Povežite se sa nama

MONITORING

IZA MASKE: Suvišni ljudi

Objavljeno prije

na

Iako šturi, zvanični podaci pokazuju da Crnu Goru, polagano, zahvata plima otkaza. I nesigurnosti. Podaci Monstata ukazuju da, u ovom trenutku, 90.000 – 100.000 stalno i privremeno zaposlenih ne zna kada će i od koga primiti sljedeću platu. I kako će preživjeti do tog momenta

 

„Ne vidim način da mi ovo preživimo“, kaže bez srdžbe komšija koji se sa suprugom i troje djece, treću nedjelju nalazi u samoizolaciji. Ili kvalitet veze preko interfona nije dovoljan da prenese strah ljudi koji su, kao samozapošljeni, prinuđeni na, ne znamo koliko dugu, obustavu poslova od kojih žive. Možda je,  s početka, neku utjehu pružalo iščekivanje da Vlada izađe pred parlament sa rebalansom budžeta i konkretnim predlogom hitnih mjera pomoći onima koji su sada spriječeni da rade. I zarađuju za hranu. Radilo se o radnicima, poslodavcima ili samozapošljenima.

Prva sedmica aprila prolazi, a umjesto pomoći za odbranu ugroženih radnih mjesta, a njih je možda i sto hiljada (100.000),  stižu   otkazi. Nekome nije produžen ugovor o radu, drugome je otkazan honorarni posao, trećem/trećoj ponuđeno da potpiše sporazumni raskid radnog odnosa (na određeno vrijeme) i sačeka dok ih  pozovu „kad sve ovo prođe“.

Iznenađenje je predstavljalo samo to što su se viškova, među prvima, počele oslobađati kompanije u državnom vlasništvu.

Odlukom generalnog direktora Božidara Šundića u Radio-televiziji Crne Gore neće biti honoraraca. „Obavještavam vas da od prvog aprila RTCG neće angažovati nijednog honorarnog saradnika. Molim da se svima zahvalite na saradnji. Čim se steknu uslovi, biće ponovo angažovani”, piše u dopisu koji je Šundić uputio menadžmentu javnog servisa. Šundić nije želio da javnosti obrazloži svoju odluku, a iz medija se može saznati da je otkazivanje saradnje honorarcima obrazloženo zaključcima Vlade i hitnim mjerama u vezi sa korona virusom. Tako su čelni ljudi RTCG razumjeli poruku premijera Duška Markovića da je „svaki čovjek dragocjena vrijednost Crne Gore“.

Potom su stigle vijesti da se viška ljudi oslobađa još jedna, strateški važna, državna kompanija. Montenegro erlajns (MA) otpušta 10 radnika koje godinama (neke i više od četiri godine) drži na ugovorima na određeno i koji su po zakonu stekli pravo na stalno zaposlenje, obznanio je poslanik Nebojša Medojević. Iz MA je, kao odgovor na Medojevićeve tvrdnje, stigla obavijest da je nacionalna avio kompanija, „uvažavajući preporuku i očekivanja Vlade i premijera da se poslodavci u takvoj situaciji suzdrže u odnosu na raskid radnih odnosa“, započela proceduru produženja svih ugovora isteklih nakon 16. marta, kada su obustavljene operacije“.

I taman kada pomislite da je to saopštenje demant tvrdnji koje je iznio jedan od lidera DF, kad tamo kažu da je uprava MA početkom marta odlučila da se ugovori  na određeno vrijeme nakon  isteka neće produžavati. „Sa implementacijom ovih mjera se počelo odmah. Sve te odluke su donešene prije proglašenja pandemije COVID-19 u svijetu i pojave korona virusa u našoj zemlji“. Neko je izgleda, ipak, ostao bez posla.

Na potezu su Plantaže. Otud stižu najave o smanjenju plata, možda i za trećinu. Ponuđena alternativa je, prenose zabrinuti radnici, Zavod za zapošljavanje.

Nenadane odluke o smanjenju broja radnika u kompanijama pod kontrolom države, mogu se razumjeti i kao svojevrstan signal privrednicima da se u državu i njenu pomoć ne treba uzdati, već se ekonomski problemi – nastali odlukama, preporukama i zabranama iste te države – moraju rješavati sistemom svako za sebe. I svako po svome.

Iako šturi, zvanični podaci potvrđuju da Crnu Goru, polagano, zahvata plima otkaza. I nesigurnosti.

Prema podacima predočenim na sastanku Udruženja bankara, mogućnost da za tri mjeseca odloži plaćanje rata za uzete kredite do sada je iskoristilo više od 61.000 klijenata ovdašnjih banaka, sa kreditima ukupne vrijednosti oko 1,23 milijarde eura. I pored toga, doznajemo iz CBCG, u martu se povećao broj preduzeća čiji su računi blokirani zbog nemogućnosti plaćanja dospjelih obaveza.

Raste i broj nezaposlenih. „Blago“, kažu u Zavodu za zapošljavanje, uz podatak da je u drugoj polovini marta broj zvanično nezaposlenih porastao za 111. „Što je u skladu sa očekivanjima“, cijene u Zavodu. Oni predviđaju da će u narednom periodu borbe sa epidemijom korona virusa doći do povećanja nezaposlenosti „čiji će obim zavisiti od dužine trajanja pandemije“.

Od gubitka radnih mjesta strahuju i zvaničnici Međunarodne organizacije rada (MOR). Oni procjenjuju da bi samo u drugom kvartalu ove godine (mart – maj) pandemija COVID-19 mogla odnijeti 195 miliona radnih mjesta s punim radnim vremenom. O ozbiljnosti te procjene svjedoči podatak da je samo u SAD, u posljednjoj nedjelji marta, bez posla ostalo rekordnih 3,3 miliona ludi. Četiri puta više nego ikada ranije. „Ispalo je to kao da je ekonomski sudija zviždaljkom signalizovao kraj igre“, zabilježili su novinari Njujork Tajmsa, pokušavajući da opišu zastrašujuću brzinu kojom epidemija guta radna mjesta. Njujork Tajms prenosi i procjenu ekonomista sa uglednih američkih univerziteta (Jejl) da bi ova  kriza mogla za osam nedjelja bez posla u SAD ostaviti onoliko ljudi koliko ih je radno mjesto izgubilo tokom pet godina nedavne globalne ekonomske krize (26 miliona radnih mjesta u periodu 2007 – 2012).

Pesimističke procjene se množe i ubrzavaju. Prije samo dvadesetak dana iz MOR-a su stizala upozorenja da bi virus korone svijet mogao koštati 25 miliona radnih mjesta, tokom čitave 2020. godine. Već sada se kalkuliše sa osam puta većim gubicima. Šta slijedi? „Brojke moćno govore same za sebe“, kazao je generalni direktor MOR Gaj Rajder, „svijet rada trpi apsolutno izvanredan pad“.

Globalno, najteže su pogođeni sektori ugostiteljstva, proizvodnje i maloprodaje. Crna Gora dijeli te probleme, uvećane u onoj mjeri u kojoj su ti sektori okosnice ovdašnje privrede. I pored toga vlast ne pokazuje pretjeranu želju da se uhvati u koštac sa problemima. Mada bi morala biti svjesna da ih svaki dan oklijevanja umnožava. I poskupljuje rješenja. Vlada je prije dvije nedjelje formirala radnu grupu sa zadatkom da „u roku 5 – 7 dana“ predloži mjere koje će privredi omogućiti „da sačuvaju resurse, zaposlene i djelatnosti“.

Iz nekog razloga u tom timu nije bilo mjesta za predstavnike poslodavaca i radnika. Unija poslodavaca i reprezentativni sindikati će se sa budućim mjerama upoznati naknadno, kada im Vlada omogući da ih sagledaju.

Prema informacijama do kojih je došao Monitor, paralelno sa Vladinom radnom grupom, u Ministarstvu finansija radi poseban tim. Nije baš najjasnije po čijem nalogu. Oni, uglavnom, pokušavaju osmisliti način da se zakrpe rupe koje će se u budžetu pojaviti zbog  obustave privrednih aktivnosti i pada cijena nafte i naftnih derivata: PDV, odloženi porezi i doprinosi na zarade, akcize… kako bi održali planiranu potrošnju. Istovremeno, treba pod hitno pronaći i novac za pomoć privredi i građanima. Mada su sve procjene relativne – ne znamo koliko će kriza trajati, koga će sve pogoditi i u kojoj mjeri – skoro je izvjesno da bi za osjetniju pomoć trebalo obezbijediti stotine, a ne desetine miliona eura.

„Zavod za zapošljavanje radi na pripremi pravovremenog vida podrške poslodavcima kako bi spriječio otpuštanja radnika, odnosno pokušao sačuvati radna mjesta“, stoji na sajtu te institucije. Slična poruka stigla je i sa zajedničkog sastanka Udruženja bankara sa predstavnicima CBCG, Vlade, Skupštine, Privredne komore. Jednom riječju – DPS-a. „Treba podržati sve one firme koje ne otpuštaju uposlene, koje redovno plaćaju poreze i doprinose, koje imaju dobru istoriju saradnje sa bankama, ali i one koje imaju potencijal za rast“. Nije teško shvatiti da takve firme treba podržati u svakom trenutku, pošto njihov opis garantuje uspješnu saradnju. I zaradu. Ovaj momenat treba neka druga, znatno fleksibilnija pravila. Njih, ipak, očekujemo od Vlade, a ne od Udruženja bankara.

Ima najava da bi se Vlada do kraja sedmice mogla pozabaviti prijedlozima radne grupe i novim mjerama za podršku građanima i privredi. Prije nego ih pošalje dalje na sagledavanje. Kad god da to urade, makar i prije izlaska ovog broja Monitora, već ozbiljno kasne. Prema onome što su Vijesti dobile na uvid u Privrednoj komori, Vlada bi mogla privremeno preuzeti obavezu isplate garantovane zarade (222 eura) za zaposlene u najugroženijim sektorima. Poslodavac bi, prema tom predlogu, imao obavezu isplate ostatka zarade, „do pune plate“. Prema računici napravljenoj u Komori, država bi na taj način subvencionirala plate za nešto manje od 26.000 zaposlenih, uz mjesečni trošak od 5,8 miliona.

Nemamo prave podatke ali to ne izgleda sveobuhvatno. Prema podacima Monstata, u sektorima trgovine na veliko i malo, saobraćaja i skladištenja, pružanja usluga smještaja i hrane, komunikacija i informisanja, trgovine nekretninama, umjetnosti, zabave i rekreacije te pod stavkom ostale uslužne djelatnosti platu prima preko 75.000 ljudi. Ne računajući 15.000 – 25.000 sezonaca. Velika većina njih ne zna kada će i kako zaraditi sljedeću platu. A kada će im i ko isplatiti prethodnu. I kako preživjeti do tog momenta.

Ovdje nijesu uračunati trenutno inficirani, samoizolovani ili svi oni koji su –  nakon zatvaranja škola i vrtića – prinuđeni da ostanu kod kuće i čuvaju djecu. Vlada im je od 15. marta dala pravo da ostanu kod kuće, ali još ne pominje  novac kojim bi, makar djelimično, poslodavcima kompenzovala neplanirani  trošak. I tu govorimo o hiljadama ljudi i milionima eura.

I sve uz nadu da će aktivni dio trgovine, prerađivačka industrija i sektor građevine nastaviti da rade, bez još većih ograničenja i prepreka (20.000 radnih mjesta + sezonci). To nije izvjesno. Nije izvjesno ni da će Vlada, skupa sa Skupštinom, uspjeti u kontinuitetu da obezbijedi sredstva potrebna za isplatu penzija i zarada u javnom sektoru.

Prije željno očekivanih mjera, oglasio se i zaštitnik ljudskih prava Siniša Bjeković. Građani im se, kaže, žale i zbog otkaza uručenih tokom trudničkog bolovanja i porodiljskog odsustva. To ne može biti dobar znak. Stvari prepuštene same sebi, obavezno idu nagore.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

UNESCO TRAŽI TRENUTNI MORATORIJUM NA GRADNJU U KOTORU: Obustava gradnje i za Tivat, Hereg Novi i dio Cetinja

Objavljeno prije

na

Objavio:

U najnovijem izvještaju UNESCO traži trenutnu obustavu svih građevinskih projekata unutar zaštićenog dobra i njegove zaštitne zone. Ove mjere predviđene su kao nužne kako bi se srpiječile negativne posljedice kumulativnih uticaja novih projekata na izuzetnu univerzalnu vrijednost Kotora. Traži se revizija PUP-a Kotor i Menadžment plana

 

Status Kotora i Bokotorskog zaliva na listi zaštićene svjetske kulturne i prirodne baštine, ponovo je u fokusu pažnje građana, vlasti i medija u Crnoj Gori. Nedavni bizarni predlog ministra prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slavena Radunovića,  o mogućem raspisivanju referenduma na kojem bi se građani Boke izjasnili da li žele i dalje da uživaju zašitu UNESCO ili ne, izazvao je ogromnu pažnju javnosti.

Ova izjava ministra Radunovića izazavala je brojne negativne reakcije političara, mnogih nevladinih organizacija, aktivista i građana Kotora. Oni  su iskazali duboko neodobravanje i odijum prema stavu vladinog funkcioneru koji na neprihvatljiv način govori o najznačajnijoj tekovini Kotora i gradova u zalivu Boke ostvarenoj prije 46 godina – upis na listu područja od izuzetne univerzalne vrijednosti svjetske kulturne i prirodne baštine.

Ministar Radunović samo je  otvorenije govorio o izgradnji i razvoju, ono  što su njegovi prethodnici bez mnogo buke godinama sprovodili u praksi, zbog čijih su radnji preijdlozi i prijetnje o skidanju Kotora sa liste UNESCO redovno stizali iz ove svjetske organizacije. Pravo je čudo da je zaštićeno područje ostalo na listi svjetske baštine, nakon decenijske nebrige nekadašnjih vlasti i divljanja građevinske mafije po Boki, koju su nemilice betonirali.

Ministar je zabrinut, nakon što su polovinom jula iz Pariza stigle uznemirujuće vijesti o zabrani gradnje i izostanku milionskih investicija na dijelu primorja.  U okviru 47. sesije održane od 6-16. jula u Parizu, stručni tim zajedničke misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO/ICOMOS, usvojio je izvještaj za Kotor, po kojem Crna Gora ima rok da do 01. februara 2026.  dostavi ažuriran izvještaj o stanju očuvanja za prirodni i kulturno-istorijski region Kotora, radi razmatranja na 48. sesiji UNESCO Komiteta.

Odluka 47 COM 7B dio je šireg paketa koji se odnosi na mnoge UNESCO lokalitete gdje države članice imaju rok do 1. februara 2026. da dostave izvještaje o očuvanju svojih područja. Odluka za Kotor nosi broj 47 COM 7B.115 i predstavlja rezime nedostataka u implementaciji preporučenih mjera iz monitoringa i misija iz februara 2025., te planiranih i sprovedenih mjera za zaštitu izuzetne univerzalne vrijednosti područja (OUV).

U najnovijem izvještaju UNESCO traži trenutnu obustavu svih građevinskih projekata unutar zaštićenog dobra i njegove zaštitne zone. Ove mjere predviđene su kao nužne kako bi se srpiječile negativne posljedice kumulativnih uticaja novih projekata na izuzetnu univerzalnu vrijednost Kotora. Traži se revizija PUP-a Kotor i Menadžment plana, uvođenje strategije za smanjenje rizika i integrisanje OUV u planska dokumenta.

Nalaže se privremena obustava svih razvojnih projekata – uključujući i one za koje je od 2023., na osnovu HIA studija, dobijena saglasnost UNESCO.  dok se ne izradi kumulativna procjena uticaja na OUV. Odnosno, da su unaprijed uradi studija o tome kako bi se realizacija Prostorno urbanističkog plana Kotora u cjelosti, odrazila na kulturno nasljeđe Boke. U praksi to znači zaustavljanje razvoja dok se ne uspostave adekvatni planovi, primijeni uravnoteženo planiranje uz obavezu izrade HIA studije i unutar buffer zone u svim pogođenim opštinama u široj zoni Boke.

Pored Kotora moratorijum na izgradnju objekata odnosi se i na djelove opština Tivat, Herceg Novi i jedan mali dio opštine Cetinje, koje su u zahvatu zaštitne buffer zone.

Ako se preporuke iz poslednjeg izještaja ne sprovedu do 1. februara 2026. Kotor bi mogao doživjeti poraz koji bi imao ogroman međunarodni odjek, brisanje Kotora sa liste Svjetske baštine i upis na listu Svjetske baštine u opasnosti.

Vlada premijera Milojka Spajića našla se pred velikim izazovom. Da sprovede privremenu zabranu izvođenja svih planiranih projekata, da uspori razvoj primorskih opština i sačuva UNESCO status Kotora i zaliva Boke, ili da popusti pred pritiskom kapitala građevinskog lobija koji na ovom dijelu Crnogorskog primorja ima ogromne planove.

Premijer Spajić preuzeo je kormilo u Nacionalnoj komisiji za UNESCO  kojom će predsjedavati narednih šest mjeseci i obećao da status UNESCO za Kotor neće biti doveden u pitanje.

„Uključio sam se u predsjedavanje Nacionalnoj komisiji za UNESCO i zajedno sa stručnjacima učinićemo sve da posebne vrijednosti naše države ostanu očuvane i međunarodno prepoznate“, kazao je premijer.

Nacionalna komisija za UNESCO je jedna glomazna neučinkovita radna grupa na čijem se čelu obično smjenjuju ministri kulture. Ovo je prvi put da takvu komisiju predvodi jedan premijer.

Država je osnovala više tijela čiji je posao bio cjelovita zaštita područja. Pored Nacionalne komisije formiran je i Savjet za upravljanje prirodnim i kulturno-istorijskim područjem Kotora. Postoji i Kancelarija za UNESCO u sklopu Ministarstva kulture i medija. Na desetine biranih vodilo je ove grupacije osnivane forme radi, njihov učinak na obezbjeđenju zaštite i sprovođenju dosadašnjih preporuka UNESCO ravan je nuli.

Iako je prošlo 46 godina od stavljanja Kotora pod zaštitu UNESCO, vlast nije uspjela da ovu teritoriju pravno zaštiti kao zonu specifičnog kulturnog pejzaža.

Interesi investitora stavljeni su iznad interesa države i građana Crne Gore, kojima je pitanje opstanka na listi svjetske kulturne baštine neupitno. To su nedavno poručili odbornici Opštine Kotor koji su jednoglasno usvojili Deklaraciju o očuvanju Kotora.

„UNESCO satus nije političko pitanje već civilizacijska obaveza“, poručili su kotorski parlamentarci.

Međutim, u prethodnim dekadama nije bilo tako. Na zaštićenom području vodila se borba između dva esktrema, gradnja stanova i apartmana na svakoj parceli sa jedne strane i zahtjevi da se stanje konzervira, sa druge. Između toga, urbanizacija prostora kotorske opštine dobila je nevjerovatne razmjere.

U izvještajima ICOMOS-a  o kojima je Monitor u više brojeva izvještavao, ukazivano je na zabrinjavajući talas novogradnje koji je zahvatio područje Kotora. Napadnute su upravo one lokacije za koje je UNESCO zahtijevao poštedu ili bar kontrolisanu urbanizaciju. Navedeni su primjeri poražavajuće degradacije  dijela zaliva, ribarskog naselja Morinj, Kostanjice, Dobrote, Škaljara, Orahovca, zelene zone Glavati,  prostora čije prirodne vrijednosti su djelimično izgubile odlike,  instituta Izuzetne univerzalne vrijednosti koje su ga dovele na listu bisera Svjetske baštine.

Od države Crne Gore u prethodnom periodu dva puta je zahtijevano uvođenje moratorijuma na gradnju objekata. Prvi put na sastanku UNESCO-vog Komiteta za svjetsku baštinu u Dohi, glavnom gradu Katara, u ljeto 2014., sa koga je izvještaj bio veoma negativan. Međutim, protiv uvođenja moratorijuma tada su se zdušno izborile članice crnogorske delagacije u Dohi, među kojima i Anastazija Miranović, tadašnja direktorica Uprave za zašitu kulturnih dobara, koja je imala značajnu ulogu u degradaciji kulturnog dobra Boke.

Najoštriji je bio izvještaj UNESCO za 2017. godinu,  kada je zatražen moratorijum na gradnju u Kotoru, do donošenja novog PUP-a i stavljanje van snage svih planskih dokumenata koji su se odnosili na zaštićeno područje.

Vlada i Ministarstvo održivog razvoja i turizma našli su se tada neočekivanoj ulozi. Morali su poništiti sve planove koje su sami donosili, sve one državne studije lokacije kojima je betonirana obala Bokokotorskog zaliva, kao i lokalne urbanističke planove na koje su davali saglasnost. Donijetim uglavnom po instrukcijama moćnog građevinskog lobija i tajkuna bliskih DPS -u. Njihova stambena naselja po Kostanjici, Morinju, Dobroti, Orahovcu, Glavatima i gradnja na Turskom Rtu, područjima na koje je ICOMOS posebno ukazivao, ostaće kao spomenik jedne osione vlasti kojoj je najveće zadovoljstvo predstavljala gradnja stambenih kompleksa u netaknutim prirodnim rezervatima.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ NAKON ZASTARE  AFERE TELEKOM: Ruganje pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Skoro pet godina od pada Đukanovićevog DPS, očekivanja da će nova vlast sprovesti neophodne reforme, posebno u pravosuđu, gotovo i da ne postoje. Zato Đukanović i može da drži lekcije. Dok DPS i crnogorsko društvo drži kao taoce

Afera Telekom koja je počela od privatizacije ovog državnog preduzeća 2005. godine opet je dobila zamah. Nakon šest godina, specijalna tužiteljka Ana Petrović-Vojinović odbacila je krivičnu prijavu MANS-a, iz 2019, protiv bivšeg šefa države Mila Đukanovića, njegove sestre Ane Đukanović i više drugih osoba, koje je ta NVO sumnjičila za zloupotrebu službenog položaja, primanje mita i stvaranje kriminalne organizacije.

Ostala lica, za koje je odbačena prijava, su dobitnici DPS tranzicije – bivši predstavnik Telekoma Oleg Obradović, Eurofonda Veselin Barović, preduzeća Monte Adria Damjan Hosta, kao i predstavnik  Mađar Telekoma Tomaš Morvaiv. Tužiteljka je u obrazloženju navela da je zastara za djelo krivičnih djela nastupila još prije 15 godina, dok su neka zastarjela prije nešto više od četiri godine. Samo to niko, svih ovih godina, nije imao kad da saopšti zainteresovanim stranama i crnogorskoj javnosti.

Državna kompanija Crnogorski Telekom prodata je 2005. godine Mađar Telekomu za 114 miliona, od čega su tri miliona izdvojena za dotaciju otkupa akcija manjinskih akcionara. Par godina nakon privatizacije, Ambasada SAD zvanično je potvrdila da je njihova Komisija za hartije od vrednosti i berzu (SEC) došla do dokaza da je bilo podmićivanja u Crnoj Gori u slučaju privatizacije Telekoma.

U tužbi američke Komisije ukazivano je da su podmićivanje omogućila dva člana uprave crnogorskog Telekoma i advokatica, sestra jednog od vodećih funkcionera. U pitanju su četiri lažna konsultantska ugovora, preko četiri of-šor firme koje su angažovane navodno od Mađar Telekoma za konsalting ali su u stvari poslužile da bi se isplatio mito kako bi mađarski investitor došao do željenog procenta vlasništva.

Postupak u SAD, pred njujorškim sudom, vođen je protiv trojice mađarskih direktora, ali je u kasnijoj fazi dio o Crnoj Gori obustavljen. Optužnica se bazirala na navodima o korupciji u Sjevernoj Makedoniji, gdje je takođe Telekom privatizovan na sumnjiv način. Postupak u SAD je završen vansudskim poravnanjem.

Mediji koji su u američkim dokumentima prepoznali Anu Đukanović, tada Kolarević, sestru najmoćnijeg čovjeka u državi Mila Đukanovića, bili su tuženi. U oktobru 2013. Osnovni sud u Podgorici odbacio je kao neosnovanu tužbu Ane Kolarević protiv nedjeljnika Monitor zbog tekstova u kojima se sestra premijera  Đukanovića pominje u vezi sa korupcionaškom aferom Telekom. Kolarević je od Monitora kao i dnevnika Vijesti i Dan tražila ukupno 300.000 eura na ime povrede časti i duševnih bolova. Presuda je bila suprotna od one u julu te godine kada je sudija Osnovnog suda Miodrag Pešić utvrdio da su zbog sličnih tekstova Vijesti povrijedile čast i ugled advokatice Ane Kolarević i dosudio joj 5.000 eura kao naknadu štete za pretrpljene duševne bolove. Sudija Pešić je u ranijoj karijeri bio predsjednik mladih DPS-a.

Nakon najnovije odluke tužilaštva, izvršna direktorica Akcije za socijalnu pravdu Ines Mrdović ističe da bi SDT trebalo da preispita odgovornost postupajućih tužilaca.

Ova afera je bila i ostala tabu za tužilaštvo. Još 2007. Vesna Medenica, tada državna tužiteljica, ustvrdila je da korupcije prilikom privatizacije Telekoma nije bilo. Medenica se sada tereti da je bila dio kriminalne organizacije.

U aprilu 2015. godine, crnogorsko tužilaštvo je dobilo dokumentaciju iz SAD.  Prethodni postupajući tužilac u tom slučaju bio je Saša Čađenović, kojeg kolege specijalni tužioci terete da je počinio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i više krivičnih djela zloupotrebe službenog položaja. Bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, sada optužen za krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i zloupotreba službenog položaja, tvrdio je početkom 2019. da Milo i Ana Đukanović nijesu uključeni u malverzacije oko prodaje Crnogorskog Telekoma.

Katnić je ipak izvukao opredmet iz fioke i sveo optužnicu na nekadašnje direktore Telekoma Olega Obradovića i Miodraga Ivanovića. Teretio ih je da  su zloupotrebom položaja sebi tokom privatizacije obezbijedilli 2, 3 miliona eura. U junu 2022. Viši sud je donio oslobađajuću presudu za  Obradovića i  Ivanovića.

U krivičnoj prijavi MANS-a iz marta 2019. godine Đukanovići i ostali se terete da su ,,kroz organizovanje kriminalne grupe, koristeći privredne i poslovne strukture Crne Gore, preko uticaja na izvršnu vlast obezbijedili da Vlada Crne Gore omogući ‘Mađar Telekomu’ da po povoljnijim uslovima kupi akcije manjinskih akcionara i tako dođe u posjed dvije trećine akcija Telekoma CG, a što je bio uslov za kupovinu državnog paketa akcija kompanije”.

U prijavi se tvrdi da je preko lažnih ugovora Đukanoviću i ostalima isplaćen mito od 7,4 miliona eura. ,,Dio mita u iznosu od 580.000 eura isplaćen je preko prijavljene Ane Đukanović (tada Kolarević)”, navodi se u prijavi.

,,Sve proizilazi iz dokaza koji je proveden na saslušanju direktora Mađar Telekoma u SAD, u okviru sudskog procesa koji je protiv trojice direktora vođen pred Federalnim sudom na Menhetnu”, piše u MANS-ovoj prijavi, uz dodatak da je Mađar Telekom je pred organima SAD priznao i prihvatio odgovornost za postupanje svojih zvaničnika.

Đukanović je ljut nakon dosadašnjeg epiloga ove afere: ,,Razlog za odbacivanje je nepostojanje krivičnog djela. A pokretanje postupka je politikantski iskonstruisala osoba koja je svojevremeno imala potpisan ugovor sa EK koji je podsticao i veoma izdašno finansijski nagrađivao podnošenje krivičnih prijava protiv nosilaca javnih funkcija u Crnoj Gori“, izjavio je Đukanović za Pobjedu.

Osvrnuo se i na nepravdu Brisela, jačanje desnice u Evropi, fašizam i velikosrpstvo. Jedna od tekovina Đukanovićeve politike je rasprodaja državnih preduzeća, pa i onih uspješnih poput Telekoma. S druge strane, Telekom Srbije je u državnom vlasništvu i ima kompanije u Crnoj Gori i BiH, a time i finansijsku i drugu moć da utiče i na događaje u susjednim državama.

Jedna od prvih ideja nove vlasti nakon promjena 2020. bila je da se Crnogorski Telekom vrati u državno vlasništvo jer je, tvrdli su, to otpočetka bio korupcionaški posao. Protokom vremena pravosuđe nije potvrdilo političke ocjene ni za Telekom ni za druge afere vezane za 30-godišnju vladavinu Đukanovića.

U novoj vlasti bi  da ono što ne može ili neće da dokaže pravosuđe, oni  ,,riješe”. ZBCG je najavila iniciranje formiranja Anketnog odbora u Skupštini koji će se baviti ulogom i odgovornošću državnih organa, prvenstveno tužilaštva kada je u pitanju zastara afere Telekom.

Kako sada stvari stoje podržaće ih i Pokret Evropa sad. Vladajuća stranka je takođe najavila formiranje Anketnog odbora ,,u cilju rasvjetljavanja svih bitnih činjenica u slučaju Telekom, ali i drugim slučajevima privatizacija u Crnoj Gori, poput privatizacije Nikšićke banke, Primorke, Metalca.

Prije više od deceniju u Skupštini je formiran anketni odbor koji je prikupljao informacije o privatizaciji Telekom. Rezultati su jasni – nema ih.

,,Slučaj Telekom je morao biti predmet provjera nadležnog tužilaštva mnogo ranije, a ovakav ishod dodatna potvrda potrebe neodložnog vetinga u crnogorskom pravosuđu”, kazao je  direktor istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac.

MANS je najavio da će, sljedeće sedmice, podnijeti pritužbu Vrhovnom državnom tužilaštvu sa zahtjevom za utvrđivanje svih okolnosti koje su dovele do zastare ovog predmeta.

„Nema ponta u našoj vlasti da im se pošalje poruka da uzalud kojevitezaju i da naši državni organi efikasno i profesionalno rade svoj posao: optužuju ko je odgovoran, a odbacuju pamflete. Umjesto toga, kod nas zastarijeva. Da se niko ne naljuti. A valjda će i onaj kome zastari biti zadovoljan. Eto, poneko neće. Nego ima veća očekivanja od države. Ne za sebe, nego jednako za sve“, poručio je, između ostalog, Đukanović.

Skoro pet godina od pada Đukanovićevog DPS, očekivanja da će nova vlast sprovesti neophodne reforme, posebno u pravosuđu, gotovo i da ne postoje. Zato Đukanović i može da drži lekcije. Dok DPS i crnogorsko društvo drži kao taoce.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STIŽE LI AFERA BEHTEL-ENKA I U CRNU GORU: Početak skupog partnerstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hrvatska, Rumunija, Albanija, Kosovo, Srbija i Sjeverna Makedonija svjedoče kako partnerstvo sa američkim konzorcijumom može mnogo da košta. Pošto je, izgleda, u pitanju specifičan posao,  kojim vlasti u regionu nijesu plaćale samo građevinske poslove već i političku naklonost republikanskih vlasti

 

Zahvaljujući premijeru Milojku Spajiću i njegovoj Vladi, dobili smo još dva potencijalna partnera spremna da postanu “dio uspjeha u Crnoj Gori”. Bez opterećenja u vidu tendera, javnih nabavki i transparentnosti ugovorenih uslova saradnje. Jednostavniji je model: ruka-ruci, paf-paf.

Na fonu sa skorašnjim bilateralnim ugovorima sa UAE i nesuđenim/presuđenim strateškim investitorom Muhamedom Alabarom, Vlada  je, pozivajući se na prošlogodišnji bilateralni sporazum o ekonomskoj saradnji sa SAD, potpisala Memorandum o razumijevanju sa američkom kompanijom Behtel i turskom građevinskom firmom Enka.

Memorandum su, uz prisustvo američke ambasadorke Džudi Rajzing Rajnke, potpisali Spajić, regionalni predsjednik Behtela Džastin Siberel i član Izvršnog odbora EnkaOzger Inal.

“Dugo smo sanjali razvoj infrastrukture u Crnij Gori, govorili o tome kako bi bilo lijepo da imamo auto-puteve do mora i sjevera, do svih prirodnih ljepota koje imamo”, napisao je premijer na X, nakon potpisivanja Memoranduma. “Taj višedecenijski san postaje realnost. Naši strateški američki partneri su spremni da pomognu na tom putu i poslali su svoje najbolje inženjerske i građevinske kompanije da budu dio uspješnog razvoja Crne Gore, zajedničkog uspjeha Crne Gore i SAD.”

Enka je turska kompanija, ali bi se ta nepreciznost mogla pokazati kao najmanji problem buduće saradnje. Za koju se premijer zalaže još od vremena kada je, kao ministar finansija u Vladi Zdravka Krivokapića, iskoračio na ovdašnju političku scenu. “Dogovorena sveobuhvatna saradnja kompanije Behtel i Crne Gore”, pohvalio se Spajić u decembru 2021. na tadašnjem tviteru . “Sledeće sedmice Zdravko Krivokapić potpisuje Memorandum o razumijevanju sa predstavnikom kompanije. Jedan od prvih projekata Jadransko-jonski autoput, investicija od preko milijardu eura čija realizacija kreće krajem 2022.”

Umjesto najavljene investicije – pala je Vlada. Iz Behtela su razgovore o saradnji nastavili sa Dritanom Abazovićem. “Želimo da sarađujemo na obostrano zadovoljstvo i u interesu daljeg razvoja vaše zemlje”, poručili su nakon sastanka u septembru 2022. I  Abazović je  bio optimista: “Naše ambicije su da sa pouzdanim partnerima krenemo u intenzivniji infrasturkturni razvoj”. Kako je taj sastanak upriličen nekih 30-40 dana nakon što je Abazovićevoj Vladi izglasano nepovjerenje, još jednom se završilo samo na lijepim željama.

Baš kao i desetak godina ranije, kada su predstavnici konzorcijuma Behtel-Enke tadašnjem premijeru Milu Đukanoviću u januaru 2013.  “predstavili planove za saradnju i iskazali zainteresovanost da učestvuju u realizaciji najznačajnijeg projekta u Crnoj Gori, izgradnji auto-puta od Bara do granice sa Srbijom” . I tada je neđe zapalo.

Da li je, konačno, došlo vrijeme za Behtel-Enka? “Crna Gora bira razvoj, stabilnost i partnerstvo sa saveznicima”, napisala je na mreži X ministarka javnih radova Majda Adžović, “Premijer Spajić potpisao je Memorandum koji otvara vrata investicijama, snažnijim vezama sa SAD i ravnomjernom razvoju. Zahvalnost ambasadi SAD-a na podršci”.

Nije slučajno da ova poruka ima politički koliko i ekonomski kontekst.

Behtel je mega korporacija blisko povezana sa republikanskim administracijama u SAD – o tim vezama napisane su čak i knjige”, piše nedjeljnik Vreme 2019., u vrijeme kada je Aleksandar Vućić ušao u aranžmane sa tom kompanijom. List pravi popis visokopozicioniranih funkcionera SAD koji su prije i poslije državne funkcije imali angažman u toj kompaniji. Uz konstatciju kako je “Behtel poznat po tome da nije konkurentan sa cijenama i da izbegava javne tendere, odnosno da poslove dobija preko političkih činilaca.”

Zanimljivo je ispratiti poslove Behtela i Enka u regionu.

Počelo je 1998. kada je američka kompanija, direktnom pogodbom bez tendera, ugovorila gradnju autoputa Zagreb-Split. Do početka 2005., kada je Behtel odustao od daljeg angažmana u Hrvatskoj, preselivši mehanizaciju u Rumuniju, izgrađena je manja polovina ugovorene ceste, oko 145 kilometara. Za to im je plaćeno 990 miliona dolara. “Kasnije je tadašnji ministar obnove Jure Radić priznao medijima da je cijena mogla biti barem trećinu manja da je bilo tendera. Razlog zašto to nisu uradile, kazao je tom prilikom Jurić, bila je odluka da se novcem poreskih obveznika plati učvršćivanje političkih odnosa Hrvatske i SAD”, navodi regionalno izdanje Forbsa u prošlogodišnjem tekstu. “Niko, pritom, ne spori da Behtel slovi za kvalitetnog građevinskog giganta, odnosno da su putevi koje gradi kvalitetni, ali ako ste spremni da ih papreno platite”.

Slijedili su poslovi u Rumuniji. Tamo je Behtel, opet bez tendera, 2004. dobio posao gradnje 415 kilometara autoputa uz cijenu od 2,2 milijarde eura. Rok za završetak bila je 2011. Evropska komisija je, uzalud, prijetila da će zbog kršenja EU propisa o tenderima/javnim nabavkama Rumuniji uskratiti pristup finansijskim fondovima. Posao je krenuo.

Do 2007. cijena je narasla na 4,7, a onda na 9,9 milijardi eura. Investitor je izvođača optuživao da sporo gradi a izvođač investitora da sporo plaća. Ugovor je raskinut 2013. Behtelu je za završene dvije dionice dužine 52 kilometra i polovinu radova na trećoj od 60-tak kilometara isplaćena 1,4 milijarda eura, plus obeštećenje za raskid ugovora.  Svjetski i regionalni mediji pisali su o raskidu „kontroverznog ugovora“ dok su Rumuni odlučili da buduće izvođače radova na autoputu traže na tenderima.

Behtel i Enka su, u međuvremenu, počeli gradnju autoputa Drač – Tirana – Priština. Ugovor u Albaniji potpisan je 2006., nakon tendera za koji su savjetnici Svjetske banke zaključili da je netransparentan i nezakonit. Dok je posao završen  cijena je porasla sa 418 miliona na blizu milijardu eura.

Kosovski ugovor za nastavak autoputa do Prištine potpisan je 2010., bez tendera, uz pozivanje na međudržavni sporazum sa SAD. Tamo su troškovi radova porasli sa inicijalnih 400 miliona za 102 kilometra na 838 miliona eura za izgrađenih 77 kilometara.

Zvanična Priština je istim partnerima povjerila gradnju autoputa do Skoplja, dok im je Tirana prepustila pripremu projekta za gradnju hidroelektrane Crni Drin.

Jedna zanimljivost iz Prištine 2010. godine. Tadašnji ambasador SAD na Kosovu je po isteku mandata posao nastavio u Behtelu. Dok je nekadašnji član uprave Behtela, u vrijeme potpisivanja ugovora sa Kosovom, bio specijalni savjetnik kosovskog premijera Hašima Tačija. Riječ je o američkom generalu Vesliju Klarku koji je, 1999. komandovao NATO snagama tokom vojne intervencije na Kosovu/SRJ.

Na red je došla Srbija. Behtel je u avgustu 2019. godine potpisao ugovor vrijedan 745 miliona eura za izgradnju autoputa dužine 112 kilometara koji povezuje Kruševac i Kraljevo. I ovdje je ugovoru prethodio Memorandum, a detalji o realizaciji posla proglašeni su tajnom.  Javnost je iz prošlogodišnjeg izvještaja Fiskalnog savjeta Srbije saznala da je cijena, u međuvremenu, duplirana – na 1,6 milijardi eura. Što ne mora biti i konačan iznos. U Srbiji, Behtel radi i na pripremi gradnje hidroelektrane Đerdap 3 na Dunavu.

U Sjevernoj Makedoniji Behtel i Enka imaju, od 2023, ugovor o gradnji dionica autoputa na koridorima 8 i 10. Da bi započeli partnerstvo, vlasti u Skoplju su opozvale odluku da se te ceste grade uz pokroviteljstvo EU, promijenili sedam važećih zakona  i usvojili osmi – Zakon o strateškom partnerstvu sa kompanijama Behtel i Enka za izgradnju autoputeva. Uobičajeno, ključni detalji ugovora su tajna.

Behtel i Enka imaju snažan rekord uspjeha u izgradnji visokokvalitetnih infrastrukturnih koridora širom Balkana koji su osvojili brojne nagrade kao priznanje za naše izvrsne mogućnosti u području zaštite životne sredine, upravljanja projektima i finansiranja,“ kazao je Džastin Siberel, nakon potpisivanja Memoranduma u Podgorici. Oduševljen je, kaže, zbog potencijalne saradnje s Vladom Crne Gore na strateškom regionalnom koridoru koji će uključivati saobraćajne, energetske i tehnološke projekte.

“Memorandum o saradnji Vlade Crne Gore i kompanija Bechtel i Enka ne predstavlja dokument kojim će se razvijati crnogorska infrastruktura. Milojko Spajić, uz punu podršku lokalne štetočinske dipolomatske zajednice, na mala vrata uvodi, iz aviona vidljivu netransparentnost u izgradnju putne infrastrukture koja je susjede koštala premnogo”, kaže za Monitor Mila Kasalica. “U neobičnoj ali očekivanoj kolhoznoj dogovornosti, gomilaju se indikatori koruptivnosti. Japanski đak je kineski pojas i put zamijenio američkim tajnovitostima, koje će Crnu Goru koštati car je go suočenja”.

Skupo partnerstvo je počelo.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo