Povežite se sa nama

MONITORING

ITALIJA: SUDSKI PROCES ZA MEĐUNARODNI ŠVERC CIGARETA: Mafijaška posla

Objavljeno prije

na

Zamislite državu i pripadajuće joj tužilaštvo koji ćute na svjedočenje, recimo, švajcarskog krimosa Đerarda Kuoma kada se objelodani da je italijanskim istražiteljima, konkretno – bivšem tužiocu Đuzepeu Šelziju, ispričao kako su crnogorski političari dijelili milione od posla sa ,,tranzitom” cigareta. Ili, na primjer, kada se objavi da je likvidirani italijanski mafijaš Poro Oracio, na ispitivanju tokom 1998. godine, kazao da su njegovi kompanjoni slavili kada je ,,Milo pobijedio Moma” na izborima, jer im je ,,Milo davao pokriće, a Momo ne”. Ili, kada se pojavi ozbiljna sumnja da su se italijanski krimosi družili sa premijerovim bratom Acom Đukanovićem poklanjali mu stvari, dok im je tadašnji prvi čovjek barske policije Vaso Baošić čuvao leđa. Ili, kada istaknuti član Sakre Korone Unite Tomazo Laraspata pojasni kako je pomenuti Aco tih godina bio nerazdvojan sa visokorangiranim članom kriminalnog klana Konstantinom Sarnom… Crna Gora – karika u lancu mafije.

To su tek obrisi onoga što isplivava nakon početka suđenja za međunarodni šverc cigareta između Crne Gore i Italije (pokrenut sredinom devedesetih, sa sankcijama, okončan početkom dvijehiljaditih, mnogo nakon sankcija), suđenja koje je nakon trogodišnjih preliminarnih saslušanja počelo februara prošle godine, u Italiji.

Sada su ispitana tri svjedoka, italijanski policijski službenici, a nastavak je zakazan za 14. jul naredne godine, zbog zahtjeva odbrane da se ispita vjerodostojnost transkripta 500 prisluškivanih telefonskih razgovora, čiji su dijelovi uključeni u optužnicu. Tek nakon toga – Vijesti s lica mjesta prenose da je realno da se vještačenja, nakon dva odgađanja istim povodom, konačno završe do tada – mogu se očekivati ispitivanja ključnih svjedoka.

Sudi se ljudima od velikog povjerenja crnogorskog premijera, ljudima dvora: Branislavu Branu Mićunoviću, Dušanki Pešić Jeknić, Veselinu Baroviću i Branku Vujoševiću. Na spisku je i Andrija Drašković, kako se to kaže – kontroverzni biznismen iz Srbije sa porodičnim i svakim drugim vezama u Crnoj Gori. Dvojac sa optužnice – Miroslav Ivanišević i Stanko Subotić Cane – ranije je oslobođen optužbi u odvojenim postupcima. Vođu “udružene kriminalne organizacije”, kako je crnogorskog premijera na početku pravosudne priče označio Šelzi, štiti državnički imunitet, tako da je njegovo ime arhivirano.

Narečene u ime tužilaštva Italije goni Karmelo Riko. Slučaj je zadužio ljetos, pošto je Eugenija Pontasulja napustila specijalno tužilaštvo za borbu protiv mafije. Istekao joj je desetogodišnji mandat. Ranije, Pontasulja je radila kao saradnica tužioca Đuzepea Šelzija koji je pokrenuo čitavu istragu o međunarodnom organizovanom kriminalu – švercu cigareta, do njegovog prelaska u generalno tužilaštvo, koncem 2011, kada Pontasulja preuzima slučaj.

Dok se Đukanovićevim najodanijim saradnicima sudi za ono što je jedino mogao aminovati i tolerisati sam Đukanović – i tada, kao i danas premijer – Đukanović uživa imunitet do koga je došao na veoma specifičan način. Naime, Vrhovni Kasacioni sud Italije, 17. septembra 2004. godine (u sastavu: predsjednik – Đuzepe Savinjano, savjetnici – Amedeo Postiljone, Alfredo Terezi, Amedeo Franko, Vinčenco Tardino) odlučivao je da li da potvrdi odluku napuljskog tužioca, koji je podnio zahtjev za pritvaranje Đukanovića, osumnjičenog za krivično djelo kriminalno udruživanje u cilju uvoza i stavljanja u promet stranih ilegalnih cigareta i saučestvovanje u više epizoda krijumčarenja.

Presudom (br. 1050. Reg. gen. br. 22570/2004; 49666/04. Deponovana: 28. decembra 2004. godine) je odlučeno da ranija odluka niže sudske instance (sud u Napulju) o ukidanju Đukanovićevog hapšenja i pritvaranja (zahtijevalo tužilaštvo!) ,,mora biti poništena i vraćena napuljskom sudu na novu sudsku raspravu.” Kasacioni sud je u obrazloženju, prihvativši žalbu, naveo i to da Italija, u tom trenutku, ne priznaje suverenitet Crne Gore, jer je riječ o članici savezne države čijim najvišim predstavnicima ne može biti priznat međunarodni imunitet! Prevedeno: nema pravnih smetnji za Đukanovićevo hapšenje i pritvaranje.

Sudija Savinjano zauzima stav da je Đukanovića potrebno uhapsiti jer je ,,evidentna opasnost od ponavljanja istih krivičnih postupaka kao i postojanje potrebe za specijalnim preventivnim mjerama, što dokazuju kontinuirane kriminalne radnje koje vrši lice pod istragom preko svojih ljudi, a koje se ogledaju u obezbjeđivanju logističke baze saučesnicima, u odabiru krijumčara u skladu sa njihovom profesionalnošću i u njihovom favorizovanju posredstvom stvaranja ilegalnih monopola.”

Pa, nadalje: „Postoji evidentna opasnost od sabotiranja dokaznog materijala, što dokazuje priprema lažnih dokumenata, kao i beskrupuloznost i podmuklost iskazane u postupcima koji su imali za cilj prikupljanje informacija koje bi se iskoristile u cilju izbjegavanja kazne. Neophodnost primjene zatražene mjere proističe i iz transnacionalnog karaktera kriminalne organizacije i iz svojstva njenog centralnog čvora da opstane uprkos raznim okolnostima koje zadese njene pojedinačne članove.”

Nakon narečenoga Đukanović shvata da mora obezbijediti imunitet. Godinu i osam mjeseci nakon pomenute presude, dobija ga: Crna Gora, maja 2006. godine, postaje nezavisna. Valja oslušnuti ,,koincidenciju”: te iste godine Đukanović se povlači sa funkcije na dvije godine. U tom periodu bez imuniteta, na pamet mu ne pada da svrati do Italije, da svjedoči. To će uraditi tek 29. marta 2008. godine, tačno mjesec (!) nakon što se vratio na funkciju, te vratio imunitet! Odlazi u Bari, komotno, gdje ga tužilac ispituje šest sati. Ništa zato: imunitet je tu.

No, dok iščekujemo početak ispitivanja glavnih svjedoka u postupku, te iščitavamo u medije dospjele transkripte razgovora sa ukusom mafije, sjetimo se slikovitog primjera o eventualnom uključivanju crnogorskih institucija u slične optužbe. Pretprošlog novembra, pred sudom u Hofu, Njemačka, nakon vjerovatne nagodbe, Srećko Kestner osuđen je na godinu i po uslovno, zbog toga što je nakon uvođenja sankcija organizovao četiri nezakonita kamionska transporta: ukupno 44 miliona cigareta vrijednih 720.000 američkih dolara.

Iako je deceniju ranije, u hrvatskom Nacionalu koji je otvorio priču o švercu (prvi čovjek lista Ivo Pukanić ubijen 23. oktobra 2008. godine, nalogodavci nijesu pronađeni; prvi čovjek lista Dan koji je prenosio tekstove Nacionala ubijen 27. maja 2004., nalogodavci nijesu pronađeni), uz mnoštvo sočnih detalja, Kestner upro prstom direktno u Đukanovića kao pokrovitelja čitavog mafijaškog posla šverca cigareta, te nakon narečene pravosnažne presude u Bavarskoj za šverc cigareta u Crnu Goru, niko iz pravosuđa te Crne Gore nije reagovao!

Pisali smo i tada, pitali, bez odgovora ili reakcije: iako je na osnovu (dva) ugovora o pravnoj pomoći u krivičnim stvarima bilo logično da se od Berlina službeno zatraže spisi predmeta i otvori istraga o više nego ozbiljnim sumnjama, o tome što se desilo sa 44 miliona cigareta koje je Kestner ljeta 1992. prošvercovao u Crnu Goru – niko ništa.

Treba li onda išta drugačije očekivati od domaćih pravosudnih institucija kada se, ovih dana, pojavi saslušanje, recimo, mafijaškog bosa Sakre Korone Unite Benedeta Stana (tokom 1997. godine se od italijanskog pravosuđa skrivao u Crnoj Gori; jedan od mnogih tog kalibra)? On Šelziju doslovce kaže: ,,Prudentino poznaje Brana, Brano je za Mila rodbinski vezan i budući da je veliki mafijaš tamo, tamo sve tako funkcioniše: tamo su svi mafijaši. Tamo je to tako: i Milo Đukanović je mafijaš! Tako funkcioniše. Čak je Prudentino, kako je meni poznato, sproveo vodovod od Podgorice do Nikšića, do Branovog rodnog mjesta. Doveo je svoje radnike.”

Sjetimo se: Frančesko Prudentino alias Ćićo je onaj tip, mafijaški bos, za koga je nekadašnji italijanski ministar finansija Otavijano del Turko jednom rekao: ,,Bez Prudentina ne bi bilo Đukanovića, a bez Đukanovića ne bi bilo Prudentina”!

Mafijaška posla.

Nervoza aktera

Istakao bih da u bilateralnoj ravni između Crne Gore i Republike Italije egzistira sporazum o međusobnom izručenju sopstvenih državljana. Ova činjenica je važna jer u slučaju da dođe do osuđujuće presude pred italijanskim pravosuđem Crna Gora bi bila u obavezi da izruči svoje državljane koji bi ovakvom presudom bili obuhvaćeni. Ovakav scenario bi van svake sumnje izazvao potrese na crnogorskoj političkoj sceni s obzirom na to da se radi o osobama koje su u vezi sa ljudima iz najužeg državnog vrha, pa se kao legitimno može postaviti pitanje da li bi nadležni organi u Crnoj Gori bili sposobni da sprovedu takvu međunarodnu obavezu, kaže za Monitor pravnik Boris Marić. ,,S druge strane, kontekst, koji imamo prilike da čitamo u dnevnoj štampi, utiče na međunarodni ugled Crne Gore te bi negdje bilo logično da se crnogorski nadležni organi ‘zainteresuju’ za ovaj slučaj. Činjenica da postupak pred italijanskim pravosuđem traje neprimjereno dugo, što van svake sumnje unosi nervozu kod svih aktera, te da Crna Gora hronično pati od neefikasnosti borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, govori o potrebi da bi i crnogorski organi trebalo da se bave nekima od osnova sumnje koje imamo priliku da čitamo iz spisa italijanskih organa gonjenja.”

Institucije pod kontrolom onih koje opterećuju sumnje

Ovaj slučaj koji ukazuje na sumnje u povezanost određenih funkcionera iz Crne Gore u djela organizovanog kriminala nije nešto potpuno novo. Svakako da u pravnoj državi, kakva Crna Gora nažalost još nije, to bi nametalo obaveze državnim organima, prije svega Vrhovnom državnom tužilaštvu, da postupi i izvrši provjere. Da preduzme mjere kako bi putem međunarodne pravne pomoći dobili više informacija o eventualnoj umiješanosti bilo koje osobe u međunarodni šverc. Međutim, to se ne dešava, kaže za naš list advokat Veselin Radulović. „Jasno je da crnogorske institucije, prije svega pravosuđe, ne sarađuju na adekvatan način na međunarodnom nivou. Podsjećam: kada su ispitivali ko je postavio snimak svadbe Safeta Kalića na YouTubu, uradili su to vrlo efikasno, koristili su međunarodnu pravnu pomoć – ja bih rekao zloupotrijebili međunarodno pravnu pomoć – samo da bi došli do podatka sa koje adrese je to učinjeno, te da bi kasnije preduzimali određene mjere prema MANS-u. Zašto se to ne radi? Očigledno je da su te institucije pod kontrolom onih koje te sumnje opterećuju i vjerovatno im funkcija zavisi od volje tih ljudi i u svakom slučaju oni ne žele da ugroze svoju poziciju tako što će preduzeti nešto što bi bilo na štetu tih koji su pod ozbiljnim sumnjama u umiješanost u organizovani kriminal”.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo