Povežite se sa nama

OKO NAS

HERCEG NOVI: SMICALICE PRIVATIZACIJE: Prevareni radnici ujedinite se

Objavljeno prije

na

Hitno ukidanje stečaja, koji je u preduzeće PKB Herceg Novi AD Zelenika uveden prošle godine, zakazivanje Skupštine akcionara i formiranje novog odbora direktora, kao i zapošljavanje dijela radnika po usvojenom planu reorganizacije, zahtjevi su koje su manjinski akcionari i nekadašnji radnici PKB-a poslali sa zbora održanog u krugu preduzeća.

Ono što im je u ovom trenutku najvažnije rješavanje je penzija za 23 radnika, koji su to pravo stekli po zakonu koji je predložio poslanik Janko Vučinić, a koji predviđa da zaposleni, ako im je prestao radni odnos zbog uvođenja stečaja u privrednom društvu gdje država ima vlasnički dio, to pravo mogu ostvariti sa 30 godina staža (muškarci), odnosno 25 (žene). Međutim, država im to pravo osporava s izgovorom da na dan uvođenja stečaja nije imala vlasnički udio u preduzeću, što je prema mišljenju radnika klasični pokušaj manipulacije u tumačenju zakona, pošto je država imala vlasnički udio u PKB-u i to od 1995. do 2003. godine. Stoga bivši sindiklaci PKB-a Aleksandar Milović i Radivoje Popović smatraju da su prevareni i izigrani pogrešnim tumačenjem ovog zakona, zbog čega su se obratili Fondu PIO u Herceg Novom i Centralnoj depozitarnoj agenciji.

,,Mi smo prevareni i izigrani od Ministarstva rada i socijalnog staranja i Fonda PIO koji ne poštuju zakon izglasan u parlamentu Crne Gore, jer član 197-1 tumače kako njima odgovara, a ne kako definiše ovu materiju. Država je imala vlasnički udio u PKB-u i to od 1995. do 2003. godine, a u zakonu nije precizirano da je to moralo biti na dan uvođenja stečaja, pa po tom osnovu radnici stiču pravo na penziju”, tvrde radnici PKB-a i objašnjavaju da će se ispostaviti da nisu jedini koji se susrijeću s ovim problemom jer od 2.853 podnesenih zahtjeva za penziju, do 1. jula koliko je važio zakon, pozitivno je riješeno 386”, tvrdi Milović, pozivajući se na podatke koje je iznio Janko Vučinić i dodaje da će na iste probleme naići i bivši radnici Boke, Prvoborca, Južnog Jadrana, Mješovitog, Vinoprometa.

,,Pozivam ih sve da se ujedinimo kako bi zajednički ostavrili stečena prava”, kazao je Milović.

Radivoje Popović je objasnio da su radnici ostali bez posla 30. aprila, devet mjeseci nakon uvođenja stečaja u preduzeće.

,,Bespravno smo ostali bez posla, jer je u PKB napravljen plan reorganizacije koji predviđa da preduzeće i dalje posluje, pa se očigledno radi o velikoj zloupotrebi”, smatra Popović.

On je istakao da su 30. aprila 2015. godine radnici završili na Birou rada, ali i da su 29. juna iste godine, podnijeli krivičnu prijavu zbog utaje poreza na isplaćene lične dohotke, jer su, kako tvrde, u periodu od 2005. do 2012.godine, dakle punih osam godina, primali plate na ruke, bez plaćenih doprinosa.

,,Rađene su velike pronevjere a sada se radi na tome da se to zatre, da onaj ko je odgovoran izbjegne zakonsku odgovornost. Osam godina u firmi PKB nisu uplaćivani doprinosi a iz Fonda PIO nisu se potrudili da taj novac naplate preko Poreske uprave ili inspektora”, tvrde radnici i traže da se ponište sve nezakonito izdate hipoteke, da se uplate doprinosi za period od 2005. do kraja 2012. godine, da se svi bivši rukovodioci koji su kršili zakon i nanijeli štetu preduzeću kazne i da im se oduzme nezakonito stečena imovina.

,,Od septembra 2011. godine podneseno je 11 ili 12 krivičnih prijava, a njihov epilog nije poznat do danas. Za ovakvo stanje u firmi, pored menadžmenta, krive su i institucije države zbog nereagovanja na naše tužbe i krivične prijave. Prije stečaja firma je uvedena u stanje nelikvidnosti, godinu i po dana radnici nisu primali platu, dobavljačima nisu plaćene obaveze, stvoren je haos. Vlasnik Panto Vučurović namjerno nije uplatio 2,7 miliona, nije uplaćivao ugovore o zakupu, dakle nije platio sedam miliona zakupa i na taj način doveo je PKB u stanje stečaja. Cilj mu je bio da zatre sve nezakonske radnje. Uzeli su kredite na račun Pantomarketa, stavljajući imovinu PKB pod hipoteku. Čista krađa akcija malim akcionarima od ove organizovane grupe na čelu s Pantom. Radili su sedam, osam godina da očerupaju taj plijen. Radnici su potpuno zaboravljeni a njihova prava otpisana kod svih relevatnih organa osim Komisije za praćenje privatizacije koja u svom prvom zaključku i konstatuje da je privatizacija u PKB neuspjela. Taj dokument je veoma značajan za ostavrivanje naših prava”, kazao je Popović.

Stečajni upravnik Ranko Radinović rekao je novinarima da su se stekli uslovi da PKB izađe iz stečaja.

,,Povjerioci su prihvatiti plan reorganizacije i preostaje samo da sud donese rješenje. Pretpostavljam da zbog godišnjih odmora to nije urađeno do sada”, objasnio je Radinović. Povjerioci, njih 65, potražuju 54,777 miliona eura. Najveći povjerioci su OTP Bank PLC iz Mađarske s potraživanjima od oko 9,5 miliona eura, NLB s oko 9,5 miliona i Mercator s oko 10 miliona.

Kako je navedeno u planu, ukupna procijenjena vrijednost imovine PKB-a iznosi 101 milion eura. Nekretnine su procijenjene na 99,5 miliona, tehnološka i ostala oprema na 1,6 miliona, a vozni park na 10,4 hiljade. Ukupna priznata potraživanja iznose 80,47 miliona eura, a Vučurović je planirao da od izdavanja u zakup poslovnih prostora prihoduje 5,47 miliona eura, s obzirom na to da, kako je pojašnjeno, PKB ima dugoročno ugovorene zakupe na mjesečnom nivou u iznosu od 91,29 hiljada eura, odnosno godišnje 1,095 miliona.

,,Većinski vlasnik Pantomarket donosio je nezakonite odluke koje su išle na štetu zaposlenih i države. Desila se otimačina tog preduzeća koje je imalo veliku imovinu”, ocjenio je na aprilskom zasijedanju predsjednik Komisije za privatizaciju Janko Vučinić. Članovi komisije tada su jednoglasno usvojili zaključke u kojima je navedeno da privatizacija PKB-a nije odgovorila cilju.

„Biznismen Panto Vučurović uveo je stečaj u 17 firmi u Crnoj Gori i Srbiji, u kojima je direktno ili indirektno imao većinsko vlasnšitvo”, kazao je predstavnik radnika PKB-a Aleksandar Milović. On je objasnio da je Pantomarket u stečaju od 12. septembra 2013. godine, PKB Herceg Novi od 18. juna prošle godine, C Vračar je aktivan, ali s računom u blokadi i samo jednim zaposlenim, Pluskomerc je u stečaju od 22. oktobra 2013. godine, prodata je cjelokupna imovina, za Uniprom pekaru Nikšić usvojen je plan reorganizacije, Veleprodaja Nikšić aktivna, Fabrika stočne hrane AD Danilovgrad u stečaju od 29. septembra prošle godine, Koni konfekcija Nikšić u stečaju od 28. decembra 2012. Od preduzeća iz Srbije u stečaju su Pantomarket Stočar, Žitopromet, Veterinarska stanica Čačak, Zemljoradnička zadruga Poljopromet Mrčajevci, Hladnjača industrija mesa, Batisprom Beograd, Mlin Napredak AD Vršac, Živinoprodukt Vrnjačka Banja. Milović je istakao i da je Vučurović u firmama u Crnoj Gori bio direktni vlasnik, a zbog načina sticanja vlasništva kreditima koje je podizao zalažući imovinu PKB-a, kazao je da akcionari razmišljaju o tome da podnesu i krivičnu prijavu protiv CKB-a, jer je banka morala da ima saglasnost skupštine akcionara za davanje imovine pod hipoteku za milionske kredite.

Pantomarket koji ima 80 odsto akcija PKB-a, postao je većinski vlasnik te firme otkupljujući akcije od manjinskih akcionara novcem iz kredita CKB za koji je garant bio PKB.

Nebojša MANDIĆ

Komentari

Izdvojeno

NEVOLJE  RODITELJA DJECE SA AUTIZMOM: Prepušteni sebi

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored Centra za autizam u Podgorici, zbog nedostatka kadra i malog broja tretmana, roditelji djece su prinuđeni da svoju djecu vode u Beograd. Boravak tamo ih mjesečno košta od 800 do 1.200 eura. ,,Roditelji se snalaze kako znaju i umiju, podižu kredite, pozajmljuju, čak i prodaju nekretnine. Puno roditelja i djece je tamo i po više godina. Refundacija troškova ne postoji”, kaže Radmila Vukadinović

 

Tog maja, prije pet godina, građani Podgorice su sa strepnjom tragali za Ognjenom Rakočevićem. Lijepa priča o solidarnosti nije imala srećan kraj – jedanaestogodišnji dječak je pronađen u Morači. Tragedija je pokrenula širu priču o autizmu i neuslovima za liječenje i život osoba sa ovim razvojnim poremećajem.

Nakon dvije godine, krajem marta, otvoren je u Podgorici Centar za autizam, razvojne smetnje i dječju prihologiju Ognjen Rakočević.

Na otvaranju prvog nacionalnog centra ove vrste tadašnji ministar zdravlja Kenan Hrapović je obećao da će problem djece sa autizmom i njihovih porodica biti sistemski riješen. Tadašnji premijer Duško Marković je ustvrdio: ,,Zato od danas, i to treba da znaju svi građani, potrebe za dodatnim plaćanjima za liječenje ovih oboljenja iz džepa pacijenata i njihovih porodica, neće biti! To je sada briga Vlade i Ministarstva zdravlja”. Premijer je istakao i da više neće biti opterećenja porodica i državnog budžeta slanjem djece u zdravstvene centre u okruženju.

O tome kakvo je stanje danas, četiri godine nakon otvaranja Centra, svoje i iskustvo, kako kaže, većine roditelja djece sa smetnjama u razvoju za Monitor govori Radmila Vukadinović.

Prošle godine, njen sin koji je tada imao dvije godine i sedam mjeseci, dobija uput za liječenje na Institut za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora Đorđe Kostić u Beogradu. ,,Sin je imao problema sa govorom i ponašanjem. Kao roditelji koji se, u tom trenutku, prvi put susreću sa problemom te vrste, nama sve to djeluje strašno i bezizlazno. Dr Ivan Krgović, dječiji psihijatar nam detaljno opisuje problem, savjetuje nas da pođemo na Institut, jer je ključ napretka našeg sina u kontinuiranom svakodnevnom radu, što Centar za autizam u Podgorici nama i ne može da pruži. Maksimalan broj tretmana koji možemo da dobijemo u Centru je jednom nedeljno, što je premalo. Zahvaljujući dr Krgoviću, krećemo za Beograd”, priča Vukadinovićeva.

Molba za pomoć 

Rožajka Jasminka Pačariz , majka dvije djevojčice od osam i četiri godine, od kojih je jedna sa autizmom, obratila se Monitoru da objavimo njen apel  humanitarnim organizacijama i ljudima dobre volje za pomoć. Jasminka je samohrana majka koja se bori da prehrani djecu od 146 eura socijalne pomoći. 

Zahvalna je kaže što joj je ranije krov nad glavom obezbijedio humanista Hajriz Brčvak. Ističe da sem humanih ljudi o porodicama kao što je njena država ne vodi računa. Dobili smo socijalnu pomoć od koje ne možemo da živimo, za tuđu njegu smo odbijeni, priča. 

,,Za liječenje od autizma potreban je odlazak u inostranstvo, a ja nemam para ni da mlađu ćerku od četiri godine povedem u Podgoricu zbog problema sa srcem”, kaže Pačariz. 

,,Moram sve da platim, a nemam. Ne odustajem, ako ne nađem pare spremna sam i bubreg da prodam”. Pomoć za ovu porodicu može se uplatiti na žiro račun broj 530-0100100063730-43, kod Montenegrobanke, na ime Jasminke Pačariz i na IBAN CODE ME 25530013050006540119. 

 

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROTESTI RADNIKA U SVIJETU, KOD NAS MUK: Kad nam (ne) živi rad

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je tokom pandemije izgubila preko 30.000 radnika, a najviše u trgovini, ugostiteljstvu i administrativnim uslužnim djelatnostima

 

„Drugarska se pjesma ori, pjesma koja slavi rad, srce gromko nek nam zbori, da nam živi, živi rad“, stihovi su koje su širom bivše Jugoslavije pjevali tokom praznika rada. Velikim radničkim paradama nekada je obilježavan 1. maj, dok su građani sa porodicama piknikovali na izletištima. Bilo nekad.

Tokom ovogodišnjeg praznika rada, obilježenog nakon teške zdravstvene i ekonomske krize, radnici u Crnoj Gori, ali i cijelom svijetu nijesu imali mnogo razloga za slavlje. U razvijenim zapadnim zemljama (poput Belgije, Francuske, Njemačke, Švedske, Engleske) i onim manje razvijenim (Turska, Indonezija, Kuba, Filipini) radnici su masovno izašli na ulice uprkos COVID-19 krizi i protestovali zbog izgubljenih radnih mjesta. Policija je gotovo u svim zemljama reagovala zbog kršenja zdravstvenih mjera, a najbrutalnije su scene viđene u Turskoj, gdje je na stotine građana uhapšeno u nasilnim demonstracijama.

Za to vrijeme situacija u Crnoj Gori je, stiče se utisak, prilično relaksirana kada je riječ o radnicima. Sindikati su otkazali tradicionalnu radničku paradu zbog zdravstvenih mjera, dok su se njihovi predstavnici oglasili sa nekoliko komentara. Međutim, uprkos zdravstvenim mjerama tokom cijele godine svjedoci smo brojnih auto-kolona, političkih i vjerskih okupljanja, kojima su se takođe branila (i brane) neka prava i uvjerenja. Radničke organizacije su, ipak, odlučile da ostanu pasivne iako je za godinu dana posao izgubilo preko 30.000 radnika.

„I ove, kao i prošle godine, aktivisti i članovi Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) prinuđeni su da Međunarodni praznik rada obilježe bez tradicionalne prvomajske protestne šetnje, poštujući mjere za sprečavanje širenja koronavirusa i štiteći na taj način prvenstveno one svoje kolege koji su od marta 2020. godine, na prvoj liniji odbrane od ove pošasti… Uz želju da što prije dobijemo borbu sa nevidljivim neprijateljem i što prije pažnju sa dnevnopolitičkih previranja usmjerimo na očuvanje radnih mjesta, ekonomsku stabilnost i dostizanje socijalne pravde, Unija slobodnih sindikata Crne Gore svim radnicima čestita Prvi maj – Međunarodni praznik rada“, navodi se u prvomajskom proglasu USSCG-a.

Prema podacima Zavoda za statistiku (MONSTAT) na kraju 2020. godine bilo je blizu 28.000 manje zaposlenih (ukupno 176.693), u odnosu na 2019. godinu, kada je bilo zaposleno 203.545 radnika. Prema istim podacima do marta 2021. bez posla je ostalo još 6.000 radnika. Samo u Podgorici je za godinu dana bez posla ostalo više od 10.000 stanovnika. Najviše otpuštanja, prema statistici MONSTAT-a bilo je u trgovinama, uslugama smještaja i ishrane i preduzećima koja su pružala administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti. Trgovina je privredna grana u Crnoj Gori koja, pored državne uprave, zapošljava najviše ljudi. Najviše radnika je otpušteno u tom sektoru, iako su, tokom cijele pandemije, prodavnice radile svakog dana. Naravno, radno vrijeme je bilo skraćeno, ali neke druge privredne grane, poput ugostiteljstva, nijesu radile uopšte po nekoliko sedmica.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NEMA KRAJA REKONSTRUKCIJI PUTA BERANE – KOLAŠIN: Tunel potopljen, sumnje isplivale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Završetak radova na putu preko Bjelasice kasniće godinu i koštaće nekoliko miliona više. U međuvremenu, jačaju sumnje da se u taj posao ušlo zbog privatnih interesa kompanija čiji su vlasnici bliski partijama iz prethodne Vlade

 

Tunel Vranjak na regionalnom putu između Berana i Kolašina, kroz planinu Bjelasicu, konačno je probijen, ali su probijeni i svi rokovi za završetak puta. Iako je trebalo da bude izgrađen prošle godine, dionica puta Lubnice – Jezerine, kako je najavljeno, biće završena tek krajem ove godine.

Prolongiranje roka za završetak radova uslovile su podzemne vode koje su se pojavljivale nekoliko puta tokom izgradnje tunela. U Upravi za saobraćaj tvrde da je taj problem trajno saniran nakon proboja tunela kroz Bjelasicu, ali ostaje nejasno zašto se u tako složen projekat ušlo bez adekvatnih priprema i istraživanja. Pa su  nepredviđene okolnosti i dodatni radovi povećali cijenu za čak tri miliona.

Radovi na putu Jezerine – Lubnice izvode se na ukupnoj dužini 14,44 kilometra i podijeljeni su na četiri dionice. Iz Direkcije javnih radova kažu da na prvoj dionici Lubnice rade rekonstrukciju puta u dužini od 6,61 kilometar i izgradnju galerije duge 80 metara. Na drugoj dionici Jelovica rekonstruisaće put od oko tri kilometra, a na četvrtoj put dužine manje od jednog kilometra. Najkompleksnija je treća dionica Klisura, na kojoj se rekonstruiše put od 3,87 kilometara i gradi tunel Vranjak dužine 2.814 metara.

Radovi na izgradnji tunela nedavno su opet bili zaustavljeni usljed pojave obimne količine podzemne vode, dotoka i do 200 litara u sekundi. Fotografije koje svjedoče o tome, tačnije o još jednoj poplavi u tunelu, objavio je nedavno na svom fejsbuk-profilu Boris Raonić iz Građanske alijanse. „Radovi je trebalo da budu završeni prije pola godine, a da se potom, sa završetkom puta, gradi žičara koja povezuje ski-centre Kolašin 1450 i Kolašin 1600. Ali, niko se nije sjetio da ispita teren. Kada su počeli da rade, vidjeli su da ima podzemnih voda dotoka 200 litara u sekundi“, napisao je Raonić.

On tvrdi da je pad tunela promijenjen da bi išao prema planiranoj mHE, a da će čitav projekat stajati više od 50 miliona. Raonić ističe da je izvođač radova blizak jednoj partiji u BiH, koja ima sestrinsku firmu u Crnoj Gori. Riječ je o kompaniji Euroasfalt iz Sarajeva, čiji je vlasnik Hamid Ramić, jedan od finansijera SDA. U Crnoj Gori se šuška da je Ramić donator i Bošnjačke stranke, čiji je kadar Osman Nurković, ministar saobraćaja i pomorstva u Vladi Duška Markovića, u čijem mandatu je Euro asfalt u Crnoj Gori dobio poslove vrijedne čak 60 miliona evra.

Cjelokupni projekat kojim se skraćuje put između Berana i Kolašina se finansira iz kredita Evropske banke za obnovu i razvoj. U Upravi za saobraćaj kažu da je za sada za rekonstrukcije ove dionice  potrošeno 32 miliona, a da je u ovogodišnjem budžetu planirano još 13. Međutim, nepredviđene okolnosti uslovile su povećanje troškova. ,,Cjelokupna vrijednost ugovora će biti negdje oko 48 miliona. Znači, biće tri miliona eura više nego što je planirano u početku. Sljedeće godine, nakon završenog tehničkog pregleda i dobijanja upotrebne dozvole platićemo izvođaču još tri miliona”, kazao je Dušan Kokić iz Uprave za saobraćaj.

Monitor je odavno postavio pitanje zašto se u ovaj posao ušlo bez adekvatnih istraživanja i zašto je, kako je na to ranije upozorila NVO Akcija za socijalnu pravdu, dozvoljeno da se u trup državnog puta ugrađuju cijevi za mini elektrane u Beranama, koje gradi Hidroenergija Montenegro.

Valjalo bi podsjetiti da je prvu dionicu puta, od Berana do Lubnica, u dužini od trinaest kilometara, gradila kompanija Bemax. Ta kompanija je istovremeno na istoj trasi gradila male hidroelektrane, otkupivši većinski paket akcija firme Hidroenergija Montenegro od Olega Obradovića. Bemax je taj posao iskoristio da o državnom trošku u trup puta ugradi cijevi za mHE.

Za taj poduhvat trebale su im velike količine eksploziva, posebno na dionici preko krševitog prevoja Zdravac. Nevolja je bila u tome što su istom trasom prolazile cijevi gradskog vodovoda, a Bemax ih je eksplozivom oštetio čak jedanaest puta. Računajući i onda kada je, eksplozivnom šalitrom zamućena voda, stigla do slavina u gradu, gdje je (prema zvaničnim podacima) otrovano oko dvije i po hiljade stanovnika Berana, a pretpostavlja se da je još toliko prebolovalo trovanje ne potražeći ljekarsku pomoć.

Bemaxu je zbog toga i suđeno ali su, u nedostatku dokaza, kompanija i njen izvršni direktor Veselin Kovačević, oslobođeni optužbi. Bemax je nesmetano nastavio da gradi državni put i svoje male hidroelektrane. Sve njihove hidroelektrane nalaze se sa strane Bjelasice koja pripada Beranama, odnosno slivu rijeke Lim. Počevši od one najveće, Jezerine, pa nizvodno rijekom Bistricom, prema Limu. Njihov prvobitni plan je bio na na tom potezu izgrade čak osam hidroelektrana, ali su ih na dionici bližoj gradu, mještani sela Buče omeli u tome, organizujući, prvi u Crnoj Gori, žestoke proteste.

Put Berane – Kolašin, preko Bjelasice, ima status regionalnog puta i širine je šest metara. Teško je zamisliti neku veću frekvenciju saobraćaja na toj saobraćajnici, posebno teretnih vozila i autobusa. Isto kao što je teško zamisliti kako će se na najvišim dionicama održavati put u zimskom periodu.

Najteže od svega je, ipak, pronaći ekonomski interes da se na jednom regionalnom putu probija tunel dužine skoro tri kilometra. Zato u NVO Akcija za socijalnu pravdu sumnjaju da se u poduhvat izgradnje puta ušlo zbog ineresa kompanije Bemax i vlasnika malih elektrana.

A onda su se još isprepletali partijski interesi, kada je posao povjeren Euroasfaltu. Šira javnost se sa njenim poslovanjem upoznala prošle godine, kada im se krajem prošle godine urušio veliki most u izgradnji na zaobilaznici oko Rožaja. Iz Uprave za saobraćaj tvrde da će nastalu štetu, mjerenu milionima, snositi ,,Euroasfalt, njegovi podizvođači i firme koje su vršile nadzor”.

Sada iz NVO Akcija za socijalnu pravdu traže i reviziju posla oko puta Berane – Kolašin i tunela Vranjak. I da se potom  kompletna dokumentacija dostavi nadležnom tužilaštvu.

                                                                                             Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo