Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Iznevjerena očekivanja

Objavljeno prije

na

Čelnicima vodećih albanskih stranaka, Nove demokratske snage FORCA Nazifu Cungu i Demokratske partije (DP) Fatmiru Đeki, obećanja Demokratske partije socijalista i njezinog lidera Mila Đukanovića dovoljna su garancija. Jer, DPS je obećao a, kao što je opštepoznato, u ta se obećanja može pouzdati, da će referenduma o statusu opštine Malesija s mjesnim centrom Tuzi, svakako biti. Iako niko sa sigurnošću ne zna kada će se to desiti, oni procjenjuju da to nije ni previše važno. Ko još pamti što je sve od 1997. do 2006. godine, neposredno pred referendum, izdogovarano i potpisano o statusu i nacionalnim pravima Albanaca, a nije ispoštovano. Zato su, kako tvrdi u izjavi za Monitor najdugovječniji albanski postkomunistički političar u Crnoj Gori i predsjednik Demokratskog saveza Mehmet Bardhi, prava Albanaca u ovoj državi danas gora nego ikada ranije. „Dijelom, odgovornost za to snose sami Albanci, odnosno lideri nacionalnih stranaka koji su bez busole i ikakvih kriterijuma potrčali i trče da nađu mjesto u skutima vlasti”, smatra on. Bardhi tu svakako ne misli samo na svog koalicionog partnera Đeku, već i na FORCU, koja je na prethodnim izborima procentualno osvojila najveći broj glasova Albanaca. Iako su njezini čelnici isticali da neće voditi servilnu politiku prema centralnoj vlasti za koju su godinama žestoko optuživali Demokratsku uniju Albanaca, to je obećanje iznevjereno samo par sedmica kasnije. Zabrinuti da bi u novoj kombinatorici mogao biti ugrožen njihov posjed, odnosno lokalna vlast u Ulcinju, oni su pristali da praktično bez ikakvih uslova podrže novu Đukanovićevu vladu. Nezvanično se navodi da će njihovi kadrovi biti zastupljeni tek u Ministarstvu obrazovanja, Sekretarijatu za kapitalne investicije i u Agenciji za upravljanje morskim dobrom. Što je još paradoksalnije, u Sporazumu koji su neposredno nakon izbora potpisali s DPS-om, obavezali su se da će podržati i njezinog kandidata za predsjednika Crne Gore. Od DPS-a očekuju tek da ispuni još neka svoja obećanja koja bi se trebala definisati naknadno aneksom tog sporazuma. Istovremeno, vraćanjem u opštinsku upravu u Ulcinju bivših funkcionera lokalne vlasti lagano otvaraju prostor da i DPS postane dio vladajuće koalicije koju trenutno čine FORCA, DP, SDP i Građanski pokret Perspektiva.

Takva politika, pomiješana s izuzetno slabim rezultatima u vođenju lokalne samouprave u proteklih 16 mjeseci, dovela je do velikog razočarenja njihovih glasača i građana Ulcinja, jer su obećanja i očekivanja bila zaista velika. Zato informacije s terena govore da znatan dio njihovog biračkog tijela neće poslušati svoje lidere i 7. aprila podržati predsjedničkog kandidata DPS-a Filipa Vujanovića. Tim prije, što nema nikakvih značajnijih pomaka u rješavanju povraćaja imovine u uvali Valdanos, kao ni statusa opštine Tuzi.

U teškoj poziciji sada je lider Građanske inicijative Vaselj Siništaj, koji je na posljednjim izborima učestvovao na poslaničkoj listi Force za jedinstvo, a koja je od albanskih stranaka i koalicija imala proporcionalno najviše glasova u Malesiji. Siništaj, nezadovoljan politikom koju nakon izbora vodi njegov koalicioni partner, odbio je da se on ili članovi njegove grupacije nađu u bilo kojoj funkciji u izvršnoj vlasti. Sada smatra da je kucnuo čas da se DPS primora da u zamjenu za podršku Vujanoviću na izborima odredi tačan datum referenduma za samostalnu opštinu. Čini se da te spremnosti u DPS-u iz nekoliko razloga nema, iako su ga u srijedu Svetozar Marović i njegovi saradnici pokušavali uvjeriti u suprotno. Najprije, jasno je da se bez glasova iz Malesije vladajuća stranka teško može nadati pobjedi na opštinskim izborima u Podgorici naredne godine. A to je za DPS izuzetno veliki ulog da bi pristala na ucjene Siništaja ili čelnika Albanske alternative Đerđa Camaja, partnera Đekine DP. Uostalom, lider DPS-a u Malesiji Nikola Gegaj prvih dana januara jasno je saopštio da će „konsultativni referendum o punopravnom statusu opštine Tuzi biti održan tokom 2014. godine”. Stoga ne čudi što politički direktor Đukanovićevih i Marovićevih socijalista Tarzan Milošević govori o proceduri koju je nužno ispuniti kako bi Tuzi postali opština, a koja bi, kada bi sve išlo po loju u ovom slučaju trajala barem još četiri mjeseca. Za politiku žrtvovanja Malesije Podgorici Đukanović je, inače, uvijek imao prećutnu podršku zvanične Tirane i Prištine. No, Siništaju se veoma žuri, jer zna da vrijeme toj ideji ne ide u prilog. U pravu je svakako i Đeka koji tvrdi da bez podrške glasača DPS-a referendum u Malesiji ne može uspjeti. Kao što DPS sada može da formira vlast u Ulcinju s kim god to poželi. To je upravo ona pozicija koja vladajućoj partiji omogućava ležeran, marovićevski odnos prema svojim novim koalicionim partnerima. Liderima albanskih političkih stranaka i koalicija u crnogorskom parlamentu preostalo je samo da koketiraju sa zvaničnicima u Podgorici za mrvice vlasti ili da budu opozicija. „Izjave naših poslanika ponižavajuće su za albanske glasače. Nakon decenije i po Albanci više nemaju nijedno ministarsko mjesto u Vladi Crne Gore. I taj nedostatak se osjeća u kulturi, obrazovanju, turizmu, ekonomiji, unutrašnjim i spoljnim poslovima, poljoprivredi, a posebno u resoru manjinske politike”, kaže za naš nedjeljnik novinar i publicista Ibrahim Berjaši. On smatra da bi Nacionalni savjet Albanaca trebalo da okupi sve političke predstavnike te zajednice u Skupštini Crne Gore kako bi formulisali jedinstvene zahtjeve o njihovom statusu u ovoj zemlji.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo