Povežite se sa nama

OKO NAS

OGORČENI PREVARENI ŽIRANTI NIKŠIĆA: Sud je majka za prevarante

Objavljeno prije

na

Misin Agović je jedan od pedesetak prevarenih penzionera iz nikšićkog naselja Budo Tomović. Nakon sedam godina suđenja on i dalje vraća tuđe kredite i ne nazire pravdu za sebe. Do danas je vratio jedan kredit od 2.000 eura podignut na ime Nedžad Hećo a za koji tvrdi da nije bio žirant, nekadašnjoj Oportjuniti a sadašnjoj Erste banci. Falsifikovani papiri su napravljeni u Nikšiću a kredit je podignut u Baru po istoj šemi kao i kod ostalih pervarenih u ovom prigradskom naselju.

Muke ovog penzionera tu se ne završavaju. Od njegove skromne penzije odbija se još jedan kredit od 10.000 eura na ime Vladimira Palibrka iz Ulcinja koji je podignut u Hipo Alpe Adria banci sa identičnim papirima. Agović je potražio zaštitu od pravosudnih organa ali iz osmogodišnjeg iskustva sa zakonom svoje države on je zaključio da postoji sprega između banaka, Fonda PIO, sudova i prevaranata.

Sumnje potkrepljuje činjenicama: na suđenjima koja traju već sedam godina ne pojavljuje se okrivljeni Vladimir Palibrk, Sud tvrdi da mu nije mogao biti uručen poziv, tako da još nije vidio čovjeka kome je navodno bio žirant. Jedino što je uspješno obavio je činjenica da mu je proces prebačen u Nikšić tako da ne mora više putovati do Bara.

„Sudu se ne žuri dok meni svaki cent odbiju. Rekao sam sudiji kod koga je prebačen moj slučaj: ‘Da sam nešto napravio ne bi prošlo dva dana da ne budem uhapšen a ja se borim evo toliko godina, slučaj je čist kao suza i vi ne možete da ga riješite’. Godinu i po dana sam jedva preživio”, žali se on. Dok vraća 32 eura mjesečno, čeka novo ročište i nada se da će konačno dočekati pravdu i svoj novac. „Niko od ljudi koji se uvijek iznova pojavljuju u ovim slučajevima još nije odgovarao a prošlo je osam godina od kada se znaju njihova imena i način na koji su varali ljude”, podsjeća Agović.

U prigradskom naselju Humci, u kome većinom žive penzioneri Željezare Nikšić, prevareno je 27 građana, koji vraćaju tuđe kredite. Operisale su dvije odrganizovane grupe, tvrde prevareni građani: jedna čiji je, tvrde oni, vođa Esad Redžović, za par godina uspjela je da komšije „ojadi” za 487.000 eura, dok je druga grupa u kojoj označavaju Dragomira Tomaševića, kao vođu, uzela je oko 130.000 eura.

Milica Mojašević (69) iz Humaca jedna je od žrtava tamošnje organizovane grupe. Njeno ime, kao navodnog žiranta, se nalazi na dokumentima o kreditu od 5.500 eura kod tadašnje Oportjuniti banke. Posebno je boli što je jedna od administrativnih zabrana za drugi kredit od 4.000 eura potpisana imenom njene majke, pokojne Zorke Mojašević, preminule 18. novembra 1973.

Nakon višegodišnje istrage raspleteno je klupko organizovane grupe. Esad Redžović je prije dvije godine uhapšen na teritoriji BiH i još čeka suđenje u istražnom zatvoru.

Milica Mojašević traži više od institucija svoje države. „Hoću istinu i odgovornost za sve. Da povlače ime moje mrtve majke i da ja moram dokazivati ovoj državi da je ona zaista mrtva, tu uvredu ne mogu zaboraviti i ganjaću do Strazbura da se kazne svi koji su u tome učestvovali. A nije kriv samo taj organizator, nije on to mogao sam. Meni je Esad Redžović mogao uzeti podatke jer se nijesam razdvajala sa njegovom porodicom, bili smo kao jedna kuća, ali podatke za moju mrtvu majku mu je mogao dati samo neko iz Fonda PIO. Na ovoj administrativnoj zabrani stoji potpis Vere Milićević, službenice fonda”, kaže MiIica Mojašević i pokazuje dokument iz Oportjuniti banke. Na dokumentu je ime njene majke Zorke, broj lične karte i matični broj kao i navodni broj telefona, tu je i potpis službenice fonda. Nosilac kredita od 4.000 eura odobren 4. 12. 2006. godine je izvjesna Hariza Alković, kako se ispostavilo tokom suđenja – ujna osumljičenog Redžovića.

Milica kaže da joj je višegodišnje iskustvo po sudovima i policiji pomoglo da nasloži kockice prevarantske šeme: dovoljno je bilo da prevaranti svome čovjeku u Fondu PIO dostave ime i adresu žrtve, ostale podatke su izvlačili iz registra, morali su imati i svoga čovjeka u banci, krediti iz Humaca su podizani u filijali u Podgorici.

„Sve to znaju organi ove države koji treba da se bave svojim poslom, ali sve ostaje na tome, niko ne odgovara za ogromnu pljačku koja je omogućena tih godina”, prisjeća se Milica Mojašević svoje borbe.

Službnenice Fonda PIO u Nikšiću kao glavnu kariku u lancu prevaranata, označava i šezdesetčetvorogodišnja Nevenka Baćović iz Nikšića koja već šest godina pred sudstvom dokazuje da je njen potpis falsifikovan na dokumentima za dva kredita koje su u Alter modusu podigli Predrag Durutović i Dragomir Tomašević.

„Imaju dvije službenice koje ovjeravaju dokumenta za kredite u Nikšiću: Vera Milićević i Desanka Mandić. Kada sam ja probala da budem žirant svom suprugu na kredit od 1.000 eura, nijesu mi htjeli ovjeriti dokumenta a ova falsifikovana su ovjerile. Na moje insistiranje i njih dvije su svjedočile više puta na sudu. Ja nijesam prisustvovala njihovom svjedočenju ali su mi jednom rekle: ‘Pa ,možda su doveli neku ženu koja liči na tebe’. To im je objašnjenje. Ja sumnjam da je neko dobro znao šta radi i da je za to uzimao proviziju i nadam se da će se to kad tad dokazati, nijesam ja jedina prevarena ”, smatra Nevenka Baćović.

Njen hod po mukama je počeo u aprilu 2007. godine kada je došla po svoju skromnu penziju u Crnogorsku komercijalnu banku gdje su je obavijestili da je bila žirant za dva kredita: na ime Predrag Durutović 2.300 eura i na ime Dragomir Tomašević 800 eura, koja su podignuta kod mikrokreditne institucije Alter modus u Nikšiću.

„Čak su bili grubi prema meni kako to sa mojih 49, 50 eura penzije da budem žirant. Uputili su me u fond PIO da donesem dokumenta. Znam da nikome ništa nijesam potpisivala niti davala ličnu kartu ali odmah sam vidjela da tu u Fondu nešto nije u redu, sedam dana su me motali, te dođi sjutra, te u ponedeljak, na kraju mi je dosadilo pa je banka zatražila dokumentaciju službenim putem i tu sam prvi put vidjela kome sam žirirala”, prisjeća se Nevenka Baćović. Ona kao glavne krivce označava službenice fonda PIO koje su ovjerile dokumenta na kojima se nalazi njen, kako se kasnije vještačenjem utvrdilo falsifikovani potpis. Na tim dokumetima stoji da je njena penzija 170 eura.

Nakon više saslušanja u nikšićkom MUP-u, podignuta je optužnica protiv Dragomira Tomaševića dok je Durutović bio u bjekstvu sve do prošle godine. Konačno 5. maja 2012. godine sudija Ivan Perović donosi presudu koja kaže da je potpis falsifikovan te da Nevenka Baćović nije bila žirant.

Ta presuda njoj ništa ne znači. „U presudi stoji da ja treba da prinudno naplatim od njih to što su me oštetili. Da ja idem da uzimam polovne kauče iz njihovih kuća. Ne mogu da vjerujem. Gdje je država kojoj ja plaćam porez da me zaštiti”, pita se Nevenka Baćović. Naročito je boli činjenica da ni nakon pet godina istrage i suđenja nema glavnih krivaca iz banke i fonda PIO.

U međuvremenu od njene skromne penzije i dalje se odbijaju rate za dva kredita osobama za koje ona tvrdi da nije znala ni da su se rađale a ne da im bude žirant. Država spava.

Nema države, nema zakona

„Raspodijelili su mi kredit na 223 rate, ostalo je još 1.600 eura – to je 160 rata i ako mi oni garantuju da ću toliko živjeti ja sam zadovoljna”. Od muke se smije Nevenka Baćović. Nije joj kaže najveći problem ni taj novac, muž joj ima penziju i djeca zarađuju, užasna je nesigurnost koju je u njoj izazvao ovaj slučaj. „Nema niko da te zaštiti, nema države, nema zakona, sve je izigravanje, može svaki nesoj da radi šta hoće. Tvrdim, i banke i fond PIO i sudstvo svi su uvezani, a nesretni čovjek je sam. Ali neću odustati dok mi se ne vrati poslednji cent”, poručuje Nevenka Baćović.

Bato PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DJECI SA SMETNJAMA U RAZVOJU USKRAĆENO PRAVO DA SE LIJEČE U CRNOJ GORI: Daleko od prioriteta vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Djeca sa smetnjama u razvoju u Crnoj Gori su među najmarginalizovanijim kategorijama stanovništva. Za njih ne postoje zdravstvene ustanove specijalizovane za rano otkrivanje smetnji u razvoju, nedostaje stručnjaka za ovu oblast, nema sistema podrške roditeljima, nema baze podataka… Roditelji su prinuđeni da spas za svoju djecu traže i plaćaju u drugoj državi

 

„Može se reći da je moje dijete spasio Beograd. Ko zna šta bi se desilo da je ostala da se liječi u Crnoj Gori“, kaže za Monitor Tanja Bajović, majka djevojčice koja ima poremećaj pažnje. Ona je jedna, među mnogim roditeljima djece sa smetnjama u razvoju, koji će, kako je ranije najavljeno, danas pred Vladom Crne Gore protestovati i tražiti da se njihovoj djeci obezbijedi pravo da se liječe u svojoj državi.

„Glavni problem roditelja djece sa smetnjama je sistem koji ne funkcioniše, ili bolje rečeno djelimično funkcioniše. Sistem nije predvidio da djeci sa smetnjama treba rana stimulacija svakodnevno i nema zaposlen adekvatan kadar. Zbog nedostatka uslova, roditelji su prinuđeni da pomoć dobiju u drugoj državi“, objašnjava Bajović.

To, naravno, iziskuje razdvajanje porodice, i dodatne, velike troškove zbog kojih najčešće moraju da uzimaju kredite. „Tretmani su dugoročni i nerijetko trebaju mjeseci i godine da se dođe do napretka djeteta. Mnogi nisu u mogućnosti to da priušte i djeca u najvažnijem periodu razvoja ostaju uskraćena za adekvatnu podršku.“

Kada se roditelj djeteta sa smetnjama u razvoju poslije nekog vremena provedenog na liječenju u drugoj državi vrati u Crnu Goru, nailazi na nemogućnost ostvarivanja dalje podrške i tretmana. Zbog toga mora da traži pomoć kod privatnih terapeuta o svom trošku. „Možete samo zamisliti koji je to dodatni finansijski udar na porodicu“, napominje Bajović.

Sa njom je saglasna i Snežana Brnović, majka dječaka sa poremećajem iz spektra autizma, koja je u sličnoj situaciji. „Kada je 2018. godine otvoren Centar za autizam, razvojne smenje i dječju psihijatriju Ognjen Rakočević, tadašnji premijer i ministar zdravlja su obećali da više neće biti potreban odlazak na tretmane u druge centre, već da ćemo sve imati tu na jednom mjestu. Želimo da nam se napokon to omogući“, kaže ona.

Prema njenim riječima, roditelji su od početka godine imali niz sastanaka sa ljudima na odlučujućim pozicijama i dobili obećanja da će se raditi na rješavanju njihovih problema. „Čak je i u Skupštini Crne Gore pokrenuto to pitanje, ali je sve ostalo samo na tome. Zalagali smo se da se Centar Ognjen Rakočević osposobi za davanje češćih tretmana, ali iz nekog razloga kažu da to nije izvodljivo.“

Taj Centar, prema priznanju i samog direktora dr Ivana Krgovića, ni nakon tri godine od osnivanja nema dovoljno stručnog kadra. Fali mu čak 60 defektologa, od čega 30 oligofrenologa i 30 logopeda. U tom centru trenutno radi samo jedan oligofrenolog. Nedavno je otkaz dalo čak petoro zaposlenih, a razlog su gori uslovi za rad u odnosu na one u drugim zdravstvenim ustanovama.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

HAOTIČAN AUTOBUSKI SAOBRAĆAJ KROZ BERANE: Lov u mutnom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se u trouglu Direkcija za saobraćaj – prevoznici – uprava Autobuske stanice Berane razmjenjuju optužbe o kršenju zakona, trpe građani i javni interes

 

Kako to da ni nove državne vlasti nisu uspjele da riješe problem autobuskog saobraćaja kroz Berane i problem najprometnije autobuske stanice na sjeveru Crne Gore? Nemoć, opstrukcija, nemar?

To pitanje se nameće nakon što je preduzeće Viktorija ekspres Budva, koje u partnerstvu sa stečajnom upravom beranskog autoprevoznog preduzeća Simon vojaž, upravlja autobuskom stanicom u Beranama, podnijelo Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici krivičnu prijavu protiv direktora Direktorata za drumski saobraćaj u Ministarstvu kapitalnih investicija Lazara Miljanića i inspektora za drumski saoraćaj Vlada Kneževića, zbog navodne zloupotrebe službenog položaja.

U ovom preduzeću smatraju da su njih dvojica glavni krivici zbog toga što je za samo nekoliko mjeseci, od kraja juna do danas, država Crna Gora oštećena za nekoliko stotina hiljada eura, zbog činjenice da autobuski prevoznici ne ulaze u beransku autobusku stanicu i karte bez ikakve evidencije prodaju direktno u autobusima. ,,Preko 130.000 eura je oštećeno samo preduzeće Simon vojaž zbog činjenice da se ne prodaju peronske karte i ne uzima procenat od karata koje bi bile prodate na biletarnici”, kaže predstavnik preduzeća Viktorija ekspres Bobo Đuričanin.

,,Uvođenjem stečaja  u Simon vojaž, 14. 4. 2021. godine, Privredni sud imenuje za stečajnog upravnika dr Sašu Zejaka. Gospodin Zejak i Privredni sud angažuju Viktoria ekspres i prave sa njima ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji. Od prvog dana gospodin Miljanić vrši opstrukcije na štetu svih radnika i putnika, kao i na štetu preduzeća Viktoria ekspres, tako što ne dozvoljava svojim inspektorima da vrše kontrolu ulaska prevoznika na autobusku stanicu, a samim tim rizikuje živote putnika koji se ukrcavaju van kruga autobuske stanice”, piše u krivičnoj prijavi.

Njeni autori navode da je 9. avgusta sačinjena službena zabilješka u prostorijama Ministarstva kapitalnih investicija, a na osnovu izvršene kontrole na autobuskoj stanici u Beranama, gdje su inspektori ustanovili da stanica u Beranama zadovoljava sve kriterijume potrebne za obavljanje djelatnosti.

,,Na pitanje predstavnika Viktoria ekspres zbog čega ne izvrše kontrolu nelegalnog ukrcavanja putnika na ulici, gdje je ugrožena bezbjednost građana, a samim tim i prevoznici krše zakon, inspektori su odgovorili da u Crnoj Gori postoji zakon o drumskom saobraćaju, ali i da postoji neko ko je iznad zakona i da im ne dozvoljava da rade svoj posao”, navodi se u prijavi.

,,Ako su inspektori MKI dali pozitivno mišljenje o autobuskoj stanici u Beranama, zbog čega direktor Lazar Miljanić i inspektor Vlado Knežević krše zakon, a sve na štetu države Crne Gore i njenih građana. Gospodo iz tužilaštva, da li znate koliko je oštećen budžet Crne Gore, s obzirom na to da prevoznici 17 mjeseci vrše prodaju karata u autobusima gdje nema evidencije”, navodi se u krivičnoj prijavi.

U njoj se postavlja pitanje ko to može da naredi inspektorima da ne rade svoj posao. ,,To su nam oni kazali kada smo im skrenuli pažnju da ne kontrolišu preko trideset prevoznika koji svakodnevno ulaze u Berane, ostavljaju i kupe putnike po ulicama, umjesto na autobuskoj stanici”, kaže Đuričanin.

,,Za samo tri neuslaska u stanicu po zakonu se gubi linija, a mi u Beranama imamo prevoznike koji za samo nekoliko mjeseci, od kada mi upravljamo autobuskom stanicom, imaju po dvjesta do trista neulazaka. I niko po tom pitanju nije ništa uradio. Mi ne možemo da ih natjeramo, a inspektori neće ili ne smiju”, kaže Đuričanin.

Prema njegovim riječima, ako u Direkciji smatraju da ugovor između Viktorie ekspres i stečajne uprave nije zakonit, trebalo je narediti da se ne naplaćuju peronske karte, ali da putnici moraju ulaziti u autobuse na autobuskoj stanici, a ne po ulicama i ćoškovima. ,,Neko je čak naredio da se u međuvremenu protivzakonito iscrtaju stajališta oko autobuske stanice, na punoj liniji i bez proširenja. Takva dva stajališta su u ulici koja vodi prema hitnoj pomoći i urgentnom centru, i to u krivini”, dodaje Đuričanin.

Iz Ministarstva kapitalnih investicija, odnosno Direkcije za drumski saobraćaj, odgovaraju da intezivno rade na rješavanju problema funkcionisanja Autobuske stanice. Oni su pojasnili da se Miljaniću obratio Marko Babić, vlasnik Vikotorie ekspresa sa molbom da mu se obezbijedi nesmetan rad jer prevoznici Elan, Novoprevoz i drugi vrše nezakonit ukrcaj i iskrcaj putnika, pa i ulaz i izlaz sa autobuske stanice.

,,Takođe, dopisom od 25. juna 2021. godine, sedam prevoznika informišu nas da je stečajni upravnik Saša Zejak dao u zakup autobusku stanicu Berane od četvrtka 23. 6. 2021, gdje, kako oni navode, bez ugovora o pružanju usluga autobuskih stanica privredni subjekt d.o.o Viktoria ekspres Budva pokušava da naplaćuje peronske karte i vrši prodaju karata. Na drugoj strani, stečajni upravnik d.o.o Simon Voyages (firma je vlasnik autobuske stanice u Beranama) ,,traži inspekcijski nadzor nad prevoznicima koji ne koriste autobusku stanicu”, pojašnjavaju iz Direkcije.

Oni kažu da su na osnovu dostavljenih obraćanja, informisali stečajnog sudiju Blaža Jovanića da licencu za pružanje usluga djelatnosti autobuske stanice lice koje upravlja istom ne smije prenositi na drugo lice. I navode da je nadležna državna inspekcija izvršila dvije kontrole rada autobuske stanice.

,,Prilikom kontrola, imajući u vidu da je u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja, vrlo značajan uvid u zaključeni Ugovor o davanju u zakup autobuske stanice, isti nije htio da dostavi inspektorima na uvid direktor Babić, ni stečajni upravnik Zejak. Nadležni državni inspektori su u skladu sa zakonskim mogućnostima pismenim putem zahtijevali od stečajnog upravnika da dostavi Ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji (o zakupu autobuske stanice), koji do dana današnjeg nije dostavljen”.

U proteklom periodu, kako navode, održano je više sastanaka u Ministarstvu.

,,Kako ministarstvo nije uspjelo da izvrši uvid u zaključeni Ugovor o poslovno tehničkoj saradnji,  isto je uputilo (06. avgusta) Centaru bezbjednosti Berane inicijativu za pokretanje inspekcijskog nadzora u cilju utvrđivanja svih činjenica od značaja za zakonit rad Autobuske stanice Berane”, navode u MKI. ,,Uputili smo 11. avgusta Opštini Berane – predsjedniku Opštine – zahtjev za određivanje autobuskog stajališta. Ministarstvo je 30. avgusta uputilo Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju Zahtjev za preduzimanje radnji iz nadležnosti tužilaštva, u vezi sa ovim predmetnom”. Iz MIK-a, dodaju da je 3. avgusta dostavljena inicijativa grupe prevoznika za ukidanje licence Autobuskoj stanici Berane.

Autobuska stanica u Beranama je najveća i najprometnija na sjeveru Crne Gore, što potvrđuje činjenica da kroz ovaj grad svakodnevno prolazi preko trideset prevoznika, od kojih neki imaju i po devet ulazaka tokom samo jednog dana.

Nevolje u Beranama počele su u maju prošle godine, kada su radnici tadašnjeg Simon vojaža stupili u štrajk zbog toga što im nisu bile isplaćene zarade za dvije godine. Od tada je nastao haos oko autobuske stanice, a uvođenjem stečaja to je trebalo da se zaustavi. To se, međutim, nije dogodilo, jer autoprevoznici bojkotuju autobusku stanicu i Viktoriu ekspres.

Da li će se nešto promijeniti nakon prodaje Simon vojaža, ostaje da se vidi. Ostaje da se, zapravo, vidi da li će 14. oktobra, za kada je zakazana prva prodaja putem licitacije po početnoj cijeni od 2,3 miliona eura, biti zainteresovanih kupaca za cjelokupnu imovinu ove kompanije.

U suprotnom, to će značiti dalje prolongiranje neodrživog stanja, kako za one koji koriste usluge prevoza, tako i za obične građane i vozače malih automobila koji prolaze pored autobuske stanice. To će značiti i dalje izdavanje autobuskih karata bez evidencije i plaćanja bilo kakvog poreza.

                                                                                                                              Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

INSEKTI DESETKUJU SMRČEVU ŠUMU NA SJEVERU: Potkornjak i nebriga ostavljaju pustoš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Minule godine pokazale su da ni koncesionari ni država nijesu imali volje, znanja i moći da se izbore sa inskektom štetočinom koji uništava komplekse šuma

 

Veliki problem  crnogorskih  šuma je  sušenje stabala smrče i njihovo odumiranje. Takva pojava uzrokovana je kombinacijom oboljenja i insekata,  u sadejstvu sa abiotičkim (ponajviše klimatskim) faktorima. Smrču na teritoriji cijelog sjevera, u većoj ili manjoj mjeri,  najviše ugrožava vrsta insekta poznatog kao potkornjak.

Zaposleni u kolašinskoj jednici  Područna jedinica (PJ) Uprave za šume (UŠ) pokušavaju ovih dana da,  u Parku prorode  (PP) Komovi,   zaštite komplekse smrče napadnute potkornjakom. Ta vrsta  insekta  štetočine, kažu, može da desetkuje šumske komplekse, ukoliko se hitno ne reaguje.  Kako su Monitoru kazali u Kolašinu, štetočina je na Komovima na vrijeme uočena na stablima, pa se nadaju da neće biti značajnije šete.

„Naši lugari su na vrijeme primijetili pojedinačna osušena stabla. Ubrzo je inspekcija napravila zapisnik i sada slijede kompleksne mjera da se zaštiti svako stablo i spriječi širenje insekta. Na području naše opštine, istina, ima malo smrče, pa nam je zbog toga posao jednostavniji. Sušni period ljetos izuzetno je pogodovao potkornjaku, jer  se on zavlači ispod kore na mjestima gdje nema vlage. Naši zaposleni sada upozoravaju i mještane u tom dijelu da zaštite drvene objekte, jer taj insket napada, osim dubećih i oborena stabla i drvnu građu“, objašnjavaju u kolašinskoj PJ UŠ.

Mjere koje planiraju da preduzmu podrazumijevaju postavljanje, takozvanih, feromonskih klopki, sanitarnu sječu, uklanjanje oboljelih stabala, ali i spaljivanje granja.

Potkornjak prijeti smrčama u još nekoliko opština, sudeći prema lokalnim izvještajima o stanju životne sredine. Međutim, gotovo uvijek, izostaju podaci o šteti koju je taj insekt već napravio, odnosno, o broju stabala ili površini ugrožene šume. Tako se sve, uglavnom, svodi na potvrdu opasnosti i planove o zaštiti.

Precizne podatke izbjegavaju i u JP Nacionalni parkovi Crne Gore (NPCG). Uprkos nezvaničnim tvrdnjama o intenzivnom sušenju stabala smrče u okviru prve zone zaštite NP Durmitor, u  godišnjim izvještajima mogu se naći samo površne informacije.

„U cilju zaštite šuma i održavanja šumskih ekosistema postavljene su feromonske klopke u prostornoj cjelini Žabljak i u odjelima koji se smatraju kao najrizičnija područja za pojavu prenamnožavanja potkornjaka. Monitoringom je utvrđeno da je broj osušenih stabala znatno manji u odnosu na prethodnih pet-šest  godina i sa smanjenom brojnošću populacije podkornjaka“, piše, na primjer, u posljednjem izvještaju o programskim aktivnostima JP NPCG.

Prema onome što su u UŠ saopštili u izvještajima za prošlu godinu, crnogorske četinsrske  šume ugrožene su  od potkornjaka koji napadaju, pored smrča i  jele i borove.  „Svake godine se nabavljaju feromonske klopke i feromonski preparati za sve područne jedinice, utvrđuje brojnost tih štetnih insekata i intenzitet napada. Sve sa ciljem blagovremenog otkrivanja gradacije sipaca potkornjaka. Kontrola brojnosti potkornjaka svodila se na postavljanje klopki i preparata na najugroženijim mjestima i redovno se evidentirao broj klopki i broj ulovljenih potkornjaka“, piše u izvještaju UŠ.

Tamo tvrde da su u šumama u državnom vlasništvu ukupno postavili  302 klopke, uglavnom tamo „gdje vizuelni simptomi ukazuju na prisutnost i povećanu brojnost potkornjaka“. Najviše takvih klopki postavljeno je na području opštine Pljevlja, „gdje je intenzitet napada najveći, posebno u gazdinskoj jedinici Ljubišnja“.

Na području te gazdinske jedinice 2016. godine, potkornjak  je bukvalno slistio smrčevu šumu. Resorno ministarstvo je,  te godine,  konstatovalo da je zbog nebrige kocesionara Vektra Jakić  u Ljubišnji, zbog zaraze potkornjakom, osušeno 100.000 „kubika“, uglavnom smrče. U izvještaju  je  zaključeno „da doznaka sanitara osušenih i potkornjakom napadnutih stabala, njihova sječa i brzo izvlačenje iz šume, kao jedino valjano rješenje, godinama izostaju“.

Iz podgoričkog Instituta za šumarstvo, podsjetili su tada  da je u  smrčevoj šumi tog dijela pljevaljske opštine, već osušen četvorogodišnji prirast. U  klasifikaciji EUNIS prepoznate smrče Ljubišnje, klasifikovane su kao posebno vrijedan tip staništa.

Međutim, piše u zvaničnim dokumentima UŠ,  stanje šume na toj lokaciji lani je bilo znatno bolje. Razlog je,  kako tvrde, upravo,  postavljanje feromonskih klopki. „Dodatne feromonske klopke su postavljene i u ostalim područnim jedinicama, gdje je bilo neophodno. Kontrolom i prebrojavanjem broja ulovljenih imaga tokom 2020. godine, može se zaključiti da su potkornjaci, u zavisnosti od lokaliteta bili aktivni od početka maja do početka oktobra. Cijeneći  registrovani broj ulovljenih imaga, intenzitet napada ocijenjen  je kao slab. Blagovremenim postavljanjem feromonskih klopki i praćenjem brojnosti može se spriječiti pojava gradacije i znatno redukovati brojnost (od 30 do 80 odsto )“, piše u izvještaju UŠ.

No, da li je za toliko stvarno i redukovana opasnost od potkornjaka, nigdje nije zvanično kostatovano.

Stručnjaci i u regionu i kod  nas upozoravaju da će povećanje prosječne temperature vazduha iz godine u godinu dovesti do rizika od masovnije pojave potkornjaka. Zbog toga će, tvrde, biti ugroženo sve više četinara.

„Posljedice globalnog otopljavanja se znaju, namnožavanje insekata potkornjaka, zatim pojava gljive truležnice i kao rezultat svega toga dolazi do sušenja određene površine pod šumom“,  jedan je od zaključaka sa stručnog skupa  održanog nedavno na Kopaoniku.  Kako je preporučeno sa te konfrencije,  rješavanja  problema je da se napadnuta žarišta u što kraćem vremenskom roku posijeku.

„Siječenjem  se sprječava dalje širenje suše na druga stabla insektima potkornjacima. Odmah nakon sječe radi se pošumljavanje vještačkim ali i prirodnim putem. Do sada se pokazalo da se podmladak u takvim djelovima šume jako dobro razvija“, preporuke su sa skupa na Kopaoniku.

Minule godine pokazale su da ni koncesionari ni država nijesu imali volje, znanja i moći da se izbore sa inskektom štetočinom koji uništava komplekse šuma. Adekvatna reakcija izostala je i u toj situaciji,  slično, kao i u svim drugim oblastima kada je probleme potrebno rješavati brzo, sistemski i stručno.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo