OKO NAS
OGORČENI PREVARENI ŽIRANTI NIKŠIĆA: Sud je majka za prevarante

Misin Agović je jedan od pedesetak prevarenih penzionera iz nikšićkog naselja Budo Tomović. Nakon sedam godina suđenja on i dalje vraća tuđe kredite i ne nazire pravdu za sebe. Do danas je vratio jedan kredit od 2.000 eura podignut na ime Nedžad Hećo a za koji tvrdi da nije bio žirant, nekadašnjoj Oportjuniti a sadašnjoj Erste banci. Falsifikovani papiri su napravljeni u Nikšiću a kredit je podignut u Baru po istoj šemi kao i kod ostalih pervarenih u ovom prigradskom naselju.
Muke ovog penzionera tu se ne završavaju. Od njegove skromne penzije odbija se još jedan kredit od 10.000 eura na ime Vladimira Palibrka iz Ulcinja koji je podignut u Hipo Alpe Adria banci sa identičnim papirima. Agović je potražio zaštitu od pravosudnih organa ali iz osmogodišnjeg iskustva sa zakonom svoje države on je zaključio da postoji sprega između banaka, Fonda PIO, sudova i prevaranata.
Sumnje potkrepljuje činjenicama: na suđenjima koja traju već sedam godina ne pojavljuje se okrivljeni Vladimir Palibrk, Sud tvrdi da mu nije mogao biti uručen poziv, tako da još nije vidio čovjeka kome je navodno bio žirant. Jedino što je uspješno obavio je činjenica da mu je proces prebačen u Nikšić tako da ne mora više putovati do Bara.
„Sudu se ne žuri dok meni svaki cent odbiju. Rekao sam sudiji kod koga je prebačen moj slučaj: ‘Da sam nešto napravio ne bi prošlo dva dana da ne budem uhapšen a ja se borim evo toliko godina, slučaj je čist kao suza i vi ne možete da ga riješite’. Godinu i po dana sam jedva preživio”, žali se on. Dok vraća 32 eura mjesečno, čeka novo ročište i nada se da će konačno dočekati pravdu i svoj novac. „Niko od ljudi koji se uvijek iznova pojavljuju u ovim slučajevima još nije odgovarao a prošlo je osam godina od kada se znaju njihova imena i način na koji su varali ljude”, podsjeća Agović.
U prigradskom naselju Humci, u kome većinom žive penzioneri Željezare Nikšić, prevareno je 27 građana, koji vraćaju tuđe kredite. Operisale su dvije odrganizovane grupe, tvrde prevareni građani: jedna čiji je, tvrde oni, vođa Esad Redžović, za par godina uspjela je da komšije „ojadi” za 487.000 eura, dok je druga grupa u kojoj označavaju Dragomira Tomaševića, kao vođu, uzela je oko 130.000 eura.
Milica Mojašević (69) iz Humaca jedna je od žrtava tamošnje organizovane grupe. Njeno ime, kao navodnog žiranta, se nalazi na dokumentima o kreditu od 5.500 eura kod tadašnje Oportjuniti banke. Posebno je boli što je jedna od administrativnih zabrana za drugi kredit od 4.000 eura potpisana imenom njene majke, pokojne Zorke Mojašević, preminule 18. novembra 1973.
Nakon višegodišnje istrage raspleteno je klupko organizovane grupe. Esad Redžović je prije dvije godine uhapšen na teritoriji BiH i još čeka suđenje u istražnom zatvoru.
Milica Mojašević traži više od institucija svoje države. „Hoću istinu i odgovornost za sve. Da povlače ime moje mrtve majke i da ja moram dokazivati ovoj državi da je ona zaista mrtva, tu uvredu ne mogu zaboraviti i ganjaću do Strazbura da se kazne svi koji su u tome učestvovali. A nije kriv samo taj organizator, nije on to mogao sam. Meni je Esad Redžović mogao uzeti podatke jer se nijesam razdvajala sa njegovom porodicom, bili smo kao jedna kuća, ali podatke za moju mrtvu majku mu je mogao dati samo neko iz Fonda PIO. Na ovoj administrativnoj zabrani stoji potpis Vere Milićević, službenice fonda”, kaže MiIica Mojašević i pokazuje dokument iz Oportjuniti banke. Na dokumentu je ime njene majke Zorke, broj lične karte i matični broj kao i navodni broj telefona, tu je i potpis službenice fonda. Nosilac kredita od 4.000 eura odobren 4. 12. 2006. godine je izvjesna Hariza Alković, kako se ispostavilo tokom suđenja – ujna osumljičenog Redžovića.
Milica kaže da joj je višegodišnje iskustvo po sudovima i policiji pomoglo da nasloži kockice prevarantske šeme: dovoljno je bilo da prevaranti svome čovjeku u Fondu PIO dostave ime i adresu žrtve, ostale podatke su izvlačili iz registra, morali su imati i svoga čovjeka u banci, krediti iz Humaca su podizani u filijali u Podgorici.
„Sve to znaju organi ove države koji treba da se bave svojim poslom, ali sve ostaje na tome, niko ne odgovara za ogromnu pljačku koja je omogućena tih godina”, prisjeća se Milica Mojašević svoje borbe.
Službnenice Fonda PIO u Nikšiću kao glavnu kariku u lancu prevaranata, označava i šezdesetčetvorogodišnja Nevenka Baćović iz Nikšića koja već šest godina pred sudstvom dokazuje da je njen potpis falsifikovan na dokumentima za dva kredita koje su u Alter modusu podigli Predrag Durutović i Dragomir Tomašević.
„Imaju dvije službenice koje ovjeravaju dokumenta za kredite u Nikšiću: Vera Milićević i Desanka Mandić. Kada sam ja probala da budem žirant svom suprugu na kredit od 1.000 eura, nijesu mi htjeli ovjeriti dokumenta a ova falsifikovana su ovjerile. Na moje insistiranje i njih dvije su svjedočile više puta na sudu. Ja nijesam prisustvovala njihovom svjedočenju ali su mi jednom rekle: ‘Pa ,možda su doveli neku ženu koja liči na tebe’. To im je objašnjenje. Ja sumnjam da je neko dobro znao šta radi i da je za to uzimao proviziju i nadam se da će se to kad tad dokazati, nijesam ja jedina prevarena ”, smatra Nevenka Baćović.
Njen hod po mukama je počeo u aprilu 2007. godine kada je došla po svoju skromnu penziju u Crnogorsku komercijalnu banku gdje su je obavijestili da je bila žirant za dva kredita: na ime Predrag Durutović 2.300 eura i na ime Dragomir Tomašević 800 eura, koja su podignuta kod mikrokreditne institucije Alter modus u Nikšiću.
„Čak su bili grubi prema meni kako to sa mojih 49, 50 eura penzije da budem žirant. Uputili su me u fond PIO da donesem dokumenta. Znam da nikome ništa nijesam potpisivala niti davala ličnu kartu ali odmah sam vidjela da tu u Fondu nešto nije u redu, sedam dana su me motali, te dođi sjutra, te u ponedeljak, na kraju mi je dosadilo pa je banka zatražila dokumentaciju službenim putem i tu sam prvi put vidjela kome sam žirirala”, prisjeća se Nevenka Baćović. Ona kao glavne krivce označava službenice fonda PIO koje su ovjerile dokumenta na kojima se nalazi njen, kako se kasnije vještačenjem utvrdilo falsifikovani potpis. Na tim dokumetima stoji da je njena penzija 170 eura.
Nakon više saslušanja u nikšićkom MUP-u, podignuta je optužnica protiv Dragomira Tomaševića dok je Durutović bio u bjekstvu sve do prošle godine. Konačno 5. maja 2012. godine sudija Ivan Perović donosi presudu koja kaže da je potpis falsifikovan te da Nevenka Baćović nije bila žirant.
Ta presuda njoj ništa ne znači. „U presudi stoji da ja treba da prinudno naplatim od njih to što su me oštetili. Da ja idem da uzimam polovne kauče iz njihovih kuća. Ne mogu da vjerujem. Gdje je država kojoj ja plaćam porez da me zaštiti”, pita se Nevenka Baćović. Naročito je boli činjenica da ni nakon pet godina istrage i suđenja nema glavnih krivaca iz banke i fonda PIO.
U međuvremenu od njene skromne penzije i dalje se odbijaju rate za dva kredita osobama za koje ona tvrdi da nije znala ni da su se rađale a ne da im bude žirant. Država spava.
Nema države, nema zakona
„Raspodijelili su mi kredit na 223 rate, ostalo je još 1.600 eura – to je 160 rata i ako mi oni garantuju da ću toliko živjeti ja sam zadovoljna”. Od muke se smije Nevenka Baćović. Nije joj kaže najveći problem ni taj novac, muž joj ima penziju i djeca zarađuju, užasna je nesigurnost koju je u njoj izazvao ovaj slučaj. „Nema niko da te zaštiti, nema države, nema zakona, sve je izigravanje, može svaki nesoj da radi šta hoće. Tvrdim, i banke i fond PIO i sudstvo svi su uvezani, a nesretni čovjek je sam. Ali neću odustati dok mi se ne vrati poslednji cent”, poručuje Nevenka Baćović.
Bato PEROVIĆ
Komentari
OKO NAS
ZAOKRUŽIVANJE SKIJAŠKOG KOMPLEKSA BJELASICE: Betonizacija Jelovice

Da će biti gradnje i urbanizacije planine, goviri i činjenica da su cijene zemljišta na Jelovici kod Berana nastavile da rastu, tako da je u odnosu na samo prije tri mjeseca cijena ara skočila za dvadeset odsto i sada dostiže i 12 hiljada
Da li planini Jelovici kod Berana, kuda prolazi novi regionalni put koji će ovaj grad spojiti sa Kolašinom i skijalištem Jezerine, prijeti takozvana betonizacija? Ono što se može vidjeti i čuti kada se posjeti ova planina i razgovara sa ljudima koji tamo već imaju privatne posjede i ugostiteljske objekte, govori u prilog tome da hoće.
Jedan od urbanističko građevinskih inspektora kojeg smo sreli na terenu, pribojava se takvog ishoda ali kaže da su mu ruke vezane. „Jedino što mogu da uradim je to da zaustavim gradnju ako nisu izdate dozvole, ili nije završen proces dobijanja dozvola za gradnju, što i činimo. Ono na šta treba upozoriti i apelovati je da lokalne uprave kojima pripada ova planina, a to su Berane u Andrijevica, ne izdaju tako olako dozvole, jer postoje mnoge stvari koje prije toga na Jelovici treba da se riješe“, kaže nam inspektor.
On naglašava da to nije slučaj samo sa Jelovicom, već sa svim planinama u ovom regionu, čak i na Prokletijama koju stranci prepoznaju kao najveći planinski ljetnji potencijal Crne Gore. „Sve je to lijepo, i hoteli i restorani. Ali previše betona na planinama, to nije ono što traže strani turisti kojih je proteklog ljeta bilo više nego ikada“, smatra naš sagoovrnik. .
Da će biti gradnje i urbanizacije planine, goviri i činjenica da su cijene zemljišta na Jelovici kod Berana nastavile da rastu, tako da je u odnosu na samo prije tri mjeseca cijena ara skočila za dvadeset odsto i sada dostiže i 12 hiljada. To su Monitoru potvrdili neki od vlasnika zemlje ili ugostiteljskih objekata, hotela ili restorana.
„Cijena ara trenutno se kreće od najniže šest do 12 hiljada eura. Dobar dio zemljišta je već prodat, a većinu do sada prodatog zemljišta kupili su građani Podgorice koji bi ovdje gradili ili već grade vikendice“, priča jedan od ugostitelja. U prošloj godini cijena ara se kretala oko hiljadu eura, a samo nekoliko godina ranije, jedan ar mogao se kupiti za trista do četiristo eura.
Sagovornik Monitora objašnjava da je skok cijene zemljišta primjetan od kada se najavljuje završetak puta i puštanje u funkciju tunela Klisura, koji je od Jelovice udaljen manje od tri kilometra.„Onda imate još svega 2,8 kilometara dug tunel, iz kojeg izlazite na skijalište Jezerine. Pošto je sa te tamo strane tunela, na teritoriji opštine Kolašin, odavno sve rasprodato, Podgoričani su počeli da kupuju zemljište na Jelovici, čija se valorizacija tek sada očekuje.“
Monitor je već pisao o tome da su cijene zemljišta na planini Jelovici počele vrtoglavo da rastu početkom ove godine. Tako su bivši ruski vlasnici pred sam kraj 2019. godine, crnogorskoj kompaniji „Osmanagić“ prodali i hotel „Jelovica“ i više od četiri hektara zemljišta oko tog hotela za svega 158 hiljada eura. Trenutno po najnižoj cijeni od šest hiljada, samo zemljište sada vrijedi 2,4 miliona, a po najvećoj cijeni od 12 hiljada, zemljište bez objekta hotela vrijedi blizu pet miliona eura.
Uporedo sa skokom cijena, ove jeseni je, kako smo mogli saznati, počela intenzivnija gradnja vikendica na obroncima planine.
Jelovica je planina koja je dio masiva Bjelasice. Sa druge strane, prema Kolašinu, već su nikli veliki skijaški kapaciteti. U planu je da se sa vrha Bjelasice žičara i gondola spuste i do Jelovice, i da se ova planina učini dijelom velikog skijaškog kompleksa, sa većim brojem skijaških staza i uspinjača. Sagovornici Monitora koje smo zatekli na Jelovici očekuju da će cijene i dalje da rastu kada počne bolja valorizacija ove planine.
Naime, osim starog hotela koji je kupila kompanija Osmanagić i koji nije u funkciji, na Jelovici trenutno ima samo još jedan ranije izgrađeni hotel, u kojem su smješteni radnici preduzeća Euroasfalt koji rade na dionici puta prema Kolašinu od ulaza u planinu Jelovicu zaključno sa izgradnjom tunela, koji je u svemu i najozbiljniji posao.
Dionicu puta od Berana do mjesnog centra Lubnice, odnosno do ulaza u Jelovicu, ranije je izgradila kompanija „Bemaks“. Ta dionica započeta je 2013. godine, i država je finansirala izgradnju, dok je „Bemaks“, odnosno firma „Hidroenergija Montenegro“ čiji je „Bemaks“ bio u tom trenutku većinski vlasnik, za svoje potrebe kroz trup puta na pojedinim djelovima ugrađivala cijevi za male hidroelektrane.
Prethodna Vlada je kao kranji rok za završetak puta preko Jelovice dala novembar. Novembar je na isteku, a otvaranje u puštanje u saobraćaj tunela, nije još na vidiku. Mada su radovi, kako se može saznati, pri kraju, niko od radnika Euroasfalta koje smo zatekli na Jelovici, nije mogao da kaže kada će put biti zvanično završen i otvoren za saobraćaj.
Bivša Vlada je zaprijetila da bi u slučaju eventualnog prolongiranja otvaranja puta, nakon novembra, neko morao da snosi posljedice. U ovom trenutku niko ne zna kako će se postaviti nova, 44. Vlada po ovom pitanju i problemu.
Tek i kada put bude završen, slijede ozbiljna pitanja kada se radi o budućem razvoju ili betonizaciji Jelovice. Jedno od prioritetnih je pitanje nepostojeće insfrastrukture. Koliko će biti septičkih jama na planini dok ne počnu ozbiljnije kontrole? A sve to na nadmorskim visinama sa kojih se podzemne vode slivaju prema izvorištu gradskog vodovoda koji ispod Lubnica, sa Merića vrela, ide za Berane. Navodno će vlasti svima postaviti uslov da ugrade takozvane bio prečišćivače. I da se svi nadamo da će sadašnji i budući, mali i veliki investitorioni to poslušati i uraditi.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
Izdvojeno
BEZ RJEŠENJA ZA ODLAGANJE ŽIVOTINJSKOG OTPADA: Kako se ko snađe

Nema usaglašenih preciznih podataka koliko se otpada životinjskog porijekla sakupi i odloži u opštinama na sjeveru Crne Gore. Nije rijetkost da ta vrsta nusproizvoda završava na divljim deponijama, vodotocima, u kontejnerima…Ostatak se, tvrde u lokalnim komunalnim preduzećima, sakuplja i odlaže u skladu sa trenutnim mogućnostima
Klasifikacija i postupanje sa životinjskim otpadom uređeno je zakonodavstvom Evropske unije (EU) i transponovano u naše zakonodavstvo, kroz pregovaračko poglavlje 12 (Bezbjednost hrane, veterina i fitosanitarna politika). Međutim, nusproizvodi životinjskog porijekla se ne odlažu u potpunosti u skladu sa Zakonom o veterinarstvu, kontastovano je u više zvaničnih dokumenata.
Prema propisima, koji su usaglašeni sa EU legislativom, postoji više mogućnosti za zbrinjavanje nusproizvoda životinjskog porijekla. Jedan je zakopavanje u zemlju prema pravilima koja obezbjeđuju neškodljivo uklanjanje. To se uglavnom, kako tvrde u komunalnim preduzećima, radi na gradskim deponijama, s obzirom da ni jedna opština nema, takozvano, stočno groblje.
Sistem sakupljanja i odlaganja životinjskog otpada za sada organizuju lokalne uprave. Iz objekata u kojima nastaju proizvodi životinjskog porijekla, imaju sklopljene ugovore sa lokalnim komunalnim preduzećima, kojima plaćaju usluge odvoza i uništavanja, odnosno zbrinjavanja, piše u aktuelnom petogodišnjem Akcionom planu, koji se odnosi na tu oblast. “Veliki objekti za klanje i rasijecanje mesa imaju infrastrukturu za odvajanje ostataka životinja po kategorijama. Međutim, zbog toga što za sada ne postoje objekti za preradu ili uništavanje, predaju se lokalnim komunalnim službama zbirno, one ih preuzimaju tako skladištene, odvoze i zbrinjavaju na deponijama. To značajno umanjuje motivisanost da odvajaju nusproizvode po kategorijama”, konstatovano je u tom dokumentu.
Kroz MIDAS projekat Svjetske Banke realizovane su dvije studije izvodljivosti u okviru kojih su rađene i procjene količina nusproizvoda. Te dvije procjene dale su različite rezultate. Prema prvoj studiji, ta količina iznosi između 18 – 21.000 tona/godišnje, a prema drugoj oko 6.000 tona/godišnje. “Teško je izvršiti procijenu količina nusproizvoda koji nastaju u Crnoj Gori, obzirom da još uvijek nema razdvajanja kategorija u svim objektima, nema precizne evidencije o uginuću životinja na gazdinstvima. Lokalne komunalne službe ne vode evidenciju o uginulim životinjama koje zbrinu, još uvijek postoji tradicija klanja na gazdinstvima za sopstvene potrebe…” piše u aktuelnom Planu.
U skladu sa Zakonom o veterinarstvu, držaoci životinja dužni su da prijave uginuće životinje i da se pridržavaju uputstava u vezi sa odlaganjem leševa, kao i da o uginuću obavijeste veterinarsku ambulantu ili službenog veterinara. To, nažalost, kako kažu u više komunalnih preduzeća sa sjevera, nije odomaćena praksa na selima.
Umjesto postupanja po propisima, djelovi leševa životinja, najčešće, iznutrica i koža, odnosno, vuna, završavaju u vodotocima, divljim deponijama, pored ili u kontejnerima… Najveće problemi sa upravljanjem nusproizvodima, uočeni su u određenim kriznim situacijama, kao što je bilo 2016. godine, kada je, zbog zaraznih bolesti životinja, svaka lokalna uprava pokazala nedostate kapaciteta za adekvatu rekaciju. Problem je potvrđen i dvije godine kasnije kada je najveća mesna industrija u Crnoj Gori izgorela u požaru, što je za posljedicu imalo 2.000 tona nusproizvoda od zaliha mesa koje je bilo na lageru.
Najnoviji incident objelodanjen je u Bijelom Polju, kada je, minulog mjeseca, ustanovljeno da tamošnje komunalno preduzeće nema dozvolu za odlaganje životinjskog otpada na privremenoj deponiji na granici sa Srbijom. Uprkos tome, godinama to čine i naplaćuje tu uslugu prerađivačima mesa sa teritorije svoje opštine.
Izvršni direktor preduzeće Komunalno Lim Muradif Grbović, nelegalno odlaganje životinjskog otpavdao je “brigom po zdravlje građana”. Objasnio je i da je od lokalne uprave nedavno tražio ”privremeno rješenje” za odlaganje nus proizvoda iz mesne industrije na deponiju u mjestu Dobrakovo. “Sve do trenutka dok se odobrenje od nadležnog organa ne dobije, vršimo usluge odvoženja, s obzirom na to da bi ovaj problem (životinjski otpad) izazvao katastrofalne posljedice po zdravlje i bezbjednost građana ove opštine, ukoliko bi smo prestali sa pružanjem usluga te vrste”, kazao je Grbović novinarima.
Neuređena deponija u Dobrakovu nalazi se kraj magistralnog puta, na oko četrnaest kilometara od Bijelog Polja, između dva granična prelaza. Iz NVO Euromost tvrde da se ta deponija koristi nekontrolisano, a da pojedini zaposleni u preduzeću Komunalno Lim naplaćuju usluge odlaganja, ali da ih ne prijavljuju preduzeću. Povodom nezakonitog korišćenja lokacije za odlaganje životinjskog otpada Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u tom gradu formiralo je predmet, koji je u fazi izviđaja.
Mještani kolašinskih sela više puta su se obraćali i novinarima i Komunalnoj policiji tvrdeći da Plašnicom, pritokom Tare, pliva svakojaki otpad, a najviše ostaci od životinja zaklanih za zimnicu. Stanje je slično i u Svinjači, al ii manjim vodotocima po selima i uz puteve. Vlasnica privatnog privremenog prihvatilišta za napuštene životnje Danijela Vuksanović kaže da je stanje naročito pogoršava kad počene klanje jagnjadi, svinja i teladi. “Na fotografijama, koje sam pravila godinama mogu se vidjeti sve vrste otpada. Od plastičnih kesa napunjenih garderobom i obućom, preko djelova namještaja i posuđa, pa sve do koža, iznutrica i ostalih djelova životinja. Pri poplavama voda izbacuje otpad na obližnja imanja, koja poslije toga podsjećaju na deponije”, objašnjava ona.
Slićne tvrdnje mogu se čuti i od ekoloških aktivista u ostalim opštinama sa sjevera. U Plužinama najveće neuređeno odlagalište je Pilana u Breznima gdje se odlaže biootpad. Na teritoriji te opštine, prema zvaničnim podacima evidentirano je 12 neuređenih odlagališta gdje se deponuje komunalni, građevinski, životinjski i biootpad.
Nevladina organizacija Ecopatriotizam saopštila je, početkom ove godine da su u blizini rijeke Bistrice u Nikšiću naišli na veliki broj životinjskih ostataka koji sa ostalim vrstama otpada zagađuju životnu sredinu i stvaraju uslove za širenje zaraze.
Postrojenje za za tretman nusproizvoda životinjskog porijekla koji nijesu za ljudsku upotrebu, u sklopu regionalne deponije Čelinska kosa, u Bijelom Polju trebalo je, prema pređašnjim planovima, da bude izgrađeno do ove godine. Međutim, još traju priprema za početak realizacije tog projekta. Postrojenje je planirano je za 10.000 tona životinjskog otpada, a projekt je vrijedan osam milona eura. Obuhvatio bi i izgradnju dva sabirna centra u Nikšiću i Podgorici i nabavku neophodnih vozila, opreme i uspostavljanje sistema upravljanja. Nusproizvodi životinjskog porijekla koji nijesu za ljudsku upotrebu u budućem postrojenju, kako je planirano, biče prerađivani sterilizacijom pod pritiskom. Ta metoda postoji od 1855. godine.
I u region imaju brojne probleme sa sakupljanjem i odlaganjem životinjskog otpada. Predstavnici Evropske zelene partije (EZP) nedavno su iznijeli podatke da se samo u klanicama u Srbiji, na godišnjem nivou generiše oko 180.000 tona životinjskog otpada za koji se “ne zna gdje završava”. Ni u Bosni i Hercegovini još ne postoji sistem za tu vrstu otpada koji radi po evropskim standardima.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
DEVASTACIJA BJELOJEVIĆKE RIJEKE: Tužilaštvo da preispita ugovor Vlade i koncesionara

Zaštitnica imovinsko pravnih odnosa dostavila je ove sedmice Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju dokumentaciju o devastaciji Bjelojevićke rijeke radi ocjene da li postoje krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti. U fokusu je Aneks ugovora o koncesiji koji je prethodna Vlada, posljednje sedmice svoga mandata, potpisala sa kompanijama koje grade male hidroelektrane Bjelojevićka 1 i 2
Zaštitnica imovinsko pravnih odnosa Marija Božović dostavila je ove sedmice Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju dokumentaciju o devastaciji Bjelojevićke rijeke radi ocjene da li postoje krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti.
Ukazuje se da je devastacija nastala rekonstukcijom dionice puta Vragodo-Mojkovac i izgradnjom malih HE Bjelojevićka 2. Zaštitnica je ranije podnijela krivičnu prijavu istom tužilaštvu zbog uništavanja rijeke usljed rekonstukcije puta. U tom postupku, tokom prošle godine, Prirodno matematički fakultet utvrdio je da se u rijeci nakon radova ne nalazi više od 20 odsto riblje faune.
Monitor je nedavno pisao da je nedelju dana prije izbora nove Vlade, minula Vada sa kompanijama koje grade male hidroelektrane Bjelojevićka 1 i 2 u Mojkovcu, potpisala aneks ugovora o koncesiji. Ovim ugovorom privatnim kompanijama se na raspolaganje daju državne parcele radi realizacije dvije male HE.
Ugovor su 23. oktobra potpisali potpredsjednik Vlade za regionalni razvoj i ministar kapitalnih investicija Ervin Ibrahimović, i koncesionari dooo Čelebić, Milica Fuštić, Synergy doo i C&S Energy. Radi se o kompanijama koje su u većinskom vlasništvu Tomislava Čelebića, poslovnog partnera Mila Đukanovića.
Prethodna Vlada, kao i ona prije nje, javno su obećali da će zaustaviti gradnju malih HE i preispitati ugovore o postojećim. Umjesto toga, na kraju mandata, dobili smo ovaj ugovor.
Bjelojevićka rijeka, na kojoj je izvođač radova na malim HE bio Bemaks, koji pored njih, na istoj lokaciji, radi i regionalni put Mojkovac-Lubnice, je uveliko uništena.
,,Nameće se i pitanje u čemu se ogleda javni interes a koji potencira obrađivač informacije prema Vladi koja je usvojila zaključke, a shodno kojim su zaključeni Aneks 1 i 2 Ugovora o koncesiji za MHE Bjelojevićka 1 i 2”, navodi se u prijavi Zaštitinice.
Po mišljenju Zaštitnika, prije dostavljanja Informacije i zaključenje aneksa bilo je neophodno preispitati sve aktivnosti koncesionara, dokumentaciju i javni interes imajući u vidu da je izvođenjem radova prilikom rekonstrukcije dionice Vragodo – Mojkovac, a u sklopu čega su i rađene MHE Bjelojević 1 I 2, došlo do devastacije rječnog ekosistema, kao posljedica devastacije životne sredine, uništenja ribljeg fonda, te konstatacije u Izvještaju Komisije Agencije za zaštitu životne sredine za MHE koje se grade “ono što je vidno i zabrinjavajuće je da ne postoji izgrađena riblja staza kao i da je jednim dijelom u potpunosti blokiran vodotok kamenim agregatom.”
Zaštitica ističe da Vlada nije mogla donijeti zaključak o ovom poslu na osnovu stručnog mišljenja na koje se poziva obrađivač informacije, odnosno privatne firme. Ističe da je bilo potrebno pribaviti i mišljenje Direktorata za ribarstvo i Direktorata za vodoprivredu, kao i Uprave za vode, obaviti neophodna vještačenja i analize. Navodi da je bilo neophodno da vještaci daju svoje mišljenje o eventualnim propustima u izvođenju radova MHE i dionice Vragodo- Mojkovac i postupanja po odobrenim projektima i odobrenim tehnološkim postupcima, stepenu izvedenih radova i vrijeme koje je potrebno za radove, vrijednost izvedenih radova, propuste u poštovanju mjera zaštite životne sredine, propisane i utvrđene u postupku strateške procjene tj. utvrditi da li radovima ugrožava život i zdravlje ljudi i životne sredine. Do svega toga nije došlo već je vlada na kraju svog mandata potpisala aneks ugovor sa privatnim firmama koje i pored moratorijuma namjeravaju da nastave gradnju ovih malih HE.
,,Nije jasno u čemu se ogleda javni interes jer izostaju sveobuhvatne analize kako će rad MHE 1 i 2 poboljšati opšti standard, zaštiti životnu sredinu, analiza prihoda Budžetu i koncesionara, udio u proizvodnji električe energije i potrebe, i drugo. Ne zna se da li su MHE Bjelojevićka 1 i 2 projektovane tako da će obezbjediti ekološki prihvatljiv protok u skladu sa članom 54 ovog zakona i druge uslove propisane odredbom člana 63. Osnovano sumnjamo da su aneksi zaključeni na štetu Države”, navodi se u prijavi Zaštitnice.
Iz URE, bivšeg premijera Dritana Abazovića, su svojevremeno konstatovali da je ova rijeka potpuno devastirana zbog izgradnje mini-hidroelektrane i rekonstrukcije puta Mojkovac-Lubnice, gdje je investitor Uprava za saobraćaj, a izvođač radova Bemaks.
,,Kada smo saznali da je investitor dobio dozvolu za izgradnju MHE na Bjelojevićkoj rijeci otišli smo u Bjelojeviće da vidimo stanje u kom se nalazi rijeka i da porazgovaramo sa mještanima kako bismo vidjeli šta možemo da uradimo da bi se problem izgradnje MHE riješio. Međutim, kada smo stigli zatekli smo mutnu rijeku, posječena stabla drveća i uništen put. Bili smo šokirani stanjem u kojem se nalazi ovo mjesto”, skenirali su stanje u pokretu URA.
Sve se promijenilo kasnije kada je URA preuzela državnu brigu o ovim pitanjima. Mještani su protestovali i cijelo vrijeme iskazivali ogorčenje što se problem ne rješava. Vlada je umjesto rješenja potpisala ugovor sa kompanijama, koji im daje realne osnove za nastavak gradnje.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
-
DRUŠTVO4 sedmice
UNIVERZITET CG-FAKULTET LIKOVNIH UMJETNOSTI TUŽENI ZA MOBING: Kazna zbog iznošenja mišljenja
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
Izdvojeno4 sedmice
MONITOROVA ANKETA: Test tek slijedi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
FOKUS4 sedmice
PROGRAM NOVE VLADE: Nepročitana bajka
-
FOKUS7 dana
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
Izdvojeno4 sedmice
SLUČAJ ANDRIJE MANDIĆA: Pragmatični vojvoda