Povežite se sa nama

MONITORING

ITALIJA: SUDSKI PROCES ZA MEĐUNARODNI ŠVERC CIGARETA: Mafijaška posla

Objavljeno prije

na

Zamislite državu i pripadajuće joj tužilaštvo koji ćute na svjedočenje, recimo, švajcarskog krimosa Đerarda Kuoma kada se objelodani da je italijanskim istražiteljima, konkretno – bivšem tužiocu Đuzepeu Šelziju, ispričao kako su crnogorski političari dijelili milione od posla sa ,,tranzitom” cigareta. Ili, na primjer, kada se objavi da je likvidirani italijanski mafijaš Poro Oracio, na ispitivanju tokom 1998. godine, kazao da su njegovi kompanjoni slavili kada je ,,Milo pobijedio Moma” na izborima, jer im je ,,Milo davao pokriće, a Momo ne”. Ili, kada se pojavi ozbiljna sumnja da su se italijanski krimosi družili sa premijerovim bratom Acom Đukanovićem poklanjali mu stvari, dok im je tadašnji prvi čovjek barske policije Vaso Baošić čuvao leđa. Ili, kada istaknuti član Sakre Korone Unite Tomazo Laraspata pojasni kako je pomenuti Aco tih godina bio nerazdvojan sa visokorangiranim članom kriminalnog klana Konstantinom Sarnom… Crna Gora – karika u lancu mafije.

To su tek obrisi onoga što isplivava nakon početka suđenja za međunarodni šverc cigareta između Crne Gore i Italije (pokrenut sredinom devedesetih, sa sankcijama, okončan početkom dvijehiljaditih, mnogo nakon sankcija), suđenja koje je nakon trogodišnjih preliminarnih saslušanja počelo februara prošle godine, u Italiji.

Sada su ispitana tri svjedoka, italijanski policijski službenici, a nastavak je zakazan za 14. jul naredne godine, zbog zahtjeva odbrane da se ispita vjerodostojnost transkripta 500 prisluškivanih telefonskih razgovora, čiji su dijelovi uključeni u optužnicu. Tek nakon toga – Vijesti s lica mjesta prenose da je realno da se vještačenja, nakon dva odgađanja istim povodom, konačno završe do tada – mogu se očekivati ispitivanja ključnih svjedoka.

Sudi se ljudima od velikog povjerenja crnogorskog premijera, ljudima dvora: Branislavu Branu Mićunoviću, Dušanki Pešić Jeknić, Veselinu Baroviću i Branku Vujoševiću. Na spisku je i Andrija Drašković, kako se to kaže – kontroverzni biznismen iz Srbije sa porodičnim i svakim drugim vezama u Crnoj Gori. Dvojac sa optužnice – Miroslav Ivanišević i Stanko Subotić Cane – ranije je oslobođen optužbi u odvojenim postupcima. Vođu “udružene kriminalne organizacije”, kako je crnogorskog premijera na početku pravosudne priče označio Šelzi, štiti državnički imunitet, tako da je njegovo ime arhivirano.

Narečene u ime tužilaštva Italije goni Karmelo Riko. Slučaj je zadužio ljetos, pošto je Eugenija Pontasulja napustila specijalno tužilaštvo za borbu protiv mafije. Istekao joj je desetogodišnji mandat. Ranije, Pontasulja je radila kao saradnica tužioca Đuzepea Šelzija koji je pokrenuo čitavu istragu o međunarodnom organizovanom kriminalu – švercu cigareta, do njegovog prelaska u generalno tužilaštvo, koncem 2011, kada Pontasulja preuzima slučaj.

Dok se Đukanovićevim najodanijim saradnicima sudi za ono što je jedino mogao aminovati i tolerisati sam Đukanović – i tada, kao i danas premijer – Đukanović uživa imunitet do koga je došao na veoma specifičan način. Naime, Vrhovni Kasacioni sud Italije, 17. septembra 2004. godine (u sastavu: predsjednik – Đuzepe Savinjano, savjetnici – Amedeo Postiljone, Alfredo Terezi, Amedeo Franko, Vinčenco Tardino) odlučivao je da li da potvrdi odluku napuljskog tužioca, koji je podnio zahtjev za pritvaranje Đukanovića, osumnjičenog za krivično djelo kriminalno udruživanje u cilju uvoza i stavljanja u promet stranih ilegalnih cigareta i saučestvovanje u više epizoda krijumčarenja.

Presudom (br. 1050. Reg. gen. br. 22570/2004; 49666/04. Deponovana: 28. decembra 2004. godine) je odlučeno da ranija odluka niže sudske instance (sud u Napulju) o ukidanju Đukanovićevog hapšenja i pritvaranja (zahtijevalo tužilaštvo!) ,,mora biti poništena i vraćena napuljskom sudu na novu sudsku raspravu.” Kasacioni sud je u obrazloženju, prihvativši žalbu, naveo i to da Italija, u tom trenutku, ne priznaje suverenitet Crne Gore, jer je riječ o članici savezne države čijim najvišim predstavnicima ne može biti priznat međunarodni imunitet! Prevedeno: nema pravnih smetnji za Đukanovićevo hapšenje i pritvaranje.

Sudija Savinjano zauzima stav da je Đukanovića potrebno uhapsiti jer je ,,evidentna opasnost od ponavljanja istih krivičnih postupaka kao i postojanje potrebe za specijalnim preventivnim mjerama, što dokazuju kontinuirane kriminalne radnje koje vrši lice pod istragom preko svojih ljudi, a koje se ogledaju u obezbjeđivanju logističke baze saučesnicima, u odabiru krijumčara u skladu sa njihovom profesionalnošću i u njihovom favorizovanju posredstvom stvaranja ilegalnih monopola.”

Pa, nadalje: „Postoji evidentna opasnost od sabotiranja dokaznog materijala, što dokazuje priprema lažnih dokumenata, kao i beskrupuloznost i podmuklost iskazane u postupcima koji su imali za cilj prikupljanje informacija koje bi se iskoristile u cilju izbjegavanja kazne. Neophodnost primjene zatražene mjere proističe i iz transnacionalnog karaktera kriminalne organizacije i iz svojstva njenog centralnog čvora da opstane uprkos raznim okolnostima koje zadese njene pojedinačne članove.”

Nakon narečenoga Đukanović shvata da mora obezbijediti imunitet. Godinu i osam mjeseci nakon pomenute presude, dobija ga: Crna Gora, maja 2006. godine, postaje nezavisna. Valja oslušnuti ,,koincidenciju”: te iste godine Đukanović se povlači sa funkcije na dvije godine. U tom periodu bez imuniteta, na pamet mu ne pada da svrati do Italije, da svjedoči. To će uraditi tek 29. marta 2008. godine, tačno mjesec (!) nakon što se vratio na funkciju, te vratio imunitet! Odlazi u Bari, komotno, gdje ga tužilac ispituje šest sati. Ništa zato: imunitet je tu.

No, dok iščekujemo početak ispitivanja glavnih svjedoka u postupku, te iščitavamo u medije dospjele transkripte razgovora sa ukusom mafije, sjetimo se slikovitog primjera o eventualnom uključivanju crnogorskih institucija u slične optužbe. Pretprošlog novembra, pred sudom u Hofu, Njemačka, nakon vjerovatne nagodbe, Srećko Kestner osuđen je na godinu i po uslovno, zbog toga što je nakon uvođenja sankcija organizovao četiri nezakonita kamionska transporta: ukupno 44 miliona cigareta vrijednih 720.000 američkih dolara.

Iako je deceniju ranije, u hrvatskom Nacionalu koji je otvorio priču o švercu (prvi čovjek lista Ivo Pukanić ubijen 23. oktobra 2008. godine, nalogodavci nijesu pronađeni; prvi čovjek lista Dan koji je prenosio tekstove Nacionala ubijen 27. maja 2004., nalogodavci nijesu pronađeni), uz mnoštvo sočnih detalja, Kestner upro prstom direktno u Đukanovića kao pokrovitelja čitavog mafijaškog posla šverca cigareta, te nakon narečene pravosnažne presude u Bavarskoj za šverc cigareta u Crnu Goru, niko iz pravosuđa te Crne Gore nije reagovao!

Pisali smo i tada, pitali, bez odgovora ili reakcije: iako je na osnovu (dva) ugovora o pravnoj pomoći u krivičnim stvarima bilo logično da se od Berlina službeno zatraže spisi predmeta i otvori istraga o više nego ozbiljnim sumnjama, o tome što se desilo sa 44 miliona cigareta koje je Kestner ljeta 1992. prošvercovao u Crnu Goru – niko ništa.

Treba li onda išta drugačije očekivati od domaćih pravosudnih institucija kada se, ovih dana, pojavi saslušanje, recimo, mafijaškog bosa Sakre Korone Unite Benedeta Stana (tokom 1997. godine se od italijanskog pravosuđa skrivao u Crnoj Gori; jedan od mnogih tog kalibra)? On Šelziju doslovce kaže: ,,Prudentino poznaje Brana, Brano je za Mila rodbinski vezan i budući da je veliki mafijaš tamo, tamo sve tako funkcioniše: tamo su svi mafijaši. Tamo je to tako: i Milo Đukanović je mafijaš! Tako funkcioniše. Čak je Prudentino, kako je meni poznato, sproveo vodovod od Podgorice do Nikšića, do Branovog rodnog mjesta. Doveo je svoje radnike.”

Sjetimo se: Frančesko Prudentino alias Ćićo je onaj tip, mafijaški bos, za koga je nekadašnji italijanski ministar finansija Otavijano del Turko jednom rekao: ,,Bez Prudentina ne bi bilo Đukanovića, a bez Đukanovića ne bi bilo Prudentina”!

Mafijaška posla.

Nervoza aktera

Istakao bih da u bilateralnoj ravni između Crne Gore i Republike Italije egzistira sporazum o međusobnom izručenju sopstvenih državljana. Ova činjenica je važna jer u slučaju da dođe do osuđujuće presude pred italijanskim pravosuđem Crna Gora bi bila u obavezi da izruči svoje državljane koji bi ovakvom presudom bili obuhvaćeni. Ovakav scenario bi van svake sumnje izazvao potrese na crnogorskoj političkoj sceni s obzirom na to da se radi o osobama koje su u vezi sa ljudima iz najužeg državnog vrha, pa se kao legitimno može postaviti pitanje da li bi nadležni organi u Crnoj Gori bili sposobni da sprovedu takvu međunarodnu obavezu, kaže za Monitor pravnik Boris Marić. ,,S druge strane, kontekst, koji imamo prilike da čitamo u dnevnoj štampi, utiče na međunarodni ugled Crne Gore te bi negdje bilo logično da se crnogorski nadležni organi ‘zainteresuju’ za ovaj slučaj. Činjenica da postupak pred italijanskim pravosuđem traje neprimjereno dugo, što van svake sumnje unosi nervozu kod svih aktera, te da Crna Gora hronično pati od neefikasnosti borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, govori o potrebi da bi i crnogorski organi trebalo da se bave nekima od osnova sumnje koje imamo priliku da čitamo iz spisa italijanskih organa gonjenja.”

Institucije pod kontrolom onih koje opterećuju sumnje

Ovaj slučaj koji ukazuje na sumnje u povezanost određenih funkcionera iz Crne Gore u djela organizovanog kriminala nije nešto potpuno novo. Svakako da u pravnoj državi, kakva Crna Gora nažalost još nije, to bi nametalo obaveze državnim organima, prije svega Vrhovnom državnom tužilaštvu, da postupi i izvrši provjere. Da preduzme mjere kako bi putem međunarodne pravne pomoći dobili više informacija o eventualnoj umiješanosti bilo koje osobe u međunarodni šverc. Međutim, to se ne dešava, kaže za naš list advokat Veselin Radulović. „Jasno je da crnogorske institucije, prije svega pravosuđe, ne sarađuju na adekvatan način na međunarodnom nivou. Podsjećam: kada su ispitivali ko je postavio snimak svadbe Safeta Kalića na YouTubu, uradili su to vrlo efikasno, koristili su međunarodnu pravnu pomoć – ja bih rekao zloupotrijebili međunarodno pravnu pomoć – samo da bi došli do podatka sa koje adrese je to učinjeno, te da bi kasnije preduzimali određene mjere prema MANS-u. Zašto se to ne radi? Očigledno je da su te institucije pod kontrolom onih koje te sumnje opterećuju i vjerovatno im funkcija zavisi od volje tih ljudi i u svakom slučaju oni ne žele da ugroze svoju poziciju tako što će preduzeti nešto što bi bilo na štetu tih koji su pod ozbiljnim sumnjama u umiješanost u organizovani kriminal”.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

BUDVANI TRAŽE OSLOBAĐANJE UZURPIRANIH JAVNIH POVRŠINA: Investitori samovoljno blokirali javne puteve i staze

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, novi vlasnik ograđuje svoje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta koje su mještani koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu

 

Privatizacija hotela na teritoriji opštine Budva donijela je građanima mnogobrojne probleme sa kojima se suočavaju posljednju deceniju. Većina novih vlasnika, Vladinih strateških investitora i zakupaca nije uspostavila korektan odnos sa stanovništvom, nisu se integrisali u društvenu zajednicu gdje su započeli  poslovanje. Nakon ulaska u posjed hotela koji su prodati sa velikim zemljišnim kompleksima i parkovima, prvi  potezi vlasnika najčešće su bili podizanje betonskih ograda i gvozdenih kapija kojima su ograđivali novostečene nekretnine.

Poznati budvanski hoteli postali su mali bunkeri, izolovana ostrva na čijim su prilazima podignute stražarske kućice kako niko, osim gostiju hotela, ne bi mogao prići privatnom posjedu. Građane je najviše pogodila prateća uzurpacija javnih puteva i staza, koje su postojale u okviru hotelskih kompleksa od ranije i koje su oduvijek bile u opštoj upotrebi kao komunikacija između naselja i morske obale. Mnogobrojni protesti građana sa zahtjevima za slobodan prolaz pješačkim stazama i šetalištima, za nesmetan pristup moru, uglavnom su bili bezuspješni. Investitori, koji su po pravilu uživali povlastice kod administracije vlasti na čelu sa DPS-om, ostajali su nijemi za potrebe mještana.

Jedan od najbezobzirnijih uzurpatora javnog prostora u Budvi je kompanija Beppler&Jacobson, ruskog biznismena Igora Lazurenka, koja je 2003. godine kupila Hotel Avala sa vilama i velikom zemljišnom parcelom u centru Budve, pored Starog grada. Dug je spisak negativnih efekata ove privatizacije za mještane Budve, čiju zakonitost, od 2016. godine, ispituje Specijalno državno tužilaštvo.

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, vlasnik ograđuje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta kojima su mještani naselja Gospoština, u kome se hotel nalazi, koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu. Lazurenko je naložio presijecanje javnog puta, ulice naselja Gospoština kojoj gravitira ovo veliko naselje. Dio ulice istog naselja na čijem se kraju nalazi jedina okretnica za vozila,   obreo se  u posjedu hotela, metalnom kapijom odvojen od ostatka ulice, čime je nanijeta ogromna šteta mještanima i turistima,  i napravljen  saobraćajni kolaps koji traje punih 17 godina. Hotel Avala postojao je i ranije, ali do dolaska ruskih biznismena, ova  ulica nikada nije bila prekinuta i blokirana.

Sa druge strane hotelskog kompleksa, na granici pored mora, iznad staze koja vodi ka plaži Mogren, nalazi se staro kameno stepenište, put od Starog grada ka Vidikovcu. Postoji stotinama godina, predstavljalo je jedinu vezu naselja iznad Jadranske magistrale, Seoca, Prijevora i Komoševine sa Starim gradom i morskom obalom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NASTAVAK SUĐENJA ZA MALE HIDROELEKTRANE: Kad građani plaćaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Privrednom sudu počeo je novi proces protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana.  Iz ove, kao i ostalih tužbi, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju, a nakon toga pod pritiskom javnosti izbjegavale rješavanje problema

 

Ove nedjelje počelo je još jedno suđenje protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana (HE).

Kompanija Dekar, koja je gradila malu HE na Ljeviškoj rijeci – Izvor Morače, kod Kolašina, od države traži naknadu štete u visini investicije, koja je procjenjena na 1,7 miliona eura, ali i izgubljenu dobit za koncesioni period od 25 godina.

Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović, bivše pomoćnice ministra zdravlja, članice NKT-a i visoke funkcionerke DPS-a.

Proces se vodi pred Privrednim sudom, sudija Faruk Mušović. Državu zastupa Zaštitnik državnih interesa Milan Krsmanović, a advokatica Ana Đukanović zastupa Dekar kao i većinu drugih investitora malih HE koji su podnijeli tužbu protiv države.

Dekar je probio sve rokove za izgradnju male HE. Posljednji put ih je, krajem oktobra, bivša Vlada upozorila na kršenje ugovornih obaveza i dala im rok od dva mjeseca da ih isprave.

Koncesionar je 26. novembra zatražio prolongiranje roka za dostavu bankarske garancije, a dan kasnije i zahtjev za raskid ugovora na štetu države. Tužba protiv države, u kojoj se tvrdi da je onemogućavan u razvoju svoje investicije, podnijeta je 30. novembra prošle godine, pet dana prije izbora nove vlade. Na osnovu upozorenja prethodne vlade da otkloni nepravilnosti u roku 60 dana, koji je istekao 28. decembra, nova vlada je raskinula ugovor sa ovim koncesionarom.

U tužbi, koju potpisuje Ana Đukanović, Dekar optužuje državu da joj nije omogućila prikljućenje na elektrodistributivnu mrežu. Ilustruju: „Mala HE Ljeviška – Izvor Morače nije projektovana da bude hidroelektrana ostrvskog tipa (da bude bez priključka na nacionalnu elektrodistributivnu mrežu), već je projektovana da proizvedenu električnu energiju uključi u elektroenergetski sitem – što nije moguće bez priključka“. Objašnjavaju da je sve povezano, naime mala HE Raštak nije izgrađena pa samim tim ni dalekovod od ove HE do Manastira Morače. U međuvremenu, nova vlada je, pored pet drugih, u decembru raskinula ugovore za gradnju dvije male HE na vodotoku Raštak.

Iz ovog, ali i procesa, koji je počeo prošle nedjelje, u kome konzorcijum Hydra MNE tuži državu, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju malih hidroelektrana, a nakon toga, pod pritiskom javnosti, izbjegavale rješavanje problema. Tako Dekar u tužbi navodi da im država čak od 2015. nije odgovarala na zahtjeve za mirovanje prava i obaveza iz ugovora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAJAVLJENO NOVO POVEĆANJE AKCIZA NA DUVAN I DUVANSKE PROIZVODE: Švercovane cigarete čekaju nove namete u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. O ima upozorenja da se akcize  ne smiju  povećavati dok država ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta

 

Kada je Vlada Crne Gore 2018. godine povećala akcize na cigarete i druge duvanske proizvode samo u prva četiri mjeseca došlo je do pada legalne prodaje za 25 odsto, dok je eksplodiralo sivo tržište, odnosno roba iz šverca. Iako je država pojačala kontrole i proširila ovlašćenja određenim institucijama, i dalje svaki pušač ima švercera cigareta u svom kraju grada.

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. Pored toga, dodatno će se, prema nacrtu Budžeta Crne Gore za 2021. godinu, oporezovati gazirana pića sa dodatkom šećera ili drugim sredstvima za zaslađivanje ili aromatizaciju. Uvešće  se akcize i na proizvode od šećera, kakaoa i sladoleda, povećaće se akciza na alkohol i alkoholna pića i markiranje mineralnih ulja (nafte) i njihovih derivata.

Ministar Milojko Spajić očekuje da će od povećanja akciza na duvan i duvanske proizvod prihodovati oko 16,8 miliona eura. Međutim, opozicione i dio partija koje čine vlast upozoravaju da država može mnogo više da izgubi novim povećanjem akciza na cigarete.

„Ovakva odluka Vlade samo će povećati prihode švercerima cigareta koji decenijama kontrolišu šverc cigareta na domaćem tržištu, tako i kada je u pitanju tranzit“, smatra predsjednik mladih Pokreta za promjene Boban Stanišić.

Pošto je potrošnja cigareta u Crnoj Gori konstanta i kreće se između 1.500 i 1.600 tona godišnje, ili oko 2,6 kilograma po stanovniku“,  kaže Stanišić, akcize se ne smiju povećavati dok se ne reguliše šverc cigareta, odnosno dok država Crna Gora ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta. On je istakao da je 2018. godine tržištu trebalo skoro godinu dana da se oporavi i da se prodaja vrati u legalne tokove i to tek nakon smanjenja uvećanih akciza.

Uprava policije i nadležna tužilaštva već su počela sa suzbijanjem cigareta bez akciznih markica na tržištu. Od kada je u medijima, krajem marta, objavljen nacrt Budžeta, istražni organi i organi gonjenja imali su više zapljena nelegalnih cigareta.

Već u prvim danima aprila u Podgorici je pretreseno više lokacija i lišeno slobode  nekoliko osoba u čijim objektima su zaplijenjene cigareta bez akciznih markica. Procjenjuje se da je švercom zaplijenjene količine cigareta pričinjena šteta  po budžet od oko 230 hiljada eura.

Akcija policije i Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, kodnog imena Krajina usmjerena je ka više osoba i grupacija koji čine krivična djela krijumčarenja. Kako su saopštili iz policije, višemjesečnom kriminalističkom obradom Odsjek za suzbijanje privrednog kriminala je u saradnji sa Osnovnim državnim tužilaštvom iz Podgorice prikupio dokaze da su osumnjičeni od 2019. do momenta realizacije predmeta obavili nabavku i distribuciju cigareta bez akcizne markice radi dalje prodaje na ilegalnom tržištu u Crnoj Gori. Ističu da su sprovedenim aktivnostima utvrdili da je na sivo tržište plasirana roba – ,,cigarete u vrijednosti od oko 170.000 eura, dok izvršenim pretresima na više lokacija koje koriste osumnjičeni pronađena i oduzeta roba pripremljena za dalju distribuciju u iznosu od oko 60.000 eura”.

Nekoliko dana kasnije podgorička policija kontrolišući jedan automobil pronašla je 2.000 paklica cigareta bez akciznih markica u vrijednosti od 4.400 eura. Protiv osobe  koja je upravljala vozilom podnijeta je krivična prijava zbog sumnje da je izvršio krivično djelo nedozvoljena trgovina.

Crna Gora zvanično je prepoznata kao ruta za šverc cigareta ka Evropskoj uniji još otkad su današnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i nekadašnji predsjednik Momir Bulatović  1998. godine o švercu cigareta raspravljali u predsjedničkoj debati na državnoj televiziji. I više od dvadeset godina kasnije međunarodna zajednica zamjera Crnoj Gori na švercu cigareta – posljednji put u Izvještaju o napretku Evropske komisije (za 2019).

U tom dokumentu se navodi da u dijelu borbe protiv krijumčarenja duvanskih proizvoda u 2019. godini nije bilo presuda za organizovani šverc cigareta. Navode, međutim, da su pokrenuti krivični postupci u tri slučaja velikih razmjera, uključujući jedan slučaj sa 22 osumnjičena.

U izvještaju se navodi da zapljene cigareta bez akciznih markica redovno obavljaju carinski službenici, lokalna i državna policija. Tokom 2019. godine zaplijenjeno je ukupno 1,7 miliona pakli cigareta, vrijednosti oko 3,9 miliona eura. „Međutim, i pored povećanih napora bezbjednosnih službi u ovoj oblasti, i poboljšane saradnje crnogorskih carinskih službi sa međunarodnim partnerima, broj pokrenutih postupaka i dalje je nedovoljan, uzevši u obzir procjenu razmjera šverca cigareta od, prema i preko Crne Gore“, navodi se u izvještaju EK.

Tokom posljednje dvije godine uhapšeno je više službenika Uprave za carine, zapošljenih u Luci Bar. U jednoj akciji Specijalnog državnog tužilaštva prije dvije godine, zbog sumnji u korupciju,  uhapšeno je i procesuirano 17 carinskih službenika u Luci Bar.

Prema izvještaju Evropske kancelarije za suzbijanje prevara (OLAF) šverc cigareta iz luke Bar za tri godine je Evropskoj uniji nanio štetu od oko 70 miliona eura. Istražni organi iz OLAF-a posebno su u izvještaju tretirali šverc iz Crne Gore, koji decenijama izaziva ozbiljne probleme.

U izvještaju OLAF-a piše da je od početka 2015. godine uhvaćeno osam brodova na koje su cigarete natovarene u luci Bar. Ta plovila zaustavljena su u Grčkoj i Španiji. Od ovih osam brodova šest je putovalo za Libiju, a po jedan za Kipar i Liban. Na tim brodovima zaplijenjeno je oko 350 miliona cigareta vrijednih 70 miliona eura.

Uprkos potencijalnim problemima i prethodnim iskustvom, iz Vlade je saopšteno da se akcizna politika za duvan povećava zbog usklađivanja sa evropskim direktivama. Boban Stanišić, međutim, kaže da određene stavke budžeta imaju dosta sličnosti sa fisklanom politikom bivšeg režima – jer su i oni pod plaštom usklađivanja sa evropskim standardima podizali akcize na cigarete i predlagali oporezivanje penzija. Dok su se stvarni motivi, tvrdi, krili na drugom mjestu.

 

Savjet će ispitati postoji li državni šverc cigareta

Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou tražiće od svih državnih organa i institucija, informacije o svemu što se tiče dviju fabrika cigareta – Tara iz Mojkovca i Novi duvanski kombinat iz Podgorice. Oba preduzeća ranije su optuživana za šverc cigareta, ali ozbiljna istraga nikada nije sprovedena.

To je za medije kazala Vanja Ćalović – Marković, koja rukovodi stručnim tijelom Savjeta. „Tražili smo informacije o poslovanju slobodnih zona Luke Bar i Duvanskog kombinata, prvenstveno imajući u vidu da se sa tih lokacija dešava šverc cigareta. Kad budemo dobili dokumentaciju, analiziraćemo je i na osnovu nje ćemo, gdje bude osnova, podnijeti prijave nadležnim tužilaštvima“, saopštila je Ćalović – Marković.

 

Crna Gora središte šverca cigareta na Balkanu

Međunarodna organizacija ,,Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala” – mreža više od 300 nezavisnih svjetskih i regionalnih eksperata koji se bave ljudskim pravima, demokratijom, upravom i temom razvoja tvrde da je šverc cigareta glavni oblik organizovanog kriminala na Balkanu, a njegovo središte je Crna Gora. U svom izvještaju su naveli da je Bar poznat kao žarište šverca cigareta, odnosno da inostrane marke navodno stižu preko Bara za reeksport, dok se cigarete proizvedene u Crnoj Gori transportuju iz tog lučkog grada.

,,Crnogorske cigarete se švercuju širom regiona. Cigarete se takođe nelegalno proizvode u Bosni i Hercegovini, Srbiji i na Kosovu. Zatim se krijumčare u Crnu Goru, odakle nastavljaju, sa crnogorskim cigaretama, ka Evropskoj uniji i dalje. Odnedavno, Kosovo je postalo novi regionalni centar distribucije cigareta. Velike količine se dalje švercuju odatle u Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Bugarsku, a zatim transportuju kroz poroznu granicu ka Crnoj Gori”.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo