Povežite se sa nama

OKO NAS

SJEVER: TUŽNE PERSPEKTIVE DRVOPRERADE: Sve je isto, samo šume nema

Objavljeno prije

na

Udruženi drvoprađivači iz Berana, njih tridesetak, uputili su oštar protest Upravi za šume, izražavajući neslaganje s načinom dodjele koncesija u državnim šumama. Oni tvrde da se procedura dodjele koncesija ne sprovodi u skladu sa zakonom i da opravdano sumnjaju da cijeli postupak prate koruptivne radnje.

Drvoprerađivači smatraju da je čitav posao dodjele koncesija praćen brojnim nepravilnostima i da bi bilo potrebno da se s tim upoznaju državno tužilaštvo i međunarodne organizacije.

,,Prije dva dana bio sam u Plavu i vidio na desetine šlepera natovarenih bukovom oblovinom kako odlaze iz Crne Gore. Bukovina se najviše izvozi u Albaniju, ali i u Srbiju, za potrebe fabrika za proizvodnju peleta. Ministar je obećao da će to prekinuti, ali ništa od toga. Sve je isto samo je šume sve manje”, kaže jedan od drvoprerađivača za Monitor.

On objašnjava da je u svemu država Crna Gora na velikom gubitku dok se povlašteni kocesionari enormno bogate za kratko vrijeme.

,,Rijetkim i privilegovanim koncesionarima čamovina se prodaje za svega petnaest eura po kubiku, a bukovina za šest eura. Kada to preprodaju oni za kratko vrijeme stiču bogatstvo. Voze automobile od sto hiljada eura, prave zgrade. Teško da su to zaradili”, napominje Radomir Anđić, vlasnik jedne od fabrika koja ne radi zbog nedostatka sirovine.

Država je povlašćenim koncesionarima izdala koncesije na sedam godina. One su istekle prošle godine, ali jedan mali broj koncesionara i dalje gazduje beranskim i crnogorskim šumama, dok najveći dio njih nema sirovine ni za najosnovniju djelatnost i osuđeni su na propast.

Oni su, ako žele uopšte da rade, prinuđeni da kupuju građu čak za sedamdeset eura po kubiku, nerijetko od onih koji su je od države dobili za petnaest.

,,Gdje je tu pravda. Nijesmo mi neskromni. Dovoljno bi bilo da umjesto što nekoliko njih dobije po deset hiljada kubika, svi dobijemo po par hiljada i da svi radimo”, kaže Anđić.

U Novom udruženju drvoprerađivača iz Berana smatraju da se konačno moraju preduzeti mjere u cilju jačanja drvoprerađivačke proizvodnje i zaustavljanju izvoza oblove građe iz državnih šuma.

,,Očekivali smo da će Uprava za šume za 2015. godinu raspisati tender o davanju prava na korišćenje državnih šuma na teritoriji beranske opštine i da će nas tridesetak vlasnika pilana dobiti koncesije u kaludarsko-dapsićkim šumama. Tendera nema, iako je obećano da će nam omogućiti sječu određenih količina drvne mase. Umjesto toga Uprava za šume je omogućila nekim preduzećima da i nakon isteka koncesionih ugovora, sklopljenih za period od 2007. do 2014. godine nastave eksploataciju drvne mase, dok su svi drugi ostali kratkih rukava. Ovakav odnos Uprave za šume u najblažoj je varijanti sumnjiv, jer se radi o klasičnoj diskriminaciji onih koji žele da se, u skladu s propisanim normama, bave drvopreradom. Zato smo prinuđeni da sve ovo predočimo državnom tužilaštvu i međunarodnim organizacijama koje se bave poštovanjem ljudskih prava”, kažu u ovom udruženju.

Oni su zatražili da Uprava za šume hitno raspiše tender za dodjelu koncesija u državnim šumama za tekuću godinu.

,,Sadašnje stanje po pitanju dodjele koncesija na šume je neodrživo, jer zbog monopolističkog ponašanja privilegovanih koncesionara brojne privatne firme i pojedinci trpe velike štete. Uprava za šume treba hitno da raspiše tender za dodjelu koncesija i da omogući svim vlasnicima drvoprerađivačkih pogona da dobiju određene količine drvne mase kako bi mogli da rade. Ne smije se dozvoliti da samo privilegovani koncesionari dobijaju koncesije. Takođe, nedopustivo je da koncesije dobijaju pojedine firme koje nemaju nikakvih dodirnih tačaka sa sektorom drvoprerade. Takvim manipulacijama mora se stati na kraj, jer šume treba da budu u funkciji razvoja čitave zajednice, a ne samo pojedinaca”, zvaničan je stav članova ovog udruženja.

Drvoprerađivači iz Berana smatraju da bi Uprava za šume učinila veliki ustupak vlasnicima privatnih preduzeća ukoliko bi dio nadležnosti prenijela na lokalnu upravu i Područnu jedinicu u Beranama.

,,Radi racionalizacije čitavog postupka lokalna uprava i Područna jedinica Uprave za šume u Beranama treba da imaju veća ovlašćenja kad su državne šume u pitanju, jer je mnogo lakše određena pitanja rješavati u matičnoj opštini. Tim prije što se zna da vlasnici preduzeća za preradu drveta teško mogu da dođu do nadležnih u Upravi za šume i resornom ministarstvu”, navode u udruženju.

Anđić objašnjava da mu je zabranjen pristup državnim šumama i pored toga što je 2011. godine kod Investiciono-razvojnog fonda podigao kredit od pedeset hiljada eura u namjeri da u pilani proširi proizvodnju i uposli osam radnika s biroa rada. Ističe da poslije svega nije u stanju da plaća rate kredita i da je bio prinuđen da potpuno zatvori pilanu.

,,Ovim poslom sam počeo da se bavim prije 25 godina. Prije četiri godine podigao sam kredit kako bih osavremenio proizvodnju. Tada su mi nadležni garantovali da ću moći lako iz državnih šuma da nabavljam sirovinu. Međutim, od toga nije bilo ništa, jer su svih ovih godina pristup državnim šumama imala samo privilegovana lica i privilegovani koncesionari”, tvrdi Anđić.

On kaže kako je iz lokalne uprave u Beranama potekla inicijativa da se održi sastanak i formira komisija koja bi obišla sve prerađivače drveta u ovoj opštini i da im se onda, u skladu s proizvodnim potencijalima, omogući da dobiju sirovinu za rad.

,,U Beranama ima oko trideset značajnijih pilana. Obećali su da će doći i razgovarati s nama, ali od svega nije bilo ništa”, kaže Anđić.

Za razliku od Anđića, većina oštećenih drvoprerađivača ne smije ni da priča javno. Strah od šumarske mafije. Dvije su riječi kojima bi, kažu na uvo, mogla da se ispriča priča o šumama i koncesijama na sjeveru Crne Gore.

Privatni drvoprerađivači sa sjevera objašnjavaju da je računica jasna. Povlašćenim koncesionarima čamove šume se dodjeljuju za 12 do 15 eura po kubiku. Na sječu i vuču potrošiće još toliko. Cijena kubika neobrađenih trupaca na Kosovu, u Albaniji i Srbiji je 110 eura. Privatnici tvrde da čitava drvna industrija ove susjedne nam države počiva na sirovini iz Crne Gore.

„Neko će reći da je to nemoguće, jer je izvoz dozvoljen samo iz privatnih šuma. Pokušajte da nađete podatak koliko je recimo ove godine doznačeno za sječu u privatnim šumama, a onda se raspitajte na carinskim punktovima, gdje ti podaci moraju ostati registrovani, koliko je trupaca izvezeno, naročito prema Kosovu. Taj broj je makar pet puta veći od onog odobrenog za sječu. Šta to znači? Prvo, da se šuma krade i drugo, da sirove trupce izvoze i koncesionari”, pričaju ogorčeni privatnici.

U crnogorskom šumarskom biznisu nema rizika. Uložiš dvadeset-trideset eura dobiješ preko sto. I tu je otvoren prostor za podmićivanje i korupciju do neviđenih razmjera, da bi se došlo do šume. Sada, kako pričaju, i posljednju babu u bilo kojem selu na sjeveru da pitate šta se radi sa šumama, reći će vam – pljačka.

Dobri poznavaoci prilika tvrde da šumarska mafija u Crnoj Gori ne samo da postoji, već bi na njenom primjeru, kako je organizovana da joj se ne uđe u trag, mogla da se uči i sicilijanska mafija. Pretovareni kamioni zamiču preko Kule, Dračenovca i Dobrakova. Carinici ne zaviruju previše u doznake, ali moraju registrovati kubike koji izlaze vani. Tragovi, ipak, ostaju.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

NOVI POŽARI I STARE PRIČE: Nemoć pred stihijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svake godine isti alarmantni podaci – Crna Gora ima pet aviona na raspolaganju  za gašenje požara. Nekada ni oni ne mogu da lete jer nemaju licence, kao ni piloti koji ih gube  jer nemaju dovoljan broj letova… Crna Gora još nije nabavila ni specijalizovan helikopter za gašenje požara. Takva letjelica bi državu koštala deset miliona eura

 

Turisti koji posjete Herceg Novi, iznad Njivica,  imaće priliku da vide predio nemoći pred vatrenom stihijom. Požar je iza sebe ostavio crni ožiljak koji će još dugo ,,krasiti” Novi.

Da požari nijesu nehat već da se radi o namjeri javno je izjavio Ratko Radošević iz Službe zaštite i spašavanja Herceg Novi. Požar u Njivicama je pod kontrolom, a Radošević kaže da su vatrogasci branili 15 kuća i da su im životi bili ugroženi.

Ljudska solidarnost u ovakvim situacijama nije upitna. U gašenju požara učestvovali su vatrogasci iz cijele Boke, na terenu je bilo više od 50 vatrogasaca i preko 10 cisterni, u logistiku su se uključili i privatnici.

Ono što nedostaje je oprema, i pomoć iz vazduha. Iz Službe zaštite i spašavanja Herceg Novog zahtjev za pomoć Direktoratu za vanredne situacije uputili su neposredno nakon što je požar izbio u 9:30 ujutru. Iz Direktorata su im odgovorili da su dva aviona prizemljena, jedan je neispravan, a da drugi ne može da poleti zbog vjetra. Pomoć je stigla tek popodne oko 15 sati.

Pomoć je tražena i iz Hrvatske, ali i kod njih je bio aktivan požar u zaleđu Dubrovnika tako da nijesu mogli da pomognu kanaderima. Tokom gašenja poginuo je vatrogasac, a u utorak je zbog toga u Dubrovniku proglašen dan žalosti.

Novljanin Antonije Pušić (Rambo Amadeus) se na Fejsbuku zapitao koliko koštaju ,,nedostižni kanaderi” i ,,odvaja li se na protivpožarnu zaštitu neki dinar od ogromnih profita koje poslovna elita pravi od turizma”.

Naravno da ne. Svake godine isti alarmantni podaci – Crna Gora ima pet aviona na raspolaganju, pojedinih sezona ni oni ne mogu da lete jer nemaju licence, kao ni piloti koji gube licence jer nemaju dovoljan broj letova… Crna Gora još nije nabavila ni specijalizovan helikopter za gašenje požara. Takva letjelica bi državu koštala deset miliona eura, a jedan novi ‘air traktor’ košta tri miliona eura.

,,Biće sve većih požara  dok se funkcioneri voze u limuzinama čak od nekoliko stotina hiljada eura, a sve veći broj vatrogasnih vozila su stara preko 30 godina, u fazi raspada, ugrožavaju živote vatrogasaca od kojih ovih dana najviše zavisi hoćemo li moći slobodno udahnuti vazduh i prespavati jer opet su nam gradovi i sela u plamenu”, napisao je na svom FB profilu biolog Vuk Iković. On je opomenuo da stalno slušamo kako nema para za kanadere i postavio pitanje kako ima novca za  preko 4.000 službenih vozila? ,,Slovenija ima preko 100 puta manje površina koje stradaju u požarima, ali zato njihova Vlada ima samo oko 20 službenih vozila, manje nego pojedina naša ministartva”.

Nemar i nemanje strategije nas više košta. Iz Organizacije KOD izračunali su da je samo tokom prošle godine u Crnoj Gori izgorjelo oko 143 km2 šuma što su uporedili sa površinom od blizu 24.000 fudbalskih terena. Prema evropskom modelu ,,ukupne štete” procjenjuje se da je 2021. godine šteta usljed šumskih požara u Crnoj Gori iznosila oko 280 miliona eura. U prevodu, samo jedne godine izgori nam 28 kanadera, koji bi štetu značajno smanjili.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEGATIVAN PRIRODNI PRIRAŠTAJ U SJEVERNOM REGIONU: Zabrinjavajuća statistika 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima Monstata, svi gradovi na sjeveru države, osim Rožaja, bilježe veći broj umrlih od novorođenih

 

Prema svim pokazateljima, postoji jasan trend negativnih demografskih kretanja na sjeveru države, odnosno izražene migracije i negativni prirodni priraštaj u gradovima tog siromašnog crnogorskog regiona.

Prema podacima Monstata, svi gradovi na toj teritoriji države, osim Rožaja, bilježe veći broj umrlih od novorođenih.

Na drastičan pad nataliteta na sjeveru Crne Gore ukazuje i sve manji broj đaka u školskim klupama. Tako je prošle godine u tri beranske gradske škole, sa svim područnim odjeljenjima, upisano oko 2.500 đaka, od čega 257 prvaka, što je duplo manje nego u ranijem periodu.

Nastavu u pet seoskih škola u ovoj opštini pohađalo je 296 učenika, dok je taj broj prije nekoliko decenija bio deset puta veći, dok je u svih pet seoskih škola prošle godine bilo samo 28 prvaka.

Stanje nije bolje ni u ostalim opštinama. O tome govore i nesporna činjenica da je Osnovnu školu Bajo Jojić u Andrijevici ove godine pohađalo 338 đaka, od čega svega 38 prvaka. Nekoliko decenija ranije, u ovoj školi je bilo preko hiljadu učenika.

U ovoj opštini, u pojedinim mjestima kao što su Кuti, Cecuni i Jošanica, područna odjeljenja su odavno zatvorena. Tamošnje škole u prosjeku su brojale po 40 učenika.

Alarmantno stanje kada je broj učenika u pitanju nije zaobišlo ni područje Bihora, o čemu svjedoči i podatak da je ove godine na cijeloj teritoriji opštine Petnjica, na kojoj ima pet osnovnih škola, upisano  53 đaka prvaka, što je četiri puta manje u odnosu na period od prije samo pet godina.

Broj učenika u odnosu na period od prije dvije decenije prepolovljen je i na području opština Plav i Gusinje. Osnovna škola u Murini je prošle godine zajedno sa područnim odjeljenjima u Velici i Gornjoj Ržanici brojala svega 12 prvaka, dok je taj broj prije pet decenija bio blizu stotinu.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

U PETNJICI ORGANIZOVANA PROJEKCIJA FILMA O OSMANU RASTODERU: Pokušaj rehabilitacije proglašenog ratnog zločinca

Objavljeno prije

na

Objavio:

Projekcija kontroveznog dokumentarnog filma „Osman ef. Rastoder, oslobađanje od zaborava” organizovana je prošle sedmice u Petnjici. Događaj je propraćen negodovanjem dijela javnosti, za sada je izostala reakcija političkih partija i državnih institucija

 

Projekciju dokumentarca, autora Avda Huseinovića, u Petnjici je organizovao Bošnjački kulturni centar Sandžak. Plakate sa likom proglašenog ratnog zločinca iz Drugog svjetskog rata, danima su sa raznih mjesta u varoši pozivale stanovnike na promociju.

Na dan održavanja projekcije oglasili su se boračke organizacije Berana i Petnjice, predstavnici beranske Mjesne zajednice Polica i Opštinski odbor SNP Berane, osuđujući namjeru da se film prikaže, ukazujući da se time čini krivično djelo veličanja ratnih zločina. Naknadno je to učinio i DPS koji je pozvao nadležne organe da utvrde da li je projekcijom filma došlo do kršenja zakona.

Predsjednik beranske Organizacije boraca NOR Berane (OBNOR) Petar Labudović, kazao je da je neprihvatljivo veličanje nekoga ko je proglašen ratnim zločincem i ko je, kako je rekao, „činio zulum po petnjičkom i beranskom kraju”.

„Mi osuđujemo organizovanje projekcije filma o ratnom zločincu i podgrijavanje tenzija i novih podjela oko stvari oko kojih je istorija kazala svoju riječ”, rekao je Labudović. On navodi da su snage kvislinškog pokreta Muslimanske milicije, kojima je u Bihoru komandovao Osman Rastoder, 1944. godine, u zaseoku Krake, kod Vrbice, likvidirale 55 partizana, među kojima i dvadeset pripadnika italijanske partizanske divizije Garibaldi. Oni su, poslije rata, prenešeni i sahranjeni u zajedničkoj grobnici u Beranama.

I predsjednik Udruženja boraca i antifašista opštine Petnjica Faik Adrović, negoduje zbog projekcije spornog filma. Ovaj devedesešestogodišnjak je među rijetkim živim učesnicima Drugog svjetskog rata. Adrović kaže da je lično poznavao Osmana Rastodera, i slaže se da se radi o ratnom zločincu. „On je bio imam u Petnjici prije rata i odmah po formiranju odreda muslimanske milicije postavljen je za komandanta te fomacije koja je sarađivala sa fašističkim okupatorima. Naravno da osuđujem prikazivanje tog filma, kao što isto tako osuđujem i ideju da se u Petnjici podigne spomenik proglašenom ratnom zločincu”, rekao je Adrović.

Predsjednik Savjeta MZ Polica Novak Zekić je apelovao na institucije Crne Gore da preduzmu adekvatne korake kako bi se prekinulo sa praksom promocije, odnosno slavljenja ratnih zločinaca, upozoravajući da se na taj način vrijeđaju žrtve.

Slične stavove iznijeli su i iz Opštinskog odbora Socijalističke narodne partije u Beranama, pozivajući državne organe na raekciju. Ostale partije, pa ni one sa nacionalnim predznakom, Stranka pravde i pomirenja, kao i Bošnjačka stranka, nisu se do danas oglašavale.

Osman Rastoder je rođen krajem devetnaestog vijeka u, za tadašnje prilike, imućnoj porodici. Školovao se na medresama u Novom Pazaru i Đakovici, a kasnije i u Istanbulu. Njegova porodica se poslije povlačenja Turaka sa ovih prostora, odselila za Istanbul, ali se Osman vratio u Novi Pazar, gdje se po drugi put oženio. Sa obje žene i sedmoro djece vratio se u Petnjicu gdje je imenovan za imama u selima Petnjica i Savin Bor, nakon toga i u mjesnoj džamiji u Petnjici.

U junu 1941. godine Osman Rastoder je imenovan za komandanta odreda Muslimanske milicije Sandžaka za Gornji Bihor. Tokom Trinaestojulskog ustanka, njegov odred je napao ustanike oko Berana. Njegove snage su zapalile nekoliko pravoslavnih sela na području Police. Podržana od albanskih neregularnih snaga, kao i njemačkih okupatora, Muslimanska milicija je pobila crnogorske i italijanske partizane u blizini sela Vrbica. Saradnja Osmana Rastodera sa okupatorskim snagamna je nesporna.

Nakon što je pred kraj rata proglašen za ratnog zločinca, Osman Rastoder je ubijen 1946. godine. Istoričar Šerbo Rastoder je jednom prilikom za lokalni radio u Petnjici izjavio da, usljed činjenice da je Osman štitio muslimanski živalj tog kraja od četnika, „pokušava da ga razumije”, kao i da Muslimanska milicija nije pokret niti vojska, već skupina ljudi koji su branili svoj prag. „Gornji Bihor je sačuvan zahvaljujući tome što je postojala neka naoružana organizovana sila koja je branila te ljude. To je bila muslimanska milicija na čelu sa Osmanom” – kazao je tada Rastoder. Šerbo Rastoder nikada nije sporio da je Osman Rastoder proglašen za ratnog zločinca, i da svako treba da odgovara za svoja djela, a da oni koji smatraju da njegovo proglašenje za ratnog zločinca nije utemeljeno na činjenicama, mogu to da pokušaju da ospore samo pred nadležnim sudovima.

Bošnjačka kulturna zajednica Luksemburg, koja njeguje i nastavlja da slijedi djelo nedavno preminulog muftije Muamera Zukorlića, finansirala je snimanje ovog dokumentarnog filma i taj zadatak povjerila bosanskom dokumentaristi Avdu Huseinoviću.

Snimanje je trajalo dvije godine, da bi film premijerno bio prikazan 26. januara u Luksemburgu, na dan pogibije Osmana Rastodera. Toj promociji je prisustvovao i predsjednik Bošnjaškog kulturnog centra Sandžak iz Petnjice Almir Muratović, i njemu je uručena novoustanovljena nagrada koja nosi ime Osmana Rastodera. Sa tog skupa je poručeno da se traži njegova rehabilitacija.

Tada je najavljeno da će uslijediti promocije tog filma, prvo u Petnjici, a potom i u Rožajama i Novom Pazaru. Muratović je, tako, ovih dana organizovao projekciju u Petnjici, kojoj je prisutvovao i autor filma.

Predsjednik Bošnjačkog kulturnog centra Sandžak iz Petnjice Monitoru je kazao da „razumije i jedne i druge”.

„Nemamo namjeru da podgrijavamo tenzije, već upravo da pokrenemo da se ispitaju istorijske činjenice. Treba pogledati taj dokumentarni film i vidjeti da u njemu nema slova mržnje. Želja je samo da se dođe do istine iz Drugog svjetskog rata”, rekao Muratović.

On tvrdi da Stranka pravde i pomirenja (SPP) na čelu čijeg je Opštinskog odbora u Petnjici, nema nikakve veze sa promocijom dokumentarnog filma „Osman ef. Rastoder, oslobađanje od zaborava”.

Još 2015. godine tadašnji predsjednik lokalne skupštine u Petnjici, i u tom trenutku predsjednik Opštinskog odbora Bošnjačke stranke Adnan Muhović, postavio je, navodno samoinicijativno, u jednom sokaku tablu sa imenom Osmana Rastodera i izjavio da se radi o značajnoj ličnosti za Bošnjake. Sve je prošlo u tišini.

Na upit Monitora, iz Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju saopšteno je da je, nakon informacija u medijima, formiran predmet i od policije zatraženo prikupljanje podataka u vezi sa prošlonedjeljnom projekcijom, kako bi utvrdili da li je u Petnjici počinjeno neko krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo