Povežite se sa nama

OKO NAS

SUŠA OJADILA BANJANE: Narod zagledan u nebo

Objavljeno prije

na

stigla-voda

„Ženiću se iz Banjana, đe krtola rađa rana!”, pjevali su nekada momci na igrankama širom Crne Gore. Ovoga ljeta, barem što se tiče drugog dijela pjesme, mladoženje ne moraju dolaziti u Banjane, selo na jugozapadu nikšićke opštine na granici s Hercegovinom. Suša koja je počela krajem juna i traje do danas potpuno je uništila najvažniji i najpoznatiji proizvod ovoga kraja.

U Banjanima je požutjela trava, mrvi se u prah pod nogama i šušte sparušeni kukuruzi na njivicama s teškom mukom otetim od kamena. Krompir, uzdanica za duge zime podbacio je kao nikad dosad tako da kraj poznat po čuvenoj banjskoj krtoli ove godine neće imati ni za sjeme.

A bilo je i prije suša i pamti ih časna starina Dragovan Josifov Perović iz Bukovog dola. „Pamtim kao dijete da smo stoku noću izgonili na pašu kad gora malo omekša, tolika je suša bila. Ali krtola je uvijek rađala. Ove godine suša je naišla kad je kiša najpotrebnija, kad je krtola bila u cvijetu. I to nekakva nenormalna i nagla vrućina – samo je zakuvalo, u momentu. I evo šta je ostalo od nje” . Starac pokazuje suve patrljke polegle po posnoj zemlji.

A u zemlji po tri-četiri krompirića kako kažu Banjani niz pušku da ih spuštiš.

„Prošle godine ispod svake kućice izvadili smo po kantu od jupola. Ne žalimo se, za mene i babu biće dosta do sljedeće godine. Žao mi đece dolje u gradu da kupuju krtolu, ali tako nam je kako nam je, protiv Boga se ne može”, kaže Dragovan.

Njegovo imanje je na nadmorskoj visini idealnoj za krompir, oko hiljadu metara i njivice nastale spiranjem humusa s okolnih bregova prekrivenih cerovom šumom dobro prijaju ovoj kulturi, ali voda je problem. Ako nema kiše nema ni roda. A vode nema dovoljno ni za piće, a kamoli za zalivanje. Kako kaže starac: „Čitava godina prođe mi gledajući u nebo, pola godine gledam oće li prestati kiša i snijeg pola godine gledam oće li pasti”.

Ova godina trebala je da bude rodna po svim pokazateljima. ,,Kazali su stari kad ima snijega zimi biće i sijena ljeti, ali izgleda da stare mudrosti više ne važe. Onoliki snijeg proljetos, a kad ga nestade zemlja ispod njega suva kao pepeo”, prisjeća se Dragovan prošle teške zime.

Sa snijegom se izborio, nije imao štete na imanju, ali sa sušom ne može da se izbori. A pomoći nema niotkuda.

„Trebalo bi država da pripomogne narodu kad naiđu ovakve godine. I ovo je elementarna nepogoda kao i snijeg. Ali mrka kapa, evo ovim babama u komšiluku snijeg je prije par godina oborio krov štale i niko se nije ni obrnuo. Valjda ova tranzicija ili globalna kriza, ne razumijem se baš najbolje. Ali sigurno znam da svakoga dana moraš nahraniti ono što imaš i u torini i u uljaniku”, govori starac i pokazuje desetak košnica, dvije krave i dvadesetak koza. Skromne penzije odlaze na kupovinu šećera za prihranjivanje pčela i koncentrata za krave, jedino kozama suša prija.

Dragovan pamti gladne poslijeratne godine, ali krompir je uvijek spašavao narod ovoga kraja.

,,Najviše sam volio kad na mene dođe red da budem čobanin. Potjeram stoku u planinu i usput iz prve njive na koju naiđem izvadim torbu krtole. Naložim vatru pa krompire zagrnem u vreli pepeo i čekam dok zamirišu. Ne možeš iščekati da se olade, svi ti prsti sagore ali nema tog jela koje bi mi sad prijalo kao ta pečena krtola”, sa sjetom se prisjeća Dragovan davnih dana.

Ostavljamo starinu u blagom sutonu zagledanog u nebo, neki oblak se povlači od vrha Somine i moglo bi biti kiše. Za krtolu i kukuruz kasno ali planinski cvijet vrijesak trebao bi početi da cvjeta ako bude kiše i eto meda. I to kakvog.

Jedna cistjerna, mnogo žednih

Stanovnici visočijih kota nikšićkog polja ljeti tradicionalno uzalud prilaze svojim česmama. Javno preduzeće Vodovod i kanalizacija nedostatak vode objašnjava prekomjernom potrošnjom i smanjenjem dotoka na izvorištima. Savjetuju građanima da čekaju kišu i vodu dostavljaju jednom cistjernom.

Jedna cistjerna, a mnogo žednih, tako da su samo u posljednjih dvanaest dana radnici Vodovoda posjetili pedeset sedam domaćinstava. Ali ne mogu sva domaćinstva dobiti vodu: za one koji imaju dug, prema odluci menadžmenta, nema vode iz cistjerne pa im ostaje samo da čekaju kišu.

Administraciju ne interesuje totalni nedostatak bilo kakvih primanja. Ipak, nakon duge i ponižavajuće procedure i obećanja da će grešnik početi da otplaćuje dug, dobija jednu cistjernu uz napomenu da drugu sigurno neće dobiti.

„To je užasno ponižavajuće, mi na Žirovnici nemamo vode ni ljeti ni zimi. I pored toga dobijamo ogromne račune i poslije nam kažu: ostavili ste otvorenu česmu pa vazduh okreće sat. Ja kažem neću da plaćam vazduh, ali uzalud”, užasnuta je domaćica Svetlana Vujičić iz prigradskog naselja Žirovnica.

Bato PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo