Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Hiljadu nepoznanica

Objavljeno prije

11 godina

na

DAMIRMANDIC

Apelacioni sud stavio je tačku na proces protiv Damira Mandića, jedinog optuženog za ubistvo urednika Dana Duška Jovanovića. Nakon više od pet godina od tog zločina ranije izrečena maksimalna kazna zatvora Mandiću preinačena je na 18 godina, a pošto mu se istovremeno sudilo i za otmicu Miodraga Nikolića, Apelacioni sud mu je odredio jedinstvenu kaznu zatvora od 19 godina. PRESUDA KONAČNA: Mandićevi zastupnici nijesu detaljno komentarisali tu presudu jer, kako kažu, nijesu primili pismeni otpravak, a advokat Velibor Marković naglašava da još nije odlučio da li će posegnuti za vanrednim pravnim sredstvom. Iz Apelacionog suda, međutim, poručuju da je presuda konačna i da advokati nemaju šta da vagaju. Predsjednik tog suda Vukoman Golubović saopštio je da se na tu presudu ne može uložiti nova žalba o kojoj bi raspravljao Vrhovni sud jer nije, kako je objašnjeno, izrečena najteža zatvorska kazna.

Po svemu sudeći, sudstvo je kad je riječ o Mandiću reklo svoje. Na optuženičkoj klupi, međutim, i dalje nema drugih saizvršilaca i mogućih nalogodavaca Jovanovićeve likvidacije, iako policija tu istragu formalno drži otvorenom.

Mandiću se sudilo dva puta. Krajem 2007, vijeće Višeg suda na čelu s Radovanom Mandićem oslobodilo ga je optužbi usljed, kako je obrazloženo, nedostatka dokaza. Bio je to šamar policiji i tuzilaštvu koje se hvalisalo kako do tada, ni u jednoj istrazi, nije sakupljeno vise okrivljujućih dokaza.

Apelacioni sud ubrzo je oborio tu presudu, a potpuno izmijenjeno vijeće sudije Lazara Akovića uvažilo je sve predočene dokaze i osudilo Mandića na maksimalnih 30 godina zatvora. U međuvremenu, obojica sudija napustila su te funkcije, a njihove ostavke pratila je sumnja da su to učinili pod različito motivisanim pritiscima vrha sudske vlasti. Ni u jednom od tih sudskih procesa, koje je na kraju konačnom odlukom ovjerio Apelacioni sud, nije utvrđena puna istina o pozadini i samom ubistvu Duška Jovanovića.

Rodbina pokojnog Jovanovića tvrdi da je on duže vrijeme bio izložen prijetnjama s različitih adresa. Njegov brat Miodrag svjedočio je o anonimnim pismima i prijetnjama koje je Duško Jovanović dobijao, a neke od njih su navodno stizale i od Ljubiše Buhe Čumeta, srpskog kriminalca, koji je često boravio u Crnoj Gori – kako poslom, tako i na svadbenim i drugim veseljima svojih prijatelja, kontroverznih crnogorskih biznismena. I supruga Duška Jovanovića Slavica tvrdi kako je kao najavu ubistva doživjela SMS poruke kojima joj je sugerisano ,,da se skloni od Duška, jer ga ništa dobro ne čeka”.

Navodno su, tvrdi Jovanovićeva rodbina, u Duškovom stanu nakon njegove smrti otkriveni i prislušni uređaji, za koje nikad nije utvrđeno ko ih je postavio.
NERAZJAŠNJENE OKOLNOSTI: Rodbina Jovanovića se, doduše, ne slaže u tome ko bi mogao da stoji iza njegovog ubistva – dok jedni upiru prstom na crnogorsko podzemlje i njemu bliske ljude, Jovanovićev brat ne isključuje ni mogućnost da je urednik Dana možda bio žrtva nekog obavještajnog sukoba i namjere da se u predreferendumsko crnogorsko dvoriste ubaci leš otvorenog protivnika vlasti u Podgorici. Iz tužilaštva su, opet, puštali glas, iako se time niko nije bavio u samoj optužnici, da iza ovog zločina stoje duboki, lični motivi.

U istrazi i sudskom procesu protiv Damira Mandića ti motivi nijesu dokučeni. Mandić je tvrdio da je nevin i da nije imao nikakvih razloga da likvidira Jovanovića, kojeg je površno poznavao, pa je čak jednom prilikom bio i gost njegove redakcije kao poznati sportista. Vijeće sudije Lazara Akovića je u drugostepenom postupku ipak ocijenilo da su posredni tragovi “u takvom međusobnom skladu da nedvosmisleno ukazuju na krivicu optuženog”. Tu je presudu potvrdio i Apelacioni sud, koji je jedino izrečenu maksimalnu kaznu proglasio – neadekvatnom.

U sudskom procesu je utvrđeno da je kupovina golfa 3 – vozila iz kojeg je, tvrdi se, počinjeno ubistvo – dogovoreno s Mandićevog mobilnog telefona. Mandića terete i biološki tragovi pronađeni na pušci iz koje, 27. maja 2004. nije pucano, a koja je kasnije otkrivena u automobilu, te DNK tragovi na limenci red bula naknadno pronađenoj nedaleko od mjesta gdje je bio parkiran automobil nakon zločina. U vezu s tim dokazima sud je doveo i barutne čestice na dukserici zaplijenjenoj tokom pretresa Mandićevog stana.
Mnoge nelogičnosti iz istražnog postupka nijesu otklonjene. Ostalo je neobjašnjeno kako je u golfu 3 nađeno svega par barutnih čestica iako je na Jovanovića, kako se tvrdi, iz kola u pokretu ispaljeno čak 17 metaka. Odbrana je uporno skretala pažnju i na činjenicu da u automobilu nijesu bili samo Mandićevi tragovi, kao i na to da sud nije utvrdio broj izazivača tih tragova i njihovu starost. Sud je ignorisao i činjenicu da je istražni sudija odbio da limenku red bula, koja se jedno vrijeme predstavljala kao ključni dokaz, uvrsti u zapisnik s obrazloženjem da je “mogao bilo ko da je podmetne”.

Odbrana Damira Mandića navodila je i kako nije jasno na koji je način utvrđeno da su se kobne noći u golfu 3 nalazile tri osobe. Odbačena je i sugestija da se ispita da li je Mandić tragove na pušci ostavio nekom drugom prilikom, a ne u noći ubistva.
Za pištolj koji je imao, Mandić je kazao kako ga je svojevremeno dobio od policijskog funkcionera Gorana Žugića (ubijenog 2000. godine). Pominjalo se i da je Mandić, iako tvrdi da nikada nije imao značku, tokom zategnutih odnosa s Miloševićevom vojskom, kod MUP-a zaduživao automatsko oružje. Taj aspekt priče ni policija ni sud nijesu forsirali.

JEZIK ZA ZUBIMA: Nije jasno ni šta je Mandić, a tako ga je sud pozicionirao, radio na stražnjem sjedištu vozila sa dvoje vrata, na kojem se zadnji prozori ne otvaraju, ni kako je mogao da zauzme tu poziciju s obzirom na to da je suvozačevo sjedište bilo oboreno. Ništa od toga nije razjašnjeno, ali presuda zadovoljava navode tužilstva koje tvrdi da je Mandić imao NN saizvršioce. Ko je vozio automobil, a ko pucao na Jovanovića – nije utvrđeno.
Policija je u incijalnoj fazi istrage za to ubistvo javno sumnjičila Beranca Vuka Vulevića i Mandićevog rođaka Baranina Armina Musu Osmanagića. Protiv njih nikada nijesu podignute krivične prijave. Vulevićevi i Osmanagićevi biološki tragovi tek su sredinom 2008. upoređeni s tragovima pronađenim u golfu 3. Nalazi su, saopšteno je, bili negativni.
Mnogi su nezvanični izvori tvrdili da je policija Osmanagića i Vulevića označila kao moguće saizvršioce nakon sto je Damir Mandić tokom prvog saslušanja u policiji navodno detaljno opisao pripremu i izvršenje zločina. Mandić i njegovi advokati to kategorično demantuju, tvrdeći da se radi o policijskoj izmišljotini. Televizija Vijesti ranije je objavila taj nepotpisani policijski zapisnik, koji sud nije uvrstio u dokazni materijal. Damir Mandić se branio ćutanjem, koje su mu navodno nakon inicijalnog saslušanja savjetovali i pojedini policijski inspektori, zabrinuti da bi njegova priča mogla pogoditi i neke njihove saradnike i pokrovitelje.
Porodica Duška Jovanovića ne vjeruje da je jedini osuđeni Damir Mandić imao ozbiljniju ulogu u ovom zločinu. Slavica Jovanović presudu Apelacionog suda ocijenila je kao ohrabrujuću ali je ukazala i na to da bi ona bila poptuno beznačajna – ukoliko se njome stavi tačka na čitav slučaj.
Od toga strahuje i zastupnik porodice Jovanović Budimir Darmanović. ,,Prošlo je više od pet godina od ubistva Duška Jovanovića, a okončan je postupak protiv samo jednog lica. Strahujem da će se s ovim postupkom stati, jer postoji maksima da vrijeme uvijek ide u korist okrivljenih”.
Mandić je odležao tek šestinu izrečene kazne zatvora. Sa slobode se smješkaju oni koji su čvrsto ubijeđeni da će nastaviti da ćuti. Nadležni malo toga čine da im ugase osmjehe na licima. Možda zato što se i među njima pojedini smješkaju.

Petar KOMNENIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

5 dana

na

19 Februara, 2021

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVOLJE RADNIKA  KOMBINATA ALUMINIJUMA: Bez osnovnih radnih prava  

Objavljeno prije

5 dana

na

19 Februara, 2021

Objavio:

KAP je u stečaju već osam godina, a radnici nemaju pravo na godišnji odmor i druga osnovna prava. Radnik KAP-a Miroslav Jović, koji se pobunio zbog toga, prošao je kao Sandra Obradović prije šest godina. Dobio je otkaz. U Privrednom sudu kažu da je sve u skladu sa sudskom praksom

 

Miroslav Jović radnik Kombinata aluminijuma u Podgorici (KAP) dobio je otkaz 31. decembra. Tvrdi da je otkaz uslijedio kao odmazda zbog početka prikupljanja potpisa od strane radnika s ciljem da ostvare prava na godišnji odmor i druga prava koja im pripadaju po zakonu. Radnici KAP-a nemaju odmor od uvođenja stečaja u julu 2013. godine.

,,Nakon najave tužbe zbog godišnjih odmora, počeli su pritisci od strane mog nadređenog i generalnog menadžera, Nebojše Dožića. Striktni su da odmora ne može biti. Onda idu one priče da vlasnik Veselin Pejović drži KAP zbog nas da ne bi ostali na ulici i slično. Prijetili su otkazima. Meni su ga dali uz obrazloženje da sam otpušten zbog reorganizacije”, priča Jović za Monitor.

Stečajni upravnik KAP-a Veselin Perišić 31. decembra daje otkaz o radu Joviću, koji 5. januara podnosi prigovor Privrednom sudu. Predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić odbija Jovovićevu žalbu krajem januara ove godine.

Jovanić u obrazloženju kreće otpočetka pa objašnjava da je stečaj u KAP-u otvoren  davne 2013, u julu mjesecu, a oktobru je donijeto rješenje o bankrotstvu. Navodi se dalje da je tokom 2014. imovina stečajnog dužnika prodata privrednom društvu Uniprom za 28 miliona eura.

Objašnjava da zbog imovinsko-pravnih odnosa nije mogao da se okonča postupak prodaje, koji bi podrazumijevao i preuzimanje radnika od strane kupca imovine. Umjesto toga potpisan je Ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji. Članom pet ovog ugovora stečajni upravnik se obavezuje da se radnicima koji se radno angažuju zaključi ugovor o radu na određeno vrijeme sa mogućnošću raskida ugovora u slučaju prestanka proizvodnje ili na zahtjev Uniproma.

Jovanić u presudi navodi da radnici koji su nakon otvaranja stečajnog postupka angažovani od strane stečajnog upravnika svoja prava mogu ostvarivati isključivo u skladu sa Zakonom o stečaju kao lex specialis propisom koji se primjenjuje u stečajnom postupku. S toga, Jovanić objašnjava, da se ovdje ne primjenjuje Zakon o radu niti drugi radno-pravni propisi, jer radno angažovana lica imaju samo ona prava koja su utvrđena i priznata rješenjem stečajnog upravnika. Onda Jovanić objašnjava da ,,radno angažovanim licima u toku stečaja ne pripada pravo na godišnji odmor, pravo na plaćeno odustvo za vrijeme privremene spriječenosti za rad, pravo na plaćeno odsustvo za dane državnih i vjerskih praznika, pravo na uplatu doprinosa na ime benificiranog radnog staža i dr., kao i predviđena zaštita u slučaju otkazivanja ugovora o radnom angažmanu”.

Drugim riječima sem isplate plate, nemaju nikakvih drugih prava. Tako su radnici KAP-a već osam godina onemogućeni da koriste Ustavom i međunarodnim konvencijama zagarantovana radna prava. A stečaj, iako je jedna od prvih odredbi u Zakonu o stečaju načelo hitnosti, traje li traje, bez najave da će biti okončan.

Jovanić se u donošenju pomenute  odluke poziva na brojne sudske odluke u ovom stečajnom postupku i ističe presudu Apelacionog suda iz januara 2016. Radi se o presudi u slučaju Sandre Obradović, koja je 2015. godine kao predsjednica sindikata KAP-a tražila da radnici imaju godišnje odmore i zbog toga dobila otkaz, kao sada Jović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAPŠENJA U VLADINOM PREDUZEĆU MORSKO DOBRO: Kako se krčmilo državno zemljište u zaštićenoj zoni

Objavljeno prije

5 dana

na

19 Februara, 2021

Objavio:

Među hiljadama nelegalnih objekata koji su izgrađeni u zoni morskog dobra nalaze se i vile i vikendice, kafići i restorani istaknutih političara, sudija, bankara i biznismena. Državni funkcioneri gradili su vile na pjeni od mora, gazila se Barselonska konvencija, UNESCO standardi, betonirala šetališta, staze, pristaništa, ali nikome iz JP Morsko dobro do danas, to nije zasmetalo

 

Po nalogu Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića u utorak, 15. februara privedeno je više funkcionera Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom, zbog osnovane sumnje za zloupotrebu službenog položaja u poslovima otuđenja djelova morske obale, koja je nizom pravnih vratolomija i nezakonitih radnji, prešla u privatno vlasništvo.

U Specijalnom tužilaštvu najavili su krajem prošle godine istragu o tome kako je značajan dio crnogorske obale, kojom gazduje JP Morsko dobro, na volšeban način uknjižen na pojedince i ko je sve u lancu donošenja odluka, tome doprinio.

Spektakularna akcija privođenja većeg broja funkcionera Vladinog preduzeća, odigrana je sticajem okolnosti opet u Budvi, u kojoj se nalazi sjedište JP Morsko dobro. Bila je to već viđena situacija na kakve su Budvani gotovo oguglali. Uhapšen je direktor preduzeća Predrag Jelušić, koji je istovremeno i prvi čovjek budvanskog DPS-a i član Glavnog odbora ove partije. Privedeni su i prethodni direktori Rajko Barović i Rajko Mihović, zatim bivši i sadašnji članovi Upravnog odbora MD Aleksandar Tičić, Boro Lazović, Ljubomirka Vidović i Selim Rsulbegović. Nalog za privođenje izdat je i za Zoricu Šarenac, Đura Marića,  Aleksandru Ivanović Kalezić i Ivana Kalezića.

Privedeni  funkcioneri JP Morsko dobro sumnjiče se za zloupotrebu službenog položaja, dozvolili su nelegalnu gradnju objekata na morskoj obali i učestvovali u poslovima knjiženja pojedinih parcela na privatna lica.

U konkretnom slučaju radi se o nekretninama u Tivatskom zalivu, u prostoru Luke Bonići, u kojoj duži niz godina posluje brodogradilište i remontni centar za jahte,  kompanije Navar iz Herceg Novog, u vlasništvu poznatog bokeljskog privrednika Branka Zgradića.

Polovinom januara po nalogu SDT Zgradić je uhapšen i njemu je tada određen pritvor od 30 dana. Radi se o nastavku akcije u kojoj je krajem decembra prošle godine uhapšen direktor Uprave za nekretnine Dragan Kovačević i Ana Lakićević Grdinić, kao i sudija kotorskog Osnovnog suda Marija Bilafer. Njima se stavlja na teret da su dio kriminalne organizacije koja je nelegalno upisivala pojedine objekte u zoni morskog dobra u katastar.

Specijalno tužilaštvo sumnjiči Zgradića za krivično djelo zloupotrebe službenog položaja putem pomaganja u produženom trajanju i krivično djelo zloupotrebe položaja u privrednom poslovanju, jer je poslovnim transakcijama kompanije Navar Doo, Herceg Novi, čiji je osnivač i vlasnik, sa preduzećem Morsko dobro, u periodu od 2009. do 2015. godine, upisao svoju firmu kao trajnog ili doživotnog korisnika parcela u zoni morskog dobra u Bonićima, površine od 14.500 kvadrata.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo