim vremenskim uslovima”, kažu u RV i navode da je prošlog mjeseca isporučena rekordna količina vode od preko 1,1 milion kubika, ili čak dva puta više nego u istom periodu lani.

No, ako se rijetko đe na Primorju sada mogu vidjeti table sa natpisima „Ima vode”, ako se to izuzetno značajno pitanje dosta kvalitetno riješilo i rješava, najizraženiji problem sada predstavlja plaćanje. Naime, RV se duguje oko dva miliona eura, od čega polovina otpada na opštinu Budva.

„A tu vodu u vrijednosti duga od milion eura, budvanski vodovod je fakturisao građanima i privrednim subjektima Budve za nekoliko miliona eura više, što se lako može provjeriti na osnovu zvaničnih cijena vode”, kaže direktor RV Goran Jevrić ističući da je trenutno cijena vode iz tog sistema 0,29 centi. „Kada bi iskorišćenost kapaciteta našeg vodoizvorišta bila 80, a ne kao sada 15 odsto, cijena bi bila 10 centi po kubiku”, tvrdi on.

Koristeći monopolsku poziciju i činjenicu da su gotovo sva lokalna vodovodna preduzeća postala bastioni stranaka na vlasti, cijena vode je u svim ovim opštinama izuzetno visoka, posebno u Budvi. Tek je nakon nedavne skupštinske odluke budvanski vodovod bio prinuđen da cijenu vode sa 2,2 eura po kubiku smanji na 1,6 eura, ali je i to, smatraju u Građanskom pokretu URA, i dalje pljačka građana i privrede.

„Cijena kubika vode ne bi smjela da bude veća od 50 centi za građane, odnosno euro za privredu”, rekao je na protesnom skupu održanom u srijedu predsjednik Opštinskog odbora URE u Budvi Radomir Glendža i pozvao sugrađane na neplaćanje računa za vodu zbog astronomskih cijena.

On je istovremeno optužio rukovodstvo Opštine i lokalnog vodovoda za višemilionsku krađu. “Potrebna je građanska neposlušnost da se ne dozvoli ovoj vlasti da pljačka narod, na način koji je krenula. Građani će zbog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i postrojenja za desalinizaciju u narednih 20 godina platiti ukupno 150 miliona eura. Ko nas je za to pitao? Niko. Zato pozivamo glavnog specijalnog tužioca da njegov USKOK konačno uskoči u Opštinu Budva i u preduzeće Vodovod i u druga javna preduzeća koja su opljačkala ovaj narod i zbog kojih iz ovog grada bježe turisti. Jer zbog njihove pljačke, po većim cijenama naplaćuju se usluge i vode i parking i struja i svega ostalog”, kazao je Glendža.

U budvanskom Vodovodu nema spremnosti za dalju korekciju cijena. „Nemamo mi Marezu. Oko 95 odsto Budve pokriveno je vodom sa 30 pimpi, a sve to košta. Niko ne pita koliko koštaju usluge, ali bi svi znatno niže cijene. Mislim da smo izašli u susret građanima i da je cijena od 1,6 eura po kubiku realna”, kaže direktor tog preduzeća Milenko Medigović.

“Zbog odnosa nekih ljudi prema regionalnom vodovodnom sistemu, čini mi se da smo zaboravili da smo prije nekoliko godina imali turističke reklame sa natpisima – ima vode, jer su bile ogromne nestašice vode”, navodi Goran Jevrić. On napominje da nije zato slučajno što je Vlada uložila preko 100 miliona eura u regionalni vodovodni sistem da bi omogućila uredno, kvalitetno i jeftinije vodosnadbijevanje Voda i njen kvalitet za piće jedan je od 12 parametara na kojima se, po standardima Svjetske zdravstvene organizacije, utvrđuje kvalitet života stanovništva u jednoj državi.

Bez te pretpostavke, bez dobre infrastrukture, turizam je nezamisliv. „Moramo energičnije da se krećemo ka Ulcinju, Luštici… Pitanje infrastrukture je ključno za naš razvoj”, poručeno je iz crnogorske Vlade.

Ministar zdravlja Budimir Šegrt je najavio da će u narednom periodu biti pod lupom kvalitet vode u lokalnim sistemima, jer mnoga od njihovih izvorišta dobijaju upotrebnu dozvolu samo tokom ljeta. „Obavezaćemo lokalne vodovode da obezbjede dokumentaciju kojom će potvrditi da se građanima distribuira kvalitetna voda”, dodao je on.

Glavni laborant RV Danijela Kosić – Žujović kaže da je voda sa izvorišta „Bolje sestre” odličnog kvaliteta, očuvanog po svim karakteristikama, i da predstavlja pravi biser koji treba iskoristiti, te da je potencijal ogroman. Toliki da, čak i kada bi se realizovali svi planirani turistički i drugi razvojni projekti od Herceg-Novog do Ulcinja, vode bi bilo dovoljno.

Pa i za izvoz, smatraju u tom preduzeću i ističu da planiraju da izgrade fabriku za flaširanje vode, jer je neprimjereno da Crna Gora, zvanično, godišnje uveze vode za oko sedam miliona eura.

Ne treba očekivati da će tzv. metropola crnogorskog turizma ove sezone ostati bez vode zbog neplaćanja računa RV, kao što se to desilo Ulcinju u sred avgusta 2013. godine. Ali, račune za utrošenu vodu neko će morati da plati.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo