„Ženiću se iz Banjana, đe krtola rađa rana!”, pjevali su nekada momci na igrankama širom Crne Gore. Ovoga ljeta, barem što se tiče drugog dijela pjesme, mladoženje ne moraju dolaziti u Banjane, selo na jugozapadu nikšićke opštine na granici s Hercegovinom. Suša koja je počela krajem juna i traje do danas potpuno je uništila najvažniji i najpoznatiji proizvod ovoga kraja.
U Banjanima je požutjela trava, mrvi se u prah pod nogama i šušte sparušeni kukuruzi na njivicama s teškom mukom otetim od kamena. Krompir, uzdanica za duge zime podbacio je kao nikad dosad tako da kraj poznat po čuvenoj banjskoj krtoli ove godine neće imati ni za sjeme.
A bilo je i prije suša i pamti ih časna starina Dragovan Josifov Perović iz Bukovog dola. „Pamtim kao dijete da smo stoku noću izgonili na pašu kad gora malo omekša, tolika je suša bila. Ali krtola je uvijek rađala. Ove godine suša je naišla kad je kiša najpotrebnija, kad je krtola bila u cvijetu. I to nekakva nenormalna i nagla vrućina – samo je zakuvalo, u momentu. I evo šta je ostalo od nje” . Starac pokazuje suve patrljke polegle po posnoj zemlji.
A u zemlji po tri-četiri krompirića kako kažu Banjani niz pušku da ih spuštiš.
„Prošle godine ispod svake kućice izvadili smo po kantu od jupola. Ne žalimo se, za mene i babu biće dosta do sljedeće godine. Žao mi đece dolje u gradu da kupuju krtolu, ali tako nam je kako nam je, protiv Boga se ne može”, kaže Dragovan.
Njegovo imanje je na nadmorskoj visini idealnoj za krompir, oko hiljadu metara i njivice nastale spiranjem humusa s okolnih bregova prekrivenih cerovom šumom dobro prijaju ovoj kulturi, ali voda je problem. Ako nema kiše nema ni roda. A vode nema dovoljno ni za piće, a kamoli za zalivanje. Kako kaže starac: „Čitava godina prođe mi gledajući u nebo, pola godine gledam oće li prestati kiša i snijeg pola godine gledam oće li pasti”.
Ova godina trebala je da bude rodna po svim pokazateljima. ,,Kazali su stari kad ima snijega zimi biće i sijena ljeti, ali izgleda da stare mudrosti više ne važe. Onoliki snijeg proljetos, a kad ga nestade zemlja ispod njega suva kao pepeo”, prisjeća se Dragovan prošle teške zime.
Sa snijegom se izborio, nije imao štete na imanju, ali sa sušom ne može da se izbori. A pomoći nema niotkuda.
„Trebalo bi država da pripomogne narodu kad naiđu ovakve godine. I ovo je elementarna nepogoda kao i snijeg. Ali mrka kapa, evo ovim babama u komšiluku snijeg je prije par godina oborio krov štale i niko se nije ni obrnuo. Valjda ova tranzicija ili globalna kriza, ne razumijem se baš najbolje. Ali sigurno znam da svakoga dana moraš nahraniti ono što imaš i u torini i u uljaniku”, govori starac i pokazuje desetak košnica, dvije krave i dvadesetak koza. Skromne penzije odlaze na kupovinu šećera za prihranjivanje pčela i koncentrata za krave, jedino kozama suša prija.
Dragovan pamti gladne poslijeratne godine, ali krompir je uvijek spašavao narod ovoga kraja.
,,Najviše sam volio kad na mene dođe red da budem čobanin. Potjeram stoku u planinu i usput iz prve njive na koju naiđem izvadim torbu krtole. Naložim vatru pa krompire zagrnem u vreli pepeo i čekam dok zamirišu. Ne možeš iščekati da se olade, svi ti prsti sagore ali nema tog jela koje bi mi sad prijalo kao ta pečena krtola”, sa sjetom se prisjeća Dragovan davnih dana.
Ostavljamo starinu u blagom sutonu zagledanog u nebo, neki oblak se povlači od vrha Somine i moglo bi biti kiše. Za krtolu i kukuruz kasno ali planinski cvijet vrijesak trebao bi početi da cvjeta ako bude kiše i eto meda. I to kakvog.
Jedna cistjerna, mnogo žednih
Stanovnici visočijih kota nikšićkog polja ljeti tradicionalno uzalud prilaze svojim česmama. Javno preduzeće Vodovod i kanalizacija nedostatak vode objašnjava prekomjernom potrošnjom i smanjenjem dotoka na izvorištima. Savjetuju građanima da čekaju kišu i vodu dostavljaju jednom cistjernom.
Jedna cistjerna, a mnogo žednih, tako da su samo u posljednjih dvanaest dana radnici Vodovoda posjetili pedeset sedam domaćinstava. Ali ne mogu sva domaćinstva dobiti vodu: za one koji imaju dug, prema odluci menadžmenta, nema vode iz cistjerne pa im ostaje samo da čekaju kišu.
Administraciju ne interesuje totalni nedostatak bilo kakvih primanja. Ipak, nakon duge i ponižavajuće procedure i obećanja da će grešnik početi da otplaćuje dug, dobija jednu cistjernu uz napomenu da drugu sigurno neće dobiti.
„To je užasno ponižavajuće, mi na Žirovnici nemamo vode ni ljeti ni zimi. I pored toga dobijamo ogromne račune i poslije nam kažu: ostavili ste otvorenu česmu pa vazduh okreće sat. Ja kažem neću da plaćam vazduh, ali uzalud”, užasnuta je domaćica Svetlana Vujičić iz prigradskog naselja Žirovnica.
Bato PEROVIĆ
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice