Povežite se sa nama

OKO NAS

OGORČENI PREVARENI ŽIRANTI NIKŠIĆA: Sud je majka za prevarante

Objavljeno prije

7 godina

na

milica-moja

Misin Agović je jedan od pedesetak prevarenih penzionera iz nikšićkog naselja Budo Tomović. Nakon sedam godina suđenja on i dalje vraća tuđe kredite i ne nazire pravdu za sebe. Do danas je vratio jedan kredit od 2.000 eura podignut na ime Nedžad Hećo a za koji tvrdi da nije bio žirant, nekadašnjoj Oportjuniti a sadašnjoj Erste banci. Falsifikovani papiri su napravljeni u Nikšiću a kredit je podignut u Baru po istoj šemi kao i kod ostalih pervarenih u ovom prigradskom naselju.

Muke ovog penzionera tu se ne završavaju. Od njegove skromne penzije odbija se još jedan kredit od 10.000 eura na ime Vladimira Palibrka iz Ulcinja koji je podignut u Hipo Alpe Adria banci sa identičnim papirima. Agović je potražio zaštitu od pravosudnih organa ali iz osmogodišnjeg iskustva sa zakonom svoje države on je zaključio da postoji sprega između banaka, Fonda PIO, sudova i prevaranata.

Sumnje potkrepljuje činjenicama: na suđenjima koja traju već sedam godina ne pojavljuje se okrivljeni Vladimir Palibrk, Sud tvrdi da mu nije mogao biti uručen poziv, tako da još nije vidio čovjeka kome je navodno bio žirant. Jedino što je uspješno obavio je činjenica da mu je proces prebačen u Nikšić tako da ne mora više putovati do Bara.

„Sudu se ne žuri dok meni svaki cent odbiju. Rekao sam sudiji kod koga je prebačen moj slučaj: ‘Da sam nešto napravio ne bi prošlo dva dana da ne budem uhapšen a ja se borim evo toliko godina, slučaj je čist kao suza i vi ne možete da ga riješite’. Godinu i po dana sam jedva preživio”, žali se on. Dok vraća 32 eura mjesečno, čeka novo ročište i nada se da će konačno dočekati pravdu i svoj novac. „Niko od ljudi koji se uvijek iznova pojavljuju u ovim slučajevima još nije odgovarao a prošlo je osam godina od kada se znaju njihova imena i način na koji su varali ljude”, podsjeća Agović.

U prigradskom naselju Humci, u kome većinom žive penzioneri Željezare Nikšić, prevareno je 27 građana, koji vraćaju tuđe kredite. Operisale su dvije odrganizovane grupe, tvrde prevareni građani: jedna čiji je, tvrde oni, vođa Esad Redžović, za par godina uspjela je da komšije „ojadi” za 487.000 eura, dok je druga grupa u kojoj označavaju Dragomira Tomaševića, kao vođu, uzela je oko 130.000 eura.

Milica Mojašević (69) iz Humaca jedna je od žrtava tamošnje organizovane grupe. Njeno ime, kao navodnog žiranta, se nalazi na dokumentima o kreditu od 5.500 eura kod tadašnje Oportjuniti banke. Posebno je boli što je jedna od administrativnih zabrana za drugi kredit od 4.000 eura potpisana imenom njene majke, pokojne Zorke Mojašević, preminule 18. novembra 1973.

Nakon višegodišnje istrage raspleteno je klupko organizovane grupe. Esad Redžović je prije dvije godine uhapšen na teritoriji BiH i još čeka suđenje u istražnom zatvoru.

Milica Mojašević traži više od institucija svoje države. „Hoću istinu i odgovornost za sve. Da povlače ime moje mrtve majke i da ja moram dokazivati ovoj državi da je ona zaista mrtva, tu uvredu ne mogu zaboraviti i ganjaću do Strazbura da se kazne svi koji su u tome učestvovali. A nije kriv samo taj organizator, nije on to mogao sam. Meni je Esad Redžović mogao uzeti podatke jer se nijesam razdvajala sa njegovom porodicom, bili smo kao jedna kuća, ali podatke za moju mrtvu majku mu je mogao dati samo neko iz Fonda PIO. Na ovoj administrativnoj zabrani stoji potpis Vere Milićević, službenice fonda”, kaže MiIica Mojašević i pokazuje dokument iz Oportjuniti banke. Na dokumentu je ime njene majke Zorke, broj lične karte i matični broj kao i navodni broj telefona, tu je i potpis službenice fonda. Nosilac kredita od 4.000 eura odobren 4. 12. 2006. godine je izvjesna Hariza Alković, kako se ispostavilo tokom suđenja – ujna osumljičenog Redžovića.

Milica kaže da joj je višegodišnje iskustvo po sudovima i policiji pomoglo da nasloži kockice prevarantske šeme: dovoljno je bilo da prevaranti svome čovjeku u Fondu PIO dostave ime i adresu žrtve, ostale podatke su izvlačili iz registra, morali su imati i svoga čovjeka u banci, krediti iz Humaca su podizani u filijali u Podgorici.

„Sve to znaju organi ove države koji treba da se bave svojim poslom, ali sve ostaje na tome, niko ne odgovara za ogromnu pljačku koja je omogućena tih godina”, prisjeća se Milica Mojašević svoje borbe.

Službnenice Fonda PIO u Nikšiću kao glavnu kariku u lancu prevaranata, označava i šezdesetčetvorogodišnja Nevenka Baćović iz Nikšića koja već šest godina pred sudstvom dokazuje da je njen potpis falsifikovan na dokumentima za dva kredita koje su u Alter modusu podigli Predrag Durutović i Dragomir Tomašević.

„Imaju dvije službenice koje ovjeravaju dokumenta za kredite u Nikšiću: Vera Milićević i Desanka Mandić. Kada sam ja probala da budem žirant svom suprugu na kredit od 1.000 eura, nijesu mi htjeli ovjeriti dokumenta a ova falsifikovana su ovjerile. Na moje insistiranje i njih dvije su svjedočile više puta na sudu. Ja nijesam prisustvovala njihovom svjedočenju ali su mi jednom rekle: ‘Pa ,možda su doveli neku ženu koja liči na tebe’. To im je objašnjenje. Ja sumnjam da je neko dobro znao šta radi i da je za to uzimao proviziju i nadam se da će se to kad tad dokazati, nijesam ja jedina prevarena ”, smatra Nevenka Baćović.

Njen hod po mukama je počeo u aprilu 2007. godine kada je došla po svoju skromnu penziju u Crnogorsku komercijalnu banku gdje su je obavijestili da je bila žirant za dva kredita: na ime Predrag Durutović 2.300 eura i na ime Dragomir Tomašević 800 eura, koja su podignuta kod mikrokreditne institucije Alter modus u Nikšiću.

„Čak su bili grubi prema meni kako to sa mojih 49, 50 eura penzije da budem žirant. Uputili su me u fond PIO da donesem dokumenta. Znam da nikome ništa nijesam potpisivala niti davala ličnu kartu ali odmah sam vidjela da tu u Fondu nešto nije u redu, sedam dana su me motali, te dođi sjutra, te u ponedeljak, na kraju mi je dosadilo pa je banka zatražila dokumentaciju službenim putem i tu sam prvi put vidjela kome sam žirirala”, prisjeća se Nevenka Baćović. Ona kao glavne krivce označava službenice fonda PIO koje su ovjerile dokumenta na kojima se nalazi njen, kako se kasnije vještačenjem utvrdilo falsifikovani potpis. Na tim dokumetima stoji da je njena penzija 170 eura.

Nakon više saslušanja u nikšićkom MUP-u, podignuta je optužnica protiv Dragomira Tomaševića dok je Durutović bio u bjekstvu sve do prošle godine. Konačno 5. maja 2012. godine sudija Ivan Perović donosi presudu koja kaže da je potpis falsifikovan te da Nevenka Baćović nije bila žirant.

Ta presuda njoj ništa ne znači. „U presudi stoji da ja treba da prinudno naplatim od njih to što su me oštetili. Da ja idem da uzimam polovne kauče iz njihovih kuća. Ne mogu da vjerujem. Gdje je država kojoj ja plaćam porez da me zaštiti”, pita se Nevenka Baćović. Naročito je boli činjenica da ni nakon pet godina istrage i suđenja nema glavnih krivaca iz banke i fonda PIO.

U međuvremenu od njene skromne penzije i dalje se odbijaju rate za dva kredita osobama za koje ona tvrdi da nije znala ni da su se rađale a ne da im bude žirant. Država spava.

Nema države, nema zakona

„Raspodijelili su mi kredit na 223 rate, ostalo je još 1.600 eura – to je 160 rata i ako mi oni garantuju da ću toliko živjeti ja sam zadovoljna”. Od muke se smije Nevenka Baćović. Nije joj kaže najveći problem ni taj novac, muž joj ima penziju i djeca zarađuju, užasna je nesigurnost koju je u njoj izazvao ovaj slučaj. „Nema niko da te zaštiti, nema države, nema zakona, sve je izigravanje, može svaki nesoj da radi šta hoće. Tvrdim, i banke i fond PIO i sudstvo svi su uvezani, a nesretni čovjek je sam. Ali neću odustati dok mi se ne vrati poslednji cent”, poručuje Nevenka Baćović.

Bato PEROVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

5 dana

na

20 Maja, 2022

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

5 dana

na

20 Maja, 2022

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

5 dana

na

20 Maja, 2022

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo